fix
Logo
fix
Nalazite se na Sa1992-CEKRCICI
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

cekrcici- 95881 - 04.05.2016 : Adnan Visoko - best (5)

23.12.1992


Pozdrav svima,

ja sam Adnan u vrijeme ovog prokletog rata sam imao 10 godina, tako da nisam imao nikakve veze sa ratom. Bio sam samo jedno nevino dijete.

Da li se od vas iko sjeća šta je bilo 23.12.1992. godine. Dan je bio lijep i sunčan, ali hladan. Nije bilo snjega, samo je jedna granata pala u ulicu Ljetovik i ni jedna više. Nije ni jedan metak ispaljen. Od te granate je poginuo dječak od osam godina, Avdagić Dženan i djevojčica Ilhana, a ja sam jedini preživio iako sam bio najbliži eksploziji granate, svega dva metra. Imao sam 10 godina. Bila je to navodno haubica 155 mm.

Ova djeca su prva u istoriji ovog rata koja su poginula u našem kraju, a ja sam bio prvi koji je ranjen.

Samo me jedno interesuje i čitav se život to pitam, zašto je tog dana samo ta granata pala i ni jedna više. Volio bi čuti misljenje tog čovjeka koji je ispalio tu granatu na civilno stanovnistvo. Svaki dan razmišljam o tome i pokušavam shvatiti zašto. Bio bi mu vrlo zahvalan ako bi bilo ko odgovorio na ovaj moj post. Možda bi mi bilo lakše u daljem životu.

Mislim da je i moj komšija ratovao sa vama u Vrelima, Maksimović Ljubiša, imao je rođaka koji je išao sa mnom u razred Kašiković Dalibora, sa kojim sam bio veliki drug. Nadam se da su živi i zdravi.

Čitao sam sve ove vaše postove, da Bogdo nije bilo šta je sve bilo i da ste i vi imali normalnu mladost i ostalo sve kako treba i dolikuje jednom čovjeku. Živi bili ma gdje bili.

RE: 23.12.1992.



Adnane,

mislim da te nepotrebno muči to pitanje zašto je projektil iz haubice 155 mm pao baš među vas djecu. Naivno je sliku o ratu stvarati na osnovu partizanskih filmova, u kojima glavni junak kroz cijev nišani na "neprijatelja". Istina je sasvim druga: haubica 155 mm ima domet od 12 do 23 km, pa granata leti "preko sedam gora i mora" dok ne stigne do svog odredišta, u ovom slučaju kobnog po tebe. Prilikom tog leta na putanju zrna utiču mnogi faktori, npr. brzina vjetra i promjena temperature pa to isto zrno može debelo da promaši, tj. da padne daleko od svoga pravog cilja. Pri tome treba pomenuti da i "nišandžija" može da napravi veliku grešku u kalkulaciji i podešavanju oruđa.

Drugim riječima, treba da pokušaš da zaboraviš na sve to. Rat je prljava stvar i u njemu najviše stradaju takvi kao što si ti, tj. oni koji uopšte nisu krivi za njegov početak.

Hvala ti što si ovo svoje iskustvo podjelio sa nama. Uradi to i sa svojim prijateljima, a pogotovu onima koji su dosta mlađi od tebe, i koji su danas meta nekih novih huškača na rat. Uradi to u cilju da rata više nikada ne bude, jer on nikada nikome poštenom nije donio nikakvog dobra.
cekrcici- 93189 - 14.06.2015 : Mustafa Dedic Visoko - best (1)

Topogravska karta Ilijaškog ratišta


Pozdrav za sve učesnike proteklih ratnih dešavanja. Nisam bio u ratu niti sam upamtio bas najbolje ta vremena, ali sam čitao mnoge knjige o tom periodu, a prvenstveno na područiju opština Ilijaš i Visoko. U jednoj knjizi "Ilijaski Nemanjici" čitajući i uvidjevši koliko ima poginulih boraca VRS, shvatio sam da je žalosno je da je toliko ljudi stradalo. Slažem se sa objavljenim tekstovima "Da se više nikada ne ponovi ono što je se ponovilo".

Ovim putem pozdravljam sve preživjele borce proteklog rata i bio bih Vam svima zahvalan ukoliko bi netko imao topografske karte područja od prijekog dužinom cijele linije odbrane Čekrčića do Kralupa, sa svim mjestima i kotama. S obzirom da se od Krčevina dalje ne može proći i obići linija od minskog područija na osnovu mape bi saznao i ostala mjesta liniju proteklog ratnog dešavanja.

Još jednom pozdrav za sve borce proteklog rata.
cekrcici- 87138 - 28.10.2013 : Slobo Bijeljina - best (0)

Milorad Mijić - Mića


Veliki pozdrav za sve ovdje,

Često dođem na ovu stranicu i čitam dešavanja iz prethodnog rata jer nikako ne mogu da se pomirim sa ovim što nam danas mediji plasiraju, ali evo prvi put sam naišao iako sam ranije tražio na datum 16. 6. 1992. i pogibiju Miše.
br> Je li zna neko više informacija kako je došlo do pogibije?

Svako dobro!
cekrcici- 86695 - 14.09.2013 : Boris Sirob Srbija - best (0)

O poginulom doktoru iz Zenice


Zeničaninu,

moraš malo bolje čitati, već sam ti davno odgovorio. Ne volim baš pisati o ovakvim temama, a pogotovu o događajima u kojima nisam učestvovao, posredno ili neposredno. Ako si čitao o onome o čemu ja pišem, primjetio si da su to uglavnom sjećanja mojih drugova, kumova i rođjaka. Što se mene lično tiče, ja se radije sjećam nekih boljih vremena.

Evo još jednom da ti potvrdim i pojasnim neke stvari. Provjerio sam sa nekima koji tačno znaju dešavanja tog dana, da bi bio potpuno siguran u ono što sam već napisao. Vaš doktor je poginuo ispod kote Dragača, na putu između kote i Crnih Potoka. Nije poginu od snajpera, vjerovatno je to bio nasumično ispaljen metak, kao i sve sto je tih dana bili nasumice. Tu je i bio sahranjen, a razmjenjen je poslije dvije i po godine. Poslije se pricalo da je bio iz jako ugledne porodice koja je davala veliku nagradu za informaciju gdje sahranjen. Na razmjeni su ga prepoznali, kažu po prstenu koji se prenosio sa koljena na koljeno, tako smo bar čuli.

Već sam ti pisao da si Bosnu mogao vidjeti tek kad se popneš na kosu i to kad se krećes od Zagajnica ka Stevanovoj kući, odnosno Mandinom brdu. Na tom djelu kad se krećeš po ovom opisanom pravcu, lijevo se vide Kralupi a desno Bosna, Željezara, Iljaš, pa dalje Breza, Nabožić...

Mislim da na ovom djelu u to vrijeme nije bilo naših boraca i ako jeste bilo ih jako malo i tačkasto raspoređenih.

U to vrijeme linija nije bila u potpunosti uvezana, tako da ste mogli neopaženo izaći na ovu kosu. Vrlo ubrzo to nije bilo moguće.

Ne znam što te toliko muči ovaj datum! Pa ostao si živ i nisi izgubio glavu uzalud, kao većina ovaca koje su vođene na klanje.

Nadam se da sm ti pomogao, jer mislim da više neću pisati na ovu temu.

Pozdrav Boris.
cekrcici- 84747 - 03.05.2013 : Delija Zvornik - best (1)

Početak rata u Čekrčićima


Na današnji dan prije 21 godinu je izvršen prvi napad na selo Čekrčiće. Prva minobacačka granata kalibra 60 mm pada u dvorište porodice Vukičević, za njom pada i druga kalibra 82 mm i teško ranjava Radenka Vukičevića koji je na sreću preživio to ranjavanje.

Odgovor srpske strane je bio više nego rezolutan, nakon čega je iz Visokog stigla molba da se naši udari zaustave. Naravno lakovjerni Srbi prestaju sa paljbom, nakon čega stupa primirje gdje smo se takoreći "igrali rata" sve do početka juna kada počinju "dani pakla"...
cekrcici- 84456 - 18.04.2013 : Delija Zvornik - best (0)

Rušenje mosta na Bosni


Izgleda da ovaj iz Visokog puno čita Wikipediju jer vidim da je pročitao i onaj članak o "odbrani Visokog" samo ne znam od koga su ga branili jer ih niko nije napadao, izuzev možda vanzemaljci, ko će mu ga znati.

