fix
Logo
fix
Nalazite se na Sa1992-BORO_RADIC
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

boro_radic- 91621 - 17.11.2014 : Uvidnik Luf Kanada - best (0)

Boro Radić


Čuo sam mnogo raznih priča o Borinoj pogibiji, a šta se desilo zna samo par ljudi ali su i oni poginuli, ako ne skupa sa Borom onda u periodu do kraja rata.

Ovde se spominju ti Enesovi diverzanti, i oni su bili tu ali što je sigurno to je ovo da je Boro pao u klopku samo zato što je želio da vidi odakle su napali taj autobus i da zna ubuduće kako da pokrije taj dio.

Međutim, hajde da se vratim na početak. Ta klopku je pravljena samo za taj autobus, nije uopšte bilo priče da će i Boro doći. Kada su napali taj autobus, Enesovi diverzanti su vidjeli još par ljudi koje su vezali sa Borom i odmah je shvaćeno da će Boro doći i počelo je napucavanje sa njima. Kada su vidjeli crnog audija znali su koliko je sati, tu je tada stigao i Enes, dobio tu informaciju od nekog snajperiste aa brda Metufa i ta je informacija isto došla i do jednog miša "žuti" koji se privukao do mosta i garonjom počeo sa puca po autima tada se je Boro otvorio kao meta i on mu je pucao u glavu i lijevo rame. Ubio ga je taj žuti, i kao što ima u prijašnjim tekstovima sve se smirilo dok se je on izvuko sa ostalim miševima i onda je nastao pakao od snajpera pa kalasa i garonja sve je pucalo.

Kada je sve stalo, Boro je izvučen a dva poginula borca nisu izvučeni zbog snajperista.

Ovo je što ja znam i što sam 100% siguran, sve sam gledao bespomoćno. Borin lijepi Audi je iugledao kao cigansko rešeto a onda pretpostavite kako je tek on izgledao.

Neka naš dragi SPASILAC počiva u miru!
boro_radic- 90885 - 19.07.2014 : Stanislav Vogošća - best (2)

U sjećanje na 19.07.1992


Iako Vas nisam poznavao, o Vama svi govore najbolje i najljepše!
Boro, Raze, Điđa, Lala... laka Vam zemlja i vječna slava!

P. S. Da li ima nekih novosti oko prenošenja Bore Radića iz Radića potoka na Sokolac?
boro_radic- 89833 - 20.04.2014 : Nenad Skipina Pale - best (1)

Slika Bore Radića


Da li imate nekih slika od Bore Radića i njegove supruge Zorice? Pozdrav i hvala!
boro_radic- 89710 - 12.04.2014 : Stanislav Škrkar Vogošća - best (6)

Boro Radić


Poštovani forumaši i gospodine Tomiću htio bih Vas nešto pitati što me zaintrigiralo neki dan kada je počela akcija prikupljanja pomoći našem komadantu Josipoviću (u kojoj sam i ja skromno učestvovao prije nego što sam iz Novog Sada krennuo kući) a to je dokle se stiglo sa akcijom ekshumacije posmrtnih ostataka našeg vogošćanskog heroja Bore Radića?

Znam da je bilo nekih zastoja oko papirologije i punomoći za to, i da li je potrebno i za to da se organizuje prikupljanje sredstava?
Sve ovo pišem jer svaki dan posjećujem ovaj sajt a juče sam sa starim pričao o nekim ratnim događajima u Vogošći (pogibiji Pece Kuzmana, Željke Škrkara, Neše Lalića, i među njima spomenuli smo i Boru i njegovom herojskom činu zauzimanja policijske stanice) pa me to ponukalo da ovo pitam Vas i podsjetim sve forumaše da se uskoro navršava 22 godine od njegove pogibije pa bi bilo lijepo kada bi do tada uspjeli da ga premjestimo na vječni počinak sa njegovim saborcima!

Takođe želim da pozdravim Vogošćanina Pravog, G6A8 Bijeljina, Oko Bijeljina i druge sa kojima komuniciram na ovom sajtu o ljudima koji su nas svojim djelima zadužili da ih ne zaboravimo.
boro_radic- 88633 - 10.02.2014 : Ivana Kos Prijedor - best (0)

Kad žena izda!


Majora je izdala Indira, našli su joj radio vezu, nju treba naći.
boro_radic- 85985 - 18.07.2013 : Zeljko Tomic Sokolac - best (6)

Ekshumacija Bore Radića


Danas se navršava 21 godina od dana kojeg najbolje pamtim u toku čitavog rata. Na današnji dan je poginulo nekoliko poznatih vogošćanskih junaka, a među njima i Boro Radić.

Danas bih želio da podsjetim nekoliko mojih prijatelja da su mi obećali srediti punomoć za ekshumaciju Bore Radića. Sve ostalo ću organizovati ja!

Danas bih htio da podsjetim sve one koji su spremni da učestvuju u ovoj akciji da ću uraditi sve što je u mojoj moći da se ovaj velikan naše istorije nađe rame uz rame sa svojim saborcima - na Vojničkom groblju u Sokocu.
boro_radic- 85979 - 18.07.2013 : Ljubinka Macanovic-Marinkovic Beograd - best (1)

Boro Radić


Slučajno sam naletela na ovu stranicu i iskoristila bih priliku da putem nje pokušam pronaći čoveka koji poseduje slike kombi-busa, koji je upao u zasedu kod kafane Ranč, nakon čega je tu stradao i Boro Radić. Sutra je godišnjica tom događaju, laka im crna zemlja!
boro_radic- 83085 - 26.02.2013 : Mladen S Doboj - best (0)

Slika Bore Radića


Da li neko ima sliku Bore Radića? Čuo sam da je bio prava momčina.
boro_radic- 71882 - 23.07.2012 : Miner Vogosca Vogošća - best (1)

Lala, Điđa i Raze


Lala, Điđa i Raze, momci koji su u Vogošći u prijeratno vrijeme bili mala, fina raja, ostadoše tada sami i napušteni od drugova.

Da je Boro kojim slučajem preživio on ih sigurno ne bi ostavio.

Svih ovih dvadeset godima živim sa tim. Sada kad imam sinove otprilike njihove dobi i da se nesto slično desilo uvijek bih sebe pitao kakve su drugare oni imali!

Lala Điđu nije ostavio, otišao je skupa sa njim, a mogao je i on da se danas šepuriti po ovom sajtu i piše kako je i on tada bio tamo i odradio ovo ili ono... Ipak, on ostade sa Đidom. Svaka mu čast, on je bio pravi čovjek i borac-heroj.

Slava im dovijeka, svoj trojici!

Miner.
boro_radic- 71844 - 21.07.2012 : Miner Vogosca Vogošća - best (6)

Pogibija naših junaka (2)


Josa mi je kasnije pričao da je Boro zaustavio auto i nageo se prema njemu da uzme osamdeset četvorku. Tada je zapraštalo i Boro se samo prevalio na njega. Bio je odmah pogođen sa dva smrtonosna hica, jedan dirktno u glavu a drugi kroz rame u srce. Svi oni koji su bili na Borinom zadnjem ispraćaju su mogli da na njegovom licu vidje jedan zaleđeni osmjeh. Koga li je Boro vidio u tom svom svom zadnje trenu?

Josa i Slava su odmah iskočili iz auta i zaklonili se u jarak. Borino auto je bilo na sredini puta i u potpunosti na otvorenom. Za jednu osamdeset četvorku, koja je bila na svega 400 metara vazdušne udaljenosti, bio je više nego idealna meta.

Ponovo sam prošao ispod mosta i pogledao u pravcu ostalih auta ali nažalost više se nije ništa čulo. Dušmani su cijelo vrijeme pucali po autima i nikome nisu dali šansu da preživi. Tada sam primijetio pokrete iza Ranča, iz pravca one kuće. Pucao sam u tom pravcu i mislim da sam ih pokolebao u namijeri da pređu na drugu stranu i priđu autima.

Vratio sam se do Mire. Nisam znao sta da radimo. Suočavali smo se sa problemom nedostatka municije. U tom momentu je nešto strahovito eksplodiralo ispod u podnožju brda. Od siline eksplozije ja i Miro smo pali u vodu. Malo zatim se začuo i drugi tupi pucanj i nešto je proletjelo iznad nas i zabilo se u brdo ali nije eksplodiralo a zatim još jedan projektil odletio malo visočije. Taj je eksplodirao gore na brdu. Odmah zatim se začula i pucnjava sa ceste, negdje sa mjesta na kome sam ostavio auto. Fijukalo je veoma nisko iznad nas. Kasnije sam saznao da je došao pokojni Špiro sa momcima iz Semizovca i da su ispalio tri Ose a potom su počeli pucati po kućama ispod brda i po samom brdu.

Nas trojica smo se sada našli između dvije vatre. Momci iz Semizovca nisu znali da smo ispred njih u vodi. Ništa nam drugo nije preostalo nego da legnemo i pomalo plivajući a pomalo puzeći krenemo nizvodno prema Orhanovoj mesari. Sada smo morali da pazimo i ispred sebe jer sam se pribojavao da momci iz Semizovca ne krenu putem kojim smo i mi došli a onda bi bilo jako opasno ukoliko se susretnemo. Dok bi se razjasnili ko je ko možda bi se i popucali.

Kada smo stigli do mesare izašli smo na put. Vratio sam se do svog auta i tu sam sreo Gorana. On mi je rekao da je Boro poginuo. Pitao sam ga ko je još bio u prva tri auta. Znao sam da su Điđa i Lala ostali u jednom od njih. On mi je rekao da još uvijek nedostaju Raze i Jugo, za koga ćemo kasnije saznati da je dobro. Peša je srećom ostao živ i izvukao se kad je Špiro počeo da puca. On je Josi i Slavi i uz pomoć još jednog momka (čini mi se da je Josa rekao da se zove Jadranko) pomogao da se Boro izvuče iz auta i već su ga odvezli za Vogošću.

E, sada još jedna stvar koja mene progoni još od tog dana. Do tada se na tom mjestu već nakupilo dosta boraca i na moj predlog da se ostane tu i napravi zasijeda, a ujedno i da se izvuku ostali pali drugovi, nije bilo odziva. Na licima ljudi sam vidio da od toga nema ništa. Borina, Điđina, Lalina, Razetova, a tada smo mislili i Jugina pogibija, je strašno negativno uticala na sve. Niko nije bio spreman da ostane i pokuša da pod okriljem noći izvuče ostale poginule drugare.

Ja, Boja i Miro smo bili mokri i poprilično promrzli. Iako je bilo ljeto, oružje nam je bilo neupotrbljivo. U ratu sam i kasnije imao teških životnih trenutaka ali ovaj mi je bio najteži. Nemoć i bol su me cjepali iznutra. Povukli smo se u Vogošću. Muka mi je bila od svega. Kad sam došao kući ispričao sam pokojnom ćaletu šta se desilo. Skupa smo ostali cijelu noć jer san nije dolazio na oči. Tuga je razdirala dušu. Otac me je tiješio ali nije vrijedilo.

Da se ta bitka dogodila bar godinu kasnije stvari bi bile mnogo drugačije.

Ona hinja Durak nije imao hrabrosti da stane ispred nas kad smo krenuli da obezbijedimo koridor, pa su nastradali oni koji su ga propustali da siđe dole i pravi zasijede.

Našim palim drugarima viječna slava! Polako ali neumitno se približava dan kada ćemo se ponovo sresti.

Pozdrav svima od Minera.
boro_radic- 71841 - 21.07.2012 : Miner Vogosca Vogošća - best (8)

Pogibija naših junaka (1)


Evo prođe dvadeset tužnih godina od dana kad izgubismo Boru Radića, Srđana Amidžića-Điđu, Dejana Lalica - Lalu i Željka Markovića-Razeta.

