fix
Logo
fix
Nalazite se na Sa1992-BOZUR
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

bozur- 98693 - 31.12.2016 : Ex-ponto - best (0)

Božurovo porijeklo


U nedavno napisanom postu, a u vezi sa stradanjima čestitih Srba u Istočnoj Hercegovini od strane partizana, srpskih krvnika poput Vlada Šegrta, Dragice Pravice i njihovih saprata, osvrnuh se i na djela potomaka tih žrtava u posljednjem otadžbinskom ratu, pa između ostalog rekoh: "Vogošćanin Pravi zna svoje junake Hercegovce, a tu sam između ostalih mislio, možda i najviše, na pokojnog Božura.

P. S. Htjedoh još nešto dodati i o pokojnom Božuru Eleku, porijeklu Predragovog nadimka, ali vidjeh da je već objavljeno.
bozur- 98675 - 31.12.2016 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)

Porijeklo Predraga Žarkovića- Božura


Željko,

pošto sam prijatelj sa Božurovom bliskom rođakom, postavio sam joj neka pitanja koja su me interesovala o Božuru. Evo našeg razgovora sa FB:

Ja: U nekim pričama o Božuru stoji da je on sa Kosova iz okoline Peći. Ja sam se iznenadio tom informaciom, pa te molim da mi to potvrdiš ili demantuješ kako bi to pokušao da ispravim ili potvrdim.

Gordana Žarković Košarac: Ma vidjela sam to na slavicnet-u, ali to nije istina. Moj i njegov otac su bili rođena braća i oni su porijeklom sa sela Kruščice, tačnije Borča kod izvora Neretve. Nikakve veze s Kosovom nismo imali. Ako te bilo šta zanima, pitaj me, u mojim starim slikama imaš i njegovih. Ja nisam imala brata, on mi je bio kao rođeni i nije me odvajao od svojih sestara. Svukuda me vodao sa sobom i naučio mnogim stvarima koje niko drugi ne bi.

Ja: Tako sam i ja mislio da je vaše porijeklo, pa kada je to neko objavio na slavicnet-u, mislio sam da to sigurno zna. Vjerovatno su ga na to navele rijeći iz Zoričine pjesme. Znao sam za tu vašu bliskost i da te je još kao klinku pazio i štitio. Ako hoćeš pošalji neke njegove fotografije, ja sam u kontaktu sa Željkom Tomićem, pa ću mu ih proslijediti. On ga je puno volio, pa smo na njegovu inicijativu donirali pare da se Božur prenese na Vojničko groblje "Mali Zejtinlik" u Sokocu.

RE: Porijeklo Predraga Žarkovića- Božura



Pravi,

ispravio sam tvoj tekst djelimično jer ja nikada nisam pisao o Božurovom porijeklu. Nekakav Rade iz Vogošće je napisao da su Žarkovići porijeklom sa Kosova, što je moguće ako se misli na dalje pretke. Njegov bliski rođak, Radomir Žarković, je nakon toga isparavio Rada i napisao da su oni porijeklom iz sela Kruščice kod Gacka.
bozur- 88903 - 23.02.2014 : Lejla Borušic Sarajevo - best (0)

Božur


Dok sam ja živa i Božul je živ.
bozur- 86723 - 18.09.2013 : Zeljko Tomic Sokolac - best (4)

Za Božura


Dragi naš Božure,

Nisu te zaboravili oni za koje si se ti toliko trudio da prežive rat. Obistinilo se ono što si ti govorio!

Bozur Svijeća
bozur- 36625 - 03.08.2011 : Radomir Zarkovic Gacko, RS - best (1)

O Božuru


Evo jos nešto o pokojnom Božuru. Prvi put kad sam vidjeo Predraga, mi smo ga zvali Drago, a bilo je to davnih 60-ih godina kada smo još bili djeca. Drago je dolazio sa roditeljima, bratom i sestrama kod djeda i babe na selo Kruščicu, u Hercegovinu. Po selu se pričalo da je Drago vragolast i prava čigra od djeteta. Kako je Drago došao sa asfalta iz Sarajeva a mi djeca sa sela bili smo radoznali za njegove doživljaje kojih je bilo mnogo, pa smo svi željeli da budemo u njegovoj blizini kao i da budemo dio njegove ekipe kad smo se igrali na Radoslavovom guvnu. I sad mi je u očima taj vižljasti, plavokosi dječak koji je i tada odisao harizmom vođe. U igri nikada nije ponižavao nas djecu sa sela iako je on bio gradsko dijete.

Nadimak Božur je dobio od svog oca Milivoja. Naš komšija u selu Božur Elek bio je munja od čovjeka i nikome se nije sklanjao sa puta a u isto vrijeme bio je i dobar čovjek. Milivoje bi znao reći svom Dragu "Kakav si kao da te pravio Božur" i tako ostade njegov nadimak Božur.