Na Wikipediji piše da je most srušen u junu 1995. godine nešto prije vaše ofanzive. Međutim, oni nisu puno promašili jer je most uništen 1992. godine a razlog je jasan kao dan, da se spriječi eventualni oklopni napad. Rušenjem se oslobodio i određen broj vojnika jer je uklonjena straža kod mosta, a povučen je i bestrzajni top koji je imao zadatak da kontroliše most, dok je ljudstvo sa njega premješteno na prvu borbenu liniju.

Eksplozija prilikom rušenja mosta je bila strašna! Ne znam da li se čulo do Misoče, ali je odjeknula domaćinski.
cekrcici- 84405 - 16.04.2013 : Visočica Visoko - best (0)

Miniranje mosta u Čekrčićima


Da li je neko upoznat sa razlozima zbog kojih je izvršeno miniranje mosta na magistralnom putu koji prolazi kroz Čekrčiće i čime je miniran?

Znam da se to desilo sredinom juna 1995. godine pred početak ofanzive za deblokadu Sarajeva. Detonacija se jako osjetila u Visokom i okolnim mjestima. Pročitao sam u jednoj knjizi da se osjetilo čak i na položajima oko Misoče.
cekrcici- 83909 - 24.03.2013 : Visočica Visoko - best (1)

Linija razdvajanja na Čekrčićima


Borise,
hvala ti puno na objašnjenju linije i kota. Uspio sam okvirno da ucrtam na topografsku kartu i označim novu i staru liniju. Inače, kote koje sam napisao u prethodnom postu sam prenio sa topografske karte kako bih pomoga Zeničaninu da mu bude barem malo jasnije.
Što se tiče kote Piskavac 680 ona je na topografskoj karti upisana iznad sela D. Bioča.

Da li bi mi mogao objasniti tačno gdje se nalazi kota Usijela. Ili ako se služiš programom Google Earth da napišeš koordinate. Da li je to kota 479 ili 512? Na karti nigdje ne mogu da nađem.

Takođe, ukoliko na Google Earth upišeš ove koordinate da li bi mi mogao reći koja je ovo kota 4357'37. 86"N 1813'8. 60"E. Čak se vide i tranšeje koje su ostale. Tim putem sam prolazio više puta pa me nekako vuče želja da odem gore ali nisam siguran kakva je situacija glede mina. Da li su položaji općenito dosta minirani?

Lijep pozdrav
cekrcici- 83877 - 23.03.2013 : Zeničanin Zenica - best (3)

Za Boris


Borise, drago mi je što si se javio. Čitajući tvoj tekst, kao kroz maglu mi se vraća taj 16. 6. '92. godine. U pravu si prešli smo Crne Potoke i stari drum, kako nam je vodič rekao da vodi u Ilijaš, jer on dalje nije išao. Tačno je da vas je taj dan na toj Dragači napalo 120 ljudi, a ako se vama učinilo da nas je 1200, mi smo mislili da je vas gore najmanje 5000.

Tačno je da smo dovedeni kao na klanje, pojma nismo imali gdje smo, gdje ćemo udariti na vas, kuda ćemo se povlačiti ako zatreba, a trebalo je.
br> Tačno je da smo trebali očistiti Bioču i jednu i drugu, tako nam je u autobusu prezentovano.

Tačno je da sam vidio Bosnu, ali vjerovatno ili nisi pažljivo pročitao moj tekst, ili sam ja zaboravio naglasiti da smo mi već u 07 sati ujutro bili na samoj koti i da smo kao ovce, tražili po šumi sigurno nekih pet-šest sati, hodali smo čini mi se čitavu vječnost, do prvog vizuelnog kontakta sa vašim vojnicima, kako sam već pisao na ivici šume iza koje se prostirala omanja livada.
Tek nakon tog susreta smo po mom mišljenju udarili na Dragaču i tu je bio taj (pokojni)Rajko koga je neko dozivao.
Znači u ranim jutarnjim satima smo ušli a tek poslijepodne smo ostvarili kontakt, a vjerujem da ste znali da smo tu.
Vidim da znaš da nam je taj dan poginuo doktor, znači da moraš tačno znati lokaciju njegove pogibije, jeli to Dragača ili Zagajnica?
Što kažeš da napad nije bio laički izveden, vjeruješ li da mi za to izviđanje nismo ni znali da je bilo.

Mi da smo izviđali (moja jedinica) taj teren, ja ne bi pitao za imena kota, a vjerujem i da bi ishod bitke taj dan imao drugačiji ishod.

Nakon toga dana od nas 120 iz te jedinice je 90 otišlo u elitne izviđačke jedinice Armija muslimanske BiH, i nije bilo ratišta u BiH da neko od nas 90 nije vršio izviđanja i to veoma uspješno(55 nas je u životu, a od 35 koji nisu živi 15 je poslije rata pomrlo), prosjek starosti tada nam je bio 25 godina.

Pijane ustaše, istina je ispaljivali su se bojevim metkom, a nisam nikada gledao ni proizvođača ni godinu proizvodnje, znam 100% da smo prvu pošiljku dobili iz Hrvatske, kao i Američki komandos uniforme(uniforme smo za prvu akciju dobili samo nas 15), a kasnije su dolazile redovno i za linijaše.

Nisi me uvredio, naprotiv zahvalan sam ti, na pojašnjenjima, koja mi puno znače, jer svake sedmice poslovno idem gore na taj teren i ne mogu da odolim iskušenju, da jedan dan uzmem slobodno i prođem tu dionicu, još jedanput.

Možeš li vidjeti sa Željkom da postavi on ili ti topografsku kartu tog terena.

Ako ste za ja mogu poslati Željki imam 13 fotografija U(O)sijele, kako ona sada izgleda, vjerujem da bi vaši koji su bili gore voljeli to vidjeti.

Bez ljutnje ja kad sam bio gore prije 3-4 dana, kad sam vidio kakav ste pregled imali, mi da smo bili tu (moja jedinica), ne Visočaci, niko nas pedlja ne bi nikad pomjerio.
cekrcici- 83851 - 22.03.2013 : Boris Sirob Srbija - best (5)

Linija odbrane Ilijaške brigade


Pročitah postova koje je Delija objavio vezano za kote oko Čekrčića i u Kralupima, što je bila zona odgovornost 3. i 4. bataljona Iljaške brigade i par prepiski oko borbi 16. 06 1992. godine.

Prvo da pozdravim Deliju u pravom smislu riječi jer su samo prave Delije su bile u sastavu 3. bataljona koji je branio širu okolinu Čekrčića? Žao mi je, ne znam da li su te i u ratu tako zvali jer ne mogu da se sjetim mada sam često bio na vašim položajima , o ovome drugom prilikom.

Odakle da počnem , pošto ja na ovom portalu pišem sasvim drugu vrstu priča. Hajdemo redom!

Zeničanine, nešto mi se ne slaže u tvojoj prići nikako. Osim pojmova koje spominješ sve drugo se ne uklapa. Prva linija koju je uspostavio 4. bataljon išla je od spoja sa Igmanskom brigadom, sa lijeva na desno gledajuči na karti.

Spoj sa IB je bio na Trešnjicama - 760, Jastrebnjaka -810 ( ispred kojeg se nalazi kota koju su neki zvali Piskavac) pa onda iznad Crnog Potoka preko Dragaše - kota 744 do Višegrada - 744 iznad Ciganlije preko kote 683 (za koju Visočica kaže da je to Piskavac i moguće da ste ga tako zvali) (Piskavac na topografskoj karti nije nigdje upisan) dalje preko Zaganića kosom do Stevanove kuće i Mandinog Brda - kota 64 , preko Ubojišta do Dobranjskog Brda - kota 751, gdje je bio spoj sa 3. bataljonom.

Inaće linija je bila formirana po granici Ilijaške i Visoćke opštine. U sadejstvu sa Igmanskom brigadom 16. 03. 1993. godine ova linija je pomaknuta u dubinu neprijateljske teritorije. Tada je formirana nova linija koja je ostala sve do kraja rata.

Nova linija je išla od Crkvica - kota 935 preko Pandurišta, Lipe, Stijene - 682, iznad Vidovića (spoj Igmanske i Ilijaške brigade) preko Bukovika , Spasovnice - 618 , Čifluka i ponovo na Mandino Brdo.

Topografska kota Komin se tačno nalazi između ova dva položaja ili između - Dolovskog Brda, Draškića , Orahovca, Ratkovaca i Ćatićkog potoka. Inaće na Kominu je bila prva neprijateljska linija.

Komin je bio uglavnom prekriven Borovom šumom, i ko je bio na njemu to je sigurno zapamtio. Prilikom njegovog zauzimanja , udarna jedinica su bile Munje iz Hadžića. Napad su izvele tako munjevito da je neprijatelju ostala kafa u fildžanima. Jako mi je žao da se o ovoj jedinici jako malo piše, ili ja nisam imao priliku da čitam.