Ovom prilikom ću opisati moje dijelovanje tog nesretnog dana. Mislim da mi je tada ratna sreća bila jako naklonjena i preživio sam. Međutim, veoma često razmišljam o svemu i u glavi premotavao film onoga što se desilo. Napravio sam jednu neoprostivu grešku, a da sam pravilno postupio možda bi Boro Radić danas bio živ. Za Điđu, Lalu i Razeta sam došao prekasno. Probao sam sve što je tada bilo moguće! Ni Miru J. ne mogu kriviti. Bio je to početak rata i kao ratnici nismo imali neko ozbiljnije iskustvo i možda nam je to i jedino opravdanje.

O Bori Radiću je mnogo napisano. Definitivno jedan od najhrabrijih ljudi u tom ratu! Ja sam često u glavi stavljao u kombinaciju njega i pokojnog Miću Vlahovića. Siguran sam da bi to bio najjači udarni tim.

Ipak, ovu priču želim da posvetim Lali. To što je on tog dana uradio odlike su izuzetno hrabrog čovijeka.


Tog dana me u komandu pozva komandir Goran Kljunić. Došao sam pred hotel "Biokovo". Njega nađoh ispred hotela, nedaleko od nekoliko spremnih auta i ljude kako užurbano utovaraju opremu. Tu su bili Điđa, Lala, Peša, Jugo i Mišo. Pokojnog Razeta nisam vidi jer je vijerovatno u tom trenutku bio unutra. Goran mi je saopštio da su muslimani postavili zasijedu negdje na putu kod kafane Ranč. Naredio mi je da sakupim sve raspoložive borce i da se sa njegovim ljudima uputim u tom pravcu. Međutim, na raspolaganju nisam imao puno ljudi i kada sam se vratio na punkt mogao sam da uzmem samo jednog čovijeka jer sam morao da na punktu ostavim. Povezao sa Miru V.

Kada sam se poslije dvadesetak minuta vratio pred hotel sva auta su već bila otišla. Tu su bili samo Goran, Boja i Miro J. Kad je Goran vidio da imam samo jednog čovijeka naredio je Boji i Miri J. da krenu samnom. Oni su uzeli Mirin auto.

Krenuli smo odmah, otprilike pola sata za prvom grupom. Na punktu kod Imidža nas nisu zaustavljali i mi smo nastavili velikom brzinom u pravcu Srednjeg. Kad smo prošli mesaru Orhan u daljini sam vidio kako se neko tetura sredinom ceste. Nešto kasnije sam prepoznao Mišu. Bio je krvav i držao se za lakat. Kada sam stao, on je bio u šoku i samo je ponavljao:

  • "Svi su mrtvi, svi su mrtvi".

    Tada sam čuo i jaku pucnjavu gore uz put. Parkirao sam auto desno od puta. Odmah sam rekao Miri J. da vozi Mišu u Vogošću u ambulantu.

    E sada dolazi ono što me muči svih ovih dvadeset godina. Da sam tada imao malo više komandirskog talenta ili malo duži ratni staž, sigurno bih postupio odgovornije. Prije svega, trebao sam narediti Miri J. da obavezno naredi momcima kod Imidža da zaustavljaju svaki auta i obavijeste ih da idu pažljvo do mog auta a dalje da budu jako oprezni. Svoje auto sam morao popriječiti na sredini ceste, jer nisam imao dovoljno ljudi da jednog ostavim tu. Ni Miro J. nije bio pribraniji od mene i samo je projurio kroz punkt sa ranjenim Mišom, tako da ti ljudi nisu znali šta se gore dešava.

    Pucnjava se čula i dalje pa sam oprezno provirio iza blage okuke, na mjestu gdje počinje pravac prema mostu. Vidio sam auta na cesti ispred mosta. Bilo je nemoguće prići do njih idući cestom ili pored ceste. Desno je bila jedna kuća i šljivik. Nisam mogao tačno ocijeniti iz kog pravca je dolazila pucnjava jer je teren bio brdovit i odjekivalo je sa svih strana. Pretpostavio sam da se dušmani nalaze na brdu lijevo od mosta, gledano iz pravca Semizovca prema Srednjem, a preko puta kafane Ranč. To brdo se zove Metuf. Bila mi je sumnjiva i kuća sa desne strane ceste.

    I tada sam i shvatio da smo imali veliku sreću! Da nismo naletjeli na ranjenog Mišu i mi bismo upali pravo u vatru i ko zna kako bi se sve to završilo. Vijerujem da bi se danas i neko od naših imena pominjalo na ovom sajtu.

    Odlučio sam da se spustimo lijevo u rijeku Ljubinu. Krenuli smo oprezno uz vodu. Zbog šuštanja vode odijeci su nekako nestali i tada sam sa sigurnošću mogao utvrditi da pucnjava dolazi sa Metufa. Prilično brzo smo dosli do mijesta gdje Ljubina savija skoro pod pravim uglom desno, a onda teče skoro pravo oko par stotina metara pa opet savija lijevo iza kafane Ranč. Otprilike na sredine tog pravca je most.

    Na tom mjestu smo čuli neke glasove, lijevo gore uzbrdo. Ostavio sam tu Boju da nas štiti ukoliko neko krene odozgo prema nama. Krenuo sam sa Mirom V. uz vodu prema mostu. Čuo sam pucnjavu i oko mosta. Bili smo jako oprezni jer nismo znali pravu poziciju dušmana. Nismo pucali jer nisam htio da odam poziciju a i samo korito Ljubine je prilično otvoreno za vatru sa svih strana. Na samom mostu i ispred mosta sam vidio aute. Prepoznao sam Điđin bijeli golf 2 koji je bio okrenut poprijeko, Mišinog golfa 1, i Pešin stojadin koji je bio nešto ispred mosta. Tada smo i ne znajući prošli pored Juge koji se bio sakrio u šiblje desno od nas.

    Nešto prije mosta sam primijetio betonski kanal otprilike 1x1 metar, koji se spušta od kuća iz podnožja Metufa. Kanal je bio čist i tu sam ostavio Miru V. jer sam se pribojavao da se ne privuku kroz njega i tada bi nas imali kao na dlanu. Nisam više čuo pucnjavu iz pravca mosta ali sam prvi put počeo da pucam i to ispod mosta uz vodu jer nisam znao šta me čeka sa druge strane mosta. Nisam dobio povratnu vatru i oprezno sam prošao ispod mosta. Popeo sam se uz grudobran obrastao gustom žarom prema rubu mosta. Tada sam primijetio da je tu već neko stajao jer je žara bila ugažena a vidio sam i tragove krvi i dosta praznih čahura. Provirio sam i na samoj ivici ispod ograde našao dva puna okvira od Kalašnjikova.

    Lalić (Slobodan) Dejan 1971 - 1992Điđin golf je stajao ukoso i rikverc svijetla su još gorjela. Vijerovatno je Điđa pokušao da okrene auto, a Lala je iskočio i zaklonio se pored mosta. Bio već ranjen, ali je vatrom pokrivao brdo iznad. Điđa se tada savim otvorio prednjim dijelom prema brdu. Ja sam danas siguran da je Lala opet uskočio u auto kada je osijetio da je Điđa pogođen, sa željom da ga izvuče. Kada sam provirio, čuo sam ga kako nešto govori. Vidio sam mu samo jednu nogu.

    Tada sam i ja počeo da pucam u pravcu brda. Nisam znao gdje se nalazi mitraljsko gnijezdo. U jednom trenutku sam vidio kako desno od mene pada žara i grančice sa drveća. Na osnovu toga sam shvatio da pucaju iz šume preko puta kafane, pa sam usmjerio vatru u tom pravcu. Sada sam bar znao gdje se neprijatelj nalazi!

    Međutim, u tom trenutku je i mene zasuo mtraljez sa Metufa. Vijerovatno su imali radio vezu sa mitraljeskim gnijezdom na vrhu brda, pa su mu ovi odozdo javili da ima nekoga pod mostom. Nisam imao drugog izbora pa sam morao da se sklonim pod most. Bio sam očajan. Moji drugari su bili na brisanom prostoru na mostu, bez ikakve šanse da pruže bilo kakav otpor. Nas je bilo samo trojica i bili smo u vrlo lošoj poziciji da pružimo bilo kakav otpor. U isto vrijeme, bili smo razvučeni na 50 metara jedan od drugog. Gledao sam u Miru i Boju. I oni su povremeno pokrivali vatrom brdo iznad i kuće ispod brda.

    Bog nam je svijedok da tada nismo mogli učiniti ništa više da pomognemo našim drugovima! Vidio sam auta na mostu, ali nisam nikako mogao da priđem i pokušam izvući Điđu i Lalu. Tada nisam znao da je u drugom autu Raze. Pešu sam vidio kako nepomično leži ispod svog auta ali nisam znao da li je živ. Kasnije mi je pričao da je mislio da ih muslimani opkoljavaju.

    Cijela ova situacija je trajala nekih 45 do 60 minuta. Tada se opet začula gromoglasna paljba. Miro mi je mahao rukom i pokazivao na put iza nas. Prošao sam ispod mosta do njega i provirio. Vidio sam još jedno auto kako stoji oko tridesetak metara iza Pešinog stojadina. U tom trenutku još nisam znao da je u zasjedu upao i Boro sa Josom i Slavom.
  • boro_radic- 71762 - 17.07.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (3)

    Sjećanje na vogošćanske heroje


    Sjećanje na heroje koji su dali svoje živote u akciji spasavanja žena i djece iz neprijateljskih kandži! Ovaj tekst je prepisan iz vogošćanskog ratnog biltena objavljenog 19. 07. 1993. godine.


    U samo jednom danu, 19. jula 1992. godine Vogošća je ostala bez nekoliko najboljih boraca, bez ljudi koji su na svojim leđima iznijeli najveći teret odbrane Vogošće u tim prvim, kritičnim danima rata.

    Bila je nedelja. Oko 19:30 časova u vogošćanski hotel "Park" gdje je u to vrijeme boravila ekipa interventnog voda Bore Radića, stiže vijest da su kod Ljubine napadnuti autobusi sa ženama i djecom.

  • "Desilo se to teko što smo se vratili iz Misoče, gdje smo imali dosta poginulih i ranjenih. No Boro se nije dvoumio, sjeli smo u Audi i krenuli..." - priča jedan od boraca Interventnog voda.

    Nekoliko sati ranije, tog jutra na Misoči su gotovo desetkovane jedinice koje je predvodio Vukašin Kuzman -Pena i Boro Radić. Poginula su dvojica dobrovoljaca i vodič iz Ilijaša, koji je bio dodjeljen vogošćanskim jedinicama. Komandant jedinice Vukašin Kuzman teško je ranjen i život mu je dugo vremena visio o koncu. Imao je osam rana. Ranjeni su i Vela, Palangetić Siniša, Kec, Mićo...

  • "Taj dan je zaista bio koban. U tim jedinicama su bili sve odlični sposobni i hrabri momci. Dovoljno je reći dobrovoljci. Značenje te riječi se nikada ne smije potcjeniti kada se uzme sam početak rata i njegov neizvjestan ishod. U mojoj grupi najviše su vukli naprijed Milorad Škrkar, Nebojša Lalić i Petar Kuzman. Sva trojica su, nažalost, poginula" - prisjeća se Vukašin Kuzman.

    Crni "audi" jurio je prema Ljubini. Uz Boru su još Slava i Josa. Nekoliko minuta ranije u istom pravcu su projurili vojni policajci Điđa, Raze, Mišo, Jugo, i Peša. Na zadnjoj barikadi prema Ljubini, Bori je rečeno da može proći jer se ne puca. Izgleda da se sve smirilo. "Audi" je nastavio dalje i koji minut kasnije je došao na mjesto napada. Napadnuti autobusi su prošli, ali je Boro želio vidjeti mjesto gdje su napadnuti. Naoko, i izgledalo je baš da se smirilo. Samo par trenutaka, a onda...