Trebalo bi da pomenem da su Božura Eleka i njegovu ženu koji su imali preko 90 godina, muslimani u maju 1992. godine su zaklali i zapalili u njihovoj kući u Pofalićima, zajedno sa još desetak staraca. Da podsjetim i to da danas taj dan muslimani slave kao dan oslobođenja Pofalića od četnika.

Neka je vječna slava i hvala svim srpskim junacima, Božuru i njegovoj sestri Draginji koji su dali svoje živote za svoj narod i otadzbinu i neka je slava njihovom bratu Marku.
bozur- 35882 - 23.07.2011 : Radomir Zarkovic Gacko, Bih - best (0)

Božur


Samo želim malu ispravku na komentar Rada koji je napisao da je pokojni Božur sa Kosova. Mi smo bliski rođaci, iz istog sela, Kruščica pored Gacka. Tu mu je rođen i otac. Božur se rodio u Vogošći i lično sam ga poznavao kao i njegovu familiju.

Božurov brat, Marko Žarković, je takođe umro, u julu 2011. godine. Sahranjen je u Višegradu.

Pozdrav!
bozur- 33482 - 21.06.2011 : Zeljko Tomic Sokolac - best (3)

Moj Božure


Svako od nas ima i poneki razlog lične prirode zbog koga je želio da učestvuje u prenošenju poginulih boraca iz Federacije BiH na teritoriju Republike Srpske. Mada duboko saosjećam sa porodicama svih palih boraca, uvjek mi se tuga hvata oko srca kada pomislim na one koje sam poznavao i koji su mi bili rođaci ili prijatelji. Jer svakoga vlastita rana najviše boli, svako svoje breme tuge nosi..

Uvijek, kada nedeljom odem do crkve, zapalim jednu svijeću za sve pale borce Vojske Republike Srpske, a onda nabrojim sve one kojih se u tom trenutku sjetim. Ipak, jedno ime nikada ne preskočim - uvjek se sjetim Predraga Žarkovića - Božura.


Nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma Srbi su Vogošću predali muslimanima. Srbi ne vole rat, pa su cijenu mira platili skuplje nego što se to može i zamisliti - dobrovoljno su napustili svoja vjekovna ognjišta sa područja Srpskog Sarajeva i raselili se svugdje po svijetu. Za njima su ostale spaljene kuće i poneki grob palog srpskog borca jer nisu sve porodice bile u mogućnosti da sa sobom ponesu i svoje mrtve. Na groblju u Krivoglavcima je ostao i Božur, da se i onako mrtav bori sa mudžahedinima, koji su nasrtali i na njegovu humku, skrnaveći vječnu kuću onih koji više nisu mogli da se bore sa njima.

Treba napomenuti i to, da je SDA Vogošće sistematski radila na protjerivanju malobrojnog srpskog stanovništva koje je ostalo na prodručjima koja su njima pripala mirovnim dogovorom. Dejtonski sporazum za muslimane nije značio ništa. Sa prestankom ratnih dejstava oni nisu odustali od svoje ideologije da se zatre sve što je srpsko. Srbi su redovno privođeni u policiju na ispitivanje, ili bolje rečeno maltretiranje. Ne tako rijetko paljene su i njihove kuće, uništavane vjerske svetinje, skrnavljene crkve...

U tom organizovanom divljanju, podstaknutim impotentnošću na vojnom planu, muslimani su u miru rušili sve pred sobom. Svoju "moć" su dokazali tako što su porušili i Božurov spomenik, koji smo mi za potrebe fotografisanja najprije podigli iz trave.


Predrag Žarković - Božur


Sudeći po fotografijama, Božurov grob je bio jako loše održavan. Božurova supruga Nada se nakon dugog lutanja i velikih problema, najzad skrasila u Doboju. Dovoljno daleko da na Božurovu humku ne može doći ni jednom godišnje!

Predrag Žarković - Božur


Nedaleko od Božurovog groba sahranjena je i njegova sestra Draginja. I ona je poginula na Žuči, kao borac Vojske Republike Srpske. Njene kćerke danas žive u Sarajevu, i imam mnogo razloga da vjerujem da su one redovno obilazile majčin, a samim time i ujakovo vječno počivalište. A trebale bi i češće, samo da znaju kakvi su junaci njihova majka i ujak bili!


Predrag Žarković - Božur


Predrag Žarković - Božur je bio veliki Srbin! Postio je srijedom i petkom još u ono vrijeme kada su mnogi od nas bili komunisti. Poštovao je ljude drugih nacija, ali je prvi stao na branik otadžbine i suprotstavio se onima, koji su vođeni ideologijom "Islamske deklaracije" zavitlali kamama u nadi da će i u devedesetim godinama prošlog vijeka ponovo klati Srbe. Ipak, do toga nije došlo zbog toga što su Srbi u svojim redovima imali Božura i hiljade onih koji po svojoj hrabrosti nisu zaostajali za njim.