Drago mi je da se Zeničanin javio sa suprotne strane da potvrdi neke činjenice koje su bitne za dosta stvari.

"Pijani ustaša" je bila bomba koja se ispaljivala sa AP-a , i to koliko se sjećam bojevim metkom. Interesantno je da su te bombe, bar one koje sam imao prilike da vidim bile pravljene u "Kovini" iz Visokog koja nije bila u sastavu namjenske industrije, odnosno ne bi trebalo da se bavi proizvodnjom istih. Bomba koju sam imao prilike da posjedujem pravljena je 1991. godine. Interesantno da da ih je imala samo muslimanska strana, na početku rata. Ovo je interesantno za teoriju o srpskoj agresiji i tome kako vi jadni niste imali ništa za rat za koji ste se spremali godinama prije nego što je počeo.

"Pijani ustaša" vam je bio mač kojim ste izveli napad 16. 06. 1992. godine. Napad nije bio nimalo laički, izvela je ga jedinica koja je to vježbala. Izveden je u rejonu od kote Dragaća - 744, preko Višegrada - 744 pa do Zagajnica. Trbalo bi da znaš slijedeće činjenice:

Sigurno je da ste taj napad izveli iz rejona Ratkovaca koji su tada bili na vašoj strani ispod Kote Komin. E, sad glavni pravac vašeg napada je bila kota Dragaša a sporedni Zagajnice. Ako si bio učesnik ove akcije onda bi trebalo da znaš da je 06. 06. 1992. jedna vaša izviđačka jedinica izvela nasilno izviđanje preko Dolovskog brda i Crni Potoka do Dragače , kao pripremu za akciju širih razmjera koja se desila deset dana kasnije.

Mislim da vam 16. 06 nije bila namjera čišćenje Gornje i Dojnje Bioče, pogotovo ne za 120 ljudi kako kažeš da vas je bilo jer za takvu akciju bi trebalo vas je bilo više i od 1200 s obzirom o kolikom se prostoru radi i o broju ljudstva koji brani taj prostor a to ste znali poslije nasilnog izviđanja.

Mislim da vam je bio cilj izvlačenje djelova razbijeni grupa vaše vojske koje su tada ostale iza naši leđa u rejonu Gornje Bioče, Zenika i Brežanja ili uspostavljanje koridora do Ahatovića, za šta vas je tek bilo premalo. Ako nisi znao početkom '92. ste u ovom rejonu imali izvđačku jedinicu koja je bila locirana na koti Oštrik u cilju pripreme napada na Ilidžu i povezivanjem vaših jedinica preko ovog rejona sa Ahatovićima. Ovo ste pokušali na vaskrs '92. godine preko Vidovića i Pjeska ali neuspješno. Poslije ovoga je ova izviđaćka jedinica je razbijena prilikom izvlačenja ka rejonu Kralupa preko Trešnjica.

Ako si bio u rejonu Dragače nikako nisi mogao da vidiš Bosnu. Dio sa kojeg se može vidjeti kuda teće ta rijeka je lijevo od Zagajnica ka Mandinom Brdu gledajući sa vaše strane, što nikako nije u rejonu gdje ste izveli napad, pogotovo ako ste se kretali lijevo odnosno nizvodno ka Visokom.

U to vrijeme na našim položajima nije bilo ni jedne tranšeje. Upravo zbog ovoga su poginuli naši vojnici rođaci Čelik i pokojni Mišo. Prilikom dejstva pijanim ustašama naši borci su mislili da ste prišli toliko blizu da rukom bacate bombe, što je bilo kobno za one koji su napustili nazovi rovove, jer su to bile samo obične rupe u to vrijeme. Rovove nisu napuštali jer su bježali nego zato što ste po tim rupama koje su bile natkrivene šatorskim krilima dejstvovali pijanim ustašama. Neki od njih su poginuli jer je "pijani ustaša" pao na šatorsko krilo i eksplodirao iznad njihovi glava.

Istina je da vam je tada poginuo doktor koji je imao uniformu od maskirnog šatorskog krila.

Mogao si da čuješ na Dragači kako neko doziva pokojnog Rajka Čelika, a mogao si i na Zagajnicama da Čuješ isto tako kako neko doziva drugog Rajka koji je bio baš tamo i to baš na onom M53 - Garonji, kojeg si pomenuo da je bio u po brda (Zagajnica). Na dva mnesta nisi bio sigurno, ali je pitanje gdje jesi!?

Toliko što se tiče ovoga, ako te još šta interesuje samo pitaj a ja ću pokušati da ti odgovorim.

Inaće na ovom širem djelu ratišta bilo je dosta kota ili mjesta koja su se zvala isto u narodu, pa čak i na topografskim kartama. Sigurno je samo da nisi napadao Komin jer su u to vrijeme na njemu bili vaši položaji, a i upamtio bi ga kao što rekoh po borovini.

Istina je da ste vi koji ste sa strane dovođeni na ovaj dio ratišta bili kao ovce koje vode na klanje.

Sa ljudske strane gledano jako mi vas je žao jer ste dolazili na ove djelove jako slabo pripremljeni u smislu poznavanja terena a onda vas je to jako skupo koštalo. Tako se desilo i 20. 12. 1992. godine kada je 7. muslimanska platila žestoku cijenu u rejonu Dragač-Višegrad i ako ste tad bili dosta bolje pripremljeni u svakom pogledu. Zbog ove akcije je uslijedilo naše pomjeranje linije u martu '93. godine.

Sad ad pogledam u kartu i kad vidim gdje su se nalazili naši položaji, a pogotovo oni u rejonu Čekrčića, digne mi se kosa na glavi. Takve položaje su mogle da odbrane samo prave Delije. E, dal su bile polu pijane i polu lude, kao što reče moj saborac, Delija u jednom postu, ili ih je tjerala neka nadljudska hrabrost, to ne znam ali znam da su to radili kao malo ko. Koliko je samo za to trebalo hrabrosti. Nije svako mogao biti na Kuronji ( T-12 ) i prkositi tenku sa Visočice, Grada , i još ga na kraju uništiti.

Koliko je samo trebalo hrabrosti da budeš na minobacaćima u Lukama. A tek u rovovima na Usijeli!!!

Bilo bi mi drago ukoliko sam ti bar malo pomogao. Ako ste šta pogrešno razumjeli, pa sam vas nećim možda povrijedio nije mi bila namjera, oprostite. Ako vam mogu još nekako pomoći, samo napišite, ja sam tu

Pozdrav Boris.
cekrcici- 83807 - 20.03.2013 : Zeničanin Zenica - best (1)

Za Deliju Zvornik


Delija danas sam ti bio na Usijeli, ispušio 5 cigara i malo razgledao, napravio sam i par fotografija, kako to sada izgleda, pa ako se Željko slaže, mogu ih objaviti, mislim da ih ima 13, da se PTSP ratnici malo podsjete, jer sam u jednom tekstu pročitao, da ste gore toliko dugo bili, da nekog rođena mati nije prepoznala kad je došao na odmor
Pozdrav
cekrcici- 83794 - 19.03.2013 : Delija Zvornik - best (4)

Minobacačlije


Kao borac sa prve linije fronta ne mogu a da ne odam ogromno priznanje i zahvalnost našim minobacačlijama. Naravno, tu prije svega mislim na odred koji se nalazio u samom selu Kalibra a koji su imali minobacače od 60 i 82 mm, dok su 120-ke bile nešto dalje, van naše mjesne zajednice.

"Andjeli čuvari" kako smo ih od milja zvali, pod komandom legendarnog i nažalost pokojnog Vlastimira Kokoruša, pružali su uvijek tačnu i preciznu podršku i moram da priznam u nekoliko navrata nas bukvalno vadili iz belaja.

Imao sam čast da poslije ranjavanja i povratka na front provedem dva mjeseca sa njima dok se nisam potpuno oporavio i otišao nazad na prvu liniju. Oni su bili tako ubitačni i efikasni jer su bili savršeno organizovani. Svaka meta koja je gađana je uredno obilježena piketima. Oni su vodili računa o svakoj mini, mada je municije bilo i više nego dovoljno. I u najtežim situacijama se tačno znalo šta ko radi.

Inače, njihova lokacija je bila u dijelu sela koji ze zvao "Luka", ugodno "ususkani" između dva brda sa odličnim prirodnim zaklonima si bili teško uočljiva meta za muslimansku artiljeriju koja nas je inače konstantno "tražila".

Za vrijeme jednog napada, prilikom našeg dejstva padaju tri granate u neposrednoj blizini, odmah dobijamo komandu da naša paljba bude još jača a na moje laičko pitanje zašto to dobijam odgovor od komandira da ukoliko sada prekinemo sa dejstvom to će biti znak za neprijatelja da nas je locirao a onda smo tek nagrabusili.