  • "Odjednom iz šume su odjeknuli hici. Prvo dva snajperska. Pucali su sa pedesetak metara. Oba su pogodila Boru. Već tada je bio mrtav. Mi smo se nekako uspjeli izvući iz auta, a muslimani su nastavili bjesomučno pucati. Pucali su punih petnaest minuta" - sjeća se jadan od boraca.

    Te večeri Vogošća je ostala bez četvorice svojih heroja. Poginuli su:

  • Boro Radić, komandant interventnog voda Vogošćanske brigade
  • Srđan Amidžić - Điđa
  • Željko Marković - Raze
  • Dejan Lalić - Lala

    Zaustavljeni u punom borbenom zamahu, momci koji su puno toga učinili za Vogošću, a još su više planirali!

    Neka im je vječna slava i hvala!
  • boro_radic- 71124 - 28.06.2012 : Ninja Kraljevina Kraljevina - best (0)

    O pogibiji Bore Radića


    Negdje prije nekih 15-tak godina sam sreo u Kozarskoj Dubici, dečka zvanog Macola iz Zagreba, a koji je neko vrjeme u ratu proveo u Vogošći i Ilijašu. Nažalost umro je od raka, negdje 1998. godine.

    Sretao sam ga još nekoliko puta, ali tada u Dubici smo se sreli kod Zane (Sarajevske Delije znaju o kome pričam), tada smo došli do razgovora o Vogošći i Ilijašu.

    Posle nekoliko piva i domaćih rakija, kazao mi je da zna nešto o pokojnom Bori Radiću, odnosno o njegovoj pogibiji.

    Kazao mi da je Boro ubijen jer je smetao nekim kriminalnim krugovima, navodno da je nekima dobro priprijetio. Tvrdio je da su ga navukli u zasjedu u dogovoru sa "nekim balijama". Čitava zasjeda je organizovana da bi se se pokojni Boro pojavio na mjestu. Kazao je da krivca treba tražiti u vezi između muslimana i Srba, koji su prodavali i trgovali u to vrijeme. Tvrdio je da Boro nikada nije htio da bude dio tih prljavih radnji, a da mu je bilo odvratno da se bavi tim načinom zarade u to vrjeme. Kazao je i da su ga "naši" namjestili, da je neko dogovorio da se tako odradi i da je taj javio da je krenuo. Nije kazao o kome se radi. Da li je znao o kome se radi to ne znam.
    boro_radic- 65922 - 28.02.2012 : Ivana Kos Prijedor - best (0)

    Sa ljubavlju majoru


    Bila sam tamo od 1992. pa sve do 1994. godine. Vidjela sam svašta, ali ću se majora sjećati kao junaka srpskog roda. Sačuvao je mene i moju porodicu. Vječna mu slava!
    boro_radic- 48202 - 30.10.2011 : Rope Radic RS - best (0)

    Boro Radić


    Boro Radić je sahranjen u Radića potoku. Ovo je sigurno jer je Boro rođak moga oca.
    boro_radic- 37102 - 08.08.2011 : Goran Djokovic Rs - best (0)

    Pozdrav


    Željko radim na tome odavno. Što se Igora tiče, zadnji put je bio kod mene par dana, nebitno gdje. Viđen je u Bijeljini u teškom stanju prije par godina, i provjerena informacija da je s babom trenutno negde oko Brčkog, poznavajući njega bolje nego sebe, mislim da je na dobrom tretmanu, i u dobrom filmu. Očekujem njegov broj uskoro. Pročitao sam i šta je Oko napisao u vezi sa Borinim premještanjem, radim i na tome, znam da treba potpis, tu radim i s druge strane ako Igora ne uspijem naći da imamo neko rješenje, svidjelo se to nekome ili ne. Ja rječima ne mogu opisati koliko mi je stalo da pomognem na sve načine, upoznaćemo se ako Bog da pa ćeš me još bolje shvatiti. Finansijski ne stojim baš najbolje ali mislim da će i ovo vrjediti. Igora moram svakako naći radi sebe i svog duševnog mira, a ovo za pokojnog Boru sam odavno poduzeo mjere, ako nešto bude diskretnije napisaću ti na emejl. Pozdrav svima!
    boro_radic- 36522 - 01.08.2011 : Goran Djokovic Rs - best (0)

    RE: Boro Radić


    E moj dragi Borisa, prodje 19 godina i desetak dana kako te neko ubi, neko, srpski heroju, nisam bio na netu, mislio sam sjetice se neko, ali stari poznavaoci svega se ne sjetise, mozda grjesim dusu ako je na nekoj drugoj stranici, djeca su ziva i zdrava, prelijepi, Vedran se posvetio sportu, naravno sve zivo kao i ti, Dijana prelijepa, Igora nisam odavno vidio, znam da je s babom Danicom, pocivaj u miru, jedan jedini BORO!

    P. S. Izvinjavam se ako ste negde objavili a da nisam video, i izvinjavam se na malo cudnom tekstu, volio sam ga, i on mene, a postovao kao Boga, vi redukujte sta zelite, ili nemojte objaviti, pozdrav svima!
    boro_radic- 25211 - 10.10.2010 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Glupa Trapara i Bum


    Na ovom svijetu postoji mnogo nesposobnih novinara koji se, zbog svoje jalovosti, služe prepisivanjem tekstova drugih osoba i objavljivanjem pod svojim imenom.

    Oličenje nesposobnosti je svakako novinarka Radmila Trapara, koja redovno prati ovaj forum i u Bum-u prenosi naše tekstova. Pri tome, piše da ja "u Lukavicu šaljem pisma iz inostranstva", vjerovatno zbog toga što uredništvo BUM-a ne dozvoljava da ovu stranicu navede kao izvor informacija.

    Upravo sam od jednog posjetioca ove stranice saznao da je Trapara prepisala članak "Riješen slučaj policajca Motike", i da je isti objavila u BUM-u. Interesantno je i to da je ista u tom članku optužila policajca Motiku, mada sam ja u tom članku jasno i glasno tvrdio da policajac Motika nije kriv tj. je nemoguće da je on bio umješan u Borino ubistvo.

    Draga moja Trapava, ti nisi sposobna ni da prepišeš neki tekst, jer nisi u stanju da shvatiš ono šta je pisac htio da kaže. Neka ti služi na čast izvrtanje tuđih riječi i misli!
    boro_radic- 25084 - 26.09.2010 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)

    O Borinom spomeniku


    Želim da se zahvalim na pozdravima i uzvratm pozdrave osobi koja se oglasila na sajtu u kojem pise da on misli da je Boro Radić sahranjen na Rosuljama.

    Boro Radić je sahranjen u Radićca Potoku uz prisustvo velikog broja njegovih prijatelja, svih vjera i nacija. Lično sam prisustvovao Borinoj sahrani a u mom društvu na sahrani su prisustvovali Skenderovic Nedžad - Feđa i Međuseljac Mirsad - Deba. U povratku sa Borine sahrane, Feđa i Deba su me zamolili da im pomognem da ih prebacim na teritoriju pod muslimanskom kontrolom. Ovako su mi rekli:

  • "Sad kada Boro nije više živ bojimo se da ostanemo u Vogošći, da nas ne bi neko ubio zbog odmazde za Boru".

    Obećao sam da ću im pomoći koliko god budem mogao i dogovorili smo se o detaljima kako da to da izvedemo. Ja i Teša smo sutradan odvukli njih dvojicu na punkt kod TAS-ove glavne kapije, gdje smo uz potezanje oružja na srpsku civilnu policiju obezbjedili njihov bezbjedan prelazak na muslimansku teritoriju. U jednom od mojih tekstova na ovom sajtu sam detaljnije opisao, kako smo im pomogli da pređu na drugu stranu.

    Kamo sreće da su sve strane u ratu prebacivale ljude na teritoriju u kojoj bi se oni osjećali sigurnije, danas bi bilo puno manje žrtava!

    Moj prijatelj, a koji je takođe islamske vjeroispovjesti, u toku rata je bi u Sarajevu i imao priliku da pomogne Srbima. Tu priliku je iskoristio i neke Srbe prebacio na srpsku teritoriju. Za to su saznale muslimanske vlasti pa je zbog toga je bio zatvoren, ispitivan i skinut sa dužnosti komandira, koju je do tada obavljao.

    Tako su to radile muslimanske vlasti u Sarajevu!

    Danas se samo srpska strana okrivljuje za genocid i etničko čišćenje, a možda sam i ja na neko spisku ratnih zločinaca, zato što sam pomagao svojim prijateljima!

    Muslimanske akcije za čišćenje srpskih sela su nagrađivane sa odlikovanjima i visokim činovima a njihovi zločinci danas uživaju privilegije za svoja zlodjela nad Srbima.
  • boro_radic- 25074 - 24.09.2010 : - best (0)

    Rušenje Borinog spomenika


    Prvo pozdrav za vas. Ne znam šta bih rekao za rušenje Borinog spomenika, isto kao i ostalih u Radića potoku. Koliko je meni poznato, Boro je ukopan na Rosuljama a ne u Radića potoku. A za rušenje ne vjerujem da su to uradili pravi Vogošćani.

    Pozdrav za "Vogošćanina Pravog".
    boro_radic- 25006 - 14.09.2010 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Pogibija Bore Radića


    Tragedija u kojoj su sa Borom poginuli uzorni momci Vogošće, i to uzorni u pravom smislu te riječi, je bila ogromna i ja naprosto ne znam kojeg od momaka bih mogao da izdvojim kao boljeg od ostalih. Njihova imena treba da se pominju uvjek kada se piše o Borinoj pogibiji i toj velikoj vogošćanskoj tragediji.

    Srđan Amidžić - Šiđa, Dejan Lalić - Lala i Željko Marković - Raze su bili hrabi i pošteni momci, za primjer drugima, zbog toga njihova imena treba da se uvjek spominju na ovom forumu. Ova tragedija se desila prije 18 godina, pa se danas više i ne sjećam svih detalja. Zato molim da mi oprostite stvari koje sam spominjao a koji nisu tačne, jer se izgleda nešto pobrkalo u mojoj glavi.

    Slika koju si postavi na stranici predstavlja kuću koju je "Srbin Forever" spominjao u svom opisu tog događaja. Srbin je našao Josu sakrivenog pored te kuće u trkljama, tj. pritkama za buranuju. Od te kuće je "Srbin Forever" krenuo prema autu u kome se nalazio Boro. Ispod auta je ležao njegov kum Slava, on mu je pomogao de se izvuče i prebacio ga je do sigurne teritorije.

    U pomoć u izvalačenju poginulih pristiglo je više grupa boraca i svako od učesnika je imao mogućnost da iz svog ugla vidi šta se tamo dešavalo, tako da danas, kada se prepričava ovaj događaj, može izgledati da nečija priča nije tačna.

    Bilo bi poželjno da se na ovaj forum uključe svi koji su učestvovali u ovim dešavanjima i da iznesu svoje viđenje, bez obzira što je neko pisao drugačije nego što je on vidio i doživio, tako bi se došlo do više detalja a sve u cilju stvaranja jedne široke slika ove tragedije. Svaki tekst o tome bi dobro došao pa i onaj šta se tada pričalo u vezi tragedije.
    boro_radic- 24982 - 12.09.2010 : Vogošćanin Pravi Borina Pogibija - best (2)

    Pogibija Bore Radića


    Veoma sam iznenađen informacijama koje se pominju u opisu o pogibiji Bore Radića, zbog čega ću napisati ono čega se danas sjećam da bih pomogao Željki kako bi se rasvijetlo ovaj događaj.