Božur je bio vođa, uzor mnogim borcima. Bio je desna ruka Bore Radića, čovjeka koji je odbranio Vogošću i tako sačuvao "Pretis" od pada pod muslimansku kontrolu. Istorija će pokazati da je ovo bio jedan od ključnih momenata u odbrani Republike Srpske, jer je 90% granata ispaljenih na muslimanske položaje u toku rata proizvedeno upravo u Vogošćanskom "Pretisu".

Predrag Žarković - Božur


Predrag Žarković - Božur sada počiva na Sokocu. Na njegovoj humci u Krivoglavcima ležala je i "knjiga" na kojoj je pomenut i njegov "ratnički duh". Mi, Božurovi drugovi i saborci, smo jako ponosni što smo imali čast da ovog velikog junaka upoznamo za vrijeme njegovog ovozemaljskog života.

Predrag Žarković - Božur


Mermerna knjiga, koja je nekada bila položena na Božurov grob u Krivoglavicima, sada se nalazi na njegovom vječnom počivalištu - Vojničkom groblju "Mali Zejtilik" u Sokocu. Polomljeni spomenik je ostao u Krivoglavcima. Možda tako i treba, neka ga tamo neka prkosi muslimanima i neka se nad njim iživljavaju impotentni muslimanski ratnici koji u borbama nisu mogli ni "primirisati" srpskim junacima.

U Sokocu će se uskoro iznad Božurovog uzglavlja zabijeliti mermerni krst, koji muslimani nikada neće polomiti. Jer, "... dok je Romanije Srbi se ne boje, dok je Romanije i Srbi postoje... "

Srpski junak Predrag Žarković - Božur je ušao i u pjesmu. Vogošćanski boem Željko Subotić je autor stihova, a svojim glasom je ovo prelijepo djelo uljepšala poznata srpska pjevačica Zorica Marković.



Božur me je u toku rata u više navrata ubjeđivao da to nije bio moj rat. Duboko je vjerovao da će poginuti pa je stalno naglašavao da će, kada se onaj "haos" završi, našoj mladoj Republici Srpskoj trebati "ljudi od pera" da pišu o nima, palim borcima Vojske Republike Srpske koji u svoju mladost i svoje živote ugradili u temelje "nove srpske države".

U svemu ovome su čudne dvije stvari:

  1. Do prije pet-šest godina gotovo da nisam ni pisao. Prije pokretanja ovog foruma u novinama sam objavio samo par članaka. Ipak, Božur je duboko vjerovao da ću baš ja jednog dana pisati o njemu...
  2. Nakon rata sam gotovo bio i zaboravio Božurovo ime. Uprkos tome, Božurov lik mi je u više navrata dolazio u misli i to kada bih to najmanje očekivao. Znam da zvuči čudno, ali i sam počeo da vjerujem da je njegov duh uvijek tu, negdje u blizini mene. Kao da je taj dobri duh nešto tražio od mene!


Ideja prenošenja Predraga Žarkovića - Božura i njegovih saboraca na Vojničko groblje u Sokocu nije bila moja, ali mi je jako drago da sam i ja učestvovao u njenoj realizaciji. Još jednom bih se zahvalio donatorima, a onima koji se još uvijek nisu odlučili da podrže ovu akciju želim ovom prilikom da napomenem da nam još uvijek nedostaje oko 1000 evra za podizanje spomenika Draganu Šorku, Branku Grabovcu i Predragu Žarkoviću.
bozur- 24501 - 23.05.2010 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

BOŽUR


Autor stihova: Milan Rakić

Kako je lepa ova noć! Gle, svuda,
S topole, 'rasta, bagrema i duda,
U mlazevima zlatokosim pada
Nesuštastvena mesečina. Sada,


Nad livadama gde trava miriše,
U rascvetanim granama, svrh njiva
Koje se crne posle bujne kiše,
Velika duša mesečeva sniva.


Sve mirno. Tajac. Ćuti polje ravno
Gde nekad pade za četama četa...
Iz mnoge krvi izniknuo davno,
Crven i plav, Kosovom božur cveta.
bozur- 20433 - 02.02.2009 : Vogošćanin Pravi Vogošća 1 - best (3)

Božur - najljepši vogošćanski cvijet


U mladosti, Predrag Žarković - Božur je trenirao rvanje, i bio jedan od najperspektivnijih sportista borilačkih vještina u Bosni i Hercegovini.

Međutim, Božur nikada nije ispoljavao niti zlupotrebljavao svoje znanje borilačkih vještina. Bio je uspješan privatnik, pa kao takav nije imao razloga da se bavi kriminalom. I ne samo to! Božur se kriminalcima nije ni družio mada su ga mnogi od njih poznavali i poštovali. Za mojih dvadeset godina poznanstva sa Božurom, ja se ne sjećam se da se ikada sa nekim potukao.