Eto kakvo sam ja bio "tele" po tom pitanju.

Inače za njih me veže jedan iz ovog ugla komičan, ali umalo i tragičan događaj. Naime, jednom prilikom uočena su pojacana kretanja neprijatelja na Usijeli posebno oko dva najisturenija rova prema nama. Naravno, vezom tražimo da ih naši malo potpraše i dobijamo odgovor da će to minobacačlije da odrade. Kao da sada gledam Rajčiku kako se nastelio sa dvogledom da vidi šta će biti, zove i mene a meni nešto bilo mrsko, sjedio sam na klupici na ulazu u rov prebirući po sanduku sa municijom za 84-vorku, i kroz šalu mu rekoh:

  • "Ma nemam ja šta da gledam, sad će i njima naš Vlasta (kako smo zvali Vlastimira) spustiti kroz solunar na rovu!"

    Nakon toga smo se svi nasmijali. Međutim, ne kaže džaba ona stara narodna "pazi da ne ostanes nasmijan" jer u istom trenutku začusmo oštar zvižduk i strašnu eksploziju. Rajčika je preletio preko mene, sanduk sa municijom je otišao u tri lijepe, a 84-vorku sam kasnije našao deset metara iza rova. Prašina i haos oko mene. Nakon što malo dođoh sebi ugledah kraj mene vojničku čizmu. Dozivam Rajčiku ali se ne odaziva. Odmah sam pomislio na ono najgore! Ubrzo potom pada i druga granata, ali mnogo dalje od nas. Kontam ja u sebi:

  • "Kakav crni minobacač, ovo je 155-ca da Bog kaže!"

    Rajko je ležao na ulazu u rov. Okrećem ga i vidim da mu ide krv iz uha. Dolazi svijesti, ništa ne čuje, pukli mu bubnjići. Nema ni jedne čizme na nogama, sav je ugruvan i ne zna gdje se nalazi. Snosimo ga do komande i veze, gdje će doći sanitet. Dole saznajem da je odlučeno da umjesto minobacača Turcima pošalju nešto jače i to 155 sa Paljeva. Na našu veliku žalost oni su žestoko podbacili i umalo da nas nisu pobili. Rajko je i dan-danas totalno gluv na lijevo uho.

    Inače, kada sam se vratio u naš poprilično devastiran rov, vidjeh ispred i mjesto gdje je pao projektil. Tu se nalazila ogromna rupa u koju je mogao da stane i Fićo.

    Ne želim da ovim ocrnim previše naše artiljerce sa Paljeva, koji su možda bili i pogrešno navođeni. U sljedećem tekstu ću opisati kako su odigrali strašnu ulogu u možda i najtežem danu na našem ratištu.
  • cekrcici- 83680 - 16.03.2013 : Delija Zvornik - best (0)

    Kota odbrane oko Čekrčića


    Sa kotama odbrane oko Čekrčici si manje-vise u pravu, s tim da ti kažem da su te sve kote bile mnogo lošije za kote koje je držala tzv. armija BiH. Mislim da griješiš u vezi Komina i nekih tamo Ratkovaca...
    cekrcici- 83647 - 15.03.2013 : Zeničanin Zenica - best (0)

    Kontakt za Visočicu


    Molio bih moderatora ove stranice da moj e-mail proslijedi Visočici ili ako je Visočica za to da ja dobijem njegov e-mail, da razmjenimo iskustva oko kota na Čekrčićima.

    Zahvalan sam Vam što ste me povezali sa Duškom Jezera.
    Pozdrav
    cekrcici- 83602 - 13.03.2013 : Visočica Visoko - best (1)

    Kote u okolini Čekrčića


    Pokušaću da opišem neke od kota koje spominje Zeničanin, a ako negdje pogriješim ne zamjerite mi. Neka me neko ispravi ako griješim.

    Brdo Komin (kota 733) se nalazi odmah iznad sela Ratkovci iz kojeg kažeš da ste krenuli, a selo Vidovići se nalazi 3 kilometra od Ratkovaca u pravcu Kiseljaka.

    Kota Piskavac (680) je iznad sela Donja Bioča odnosno iznad Starog Ilijaša i sa nje se pruža odličan pogled na Ilijaš.

    Kota Usjela ili Osijela (zavisi kako je ko zove) se nalazi iznad Visokog, tačnije iznad naselja Prijeko. Dalje iznad se nalazi mjesto Krčevine i tu je poginuo komandir Tufo Buza (kota Čelin). Sada je na tom mjestu napravljena rekonstrukcija djela tranšeja i zemunice.

    Idući dalje tim putem dolazi se u selo Vrela tj. proplanak za koji ti kažeš da si nedavno dolazio autom.

    Mandino brdo (kota 646) je između sela Ginje (Kralupi) i željezare u Ilijašu.

    Lijep pozdrav za sve učesnike foruma!
    cekrcici- 83197 - 01.03.2013 : Zeničanin Zenica - best (1)

    Čekrčići


    Evo, našao sam ovog Mijića, i tačno je da je poginuo 16. 6. 1992. godine na Dragači, ali ovu dvojicu Čelika nisam jer ih još uvijek nema u Virtualnom groblju.

    Ja se još uvijek sjećam tog dozivanja Rajka jer nama je to bilo faktički prvo pravo vatreno krštenje. Svi smo imali osjećaj da se od nas 120, koliko nas je ukupno bilo, neće ni polovina nas izvući, a da ne govorim o nas 15, koji smo bili najistureniji. Ipak, kasnije sam shvatio ne ubija svaki ispaljeni metak, već kako naš narod kaže, ubija samo onaj koji ti je suđen.

    Još na samom polasku iz Zenice, šalili smo se u autobusu, koliko ko ima metaka, bombi, pijanih ustaša i drugog MTS-a, da se dopunimo. Rahmetli doktor, koji je nosio kopiju njemačkog šmajsera, kaže:

  • "Ja imam deset metaka, ali dok ja budem trebao pucati vi bi svi trebali izginuti!"

    Ali eto, sudbina mu je bila takva, da samo on ostane gore na toj Dragači, kako kažeš da se zove ta kota.

    Molio bih te samo da nešto još razjasnimo, po pisanju svih i Vaših i naših boraca, izgleda da iste kote nismo zvali istim imenima, gdje je recimo Mandino Brdo, ili ta kako kažeš Usjela, ja ni jednom nisam gore čuo ni od Visočaka a niti od bilo koga za neku kotu da je tako zovu. Na primjer, za Piskavac, ne vjerujem da naš komandant, koji je inače bio aktivni oficir JNA, do početka juna 92-e, ratovao sa JNA u Hrvatskoj, bio na Dubrovniku, nije dobro našao na karti, da se nije mogao orijentisati. Inače je bio veoma iskusan i sposoban momak, vjerovatno najbolji oficir u 3. korpusu, što je i dokazao kada je kao Načelnik štaba Brigade ranjen, jedva ostao živ, ali čim je stao na noge iako je dobio mjesto K-danta brigade, nikad nije ostajao u pozadini, uvijek je bio ispred nas u svakoj borbi, kako nam je prvi put na toj Dragači rekao:

  • "Ko prođe ispred mene ja ću mu pucati u leđa!"

    Interesuje me još nešto, juče sam vraćajući se iz Ilijaša imao vremena pa sam svratio u Čekrčiće i popeo sam se na sami vrh, ispod onog najvišeg proplanka, koji je ogoljen, samo u sredini ima par stabala koja su dosta visoka, ako znaš o kojem proplanku govorim. Izišao sam iz auta i pogledao, sve ste imali kao na dlanu, a isto tako Visočaci da su bili neki borci sa Visočice i Kula Banjera su vas mogli otjerati kamenjem, mi koji smo dolazili sa strane u Visoko to nikada nismo mogli pogledati sa te dvije dominantne kote da snimimo stanje, nego su nas uvijek iz nekih potoka puštali da vam dolazimo uz samu kotu nemajući pojma kakav je teren ni desno ni lijevo od pravca napada. Zbog toga opet kažem da smo mi odrađivali super, u kakvom smo nezavidnom položaju bili u odnosu na vas, to sam tek juće pravo vidio u kakvu su nas ludost gurali, ali eto bilo se u najboljim godinama, pa je valjda čovjeku sve svejedno, ogugla se na svašta.