    Nikad do danas nisam vjerovao u to da je neko namjetio zasjedu za Boru. Ako je tačna informacija da je neko dojavio da Boro ide na mjesto gdje se pucalo na autobus sa civilima, onda je sasvim moguće da je neko planirao da ga likvidira. Lako se moglo očekivati da će Boro među prvima poletjeti da spasava ljude iz autobusa. Boro je bio takav čovjek da je odmah, bez razmišljanja krenuo u akciju spasavanja i su njegovi dušmani mogli i pretpostaviti.

    Sumnjam da je Gaga umješan u sve ovo, jer se on pomirio sa Borom kad su počele borbe i to je u tom momentu obojici odgovaralo jer su jedan drugog trebali.

    Nakon Borine pogibije jedinicu je (samo na papiru) vodio Slava, koji je radio upravo onako kako je to Gagi odgovaralo. Gaga nije imao autoritet kao Boro da bi vodio tu jedinicu jer je trebalo povjerenje i autoritet i kod vlasti a i kod ljudstva u jedinici, zbog čega je Gaga nakon Borine pogibije ostao komandir u sjenci. Gaga je uz Boru dobio izgubljni autoritet u Vogošći, a nakon Borine pogibije ga je ponovo izgubio. Upravo zbog ovoga i sumnjam da je Gagi odgovaralo da Boro pogine.

    Gagine akcije poslije Borine pogibije bile su usmjerene na kriminal i vlasti su tu jedinicu zbog toga i rasformirali, a borce rasporedili po drugim jedinicama u brigadi. Nakon toga Gaga nije više nigdje angažovan, sve do kraja rata.

    Ponovo moram da se vratimo na Petra Motiku, koji je po meni tek sada najsumnjiviji za Borino ubistvo. Tada se pričalo da je policajac koji je dojavio Bori i Goranu Kljuniću da je autobus sa civilima uletio u muslimansku zasjedu - bio Petar Motika.

    Miner bi o ovome mogao da napiše nešto više ako se sjeća jer je upravo on dobio zadatak od Gorana Kljunića da sa jednom grupom ide u spasavanje civila koji su upali u zasjedu.

    Jos jedan detalj koji bi trebalo da se analizira je priča o Motikinom povratku iz posjete Krivajevićima koji se desila upravo taj dan. To po meni nije moguće jer neke činjenice navode da je on upravo tada bio u stanici milicije u Vogošći.

    Druga stvar koja mi se vrti po glavi, a danas to više ne mogu sa sigurnošću da tvrdim, ali mislim da je on na toj istoj dionici puta uletio u zasjedu mjesec dana prije Borine pogibije. Mislim da je tom prilikom poginuo jedan policajac iz rezervnog sastava. Više se ne sjećam njegovog imena, ali znam da je prije rata radio u TAS-u na transportu.

    Motika je bio dvoličan čovjek pa je sasvim moguće da je bio spraman za takvu izdaju. Ja ipak mislim da, ako je naša vlast likvidirala Boru, ne bi to uradila preko Petra Motike a da ga nakon toga ne likvidiraju. Ipak, moguće je da je on to odradio za interse muslimana jer je u to vrijeme bilo dovoljno da se kaže da je Boro sa svojom jedinicom krenuo u napad i muslimane bi odmah hvatala panika, nakon čega bi ta teritorija lako padala pod našu kontrolu.

    Nadam se da će ovo o čemu pišem neko dopuniti, ili pak demantovati. Sve ovo u cilju konačnog rasvjetljenja istine o Borinoj pogibiji.

    Pravi,

    ovu priču sam iskonstruisao na osnovu iskaza pojedinaca koji su pisali o Borinoj pogibiji. Ukoliko su neki od njih netačni, onda moja priča može da dobije drugačiji zaključak. :-)



    Evo ti jedna druga slika, snimljene sa istog mjesta kao i ona koju sam objavio uz moj članak pod naslovom "Ubistvo Bore Radića", samo sa objektivom pomjerenim malo desno. Na njoj se vide ostaci kuće do koje je došao "Srbina Forever". Obrati pažnju da se i na ovoj slici vidi brdo Metuf na kome su se nalazili Durakovi diverzanti, i koje je predstavljalo idealnu poziciju za zasjedu.

    Ove činjenice (u moju korist) potvrđuje i članak vezan za Motikinu posjetu Nišićima, tačnije Krivajevićima, koga sam našao na stranici "VOGOSCA" a sada se nalazi na stranici "BORO_RADIC":

    Vuk sa Gradine - Nišići - 24. 08. 2009. godine

    Jula 1992. godine Petar Motika je išao na Krivajeviće da posjeti rodbinu koja je tu živjela. Zajedno sa njim bio je i Dragislav Janjić, koji je takođe bio angažovan u stanici policije u Vogošći i išao da posjeti svoje. Vraćali su se putem prema Semizovcu, u automobilu "Yugo".

    Na putu, u mjestu Ljubina, na lokalitetu kod kafane "Ranč" tog dana postavljena je zasjeda od strane muslimansko-hrvatske postrojbe kojom je komandovao Enes Durak. I Enes je prije rata bio milicioner, takođe u stanici u Vogošći.

    Neposredno prije toga, ovim putem je na mjesto zasjede naišao kombi-bus koji je za Ilijaš prevozio neke civile koji su se vraćali sa sahrane. Teroristi su iz zasjede otvorili vatru na kombi i ubili i ranili nekoliko putnika.

    Nakon kombija naišao je automobil koji je vozio Petar Motika. Dragislav (Bogdana) Janjić sjedio je na mjestu suvozača a teroristi su zapucali sa desne strane puta, gledano iz pravca Srednjeg.

    Janjić je pogođen metkom u glavu i ubijen, dok je Petar ranjen u nogu i uspio da doveze automobil sa Janjićevim tijelom u Vogošću.

    Poslije je na to mjesto došao Boro Radić i njegova ekipa i takođe upali u istu zasjedu, kada je Boro i ubijen.

    Jedan "ugledni" Nišićanin, sa prepoznatljivim i jako poznatim automobilom prošao je pored zasjede neposredno prije kombija, ali na njega nije pucano.


    Apsolutno sam siguran da je iskaz "Vuka sa Gradine" tačan do najmanjeg detalja! Vjeruj mi na riječ, ova osoba zna šta piše!

    Dragislav (Bogdana) Janjić je poginuo isti dan kao i Boro Radić. To je bar lako provjeriti!
    boro_radic- 24981 - 12.09.2010 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

    Riješen slučaj policajca Motike


    Na dan smrti Bore Radića, o njegovom ubistvu sam znao jako malo. Po Vogošći i Palama se pričalo da je autobus pun djece uletio u zasjedu i da je bilo dosta poginulih. Međutim, već sledećeg dana sam pročitao izvještaj "Prislušnog centra Ilijaš" u kome se pominje nekakav milicioner iz Vogošće, koji je napadačima koji su u zasjedi sačekali Boru Radića dojavio poruku: "Ptičica je poletjela".

    Već tada sam bio jedan od rijetkih koji su sa sigurnošću znali da je nekakav srpski policajac umješan u ubistvo Bore Radića. Zbog toga sam sa oduševljenjem čitao svaki vaš tekst u kome se pominjao policajac Motika, uzaludno pokušavajući da dokažem njegovu umješanost u ubistvo Bore Radića. Ipak, nisam odustajao jer vjerujem u onu narodnu da "Gdje ima dima, ima i vatre".

    Evo i nekoliko vaših citata, objavljenih na ovoj stranici:

    Adnan: Kakanj - 22. 09. 2005. godine

    Pričali su mi momci koji su ubili Boru u Ljubini kod kafane Ranč da ga je taj Motika mogo izvući, ali on je kasnije sam sebe ranio i rekao kako su i njega ranili, a nisu. On je pobjego ostavio Boru Radica, sad živi u Rogatici.

    Ranko Milic: Zvornik - 13. 11. 2005. godine

    Molio bih ovog svjedoka njegovog ubistva da nam još kaže i to da li sumnja da je Boru neko izdao kao što se priča i da li je tu bio taj famozni policajac Motika koji se spominje, a vas Tomiću molim da i vi napišete svoju priču o Boru.

    Snježana Pejić - 8. 3. 2006. godine

    Rade, reci mi za tog milicionera Motiku, kakva je njegova uloga u ubistvu Bore Radica. Pročitala sam da je on nešto ko kriv za to, a gledala sam ga na TV-u negdje u ljeto 1992. godine kako leži u bolnici i daje izjavu za SRNU kako je se jedva izvukao živ na felgama auta u zasjedi kada je ubijen pokojni Boro. Znam ga još od prije rata da se uvijek ono kao folirao da je najhrabriji milicioner.

    Rade - 08. 03. 2006. godine

    Poznato je i to da su se Boro i Petar godinama gledali poput mačke i miša. Takođe je poznato i to da su, samo na 3-4 mjeseca pred Borinu pogibiju jedan na drugogo pucali. Pri ovome mislim na Krivoglavce i prvo zauzimanje stanice 03. 04. 1992. godine.

    Boro kad je krenu u Ljubinu, mogao je povesti bilo kojeg svog specijalca, da ne vodi fukaru Petra. Petra je neko tu upakovao, ali ne sa ciljem da se eliminise Enes Durak.

    Osim toga, ovo bi mogao posvedočiti i dr. Lazić iz Blažuja, Petar je sam sebe ranio, pa bi se moglo zaključiti kakva je uloga Petra u Borinom slučaju.

    Ozi - 11. 03. 2006, godine

    Nisam bas siguran ali mislim da nije bilo sve regularno na liniji Boro Radić - Petar Motika pa vas molim da pišete i o tome.

    Pitar Zuban - 27. 9. 2007. godine

    Navukli su ga u zasjedu u Kamenici, koju su trebali odraditi Semizovčani, ali su oni to odbili i to su odradili Kakanjci. Veza koja je dogovorila akciju, bio je milicajac Motika.
    ...
    Gaga nije mogao ni disati u Vogošći, dok je Boro bio tu i zato ako postoji neka vrsta paklenog plana da se Boro ukloni, onda tu tražite i Gagu, a Gaga i Motika su bili u dobrim odnosima.


    Međutim, sva ova pisanja (iako sa puno korisnih činjenica) nisu dala nikakvu informaciju koja bi mi pomogla da dokažem krivicu Petra Motiku, a pogotovu njegovu povezanost sa Enesom Durakom i muslimanima koji su u zasjedi sačekali Boru Radića.

    A onda se javio "Vuk sa Gradine" koji je napisao tekst u kome tvrdi da se policajac Petar Motika vraćao sa iz posjete rodbini na Nišićima, tačnije Krivajevićima, i da je igrom slučaja upao u sačekušu postavljenu našem Bori.

    Nakon ovog komentara sve mi je postalo jasno! Svoje tumačenje ovoga događaja počeću citatom teksta "Vogošćanina Pravog". Napominjem da njegove tekstove izuzetno cijenim, jer su objektivni i sa iznenađujuće velikim procentom istine.

    Vogošćanin Pravi - 26. 01. 2009. godine ( rubrika Istorija - Žuč )

    Njegova pogibija je ostala jedna velika misterija. Njegovi saborci su lansirali priču da mu je namještena zasjeda. Poznavajući neke od ovih koji su potencirali na ovoj priči, shvatio sam da je to bilo samo njihovo opravdanje da imaju izgovor da ne ratuju.