Kao takav, bio je omiljen među stanovnicima Vogošće. Bio je vedrog duha i uvijek raspoložen za šalu, koju su mnogi voljeli da čuju. Haris Škoro mu je bio jedan od najboljih prijatelja što samo pokazuje da mu je nacionalizam bio nešto strano.

Odmah na početku rata pridružio se Specijalnoj jedinici "Boro Radić" i rame uz rame sa svojim komandirom je nizao uspjeh za uspjehom. Nastavio je da se herojsko bori i nakon Borine pogibije, onako kako je od Bore naučio - uspravno i ponosno.

Svoj herojski život je poklonio srpskom narodu u pokušaju da vrati kotu Orlić na Žuči, zemlju njegovog naroda. Božur je bio i ostao najljepši cvijet među cvjetovima heroja otadžbinskog rata. Neka mu je vječna slava i hvala za negovu ogromnu žrtvu.

Vogošćanski narod i tvoji saborci će te se uvijek rado sjećati, ma gdje bili pod ovom kapom zemaljskom!
bozur- 20237 - 23.01.2009 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

O Božuru


Pokojni Božur se bavio rvanjem, ali je prestao da trenira najmanje 15 godina prije početka rata. Nije živio životom kojim je npr. živio Gaga. Pokojni Božur nije bio kavgadžija. Bio je komšija sa Gagom, ali koliko ja znam, nisu bili u sukobu.
bozur- 18928 - 11.09.2008 : Ado - best (0)

O Božuru


Halid Bešlić je imao dobrotvorni kocert u Sportskoj dvorani Vogošća za Božura jer mu je nekih 80-ih godina izgorio stan. Božura sam poznavao dobro, o ratu neću diskutovati.
bozur- 16766 - 20.12.2007 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

Moj Božure


Moj Božure, moje cveće prkosno,
Moj Božure, moje cveće ponosno
U genima živi ti duh ratnika
U poljima miriše pobeda.

Ne boji se duša ničeg iz inata
Othranile Srpkinje hiljade junaka 2x

...... Moj Božure......


Moj Božure, rano nepreboljenja
Moj Božure, duša ti je besmrtna
U genima živi ti duh ratnika
U poljima miriše pobeda

Ne boji se duša ničeg iz inata
Othranile Srpkinje hiljade junaka 2x

... Moj Božure, moj Božure....

Ou pjesmu pjeva Zorica Marković, napisao ju je Željko Subotić, u čast moga prijatelja Predraga Žarkovića - Božura. Pjesmu možete je skinuti i na vaš kompjuter ( mp3 format ) ako kliknete ovdje.
bozur- 15998 - 16.11.2007 : - best (0)

O Božurovoj pogibiji


Može li neko da napiše nešto više o borbi na Žuci kada je poginuo pokojni Božur? Mislim da je bilo u septembru 1992. godine.
bozur- 15884 - 11.11.2007 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

Draginja Žarković - junakinja sa Žuči


U vrijeme dok je vjetar na Vogošću nanosio miris baruta sa Žuči, bilo je teško reći koji će Vogošćani ući u istoriju kao heroji, a koje će ista tretirati kao siročad.

Draginja Zarkovic, Bozur Ime Draginja Žarković danas više niko ne pominje! Možda zato što je Draginja bila jedna od mnogobrojnih sarajevskih Srpkinja, koje su sa puškom u ruci stale na branik svoje otadžbine. Ipak, Draginja je bila nešto posebno pa se i za vrijeme njenog, ovozemaljskog života moglo naslutiti da će se njeno ime sa ponosom izgovarati pred onima koji tek trebaju da budu rođeni na slobodnoj srpskoj zemlji.


Rat je Draginju zatekao u Sarajevu. Njen brat, Predrag Žarković - Božur joj je pomogao da iz Babića bašte prebjegne u Vogošću. Pobjegla je iz pakla mržnje i prezira.

  • "Vjerovala sam da sve ovo ne može biti ovako, ali jeste. Sve ono što nismo mogli da shvatimo, shvatićemo... More granata je palo preko moje kuće, a ja sam u sebi ponavljala - jače, jače, još bacajte, još.. Više mi je bilo dodijalo biti podrumski čovjek. Ljudi iz podruma su ponosni ako su Srbi. A što može Srbin da želi sebi to niko ne može. Sjediš u podrumu i misliš, Bože pošalji još jednu granatu. Brate Srbine, četniče, baci još jednu granatu na moju kuću. Pali, ruši, samo im se sveti. Oni nas mrze, a mi smo blesav narod. Ne znamo šta je njihova mržnja dok im ne dođemo u ruke, u njihovo društvo, u sve što je njihovo... Mi nismo svjesni toga. (*1*)"

    Draginja je provela dovoljno vremena među komšijama muslimanima da razumje jezik mržnje. Dok su bili zajedno u istom podrumu, svaka druga riječ koju je čula od njih bila je - treba sve Srbe pobiti.