    Druže, možeš li mi provjeriti sa nekim za Davidović Gorana, rođen je 1964., živio je na Grabljama, to ti je idući iz Lašve prema Busovači, gdje je onaj restoran Kod Fehre, bio mi je poslovođa u Željezari i dobar jaran, bio kod mene kući sa ženom, a dva dana kasnije je otišao za Ilijaš. Čuo sam da je bio gore na liniji i da je dva-tri puta ranjavan, volio bih znati šta je sa njim, ako mi možeš pomoći.

    Pozdrav

    RE: Čekrčići



    Zeničaninu,

    prethodne podatke o poginulim borcima na Dragači sam ti dao ja, moderator ove stranice, a ne Delija iz Zvornika.

    Dvojica pomenutih boraca, Rajko i Siniša Čelik, se ne nalaze u Virtualnom groblju jer još uvjek nemam fotografiju njihovih grobova. Inače, oni su još uvijek sahranjeni negdje na području opštine Ilijaš, ali ja još uvijek ne znam gdje.

    Kod mene u evidenciji postoji jedan Davidović Goran, od oca Trifka a on je rođen 05.03.1960. godine u Sarajevu. Bio je pripadnik Ilidžanske brigade i umro je od posledica ranjavanja u Vojnoj bolnici na Sokocu.

    Nisam siguran da li je to taj Davidović kojeg tražiš!
  • cekrcici- 83191 - 01.03.2013 : Zeničanin Zenica - best (1)

    Borbe na Bioči


    Delija,

    ja sam već rekao da ne znam gdje smo bili, samo znam da smo krenuli iz Ratkovaća (selo na našoj strani, tu imaju i neki Vidovići) ali mi je taj mještanin prije neki dan rekao da smo krenuli iz Stuparića i da smo napadali na Komin. Dobro se sjećam da ste nas granatirali kada smo se povlačili i da je naš komandant tražio podršku naše artiljerije i da je pomenuo kotu Piskavac, jer su granatirali od oka, pa ih je on opomenuo da pucaju po nama i spomenuo je da se mi nalazimo na toj koti.

    Slažem se sa tobom da Visočani nisu bili nikakvi borci. Sve što bismo mi zauzeli, kada dođeni sledeći put opet bi sve bilo po starom jer su se oni povlačili bez ispaljenog metka.

    Visočani su bili i prije rata rođeni trgovci, a tako je bilo i u ratu. Nama su govorili da smo plaćeni, i da to nije njihov rat. Oni su se zanimali samo švercom, a mi smo ih remetili u tome.

    Tačno je da su tu Zeničani najviše stradali, jer kako si i rekao, dovedu nas po noći a zatim smo morali da se sami snalazimo. Ono što smo lično izviđali to smo i odrađivali, a ti što smo radili po njihovim instrukcijam tu smo redovno loše prolazili.

    Zamolio bih te opet ako znaš nekoga, vjerovatno ima neko ko se sjeća toga datuma 16. 6. '92, kad nam je ostao bolničar ispod vaših rovova, jer ste ga vi izvukli i kako sam saznao nakon razmjene, da je bio ukopan negdje u Ilijašu, jedanput sam se zahvalio i opet se zahvaljujem na ljudskosti sa vaše strane, što su vraćene sve njegove lične stvari, koje je imao kod sebe prilikom pogibije.

    Pozdrav

    RE: Borbe na Bioči


    Zeničaninu,

    ja lično mislim da ste taj dan napadali na brdo Dragača, kod Bioče. Vrlo je moguće da je taj Rajko koga je dozivao jedan srpski borac bio Čelik (Luke) Rajko, koji je rođen 19.09.1951. godine u Lukama kod ilijaša a poginuo upravo taj dan, na gore pomenutoj lokaciji.

    Tog istog dana, tj. 16.06.1992. godine je u rovu sa Rajkom poginuo i Čelik (Milana) Siniša, rođen 02.06.1966. godine u Sarajevu. Vrlo je moguće da si čuo njegov glas kada je, našavši "pijanog ustašu" upitao svoga rođaka iz rova: "Rajko, šta im je ovo!"

    U Gornjoj Bioči je istog dana poginuo i Mijić (Alekse) Milorad, rođen 28.07.1960. godine u Sarajevu.

    Napominjem da ja tamo nisam bio, i sve ovo su moje pretpostavke koje izvodim na osnovu podataka kojima raspolažem, a u cilju da pomognem borcima VRS da se prisjete tog događaja. Znaš, niko od nas ne pamti datume, ali se dobro sjeća dana kada mu je neki od saboraca poginuo.

    Nadam se da će ovo pomoći nekome da se sjeti tog tvog poginulog doktora.
    cekrcici- 83167 - 28.02.2013 : Delija Zvornik - best (1)

    Zeničani i Visočani na Bioči


    U tvom tekstu vezanom za taj napad vjerovatno ima dosta istine, ali da ti odmah kažem da si apsolutno pobrkao lončiće. U potpunosti te shvatam, jer si potvrdio moje pisanje da su u borbama na Visočkom ratištu uglavnom učestvovale jedinice Armija muslimanske BiH iz Zeničke regije koje nisu poznavale teren, dok su se Visočani uglavnom bavili trgovinom, veoma često i sa našom stranom, a svi dobro znamo kako je to išlo.

    Borbe o kojima ti pišeš su se vodile na Bioči i Biočkoj kosi, a to nije Komin na kome sam proveo veliki dio rata. O toj borbi koju ti opisuješ znam i ja nešto, ali samo iz priče. Čuo sam da je bilo žestoko.

    Opet ponavljam da ja tamo nikada nisam kročio nogom, pa ti ne mogu pomoći. Međutim, što se tiče Komina možeš slobodno pitati šta te interesuje mada na osnovu tvog teksta mogu zaključiti da tamo nisi bio.

    Inač, Komin je onaj dio koji je gledajući sa vaše strane bio nasuprot čuvene "Usijele" ako znaš gdje se to nalazi.

    Na osnovu tvog teksta sam zaključio da si ti bio u nekoj interventnoj jedinici, pa bi možda i mogao znati o čemu ti govorim jer ste upravo najžešće napade izvodili na podrucju Usijele, a kasnije i Tuka, Komina, Velike šume... pa smo se možda nekada i sukobili, ali sam vrlo sigruan da to nije bilo 16. 06. 1992. godine.

    Na jednom vašem forumu sam pročitao tekst jedno Visočanina koji tvrdi da je kroz našu liniju proveo jednu diverzantsku jedinicu iz Zenice i da su ispušili cigaretu na vikendici Stjepana Vukičevića. Međutim, ja sam 99% ubjeđen da on laže, pošto je nije proveo kroz našu liniju jer je linija išla otprilike tuda, a kao drugo koji to diverzanti pale cigarete noću? I na kraju, zašto nisu ništa preduzeli jer se naša komanda i veza nalazila samo pedesetak metara niže a znalo se otprilike da je na taj objekat palo hiljade granata. Moje lično mišljenje je da je taj "lola" doveo svoju švercersku ekipu da odrade neki posao sa našima i da to niste bili vi Zeničani već je htio da se prikaže kao heroj i borac. Naravno, moj pokušaj da objavim svoj odgovor na taj post nije uspio jer to nije dozvoljeno na vašim portalima jer bi se na taj način njihovi tekstovi kompromitovali, za razliku od ovog portala gdje se objavi svačiji tekst bez obzira na stranu sa koje je došao.

    Pozdrav!
    cekrcici- 83129 - 27.02.2013 : Zeničanin Zenica - best (1)

    Napad na Komin ili nešto drugo?


    Delija,

    ne znam samo da li si pročitao moj tekst o koti Piskavac, a ako jesi onda bih volio da se javiš kako bih sebi pojasnio neke stvari jer ni ja nemam pojma gdje sam bio.

    Upravo danas sam bio nekim poslom u Visokom - Ginje pa sam autom otišao i do Ratkovaca. Nažalost, nisam mogao ništa prepoznati a i kako bih kada smo do Ginja po noći došli autobusima iz Zenice po noći a odatle nas je neki mještanin cijelu noć vodio pješke kroz šumu, da bi ujutro u sedam sati prešli neku kotu i spustili se do potoka. Preko puta potoka je bila stara makadamska cesta koja vodi za Ilijaš, barem su nam tako rekli, a odatle nas je pustio same da se penjemo uz neko brdo obraslo šikarom.

    Nakon što smo došli do vrha brda Piskavac, nismo naišli na vas, uprkos tome što ste vi znali za nas pa ste nas vjerovatno pustili da upadnemo u zasjedu. Napominjem da smo vas čuli kako pričate ali nismo nikoga mogli vidjeti.