    Tačno je da su Borini saborci lansirali priču da je Bora upao u namještenu zasjedu. To znam sigurno jer smo upravo mi, ja i moji prijatelji, obavjestili Božura i njegove saborce da je nekakav policajac iz Vogošće neposredno prije Borine pogibije dojavio Enesu Duraku šifrovanu poruku da je "ptičica poletjela". Međutim, Borinoj grupi je takođe rečeno da je ovo "strogo povjerljiva" informacija i da je ne smiju prepričavati po Vogošći. Naravno, ovakva "bomba" nije dugo ostala tajna; ova vijest je istoga dana eksplodirala u Vogošći.

    Ako je tačno da se policajac Petar Motika upravo toga dana vraćao iz posjete rodbini u Krivoglavcima, onda je gotovo nemoguće da je na neki način povezan sa ubistvom Bore Radića! Policajac koji je motorolom dojavio Enesu Duraku da je "ptičica poletjela" bi se, po mojim pretpostavkama, morao nalaziti u neposrednoj blizini Bore Radića ili ga vidjeti kako napušta Vogošću...

    E sada, da se vratimo i na to kako je policajac Motika nepravedno optužen za saučesništvo u Borinom ubistvu. Vjerujem da ste do sada shvatili da je sve to puko ogovaranje i plod bujne mašte našeg naroda. Neko je povezao dvije stvari koje nemaju nikakve veze jedna sa drugom:
    1. Borina grupa je lansirala priču da je "nekakav policajac" dojavio muslimanima da je Boro napustio Vogošću
    2. Policajac Motika se zadesio na licu mjesta Borinog ubistva.


    Zlim jezicima je bilo dovoljno da saberu 1+1, tj. da povežu tog misterioznog srpskog policajca sa policajcem Motikom i tako je nastao mit o Motikinoj umješanosti u ubistvo Bore Radića. Ovakav zaključak je narod prihvatio i zbog toga što je bilo opšte poznato da su Boro i Motika bili zakleti neprijatelji.

    Kod Srba postoji pravilo da samo onaj koji preturi laž preko svojih usta zna da je to puka izmišljotima. Međutim, već sledeća osoba koja prihvati tu istu laž prenosi je dalje kuneći se u vlastitu djecu da se radi o istini. Nakon toga slijedi "lančana reakcija" koju je nemoguće zaustaviti.

    Eto, ovo je moja priča o policajcu Motiki. Nadam se da će vam pomoći da shvatite neke stvari. Možda se jave i oni koji se sjećaju da je od nas potekla priča o umješanosti jednog policajca u ubistvo Bore Radića. Međutim, za mene bi bilo mnogo važnije da se javi neko iz tog misterioznog centra za prisluškivanje i potvrdi činjenicu koju (za sada) jedini ja iznosim na ovoj stranici, a radi se o razgovoru srpskog policajca sa grupom Enesa Duraka, od kojih je nečiji metak i ubio Boru Radića.

    Ako mi se javi osoba iz "prislušnog centra" postaviću joj jedno-jedino pitanje: "Kako ste znali da je upravo policajac dojavio muslimanima da je Boro napustio Vogošću? Ako vam je to bilo poznato onda ste možda znali i identitet tog policajca. "

    Identifikacija policajca umješanog u Borino ubistvo bi bio važan korak naprijed da se dokaže i ko je stvarni naručilac njegovog ubistva.

    To je sve što vam za sada mogu reći! O Borinom ubistvu sam mnogo razmišljao, pokušavajući da dokučim pozadinu istog. Međutim, nikada nisam vjerovao da je Borino ubistvo rezultat obračuna vogošćanskih kriminalaca. Ja sam uvijek vjerovao da krivce za njegovu smrt treba tražiti među mafijom - ali onom političkom. Ako se slučajno u tom začaranom krugu našao i neki kriminalac, on je imao samo perifernu ulogu. Sve ovo tvrdim iz više razloga:

    1. Ni jedan vogošćanski, a ni sarajevski, kriminalac nije bio dovoljno moćan da organizuje ubistvo u kome je učestvovao (bar) jedan vogošćanski policajac i elitna diverzantska jedinica Armije BiH, na čelu sa Enesom Durakom...

    2. Jedinica Enesa Duraka je napala kombi sa civilima koji se vraćaju sa sahrane. Čak i oni neiskusni ratnici znaju da je u takvoj situaciji više nego suludo ostati na neprijateljskoj teritoriji, tj. da se odmah treba povući. Ali Enes Durak to nije uradio! Ne zato što je Enes Durak bio neiskusan ratnik, nego zbog toga što je znao da će mu Srbi na nišan servirati Boru Radića. Ipak, Enes nije smio ostati predugo na svojoj poziciji jer su se sa svakim minutom smanjivale šanse da sebe i svoje ljude izvuče na sigurnu teritoriju. Zbog toga je iskusnom diverzantu trebao policajac iz Vogošće koji će mu dojaviti da je Boro Radić krenuo u pravcu njegove zasjede.

    3. Vjerujem da je u ovoj zavjeri postojao bar još jedan Srbin - onaj koji je obavjestio Boru da je kombi napadnut. Ili je možda upravo taj srpski policajac sa motorolom poslao neku naivnu osobu da obavjesti Boru Radića o napadu na kombi.

    4. Priča o "zarobljavanju žena i djece u rejonu Srednjeg", koju je prema riječima "Srbina Forever" lansirao "mladić od nekih 26-27 godina" u trenutku kada je došao pred hotel "Biokovo" da obavjesti Boru Radića, zvuči mi nekako čudno pa mi sve govori da se doista radilo o namještaljci. Iz kasnijeg pisanja posjetilaca ovoga foruma sam saznao da u zasjedu upali neki djedovi koji su se vraćali sa sahrane na Nišićima i da tamo nije bilo nikakve djece! Izgleda da je priča iskonstruisana da se poigra sa Borinim osjećanjima, kao bi on bez razmišljanja uletio u klopku.


    Koliko se meni čini, neko je napisao da je Slavo Kojić obavjestio Boru Radića o neprijateljskoj zasjedi. Gotovo sam siguran da se Slavo pojavio kod "Biokova" ali nešto kasnije.

    Eto, to je scenario po kome je izvršena zavjera protiv Bore Radića.

    I na kraju, moram da vam priznam da na duši nosim jedan veliki teret! Nikada neću sebi oprostiti što nisam otišao na Borinu sahranu da mu odam zadnju počast. Za to je kriv moj kum, Nikola Poplašen, koji je procjenio da "situacija nije sigurna". Vjerujem da je pri tome mislio na eventualni sukob između potencijalnih kandidata za komandira Borine jedinice. Kada ovo kažem, u prvom redu mislim na Gagu, kome se nikada nije moglo vjerovati.

    boro_radic- 24962 - 10.09.2010 : Specijalac Momčilo Bn, RS - best (1)

    Prislušni centar Ilijaš


    Kako sam cijelo ljeto bio na "odmoru" ustvari pravio kuću, nisam bio u stanju da pratim pisanje na ovom forumu.

    Evo sada čitam ovo Vaše pisanje o pogibiji Bore Radića i slažem se u mnogim detaljima osim jednog. Ne slažem se u vezi pisanja o centru za EI I PED u Ilijašu, i sumnjam u priču o tome presretnutom razgovoru.

    Razlozi za sumnju su sledeci:

    1. Vi znate ko sam i sta sam bio u ratu po tome pitanju.
    2. Na Nišićkoj visoravni su se muslimani grupisali i pratili naša kretanja da bi napali. Žena koja je među nama poznatim imala nadimak "Vojvotkinja" pozvala je taj centar u Ilijašu i upozorila ih da će muslimani napasti, na što je dobila odgovor: "Od toga nema ništa jer mi imamo najbolji prišlusni centar".

    Taj dan su mnogi Srbi izginuli na račun toga "najboljeg prislušnog centra" i ako je zvanični i stručni naziv centar za "Elektronsko izvidjanje i protiv-elektronska dejstva", skraćeno EI I PED.

    Da ne skrenem sa teme ali moram dodati da se isto to desilo kada je jedan kapetan obaviješten da će muslimani napasti Šokin toranj i takvih primjera nadobudnih i iskompleksiranih stariješina imam i previše pa i kada se javi oficir sa Jahorine pijan ko "letva" i psuje majku što smo ga probudili.

    Za neke priče o Bori kao kriminalcu ne znam niti sam ga poznavao ali se može reći da je Arkan bio kriminalac a ipak stao u odbranu svoga naroda i mnogi drugi, pa na kraju krajeva i Juka, Samir Kruško i mnogi drugi da ih ne nabrajam, takođe kriminalci ali stali u odbranu svoga naroda.

    Takve ljude sam cijenio zbog njihove privrženosti svome narodu, ali šta reći o Lojanici, Šućuru i ostalim otpadnicima od srpskog naroda kao što i drugi narodi nazivaju svoje predstavnike u VRS ili HVO-u.

    Pojedinci pomalo uveličavaju svoj "rad" a ima momaka koji su ovdje pisali čak i o meni, a ja sam već napisao da je to sve preuveličano. Trebalo je raditi svoj posao ili raditi ono što najbolje znaš u tim prilikama.



    Momčilo,

    kao prvo, treba da znaš da sam taj izvještaj vidio u pisanoj formi, u rukama kapetana vojne bezbjednosti koji je isti donio na Pale. Inače, nekada smo bili dobri prijatelji dok mu slava nije udarila u glavu...

    Kao drugo, ne govorim o prislušnom centru policije, već o prislušnom centru VRS. Nažalost, ovdje ti ne mogu reći tačno o kojem se to centru radi, ali mi je taj bezbednjak rekao "prislušni centar u Ilijašu". Sudeći po njegovom činu i funkciji danas vjerujem da se radi o nekakvom prislušnom centru pri Ilijaškoj brigadi.

    Odaću ti jednu tajnu: preko trideset godina sam bio radio-amater, pa sam čak i prilikom služenja vojnog roka bio vezista. Zbog toga sada nagađam da se možda radi i o "Centru veze" tj. radio-amaterima pri Vojnom odsjeku opštine Ilijaš.

    U zadnjih par godina sam se raspitivao u vezi sa ovim događajem. Međutim, nisam imao mnogo sreće! Do sada sam stupio u kontakt samo sa jednom osobom koja je radila u prislušnom centru, ali je ovaj (da zabuna bude veća) bio lociran u Semizovcu i u njemu je radilo samo četiri vojnika. Nažalost ni taj moj rođak nije mogao da potvrdi ovaj moj iskaz, i ubjeđen je da "Prislušni centar u Semizovcu sa tim nije imao ništa! "

    Kao radio-amater izjavljujem i sledeće: prisluškivanje i nije baš neka umjetnost. Za to nije potrebna neka skupa tehnologija, poput one koju ste vi iz policije imali. Znam dosta slučajeva da su se čak i borci u rovovima bavili prisluškivanjem: bilo je potrebno imati motorolu, skenirati frekvenciju, locirati kanal neprijatelja, a onda ćutiš i slušaš. Problem je što su borci u rovovima imali višak nediscipline i manjak strpljivosti pa bi nakon desetak minuta uskakali na frekvenciju muslimanskih jedinica i neprijatelju psovali tursku majku.

    Zbog ovakvih pojava učinak pojedinaca koji su se bavili ovim vrstom prisluškivanja uglavnom bio mali. Kao "profesionalca" u ovom poslu, mene je sve ovo boljelo, ali nisam ja mogao ispraviti sve "krive Drine".

    Da sve ne bude crno, poznat mi je i primjer jednog oficira iz Lukavice koji je u toku dežurstava u kasarni, uvijek imao uključenu motorolu i prisluškivao razgovor neprijatelja. Mogu ti reći da je on u toku rata sakupio toliko informacija, dojavio i uzbunio toliko naših jedinica, da se danas može pohvaliti da je od sigurne smrti spasio više desetina srpskih boraca.