  • "To su mi u lice govorili i ja sam se samo smješkala. Čak su i djecu zadojili mržnjom. Najmlađa moja komšinica, dijete nema pet godina kaže - teta Draginja, sve Srbe treba poklati. Njihovo dijete od pet godina zna da sve Srbe treba poklati. (*1*)"

    Čim je sa kćerkama došla u Vogošću, Draginja se odmah prihvatila puške i osjetila miris baruta. Predrag joj je pomogao da se lakše snađe. Naravno, mnogi su je nagovarali da se mane fronta i posveti svojim kćerkicama, ali Draginja je znala šta se u tom trenutku moralo raditi. Svoj nejač je ostavljale u nekom skučenom vogošćanskom stanu, a sa najboljim sinovima Romanije je išla na liniju fronta.

    U vihoru rata, u Sarajevu se mnogo pričalo o Draginjinoj hrabrosti. Takvu jednu priče mi je ispričao i Božur. Negdje početkom juna 1992. godine, muslimani su započeli snažnu ofanzivu na srpske položaje na Žuči. Posebno je bio žestok udar na rovove u kojima se nalazila Draginja. U opštem haosu borci iz nekoliko susjednih rovova su se povukli na rezervne položaje. Shvativši da je ostala sama, Draginja je trčala od rova do rova i pucala u pravcu muslimanskih položaja, sve dok nije ostala bez municije. Srećom, iz Vogošće je stigao Božur i njegovi drugari iz jedinice Bore Radića. Nakon uspješno odbijenog napada, Božuru su objasnili kakvoj se opsasnosti Draginja izložila ostavši sama na liniji, pa je on počeo da kritikuje sestru zbog toga što nije i ona napustila rovove. Ona mu je na to odgovorila:

  • "Pa znaš li koliko je naših boraca poginulo kada ste zadnji put pravili akciju da povratite ovu istu liniju? Uostalom, znala sam ja da ćes ti doći čim čuješ da smo napadnuti. (*2*)"

    Nakon bratove pogibije, Draginja je nosila njegovu pušku. Sudbina je htjela da i Draginja zauvjek ostane na vječitoj straži na Žuči, gdje i danas, zajedno sa Božurom čuva svetu srpsku zemlju. Poginula je 10. decembra 1992. godine u jednoj od mnogobrojnih ofanzivi mudžahedina na srpske položaje. Ne znam kako se to desilo, ali pretpostavljam da ni tada nije htjela da odstupi pred naletima hordi zla, iako je dobro znala da joj ovaj put Božur neće dovesti pomoć!

    Iza Božura je ostala pjesma "Moj Božure", koju je napisao vogošćanski boem i kompozitor, Željko Subotić. Iza Draginje su ostale dvije kćerke koje i danas žive u Sarajevu. Čujem da često posjećuju majčin grob.
    (*1*) Citat je preuzet iz nekih ratnih novina, čije ime ne znam, a članak sam dobio od Draginjinog brata Marka Žarkovića.

    (*2*)Citiram riječi Predraga Žarkovića - Božura. Primjedba Željka Tomića.
  • bozur- 12971 - 28.05.2007 : Zoran Mirke Melburn - best (0)

    Pomoć


    Zeljko,

    Upravo sam pročitao tvoju ideju o pokojnom Božuru. Pozdravljam predlog i prijavljujem se kao jedan od finansijera. Ako ikada ta ideja krene sa realizacijom moja malenkost će podržati tu realizaciju. Nažalost ne mogu to učiniti fizički ali bar mogu nakupiti nešto siće koja će valjda pripomoći. Nažalost nisam u stanju (a niko od mene ne bi bio sretniji da jesam) da učestvujem sa velikom svotom novca, ali biće onoliko koliko mi trenutna situacija dozvoli.

    Slava Mu!
    bozur- 12950 - 28.05.2007 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

    Prenošenje Božurovih posmrtnih ostataka


    Sjećanja na prošle dane polako blijede. Medjutim, uspomena na Božura još uvijek živi. Ustvari, rijetko prođe dan a da se ne sjetim njegovih rijeci: "Brate, nije ovo tvoj rat. Takve kao ti, trebaćemo mi i kada se on završi. ".

    Božura sam poznavao svega par mjeseci, ali će me njegov duh proganjati cijelog života!

    Ono sto me najviše proganja je pitanje šta je taj pošteni čovjek vidio u meni? Da li sam mogao uraditi više za njega i za ciljeve za koje je on poginuo?

    Zbog toga se obraćam vama! Ove godine ću da vidim sa njegovim bratom Markom, da li je on zainteresovan da Božureve posmrtne ostatke prenese na Vojničko groblje u Sokocu.

    Interesuje me da li je još neko zainteresovan da pomogne ovu moju akciju sa prilogom od 50 do 100 dolara na ime troškova prenosa Božurovih posmrtnih ostataka sa Krivoglavaca na Sokolac. Mislim da je krajnje vrijeme da i Božur dobije bijeli krst iznad svog vječitog uzglavlja, jer on ga definitivno zaslužuje!