    Kako nismo mogli dalje, jer je ispred nas bila ogromna strmina, maltene gola, vidjeli smo dole Bosnu a preko nje i Ilijaš. Krenuli smo lijevom stranom, nizvodno prema Visokom, i navodno nam je bio plan čišćenje Gornje i Donje Bioče. Na samom izlasku iz šume, na jednoj livadici, bio je rov iz kojeg je neko zapucao na nas iz šmajsera. Primjetili smo i dva vaša vojnika kako bježe preko livade ka vrhu gdje je opet bila šuma.

    Nas je bilo oko 120, pa smo se zakrenuli u strelce i potrčali da ih uhvatimo. Međutim, tada smo shvatili da smo upali u zasjedu jer su gore bili vaši rovovi i tranšeje. Prišli smo pod same rovove, jer ste nas gađali "šezdesetkama" tako da nam je bio jedini spas da se približimo vama. Uprkos tome, granate su padale na svega desetak metara od nas.

    Došli smo nadomak vaših rovova ali je prostor ispred njih bio miniran. Na našu sreću, jedan momak je zakaćio poteznu i pao, tako da je ostao nepovrijeđen.

    Tu je nastao pravi pakao, nije se više znalo odakle se puca na nas. Uglavnom, bilans tog prvog udara je kod nas bio jedan lakše ranjen (odbilo mu palac na ruci), a kod vas ne znam.

    Prilikom previjanja tog momka, snajper nam je pogodio doktora koji je na sebi imao maskirno odjelo od šatorskog krila i on je tu i ostao. Pokušavali smo ga izvući par puta, ali neko ga je stvarno dobro pokrio snajperom.

    Razmjenjen je nakon 2,5 godine u Visokom.

    Nas ostale je spasilo to što smo nas 15-ak imali na AP-ovkama čaše za "pijane ustaše" pa smo iz toga ispaljivali bombe, gotovo identične kao obične RB. Desilo se da se jedna nije aktivirala pa je jedan vaš vojnik zvao svog saborca govoreći:

  • "Rajko, gledaj šta im je ovo?"

    Ti si u svom tekstu napisao da su naši na početku napada imali artiljerijsku pripremu. Međutim, naši su to jutro ispalil samo dvije granate jer nisu imali više.

    Dok sam danas bio gore, pitao sam nekog mještanina koji je gore proveo rat, i on mi kaže da smo mi vjerovatno taj dan napadali na Komin. Vidim da i ti pominješ Komin pa bih volio da malo razmjenimo iskustva o tom 16. 06. 1992. godine.

    Pozdrav
  • cekrcici- 82872 - 21.02.2013 : Delija Zvornik - best (6)

    Prava slika rata!


    Čitajući, po ko zna koji put, predivne tekstove legendarnog Velimira Adžića, koji je doista bio enciklopedija dešavanja na Ilijaškom ratištu, naletjeh na tekst u kome on navodi o mukama boraca i njihovim nadljudskim naporima da sačuvaju svoja ognjišta. Članak prije svega govori o našoj malobrojnosti i neprekidnom boravku na prvoj liniji, pretvaranju rovova u prave kuće da bi se sve to što lakše prebrodilo. On kao primjer navodi Čekrčiće.

    Ovom prilikom želim da u potpunosti potvrdim njegovo pisanje, jer ni sam ne znam koliko sam dana bio neprekidno na liniji u toku zadnje muslimanske ofanzive. Možda bih to mogao i izračunati ali će mi malo onih to i povjerovati. Kada sam napokon došao kući, majka me je bukvalno jedva poznala.

    Da bi nam ta teška vremena provedena u rovovima bila nekako lakša, pokušali smo da od rovova i zemunica napravimo nešto malo više. Naš rov je bio kompletno obložen lamperijom, imao je dobre krevete sa stolom, ormarićima i još nekim đakonijama. U svakom momentu sve je bilo čisto kao suza, sem onda kada su se vodile borbe.

    Od malog Pretis lonca smo napravili mali rakijski kazan, što je bio moj lični patent, i u njemu smo od svačega pravili "tkz. rakiju" koje kada se sjetim zlo mi dođe, ali u ta vremena nestašice svaka kap je bila dragocjena. Moj kompanjon Rajčika je imao običaj da kaže da na liniju u Čekrčićima možeš doći samo ako si bio pijan ili lud, a mi smo bili neka kombinacija i jednog i drugog.

    O tome kakva je bila vojnička hrana to svi dobro znamo, više je porcija pojela stoka po selu nego naša vojska. Međutim, mi smo se i tu snalazili, nešto smo sijali nedaleko od linije, po šumi smo brali gljive, u jednoj napuštenoj kući smo čak gajili i zečeve koji su pocrkali od straha nakon što je prva granata pala tu negdje u blizini. Tom prilikom nam je uginulo preko 50 komada zečeva, što nam je veoma teško palo.

    Sve ovo pišem jer želim da dokažem da je tačna teza da je čovjek najveća životinja i, ukoliko se u njemu probudi nagon za preživljavanjem kada ga nevolja stisne, onda može preko svoje glave da preturi svašta.

    Evo, prošlo je toliko godina od rata a ja se još pitam da li je moguće da čovjek može toliko "oguglati" u tim ratnim zbivanjima. Za primjer ću navesti prve ratne dane kada mi se na liniji, a pogotovo noću, od svakog žbuna, drveta ili kamena pričinjavao neprijateljski vojnik. Tada sam reagovao na svaki šum, a minute na straži su mi bile kao godine, bio sam napet kao struna i sada mogu slobodno i bez stida da kažem da me je bilo i strah, da bismo u poodmakloj fazi rata išli na samo 10 metara od muslimanskih rovova na Usijeli i da smo tamo ulazili u srpske kuće jer smo čuli da tamo ima rakije i u njima smo je tražili i po pola sata k'o svi sretni. Znali smo i bez straha zaspati na prvoj liniji i ne bojeći se da nas neprijatelj može sve poklati. Znali smo hodati po selu u po bijela dana, bez ikakvog straha od snajpera a bilo je i slučajeva da nas zovu po imenu i kažu nam da se sklonimo i da nas nisu htjeli ubiti. Bili smo spremni da po svaku cijenu ostanemo do zadnjeg, a poslije odbijenih napada smo se spuštali duboko u međuzonu, samo da bismo vidjeli šta smo uradili u toku borbi a da pri tome nismo ni razmišljali da li dolje ima još neprijateljskih vojnika...

    Mislim da ću i umrijeti a nikada neću saznati šta to prelomi u čovjekovoj glavi pa da mu postane maltene svejedno hoće li poginuti ili ostati živ.
    cekrcici- 79785 - 22.11.2012 : Delija Zvornik - best (2)

    Dejton (1)


    Kako me sjećanje služi, prekjuče je čuveni Dejtonski mirovni sporazum proslavio punoljetstvo. Možda griješim, ali mi se čini da je to bila jedna od najvećih izdaja u istoriji Srpstva! Tog dana su ona tri dželata svojih naroda potpomognuti, ili boje rečeno natjerani od strane bjelosvjetskih moćnika, potpisali dogovor koji je doveo do najvećeg egzodusa srpskog naroda još od vremena Prvog svjetskog rata.

    I sada se sjećam svega toga, "kao da je bilo danas" što bi rekao Nele Karajlić u čuvenoj pjesmi. Bješe to prohladno jutro, smjena na liniji, već duži period je bilo mirno. Kažu da su opet u toku nekakvi mirovni pregovori i da je došao kraj rata, a mi "linijaši" se na to nismo baš previše osvrtali jer mnogo je takvih mirovnih skupova do tada propalo pa smo više razmišljali o tome da da se dobro pripremimo za "rokanje" koje je uvjek dolazilo nakon toga.

    Pošto nam je došla smjena, ja sam dobio slobodno dva dana pa riješih da obiđem svoju familiju u u Vogošći. Najprije krenuh malo pješke a zatim "pic gauerom" dođoh do odredišta. I tako, uz kafu započeh priču sa stricem kojeg sam neizmjerno volio. On nije mnogo govorio, ali mu je svaka riječ bila "Njegoševa!". Tog dana bješe nekako ćutljiviji nego i obično, i samo mi kroz dim cigarete prozbori:

  • "Sine dragi, ovo neće izaći na dobro, kuva nam se opasan papica!"

    Ja se trznuh, kao da me neko polio kantom vrele vode pa odgovorih:

  • "Ma, nema šanse striko, sve će biti o redu!"

  • "Neće, neće sine! " - ponovo on meni uzvrati.

    I tako, dok su mi još uvijek odjekivale strikanove riječi u ušima, krenuh u šetnju. Mrak je već padao. Onako zmaišljenog me trznu strašna pucnjava iz pravca Sarajeva, što bi se kod nas reklo da "gori nebo". Odjekuju rafali a čuje se i pokoja eksplozija, kao nikad do tada. Pomislih u sebi:

  • "Eto ti njihovih pregovora, rokanje je već počelo!"