    Zbog čega ti navodim ove, možeš pomisliti i pomalo nebitne, primjere? Postoji mnogo načina da se dođe do ovakve informacije. Možda je čak do ove informacije došao i neki pojedinac, ili grupa, a zatim bi komanda neke jedinice "upakovala" izvještaj višim organima da je nekakav "prislušni centar" došao do te informacije.

    Drago mi je što si potegao ovo pitanje jer se na ovoj mojoj rečenici zasnivaju mnoge moje sumnje i pretpostavke. Zbog toga apelujem na sve one koji o ovom "detalju" nešto znaju da mi se jave. Tekst ne mora biti objavljen, ako vi niste za to.

    U svakom slučaju, nisi me nimalo pokolebao da sam lično, svojim očima, dan nakon Borine pogibije vidio izvještaj nekakvog "prislušnog centra" koji je poslat i na Pale.

    Srdačan pozdrav,

    Željko Tomić
    boro_radic- 24961 - 09.09.2010 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

    Ubistvo Bore Radića



    Moju ispovjest o ubistvu Bore Radića sam napisao prije punih pet godina, ali se do sada nisam usudio da je objavim. Vremena su bila drugačija nego danas! Pored toga, nedostajalo mi je i par "detalja" koje sam saznao zahvaljujući vama koji pišete na ovoj stranici. Ovo je prvi dio iz trilogije posvećene životu i smrti velikog srpskog junaka.


    Ratni vihor se odavno stišao nad Bosnom. Ostala su iza njega zgarišta iz kojih već godinama bezuspješno pokušava da se rodi novi život. Moje uspomene na vrijeme kada su Bosnom tutnjali topovi su uglavnom ružne; bezuspješno pokušavam da ih zaboravim. Ipak, na neke od njih sam jako ponosan, poput one da sam lično poznavao Boru Ridića i bio svjedok njegovog veličanstvenog života.

    Zli jezici tvrde da je Boro Radić bio običan kriminalac koga je rat pretvorio u heroja. Neosporno je da je poznati vogošćanski džudista bio na listi Interpola i na potjernicama policijskih jedinica iz nekoliko evropskih zemalja. Pa šta onda! Zar nije i Džordž Vašington bio kriminalac, da bi ga kasnije proglasili za oca jedne nacije koja sebe smatra većom i od one hitlerovske?

    Jedno je sigurno: da Vogošća nije imala Boru Radića u njoj bi se ponovili Pofalići, tj. muslimani bi u Vogošći klali Srbe po ulicama, silovali žene a djecu nabijali na bajonete. Boro Radić je sa šačicom srpskih heroja odbranio Vogošću i sačuvao "Pretis" što se, zbog vojnog-strateškog značaja ove fabrike, pokazalo jednim od ključnih momenata u odbrani Republike Srpske.

    Negdje u junu 1992. godine, otišao sam sa Nikolom Poplašenom u Vogošću. Njega su tamo, ispred Ratnog predsjedništva Republike Srpske, poslali sa ciljem da "unaprijedi saradnju sa civilnim strukturama opština Srpskog Sarajeva". Međutim, stvarna namjera političara sa Pala je bila da budućeg predsjednika Radikalne stranke Republike Srpske uklone sa Pala, žiže političkih previranja. Vogošću su odabrali u nadi da će Nidžo tamo nastradati od neke granate ili zalutalog metka.

    Boro bješe čovjek evropejac, pa lokalni hotel "Park" pretvori u svoj štab u kome su stanovali njegovi specijalci, a odsjedali i mnogobrojni gosti. Čak i u tim sumornim danima, blistao je ovaj hotel u svom punom sjaju! Još u holu se osjećao miris bečkih šnicli, teleće supe i sirćeta u zelenoj salati. Točio se Prošek i Sarajevsko pivo, koga više ne biješe ni na muslimanskoj strani. Činilo se da je unutar zidova hotela "Park" vrijeme stalo i da tu još uvijek živi duh prošlosti. Sliku mirnodobske idile su jedino kvarili "gosti" hotela, koji su na sebi umjesto svečanih odjela i kravata imali maskirne uniforme, a umjesto muzike nekog lokalnog orkestra dvoranu restorana je ispunjavalo zveckanje pješadijskog naoružanja.

    Boro je prema nama bio veoma srdačan, vjerovatno i zbog toga što je znao da će Nikola Poplašen jednoga dana postati uvažena politička ličnost. Ostavljao je utisak sasvim običnog, porodičnog čovjeka. Njegovo blago, pomalo i dječačko lice, mi se nije uklapalo u opis heroja iz srpskih junačkih pjesama. Međutim, tada sam bio siguran da će nakon rata Srbi pjevati uz gusle o Borinom junaštvu...

    Boro nikada nije gajio imidž nacionaliste, što govori i činjenica da je bio je oženjen Zehrom, muslimankom. U Vogošći se pričalo da je pomogao mnogim muslimanskim porodicama da bezbjedno napuste grad a da pri tome nije tražio nikakvu materijalnu naknadu. U to sam se i lično uvjerio, jer je jednom prilikom u mom prisustvu izjavi da mu je ona njegova "balinkura" dosadila sa učestalim zahtjevima za prebacivanje muslimana u Sarajevo.

    Boro je pričao je tiho i pokorno. Rijetko je izdavao naređenja, ali je bilo više nego očigledno da sve konce drži u svojim rukama. Ručak je uvijek serviran na vrijeme. Hranu je služio nekadašnji šef sarajevskog hotela "Evropa". Jednom prilikom mu Boro "u šali" reče da će ga poslati na Žuč ukoliko mu gosti nađu i najmanju zamjerku za jelo koje je upravo servirao. Svi su se nasmijali na ovu Borinu opasku, ali je meni po izrazu lica glavnog kuvara bilo više nego jasno da se Boro uopšte ne šali!

    U toku tog našeg intezivnog druženja sa Borom Radićem, čuo sam i mnogo interesantnih priča iz njegovog života. Jedna od njih je i da ga je u prvim danima rata na telefon pozvao Juka Prazina i da mu je ponudio milion maraka - samo da napusti Vogošću. Boro je, naravno, ponudu odbio a Juku je okarakterisao kao sitnog, lokalnog kriminalca, šizofrenika u pravom smislu riječi. Po Borinom mišljenju, Juka je bio samo kurir a novac bi mu isplatio lično Alija Izetbegović.

    Jednom prilikom, za vrijeme ručka, Boro reče:

  • "Danas me je zvao Radovan Karadžić i kaže da hoće da počne sa iseljavanjem mašina iz vogošćanskih fabrika".

  • "Pa sta si mu ti rekao" " upita neko od prisutnih, mislim da je to bio Nikola Poplašen.

  • "Samo preko mene mrtvog! " " odgovori Boro.

    Nekoliko sedmica nakon toga Boro je bio mrtav! U blizini Ljubine, kod mosta udaljenog oko jedan kilometar od kafane "Ranč", Boro Radić je sačekan u zasjedi i bukvalno izrešetan rafalnom paljbom. Borci koji su naknadno pristigli su uspjeli da pod teškom pješadijskom vatrom do mraka izvuku Boru sa mjesta pogibije. U toku noći, muslimani su odnijeli tijela Dejana Lalića i Srđana Amidžića - Džidžija, koji su dva dana kasnije razmjenjeni za neke muslimane koji su poginuli u napadu na srpske položaje na Žuči.

    Pogled sa distance na mijesto Borine pogibije. Odmah iza krivine je most, a gore desno na slici a sa lijeve strane puta se vidi i brdo Metuf sa koga su dušmani pucali na našeg Boru Radića.


    Moja namjera nije da na ovom mjestu precizno opišem sam tok Borinog ubistva. Mislim da su to drugi uradili mnogo bolje od mene. Želim samo da na ovom mjestu iznesem nekoliko novih detalja koji su prethodili samom ubistvu, a koji će baciti sasvim drugo svjetlo na ovaj nemili događaj.

    Zbog onih koji nisu baš najbolje upućeni u stanje na ovom području u trenutku Borine pogibije, želim da napomenem da je komunikacija Srednje - Nišići bila jako slabo obezbjeđena, sa muslimanskim selima sa obje strane puta. Kao takva, bila je idealno mjesto za postavljanje zasjede.

    Jednu od ključnih činjenica u vezi ovog događaja saznao sam tek sledećeg dana. Na Pale je stigao izvještaj "Prislušnog centra iz Ilijaša" u kome stoji da su oni, u toku prisluškivanja frekvencije na kojoj se javljao Enes Durak, predratni policajac i komandir jedne od interventnih jedinica Armije BiH, presreli razgovor jednog Srbina iz Vogošće, inače policajca, koji je Enesu Duraku prenio sledeću poruku: "Ptičica je poletjela".

    Ovaj razgovor je vođen neposredno prije Borinog ubistva, vjerovatno u trenutku kada je Boro Radić napuštao Vogošću hitajući na mjesto svoje pogibije.

    Nakon Borine smrti sam bio ubjeđen da se radi o nesrećnom slučaju! Međutim, već sledećeg dana sam u potpunosti promjenio svoj stav o ovom događaju tj. bio sam apsolutno siguran da se radi o likvidaciji velikog vogošćanskog junaka. Već tada se znalo ko je povukao obarač, međutim, deset godina me je progonilo pitanje: "Ko je stvarni naručilac Borinog ubistva? "

    E, o tome ću da pišem kroz pet ili deset godina. Kada za to dođe vrijeme!


    P. S. Preostala dva dijela Borine "trilogije" sam nazvao: "Riješen slučaj policajca Motike" i "Istine i laži o životu Bore Radića". Njih namjeravam da objavim u narednim danima. Mislim da ćete biti prilično iznenađeni nekim stvarima koje po tom pitanju imam da kažem.
  • boro_radic- 24888 - 31.08.2010 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Crkva na Borinom grobu


    Vogošća je imala samo jednu crkvu, i ona se nalazila u Reljevu. Kada je Boro poginuo, u Radića potoku nije postojala crkva. Na Borinoj sahrani, dirljiv govor je održao Bokan. Od njegovog glasa i riječi koje je izgovorio, svi prisutni na groblju su se ježili a suze su nemilosrdno navirale na oči.

    Mi, koji smo tada bili na Borinom grobu, smo se zakleli da ćemo baš tu, na Borinom grobu, izgraditi crkvu u njegovo ime jer je to i zaslužio. Danas, nakon 18 godina od Borine pogibije, vlast se distancira i ništa ne čini da se imena naših heroja, kakav je bio i Boro Radić, ne zaborave i upišu u našu istoriju.
    boro_radic- 24885 - 30.08.2010 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    U posjeti Radića potoku


    Ovih dana zamolih jednog mog poznanika, inače Bošnjaka, da ode u Radića potok i napravi par snimaka, prije svega da slika groblje i kuću Bore Radića. Slika koju je on tamo zatekao više je nego poražavajuća: grobovi polomljeni i ni na jednom od njih se ne može pročitati ime pokojnika.

    Svi grobovi u Radića potoku su polomljeni


    U Radića potoku živi samo par osoba srpske nacionalnosti, ali su oni jako rezervisani i nikada ne razgovaraju sa nepoznatim osobama, za razliku od muslimana iz tog naselja. Bošnjaci će vam rado reći da je Boro "bio dobar čovjek jer nije ubijao muslimane". Oni takođe vjeruju da Boro više nije sahranjen na Radića groblju, sem ukoliko se ne nalazi u nekoj od grobnica označnih sa "NN".

    Nedaleko od groblja se nalaze i ostaci nekakvog objekta, za koji mi ovaj Bošnjak reče da su mu rekli da se radi o srušenoj crkvi. Međutim, meni ovo liči na običnu kuću u neposrednoj blizini groblja, pa vas molim da me ispravite ako griješim...