    Na ovoj stranici neko je napisao da je njegov spomenik u Krivoglavcima srušen od strane muslimanskih ekstremista.

    Naravno, opet se obraćam samo onima koji žive izvan zemalja bivše Jugoslavije.

    Međutim, i vi u Sokocu bi mogli pomoći. Ne materijalno, nego informacijom koliko bi ovo koštalo, tj. šta sve treba preduzeti i platiti da se ovaj posao odradi?

    Vjerujem da, sem mene, postoji još mnogo onih koje je Božur zadužio, ili na neki način dotakao u toku svog života.

    Mislim da je prvo potrebno podnijeti zahtjev za iskopavanje posmrtnih ostataka Opstini Vogošća, zatim platiti prevoz, a vjerovatno i plac, uraditi spomenik. Možda se nešto može dobiti i od Republike Srpske, ili Saveza boraca Republike Srpske. Malo je moguće da i Opština Sokolac učestvuje u ovim akcijama. Moja prva procjena je da sve ovo košta bar 2000 evra! Ja sam spreman da učestvujem sa polovinom od ukupnog iznosa.

    Da još jednom naglasim, za sada samo istražujem koliko je ostvariva ova akcija. Tek nakon toga ću da razgovaram sa Božurovim bratom.

    Da napomenem i to da ja baš i nisam neki "humanitarac". Prosjaci u po svijetu bi pomrli od gladi da su svi kao ja! Međutim, kada dođem na te naše prostore, stvar je malo drugačija. Kako neko reče, ako živiš sa privilegijom da imaš, moraš ponekad i dati onima od kojih si dobio tu privilegiju. Kako zbog njih, tako i zbog sebe.
    bozur- 12170 - 06.04.2007 : Dado - best (0)

    Predrag Žarković - Božur


    Božura se sjećam, igrali smo pokera kod njega u grilu na stanici a Mila nam pekla ćevape. Bio je dobar, galantan, gospodin u duši, šaner pravi, a bilo ih je malo u to vrijeme!

    Slažem se sa tobom da je i on zalutao u tom prljavom ratu, kao i većina momaka iz Vogošće. Za njega je bio Zapad, al' šta se sad može!

    Dado
    bozur- 12147 - 04.04.2007 : - best (0)

    Boro i Božur


    Da pokojni Boro i Božur nisu zaštitili srpski narod u Vogošći, ovaj grad bi bio još jedno Grahovište i još jedno Čemerno.

    I zato su oni tjelesno mrtvi, ali će vječno da žive u srpskom rodu. Kako jedna pjesma kaže:

    zbogom ostaj moj rođeni brate
    s' guslama koje mnogo pamte
    pozdravlje te guslar koji rodu služi
    blago tome ko pjesmu zasluži


    A to što je uzeo nekog golfa, pa Rajko Koprivica, je na Vogošćanskom radiju javno rekao, da su golfovi jedina atrakcija koju srpskoj omladini koja gine po Žuči opština može dati.

    A osim Bore i Božura je poginulo oko 650 srpskih boraca iz Vogošće. Ali bez mesa ne može ni svadba da bude, a kamo li rat.

    Druga je stvar što smo imali mnoge izdajnike, pa su najbolje srpske junake bas oni pobili, a ne turci.

    Božurovo bratstvo Žarkovića je porijeklom iz okoline Peći, pa su kasnije migrirali svugdje.

    Ne treba lajati na srpske junake nego im ponekad i svijeću prislužiti, laka im crna zemlja. Da njih ne bi, sve bi nas Ačkari kuvali u kazanu, i kožu nam gulili.
    bozur- 9657 - 13.05.2006 : Aco - best (0)

    Božurov spomenik je uništen


    Božur je sahranjen na groblju u Krivoglavcima. Njegov spomenik je polomljen i uništen od strane tih "civiliziranih" bića koja sebe nazivaju "Bošnjaci", a ni sami ne znaju ni ko su ni šta su.
    bozur- 5581 - 17.03.2006 : Suad - best (0)

    Ko je ubio Božura


    Božura je Jasmin Džindo pogodio direktno ispod šljema, preko logoraša kojeg je Božur gurao u živom štitu ispred sebe.
    bozur- 5082 - 11.03.2006 : Rade - best (0)

    Neke informacije o Božuru


  • Božur je poginuo, 15. 08. 1992. godine.
  • Božurovi roditelji nisu živi.
  • I ja sam od nekih muslimana čuo da je Božurov spomenika porušen na Krivoglavcima.
  • Božurove sestre žive na ivici egzistencije u kolektivnom centru u Višegradu.
  • Ovaj link vodi na pjesmu o slavnom Bozuru. Klikni ovdje.
  • bozur- 5033 - 10.03.2006 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

    Božur i ja


    Dok sam u toku rata boravio u Vogošći, zamolih Boru Radića da me pošalje sa njegovom grupom da i ja onako uživo vidim Žuč o, kojoj su svi u to vrijeme pričali. Obišao sam gotovo čitavu Republiku Srpsku, od Manjače do Nedžarićima, i svugdje vidjeh nešto interesantno i nađoh nekog poznatog. Ostade mi još samo da sa Žuči bacim pogled na Sarajevo.