    Pojurih nazad do svojih da zgrabim pušku i krenem za Čekrčiće. U trenutku kad uđoh u kuću, zatekoh striku kako stoji skamenjen pred televizorom, drži se za glavu pa reče:
  • "Prodani smo sine! Ono što u Sarajevu gori, to muslimani slave za sve ono što je dato njima!"

    Eh, da je to bilo ko drugi rekao otjerao bih ga u tri lijepe, ali njegova riječ je za mene imala posebnu težinu. Sjedoh, još uvijek ne vjerujući svemu jer su to bile prve i nezvanične informacije. Riješih da pričekam još par dana u nadi da su to bile laži muslimanske televizije. Međutm, sa svakim narednim danom postajalo je sve očiglednije da je Srpsko Sarajevo prodano i to upravo oni dijelovi koji su najviše krvarili: Ilijaš, Vogošća, Ilidža... Tuga jad i čemer!

    Najtužnije je što smo imali samo 60 dana da se iselimo. Ljudi panično traže prevoz a ne znaju ni gdje idu: Zvornik, Višegrad, Bijeljina, Brčko... Pa Bože, da li je to moguće!

    Dolazim na most u Čekrčićima i tamo zatičem pravu pijacu. Ljudi prodaju sve samo da bi skupili pare za kamion: namještaj, odjeću, obuću pa čak i dječije igračke. Odlaze u nepovrat i najdraže uspomene samo da se izvuče ono što se izvući može.

    TEKST CU NASTAVITI SUTRA
  • cekrcici- 72025 - 27.07.2012 : Visocan Zenica - best (0)

    O liniji na Čekrčićima


    E da, te bombe su vama dizale moral a nama se ledila krv u žilama kad bi se čulo to karakteristično zujanje. Baš loš osjećaj. Jedna je pala kod Doma zdravlja i bukvalno je prepolovila zgradu od 4 sprata a druga na 80 metara vazdušne linije desno od Doma zdravlja i napravila krater dubine 10 metaraljene.

    Takođe, sjećam se i snajperskog djelovanja po ulici Branilaca (nekadašnja ulica JNA). Posebno u dijelu oko kafića Karo. U toj ulici sam proveo cijeli rat tako da sam lično vidio dva smrtna slučaja.

    Još jedno pitanje za upućenije borce iz Čekrčića! Da li je moguće da je cijela kotlina ispod Mirića kafane bila minirana? Baš cijelim dijelom, uzduž i poprijeko. Takođe put koji ide od Mirića kafane pa dalje prema Čekrčićima (a iznad rijeke Fojnice). Još uvijek se vide tranšei i rovovi sa obje strane puta i oznake da je minirano. Rovovi na mjestu gdje je poginuo Tufo Buza još uvijek stoje sa nabacanom gardereobom u njima.
    cekrcici- 71725 - 17.07.2012 : Delija Zvornik - best (1)

    Siforija; granatiranje Visokog


    E pa moj komšija, ja bih volio da ste vi u ratu imali mnogo boraca kao što je bio naš Siforija jer bi mi u tom slučaju pjevajući pješke lagano došli do Zenice.

    Kao što sam u jednom postu već ranije opisao taj je strašni junak je uglavnom bario naivne djevojčurke po selu sve dok nije opalio prvi metak a onda je zdimio brzinom munje ko zna gdje...

    Što se tiče tih projektila koje pominješ to su bile klasične avio-bombe ispaljivane sa improvizovane lansirne rampe i upotrebljavane su samo kada zagusti. One su za nas borce su imale nevjerovatan psihološki značaj jer su nam borbeni moral dizale do neviđenih granica iz čega je i proizašla uspješna odbrana Čekrčića i same opštine Ilijaš.
    cekrcici- 71722 - 17.07.2012 : Visocan Zenica - best (0)

    Siforija; granatiranje Visokog


    Pozdrav svima!

    Interesuje me ako neko zna da napiše nešto više o Siforiji. Odakle je i gdje je otišao dalje?

    Takođe ako je neko upućen u granatiranje Visokog modifikovanim bombama kojih je palo 2-3. Neka me neko ispravi ako nije tačno... Šta je to ustvari bilo, o kakvim projektilima se radilo?


    Mislim da sam nekada na vijestima gledao da je takvih projektila bilo u Željezari u Ilijašu.
    cekrcici- 70148 - 07.06.2012 : Delija Zvornik - best (16)

    Napad na Čekrčiće


    Ko zna koji je dan ofanzive, više ih i ne brojimo, a kuće, kupatila, sapuna i brijača se više i ne sjećamo kako izgledaju. Strano smo umorni, iscrpljeni i nenaspavani. Ipak, odlučni smo da odbranimo liniju jer ako mi puknemo neće ih niko zaustaviti sve do Sarajeva.

    A grmilo je, majko moja mila, tuku iz svih mogućih oružja pa mi nije jasno odakle im sva ta silna artiljerija. Čučimo u rovovima, zabili glavu u zemlju i moli Boga da te ne pogode. Od silne muke izvrćemo stvari na šalu, te moj saborac Rajčika kaže:

  • "Kako nas samo tuku ovako goloruki i nenaoružani, šta će tek biti kada se dokopaju kakve artiljerije i džebane!"

    Užasna paljba ne prestaje. Minobacači, haubice, pamovi, patovi osuše po nama, tenk sa Visočice izvrće rovove. Lično sam gledao kako direktno pogađa rov u kome je bio moj komšija Željko i par Zeničana. Pomislih gotovi su sigurno! Od rova je ostala kamara zemlje i balvana - ipak izlaze nekako žuti od ilovače, prašine, krv im curi iz ušiju popucali im bubnjići, teturaju se i nemaju pojma gde se nalaze ali živi su.

    Artiljerija popušta, što je znak da stiže pješadija. Trčimo u tranšeje. I oni su omudrali, nisu više kao prvih dana kada su išli direktno na cijevi uz "Alahu ekber." Sada se oprezno šunjaju kroz šiblje i visoku travu privlače se, ali mi smo spremni.

    Na scenu stupa naša artiljerija. Plotuni iz haubica, minobacača nemilice šaraju po njivama ispod Komina, po Usijeli, prave dar-mar u muslimanskim redovima. Imao sam utisak da ni mušica ne može da prođje, ma kakva mušica, da je cijeli korpus krenuo na nas tu ne bi bilo prolaza. Do tada nisam ni znao kako ubojito dejstvo imaju PAM-ovi, prosto nisam mogao da vjerujem sa kojom lakoćom režu stabla šljive i tanjeg drveća. Bože moj, pa kada ovi misle da stanu? Napadaju u talasima, prvo artiljerija par sati a onda pješadija i tako u krug. Oko nas hiljade čaura, praznih sanduka od municije, prosto se divim onim momcima što nam dopremaju hranu i municiju kako su živi jer mi se čini da nema metra a da nije pala granata. Gubici na njihovoj strani su strašni, a pogotovo prvih dana kada su izašli na čistinu i pa ih je poklopila naša artiljerija i napravila užas. Mrtvih i ranjenih ima i kod nas, poginulo je par Zeničana, mnogo hrabrih momaka, neka im je vječna slava i hvala. Ja sam lakše ranjen u ruku, zakačio me geler ali ništa strašno. Jedemo kada možemo, čiča koji nosi hranu došao i plače ko kišna godina. Kaže da mu je granata ubila kobilu, žao mu kaže bolje da je i njega pogodilo, gledam ga ovde ljudi ginu ko mušice a on plače za kobilom. E majko moja mila, svašta ćeš vidjeti!

    Konačno, poslije ko zna koliko dana, "milion" granata, mina i metaka napadi počinju da jenjavaju. Izgleda da su i muslimani oladili malo a kako i ne bi. Teške su vrućine i par leševa ispred naših rovova već užasno smrde, ne možeš opstati čekamo noć da ih se riješimo.

    Kažu da su ključnu ulogu odigrale haubice sa Paljeva. Par granata iz 155-ca je zveknulo negdje kod neke stjene gdje su se okupljali muslimani i da su napravile strahote neviđene. To je bio znak da je uzalud ići i ginuti.

    Sjedim u rovu i razmišljam koliko je tu bilo izgubljenih života. Sve su to nečija djeca, braća, muževi... Kažu da je rijetko koji Visočanin poginuo, sve su to bili nesretnici iz Istocne Bosne - Srebrenica, Goražde, Foča... Nisu ni znali gdje su ih poslali.