    Ostaci porušene kuće


    Kao što sam već ranije rekao, dobio sam i sliku kuće u kojoj je nekada živio Boro Radić. Moj poznanik mo takođe reče da je Borina stara kuća srušena juče.

    Kuća Radića iz Radića Potoka


    Izvinite što sam ovoga puta škrt na riječima, ali ostao sam bez teksta nakon što sam pregledao desetak slika koje sam danas dobio putem email-a!
    boro_radic- 24502 - 23.05.2010 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Boro Radić i Zehra


    Turčin u svom tekstu, želi da kaže da je Zehra (kojoj je kršteno ime Zorica) namjestila preko Srba, ubistvo Bore u toku rata.

    Zehra (Zorica) je bila trećerazredna kurva u Vogošći, na kojoj su pravljene redaljke, sve dok nije upoznala Boru Radića. Boro to u početku nije znao, a kada se zaljubio u kurvu nije više mario za to šta raja priča. Niko od njih se nije smio usuditi da kaže Bori da je bio sa Zehrom u krevetu.

    Šopa, Tile, Cvrle i Patak su imali problema zbog redaljke koju su imali na Zehri jer je Boro sazno za to, mada je to bilo prije nego što je Boro upoznao Zehru. Ako Zehra (Zorica) danas ima para, onda su to Borine pare, koj je ona odnijela sa sobom u toku rata bježeći od Igora Radića, Borinog sina iz prvog braka sa Biserom.

    Nije sreća para puna vreća, to Zehra dobro zna jer je sigurno more misli kroz čije je sve ruke prošla i sa kim je sve mješala svoju pljuvačku. Ako se ona sa tim ponosi, onda neka joj tako i bude.

    Jedno je sigurno a to je da ona nije imala takav uticaj da namjesti Borino ubistvo, bar ne dok je Boro bio živ. Poslije Borine pogibije ona je počela da traga za drugim zaštitnicima, tako da je ponovo bila ona stara Zehra. Srbi su je izveli iz Vogošće sa Borinim parama i prebacili u Šabac, odakle je kao Zorica otišla u Njemačku. U Vogošći su je mnogi mrzili zbog njenog arogantnog ponašanja ali zbog pokojnog Bore Radića su je trpili. Zehra je jednom prilikom bacila suzavac među malu djecu, koja su je gledala kako izgleda dok se ona šminkala u lusuznom metalik zelenom Golfu, kojeg je vozala po Vogošći kao žena pokonog Bore Radića.

    Vuk dlaku mijenja ali ćud nikada, tako i Zehra (Zorica) može da ofarba kosu u koju boju hoće ali ona je bila i ostala trećerazredna vogošćanska kurva.

    Boro Radić je bio i ostao legenda za sve koji su ga poznavali u njegovom kratkom životu, tako da o njemu treba pisati jer je on to zaslužio.
    boro_radic- 24500 - 23.05.2010 : Turcin Sarajevo - best (0)

    Boro Radić


    Boro Radić je bio prijeratni mangup, za razliku od Gage i miševa oko njega. Nije mi samo jasno zašto pravite mit od njegove pogibije jer njega nisu ubili muslimani nego Srbi. Borino ubistvo je bila namještaljka, to znaju svi u Vogošći. Zehra je u Vogošći puna ko brod, sahranila i Boru i Aladina. Mislim da većina onih koji pišu o Borinoj pogibiji nemaju veze kako se to desilo.
    boro_radic- 24407 - 02.05.2010 : Crni Crnogorac Radomir Toronto - best (0)

    Boro Radić


    Slučajno sam našao ovaj sajt o Bori Radiću, pa bih da i ja napišem par rečenica. Sa pokojnim Borom i Gipsom sam se dugo družio, a pogotovu nakon što se Boro vratio iz Francuske. Njegov povratak u Vogošću mnogima nije odgovarao jer su morali da podviju repove i ćute. U gradu su njemu sva vrata bila širom otvorena, a gdje nisu on je i tamo znao da uđe. Svi poznatiji mangupi su to znali i poštovali a među njima i mali Puška, Todori, Ćente Ljube i Giške.

    Mnogo puta sam prisustvovao njegovim avanturama, a bilo je i dosta komičnih situacija. Pred sami rat Vule sa Vraca je pucao na Boru i odmah pobjegao u inostranstvo, a takođe i Uglješa za koje znamo da su neslavno završili.

    Boro je bio vrlo jednostavan čovjek koji je volio društvo, kafanu i avanturu. Čitav njegov život je bio jedna velika avantura! A svjet k'o svjet, voli da traća i laže. Svijetu niko ne može ugoditi!

    Vogošćani treba da budu zahvalni Bori za sve što je za njih u ratu učinio - kako Srbi tako i muslimani. Žalosno je što je i nekim srpskim čelnicima smetao, pa su i oni pokušali da ga sklone. Nije im odgovarala ni njegova popularnost.

    Boro je poginuo kod "Ranča" i u tu zasjedu je malo neoprezno uletio, a poslije znamo šta je bilo. Volio bih posjetiti Borin grob i odati mu počast, ako neko zna gdje je sahranjen neka odgovori.

    Ako treba novac za spomenik i prenos kostiju pokojnog bore na drugu lokaciju molim vas da me obavjestite. Pozdrav svima. Crni.

    Boro je sahranjen u porodično groblje u Radića potoku. I ja bih volio da se njegove kosti prenesu u Sokolac, ali za to je potrebna dozvola njegove porodice. Isti problem imamo i sa Božurom - ne možemo da nađemo njegovu ženu da pristane da se Božurovi posmrtni ostaci prenesu a Sokolac.
    boro_radic- 23379 - 18.01.2010 : Nije Bitno Usa - best (0)

    Boro Radić


    Sa Borom sam odrastao i svaki dan smo se družili, i trenirali u Ozrenu u ulici Trifka Šokića. Nakon toga smo išli u Radića potok kod Borine kuće na livadu i opet trenirali.

    Jedan od najbolji ljudi koje sam ja znao bio je Boro, i ko je njega imao za druga nikad neće imati boljeg druga. Uvijek je bilo ko koga voli a ko ne voli, tako da miševi nikada nisu nikoga volili.

    Borina velika ljubav je bila baš Vera. Puno toga se može napisati za Boru u pozitivnom smislu. Puno jer raje sa njim treniralo u dvorani i pomagao je da treniraju sa njim. Ja koliko znam da je sva omladina ga cijenila u Vogošći. Ima pojedinaca koji dolaze ovde na stranicu koje sam poznao kroz pisanja mogu da potvrde.

    Srdačan pozdrav za Veru i za sve goste na stranici.
    boro_radic- 22882 - 14.11.2009 : Miner Vogosca Vogošća - best (0)

    Pogibija Bore, Điđija, Lale...


    Na mom prvom javljanju u vezi pogibije Bore i ostalih boraca ja sam upravo htio da stavim akcenat na pogibiju Šiđija i Lale. Ja sam tada stvarno bio tu! Došao sam u drugoj grupi. Nažalost, stigao sam prekasno. Željka nisam spominjao jer u tom momentu nisam ni znao u kom autu se on nalazio.

    Sa mijesta do koga sam mogao da dođem s obzirom na ubitačnu vatru sa Metufa i niže iz pravca kafane "Ranč" mogao da sam vidim prvog golfa 2 i u njemu Điđija i Lalu. Druga auta sam mogao da vidim, ali nisam lično pogledao da li se iko nalazio u njima. Baš zato što nisam siguran, nisam ni htio ni da pišem iz prostog razloga što ne želim da nagađam.

    Proteklih godina sam pokušao da pronađem i druge preživjele učesnike i da sa njima tačno rekonstruišemo taj događaj pa tek onda da se napiše verzija najbliža pravoj istini. Ja sa svojom pričom u mnogome pobijam ranija javljanja. Mislim da su neki ljudi samo slušali naše kasnije rasprave i onda im je jezik bio brži od mozga pa su to interpretirali na svoj način. Zbog toga sam i objavio svoj prvi tekst sa obećanjem da ću se kasnije javiti sa mnogo više detalja.

    I danas me boli, pa kada popijem više nego što treba, svome društvu a i mojim sinovima, pričam o momcima kao što su bili Điđa, Lala, Raze, Božo Hart, Vučko, Toša, Zoka, Maka, Slađo Okilj, Peca, Nebojša Lalić, Grga, Špiro i mnogi drugi. I neka mi oproste svi oni koje ne pomenuh a još žive u mojim mislima. I onda, popijem poneku čašu i za njih, i razbijem poneku čašu o zid zbog silne tuge koja me tada obuzme...

    Drugarski pozdrav svima!
    Miner
    boro_radic- 22514 - 11.09.2009 : Vera - best (1)

    Gdje je sahranjen Boro?


    Svaka čast svima, koji su iole poznavali Boru Radića jer zaista je bio čovek, drug i veliki prijatelj! Zamolila bi neko ko ima njegovu sliku da mi je pošalje, bila bih mu jako zahvalna. Da li neko zna gde je sahranjen je bi voljela obići njegovu večnu kuću! Hvala svima, koji imaju razumevanje! Poz... Vera

    Vera,
    Sliku imam, ali je još nisam objavio. Naravno, ne bih je dao nekome koga ne poznajem. Tu lekciju sam naučio od one novinarke Trapare, koja je zloupotrijebila Božurovu sliku.

    Pozdrav,
    Željko
    boro_radic- 22406 - 25.08.2009 : Somborac - best (0)

    Ko je donio poruku?


    Nije tačno da je neki mladić doneo poruku, taj dan smo se vratili sa Misoče i posle odmora smo sedeli u kafić ispod murije u to vreme se zvao "Čiča Dražina koliba" kad je došao Slava Kojić sa još nekim likom i dao pokojnom Bori Radiću pismo, Boro seda u audi sa pokojnim Sašom Jovanovićem i Jošom. Ovo pišem zato što sam očevidac događaja i ništa ne nagađam.
    boro_radic- 22405 - 24.08.2009 : Vuk sa gradine NišIćI - best (1)

    Petar Motika


    Petra Motiku poznajem veoma dugo, mnogo prije rata. Radio je kao milicioner u Vogošći, gdje ga je zatekao rat.

    Jula 1992. godine išao je na Krivajeviće, da posjeti rodbinu koja je tu živjela. Zajedno sa njim bio je i Dragislav Janjić, koji je takođe bio angažovan u stanici policije u Vogošći i išao da posjeti svoje. Vraćali su se putem prema Semizovcu, u automobilu "Yugo".

    Na putu, u mjestu Ljubina, na lokalitetu kod kafane "Ranč" tog dana postavljena je zasjeda od strane muslimansko-hrvatske postrojbe kojom je komandovao Enes Durak. I Enes je prije rata bio milicioner, takođe u stanici u Vogošći.

    Neposredno prije toga, ovim putem je na mjesto zasjede naišao kombi-bus koji je za Ilijaš prevozio neke civile koji su se vraćali sa sahrane. Teroristi iz zasjede otvorili su vatru na kombi i ubili i ranili nekoliko putnika.

    Nakon kombija naišao je automobil koji je vozio Petar Motika. Dragislav (Bogdana) Janjić sjedio je na mjestu suvozača a teroristi su zapucali sa desne strane puta, gledano iz pravca Srednjeg.

    Janjić je pogođen metkom u glavu i ubijen, dok je Petar ranjen u nogu i uspio da doveze automobil sa tijelom Janjićevim u Vogošću.

    Poslije je na to mjesto došao Boro Radić i njegova ekipa i takođe upali u istu zasjedu, kada je Boro ubijen.

    Jedan "ugledni" Nišićanin, sa prepoznatljivim i jako poznatim automobilom prošao je pored zasjede neposredno prije kombija, a na njega nije pucano.