    I tako, nekliko dana nakon toga povede me Boro radić na neko zborno mjesto. I dok sam tamo čekao da se i ostali okupe, naiđe Božur i upita mene šta ja tu radim. Ja mu odgovorih da idem na Žuč, nakon čega on priđe Boru i nešto mu šapnu na uho. Nakon toga, Boro mi reče:

  • Znaš danas je jedna opasna akcija, pa možda bi bilo bolje da ti ne ideš.

    Božur me odvuče u stranu i reče:

  • "Brate, nemoj sad, nisi ti za ovo! Ti si čovjek od kompjutera i pera, i takvi kao ti će nam trebati nakon rata da pišu istinu o nama. Odvešću ja tebe na Žuč jednom drugom prilikom pa ćeš ti sve lijepo da vidiš!"

    I doista, ispostavilo se da je to bila jedna jako žestoka akcija u kojoj je poginuo jedan naš borac, a drugom je nakon ranjavanja odsjekoše nogu. Ne dugo nakon toga, izgubih svaku želju da srljam tamo gdje nisam morao...

    Što se Božura tiče, on je održao svoje obećanje. Odveo me je na Žuč, i to u vrijeme kada je tamo nije bilo borbi. U svakom trenutku mog boravka na Žuči budno je motrio na mene, a ponekad me je i svojim tijelom štitio iz pravca odakle bi mogao da dođe snajperski metak. Meni je zbog toga bilo neprijatno, ali danas sam mu na tome jako zahvalan. Sa njim sam prošetao rovovima, pokazao mi je "Smetljište" kod Buća Potoka, ali mi na Golo brdo nije dao da idem jer "tamo nije bilo sigurno!"

    A danas, kad god odem u crkvu, zapalim jednu svijeću i za Božura. Nakon toga razmišljam o tome da li je njegova žrtva bila uzaludna. Njegova smrt je koristila samo korumpirani političari koji su naše vojne pobjede dobro unovčili. Zapitam se i da li ću za života uspjeti da dorastem ulozi koju mi je Božur zacrtao. U ime mojih palih drugova ja vodim ovaj rat, u procjepu između onih koji vladaju i onih koji tapkaju u mraku. Moji su rovovi sačinjeni od papira, a oružje mi je pero, baš kao što me je Božur to predvidio.
  • bozur- 5029 - 10.03.2006 : Srbin Forever Svijet - best (0)

    Vogošćanski junaci


    Čitam ovu priču o pokojnom Božuru i samo da kažem svaka čast!

    Božur, kao čovjek, je uvijek bio neko kod koga si, i od koga si mogao nešto čuti. Radio je "svoj posao" i živio onako kako je htjeo. Gaga, taj ušljivi smrad, koji je naručio ubistvo Bore Radića, je često bio u društvu sa Božurom. Zašto??? Pa zato što taj isti Gaga nikada nije znao zaraditi "hljeb" na način na koji su ga zarađivali ostali momci: Boro, Božur, Vitko itd...

    Sama činjenica da ga je pokojni Boro uvijek "gledao" kao svog a ovaj ga htio ubiti, govori dovoljno o Gagi. Taj isti Gaga je uzrok smrti pokojnog Mikija Polovine koji je u trenutku pucanja Gaginog zeta u "pivnici" ustao da smiri situaciju a ustvari je poginuo od "produžene ruke" Gage!!!

    Boro je na početku rata "oprostio" Gagi ali nikad nije ostavljao Gagu iza svojih leđa! Nikad se nije moglo vjerovati tom čovjeku.

    Božur je bio najbolji prijatelj sa slavnim Vogošćanskim fudbalerom Harisom Škorom. Ne može niko reći da je Božur nacionalista u krvi, ali je bio Srbin od glave do pete.

    Poslije pogibije Bore Radića u Vogošći je nastao haos, jer je do tada Boro držao sve pod svojom kontrolom.

    Gledao sam svojim očima kad su neki momci prije rata došli kod Bore za oproštaj a Boro im, kao pravi laf, reče: "Kako radite tako vam se i vraća". Juka i ostali balijanderi, koji su se kao isticali, nisu mogli ni sjediti u kafani gdje je Boro sjedio a nisu bili dostojni ni da pričaju sa njim. Znalo se ko je ko i šta je šta!!!!

    Neka je vječni pomen junacima poput Bore Radića, Božura i Špire.... Vječna im slava i laka im crna zemlja!
    bozur- 5021 - 10.03.2006 : Rade 1 - best (1)

    Božur - simbol Vogošće


    Kada bi neko pitao: "Ko je simbol Vogošće?", moj odgovor bi vjerovatno bi odgovor bio: "Božur".