    Bješe mi drago što se završilo, valjda neće biti više. Ipak, grdno sam se prevario jer tek je bila 1992. godina...
  • cekrcici- 70146 - 07.06.2012 : Delija Sever Zvornik - best (3)

    Siforija


    Mislim da to bješe u aprilu mjesecu, negdje pred sam početak rata. Naoružavanje vojno sposobnog stanovnistva je bilo uveliko u toku i na jednom sastanku kod doma u Čekrčićima, dok se dogovaralo kako i šta dalje raditi, pojavio se nepoznat momak, crn, visok, u glanc novoj uniformi. Naravno, kako to i dolikuje jednoj seoskoj sredini, poče međusobno domunđavanje ko je i šta je. Jedni su pričali da je on dobrovoljac iz Srbije, drugi iz Hercegovine, treći da je Šešeljovac itd... Samom svojom pojavom je djelovao prilično opasno, onako pravo vojnički uredan, maksimalno opremljen a posebno se isticalo njegovo naoružanje, od heklera, pištolja, bombi i to sve po "pe-esu".

    U jednom momentu se primakao gomili i počeo nešto da pametuje kako i šta treba raditi, naravno sa naglašenim patriotizmom, tipa onog da smo mi Srbi "Nebeski Narod", da smo "potomci Nemanjića" itd. Kada je taj njegov monolog završio iz mase se oglasi nas komšija popularni "Djelo" i reče:

  • "Slušaj momak, vidiš li ti ono brdo iznad nas?"

    Momak samo potvrdno odmahnu glavom.

  • "E, pa sine dragi, gore su ti muslimani i s obzirom kako si ti naoružan i koliko imaš eksploziva na sebi, ako te štogod pogodi odozgo raznijećeš pola sela.. . "

    Naravno, nastao je opšti smijeh a facu koju je taj "junak" složio nikada neću zaboraviti. Poslije se saznalo da tog momka zovu "Siforija", na šmekerluk je zbario jednu našu naivnu djevojku, kurčio se po selu sve do trećeg maja i prvog ispaljenog metka, ne treba ni govoriti da je tada zdimio bez traga i glasa.

    Siguran sam da je svako mjesto u predratnom periodu imalo po nekog svog "Siforiju". Eh hvala Bogu pa su ti "junaci" bili samo pojedinci inače se mi ni u Beogradu ne bi zaustavili da su nas branili takvi kao on.
  • cekrcici- 69758 - 24.05.2012 : Visočanin Zvornik - best (8)

    Tenk na Visočici


    Od samog djetinjstva nisam volio tu Visočicu, inače dominantnu kotu iznad Visokog za koju su kasnije prolupali da je ustvari piramida. Nekako mi je uvijek izgledala zlokobno, tmurno kao da sam slutio koliko će nam zla nanijeti u budućim vremenima.

    I eto me sada na topu T-12, u najžešćim borbama za Čekrčiće, i pazi sudbine tražim tenk ni manje ni više nego na Visočici. Uh, kako nas samo taj domaćin "dere", izvrnuo nam je četiri rova u vrlo kratkom vremenu. Bilo ga je mnogo teško uhvatiti na nišan, jer pukne jednu pa promjeni mjesto i tako po cijeli Božji dan.

    Iz komande stalno zovu da ga nađemo kako god znamo i umjemo jer momci na liniji ne mogu ni oka otvore od tog nesretnika koji ih drži kao na dlanu. Mi se zaista trudimo, opalimo jednu, drugu, treću ali ništa! Momci na ZIS-u takođe pokušavaju da ga unište, ali se đavo stalno izvlači...

    Ponovo čujemo ispaljenje, kratak oštar zvuk i buuuum... Ležim, pipam se, i sve mi se čini da sam čitav. Dozivamo se međusobno, svi su dobro, doduše malo ugruvani sa strašnim zujanjem u ušima. Pogledam na top, izbačen je iz prvobitnog položaja i dobro je oštećen.

    Kažem ja mojim saborcima:

  • "E, braćo moja, čitav ga dan tražimo, a on nas opali iz prve!"

    Doduše, imali smo ludu sreću! Da je tenk gađao samo metar više granata bi preletjela grudobran i pala nama direktno u krilo.

    Top je odvezen na popravku, a sa Visočice ne prestaje da gruva. Par dana nakon toga dovezoše nam "kuronju" popravljenog kao da je nov i spreman da uzvrati.

    U isto vrijeme, proradio je u nama neki inat i želja za revanšizmom. Komandir Boro reče:

  • "E, momak poluvrijeme si dobio a za kraj ćemo još vidjeti!".

    Borbe su utihnule! Naši su uspješno odbili napad. I dok je padao prvi sumrak mi odlučismo da ga čekamo na položaju odakle bi obično krenuo sa dejstvom. U daljini začusmo potmuli zvuk tenka, i ja pomislih:

  • "Evo ga, domaćin krenuo da nas par puta bubne za laku noć!"

    Naš šef parade, Boro, nacilja onaj nesretni položaj. Nakon par minuta, baš iz tog pravca odjeknu pucanj, a zatim granata pade negdje na našu prvu liniju. Mi uzvratismo sa dvije brze granate, nakon čega tamu zapara jak blijesak!

  • "Pogodak!" - uzviknuše borci na liniji.

    Vatra je gorjela dobrih par sati. Mi smo jedva iščekali jutro pa da možemo vidjeti šta smo uradili. Ispostavilo se da smo napravili jako dobar posao, jer je na tom mjestu ostala samo hrpa gvožđa koja se mogla vidjeti sa čitave naše linije. Bio je to direktan pogodak! Nije više bilo tog zlotvora koji je harao po našim rovovima.

    Uništeni tenk je na Visočici stajao sve do kraja rata.
  • cekrcici- 69428 - 15.05.2012 : Danijel Vasic Zvornik - best (2)

    Kako smo odbranili Čekrčiće?


    Mnogi se pitaju kako su se odbranili Čekrčići, u poluokruženju konstantno izloženi snajperskom vatrom, napadima elitnih zelenih jedinica poput "Lasta", "Živiničkih osa" itd...

    E, pa braćo moja, Čekrčiće su branili ludo hrabri momci, kažem ludo jer i sada kada pomislim koliko su nam rovovi bili rijetki i koliki je bio razmak između pomenutih hvata me jeza kada pomislim kako je neko mogao zanoćiti u njima.

    Jednom prilikom upitah jednog prekaljenog borca kako mu je samom u rovu kada stražari pokraj mnogo bučne Bosne; visoke trave i gustog žbunja, a on mi samo odgovori:

  • "E moj sinko, može mi bilo ko doći odvaliti šamar i nestati u mraku a da ga i ne primjetim kako je došao i kako je otišao".

    Mislim da su ključnu ulogu u odbrani sela imali naši artiljerci, savršena, koordinisana i dobro upucana minobacačka paljba kalibra 60 i 82 mm iz Luke, potom užasno učinkovita haubička i minobacacka 120mm paljba sa Paljeva i odlično postavljena dva PAM-a i Bofors odmah iza naših linija, sve ovo je već u korijenu sasjecalo žestoke muslimanske napade, a kako su samo oni nastradali u tim ofanzivama, to samo oni znaju.

    Poslije Vidovdana nismo mogli disati od smrada leševa na onoj vrućini, zvali smo ih da ih nose ali ništa.. . Više su nam belaja napravili mrtvi nego živi.

    Pozdrav za sve hrabre borce iz cijele VRS i ako neko zna kakve doživljaje sa Čekrčićkog ratišta da ih malo opiše.
  • cekrcici- 24402 - 02.05.2010 : Feniks Republika Srpska - best (0)

    Ina - Podlugovi


    Odgovor na Danijelova tri pitanja:

    1. Postojao je samostalni vod INA, koji je držao 9 rovova.

    2. Imena komandira (a bila su dva) tog voda ne vrijedi ni pominjati, jer to je bila jedina jedinica u kojoj ni komandiri odjeljenja nisu proveli ni jednog jedinog dana u rovu (dežurstvo su obavljali u štabu). Prvi komandir voda je ubrzo bio postavljen za komandanta bataljona Gargamel ga je prekomandovao u MAD, a posle rata ga nije htjeo primiti u VRS, kada je isti htjeo da se uposli. Drugi je proveo rat u svome toplom domu gdje mu se nalazio i štab.

    3. Za borce tog voda ne mogu ništa loše da kažem jer su odgovorno obavljali svoju dužnost, mada im to nije bilo nimalo lako sa komandnim kadrom koji ih je vodio. Pokazali su kao dobri borci na mnogim linijama na koje su upućivani, a ni u jednoj borbenoj akciji nisu dozvolili da ih neprijatelj nadvlada i ugrozi položaje koji su im bili povjereni.

    Idi na stranu - |1|2|