    Predrag Zarkovic - BozurZvuči malo čudno, ali se ni jedna promjena u Vogošći nije desila, a da pokojni Božur na neki način nije bio njen predstavnik.

    Od nekad srećnih i bezbrižnih dana i druženja u parku, pa preko onih tmurnih kosovskih dana, i do izbijanja ovog nesretnog rata, ovaj uvijek nasmijani mladić plave kose, je nekako u svemu uspjevao da bude prvi.

    Porijeklom je s Kosova. Mislim iz okoline Peći.

    Iako potiče iz radničke porodice, shvatio je da "tuđa ruka svrab ne češe", pa je sredinom 80-tih otvorio gril Božur, po kome je i dobio nadimak.

    Iako je uvijek bio u društvu pokojnog Bore, Gage i drugih "žestokih momaka", nikad se nije okušao u porocima u kojima su Boro i Gaga počivali. Vjerovatno znate da je Gaga prije rata naručio ubistvo Bore Radića i da je u restoranu "Vogošća" poginuo potpuno nedužan momak.

    Bio je jedan od rijetkih Vogošćanina koji su postili sve postove, sve srijede i petke, još dok je u Vogošći harao komunizam.

    Jedno vrijeme, dok je dovozio užinu za škole, bio je kritikovan zato što srijedom i petkom dovozi isključivo posnu užinu.

    Međutim, Božur nije bio nacionalista. Štaviše, imao je običaj da nahrani prosjake, a još češće su neki od Blekića i Krša, među njima i "junak" Pice znali da dođu na besplatnu večeru.

    Bio je među prvim prevarenim Srbima koji su u slobodanu Miloševiću vidjeli spas, tako da je on među prvima u svojoj radnji istakao Slobodanovu sliku. Takođe je nasjeo i na priču da je Radovan Karadžić srpski spasitelj.

    Među prvima je bio donator SDS-a, misleći da pare idu nekome ko će da pomogne najugroženijim Srbima, a nije znao da pare idu u "Holiday Inn" za plaćanje pansiona Radovanovoj porodici.

    Kao što rekoh, pokojni Božur je bio čista slika i prilika života u Vogošći.

    Dok su mnogi krali i bogatili se, on je svog žutog kedija, kojeg je imao i prije rata, bukvalno mobilisao za potrebe Vogošće. Njime je razvozio hranu, vodu, ranjenike...

    Rat mu je uništio gotovo čitavu porodicu.

    Među prvima je stao na branik svoga naroda, nije gledao da se obogati i da hara po TAS-u, nego je neprestano jurišao iz akcije u akciju.

    Vječiti osmjeh plavokosog mladića zaustavila su izdajničke ruke balijskog zeta, "srpskog" pukovnika Vukote Vukovića i predratnog pedera i narkomana Dragoljuba Tošovića - Ćubeta, koji su na tri dana pred akciju na Orliću, džihadovim slugama odali plan bitke, pa je ovaj junak poginuo u klasičnoj sačekuši polovinom avgusta 1992. godine.

    Sem Božura u toj akciji je poginulo još 12 biranih srpskih vitezova.

    Božurov otac je umro u ratu, a malo nakon toga od muslimanskog snajpera gine i njegova sestra Draginja (10. 12. 1992).

    Ono što ne dozvoljava Božuru da se padne u zaborav, i što mnoge natjera na plač je Zoricina pjesma "Moj Božure", spjevana upravo njemu u čast.

    Neka mu je laka crna zemlja!
    bozur- 2617 - 16.11.2005 : Ranko Milic Zvornik - best (0)

    Božurovo ime


    Božurovo pravo ime je bilo Predrag Žarković. Nedavno sam se iznervirao čitajuci neke balijske novine iz Sarajeva, koje pišu da je Božur ubijao muslimane, a da ga je "zaslužena kazna" stigla tako što ga je njihov snajperista, izvijesni Džindo, pogodio direktno u oko preko živog štita od muslimanskih zarobljenika koje je on gurao ispred sebe na Orliću. Šta sve muslimanski kerovi neće napisati.

    Bio sam jedno vrijeme na Orliću kada smo ih pobili tridesetak i to će mi brdo zauvjek ostati u sjećanju. O pokojnom Špiri ću ti napisati nešto više kad nađem vremena. Njega ću pamtiti po rečenici: "Kad prođe rat ja ću opet biti šaner, a većina se sada, a pogotovu tada, otima za fotelje.

    Volio bih da nam jednom skeniraš te tekstove iz rata koje si pisao za "Srnu" i postaviš na sajt. Interesuje me kakvo je tvoje mišljenje o ovom ratniku što je izvukao Boru, zatim šta misliš o Tintoru, Poplašenu, Branku Vlači, Marinku i Vasiliju Vidović.

    Pozdrav sa Drine, mada je meni ipak draži Radića potok.

    Idi na stranu - |1|2|