    Petar Motika je poslije rata izbjegao u Rogaticu, gdje je penzionisan i nekoliko godina je radio kao dunđer, zidao kuće.

    Kuća na Krivajevićima mu je spaljena od strane muslimana poslije rata. U ratu mu je poginuo brat Milo, borac VRS, na brdu Konjsko, između Krivajevića i Bakića.
    boro_radic- 20501 - 06.02.2009 : Miroslav Spiric Novi Banovci - best (0)

    Moja priča o Borinoj pogibiji


    Prije nekoliko godina sam na ovom mjestu napisao ono što znam u vezi Borine pogibije, pa bih te zamolio da i ti nešto napošeš. Neke stvari koje sam ja pisao se izgleda nisu uklapale u priču jednog mog i tvog prijatelja pa mi je to zamjerio, što mi je jako teško palo jer nisam imao namjeru da demantujem ničije priče nego sam samo iznio ono što sam znao i vidio.

    Puno pozdrava od Špire!
    boro_radic- 20432 - 02.02.2009 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)


    Boro Radić - Legenda iz Vogošće

    Još kao mladić, Boro Radić se otisnuo u svijet trbuhom za kruhom. Otišao je u Francuku kao nosilac crnog pojasa prvi dan i tamo vrijedno nastavi da trnira karate. Krajem sedamdesetih, posle desetak godina boravka u inostranstvu, dolazi u svoj rodni grad - kao nepoznat. Odlazi u svoj nekadašnji karate klub i daje im dokumentaciju u kojoj piše da je nosilac crnog pojasa četvrti dan. Tamo su mu rekli da oni to ne priznaju, i da će mu priznati samo ono što je imao kada je napustio klub, jer u to vrijeme doktor Ilija Jorga je bio jedini Jugosloven koji je imao taj pojas. On se nasmijao i rekao da on i ne traži da mu se to prizna, nego samo da se zna. U klub više nije odlazio i trenirao je samostalno.

    Gradom se brzo pronijela vijest: "Došao Boro! ".

    Najveći sarajevski mangupi su pokušavali da uđu u Borino društvo. I svi su htjeli da se o njima priča kako su viđeni sa Borom. Kao jako opasan tip i poznata faca, Boru su pokušavali da angažuju najelitnija mjesta u gradu za stvaranje reda i mira.

    I kada se po gradu počelo pucati, niko nije smio da mu nešto kaže, a kamo li da povuče pištolj na njega. Ne samo da nije nasrtao na slabije, nego je često bio i njihov zaštitnik.

    To dobro znaju i muslimani koji su u toku rata živjeli u Vogošći.

    U aprilu 1992. godine, Boro Radić formira jedinicu sa kojom je oslobodio Opstinu Vogošća i obezbedio sigurnu odbranu Žuci i ostalih kota iznad Vogošće. U svim akcijama u kojim je učestovao išao je na čelu grupe kao pravi vođa, nikada se nije saginjao, niti zaustavljao pred preprekama.

    Tako je i u julu 1992. godine završio svoj herojski živut: hrabro, uspravno, dostojanstveno... Srljao je u pravcu neprijateljske zasjede da spasi našu nejač, koju su zlikovci napali iz zasjede.

    Boro Radiću, neka ti je vječna slava i hvala ti za sva junaštva i život koji si podario svome narodu!
    boro_radic- 18067 - 14.06.2008 : Nino Sarajevo - best (0)

    Boro je bio dobar čovjek


    Pozdrav svima!

    Boru Radića sam poznavao dobro, jer sam svirao kod "Cige" i imam dosta familije u Vogošći. Mogu svi pričati da je Boro bio četnik, ali ja kao musliman tvrdim da je bio dobar čovjek, i prije rata a i u ratu. Zato, neka mu se Bog smiluje i podari mu raj na onome svijetu.

    A što se Gage tiče, on je uvijek bio napuhani miš. Željko ako se vidiš ili čujes sa Ljubom i Nadom pozdravi ih maksuz od Nine bubnjara. Molim te što se Borine Zehre tiče da je ne blatite jer je ona njega voljela iznad svega. Zehra nije Vogošćanka, ona je sa Hrida.
    boro_radic- 17795 - 02.05.2008 : Vera Ninkovic Stockolm - best (1)

    Boro Radić


    Poštovanje! Danas sam pronašla vaš sajt, koji me je jako obradovao, gde sam se vratila u prošlost, odnosno u mladost, nekih 80-tih! Ja sam jako dobro poznavala Boru Radića i njegove "prijatelje". O Bori mi ne treba niko da priča kao čoveku kakav je bio, jer ja to najbolje znam. On je bio nezamenjiv kao čovek, pravi drug, prijatelj i mogu sa potpunim pravom da kažem i dečko u to vreme, jer sam se zabavljala sa njim od kad se vratio iz Francuske do 1985. godine.

    Mnogi znaju za našu vezu! Ne krijem, niti se stidim, sa ponosom to kažem! Zadnji put smo se videli 1991. godine kad sam bila na godišnjem odmoru u Sarajevu, kod naše Nade uVogošći, odnosno kod "Cige" u kafani. Iskupili smo se svi da proslavimo susret! Pričao mi je da se oženio sa Zehrom, i da nije loša ali da je možda pogrešio, jel' kako on kaže bila je sa pola Vogošće! Boro je bio uvek čovek i poštovao je žene, pa je to odbacio na stranu, jel' mislim da je tada trebala da rodi dete! Pozvao me je da dođem u hotel "Biokovo" jel' je tada otvarao šank pića, da dođem na otvaranje. Ja sam otišla sa prijateljicom u Neum na par dana, zvala sam ga i poželila sve najlepše! Hteo je da dođe u Neum ali je bio sprečen!

    To je bio naš posljednji razgovor! Uvek će biti u mom srcu i nikada ga neću zaboraviti, njegove ruže koje mi je donosio kada sam bila bolesna, nije nikada dao da mi neko kaže nešto loše, čak se znao potući da bi me odbranio. Ja sam u to vreme bila jedna od najlepših devojaka! Mnogo smo vremena provodili na Koranu, gde je trenirao! Što se tiče Amele Zuković ona mu je bila drugarica to mogu sigurno da kažem u to vreme kad je bio sa mnom, posle ne znam i ne želim da tvrdim...

    Mnogi su ga poštovali a mnogi su ga se i bojali! Ko nije poznavao Boru nije ni znao kakav je bio čovek! Ponekad sam mislila da je bio naivan, jel' je verovao previše ljudima, nije mnogo pričao.. Sećam se dobro kad je položio vozački ispit, ( mada moram da kažem da nije bio neki vozač ) kupio je Juga, te vožnje su bile nezaboravne! Imala bi da pišem mnogo o njemu i o nama, o Bela-mi, o Koranu,.... itd.

    Neka mu je laka zemlja i uvek ću ga se sećati sa ponosom! Pozdrav od Vere!
    boro_radic- 17680 - 22.04.2008 : Miroslav Spiric - best (0)

    Pitanje Sabini


    Kažeš da je pokojni Boro Radić štitio muslimane pa je zato i ubijen. Znamo mi Vogošćani kako je Boro ubijen i ko ga je ubio, ali i ako je tako kako ti kažeš, pitam te da li možda poznaješ nekog muslimana koji je štitio Srbe pa je zato ubijen. Molim te ako ima takvih da imenuješ barem jednoga.
    boro_radic- 14922 - 27.09.2007 : Pitar Sarajevo - best (2)

    Jos nešto o Bori Radiću


    U Vogošći je i prije rata postojala ekipa kojoj je Boro Radić bio trn u oku, jer su znali da su u njegovom prisustvu "mali". Vođa te ekipe bio je bio Gaga Prodanović, kojem je muka bila i od samih prica o Bori i njegovim borilačkim vještinama, kao i životu u Francuskoj. Gaga je želio da bude prva faca Vogošće. Stoga je naručio Borino ubistvo, koje je trebao izvršiti Gagin zet i to je pokušano u pivnici, kada je poginuo Miki Polovina, a Boro bio teško ranjen, ali ne toliko da poruči gagi da za njega više nema mjesta u Vogošći i Gaga je zbrisao.

    Ipak, Boro je oprostio Gagi i ovaj se pred rat vratio, ponovo okupio svoje miševe, sitne lopove i ulizice. Uzeo je Vitka i buraza Duleta, seljačiće sa Blagovca, kojima se po prvi put ukazala prilika da budu nešto u Vogošći.

    Boro nije bio lopov, nije želio da stekne lovu na tuđoj muci, za razliku od Gage i likova sličnih njemu. I zbog toga im je Boro smetao, zato su skontali da ga smaknu. Navukli su ga u zasjedu u Kamenici, koju su trebali odraditi Semizovcani, ali oni sui to odbili i to su odradili Kakanjci. Veza koja je dogovorila akciju, bio je milicajac motika. Boro je upao u zamku, a u svemu tome ni krivi ni dužni stradali su oni koji su voljeli i divili se Bori: Srđan Amiđić, mali Lalic i Mladen Kuzman. Tadašnji Borin vozač Slaviša je kasnije je lizao ruku Gagi, a motika se izvukao sa ranom koju je sam sebi nanio. Gaga je naspokon dobio priliku da bude prvi u Vogošći, Vitko da svercuje sa cigarama i da ga raja i 1993, i 1994, viđa po čaršiji, jer je to zaslužio trgujući sa muslimanima.

    Upravo su takvi najveći krivci što je srpski narod napustio ono što je vjekovima bilo njegovo u Vogošći, Ilijašu, i na Ilidži. Sad su oni po Srbiji, imaju kucerine u Arilju (ratko adžić), poslovne prostore po Beogradu i Novom Sadu (Gaga, Jokići, Tintorovi, Gračani i sl. ), a oni koji su imali sve, koji su bili prvi ljudi u ovim opštinama: Jovanovići, Lalići, Blagovčani, Lukići, šućuri, ćebe, čelici i dr. sad se jebu po nekakvim Vlasenicama, Srebrenicama, Zvorniku, pa I Milićima.
    boro_radic- 14725 - 19.09.2007 : Pitar Zuben VOGOŠĆA - best (0)

    Vezano za smrt Bore Radića


    Čitam jadikovku vezanu za smrt Bore Radića, koga sam kao Vogošćanin poznavao i generalno mogu reći da nije bi loš čovjek. Ja bih samo o nekim ljudima koji su bili oko Bore pa će mnogo biti toga jasnije biti što se to dogodilo sa Borom.

    Za Slavišu Vukovića, koji je vozio Boru, mi nikako nije jasno kako se Boro mogao pouzdati u njega da mu bude vozač. On osim 100 kila što je vagao, grama mozga nije imao, a nije bio ni neka faca, mnoga su ga raja po Omladinskoj ulici derala.

    Tko je bio Nebojša Špirić, otac Miro (Srbin), majka Melita (Hrvatica), sestra Nataša udata za Mešu, druga sestra Dijana (udala se za svećenika iz Semizovca i odselila u Zadar). Prvu lovu dobio baš od tog svećenika, otvorio klub sa aparatima, za koji mu je prostor sredio sekretar MZ Semizovac, Aco i od tada počeo glumiti frajera.

    Mali Điđa Amidžić i Lalić, svaka čast pošteni momaci, zato i jesu zaginuli. Ali ima tu jedna bitna fora ili začkoljica. Svima njima je idol bio Gaga, a Vogošćani znaju kakva je stvar bila između Bore i Gage, od ubistva Mikija Polovine, do Borinog preživljavanja ranjavanja. Gaga nije mogao ni disati u Vogošći, ako je znao da je Boro tu i zato ako postoji neka vrsta paklenog plana da se Boro ukloni, onda tu tražite i Gagu, a Gaga i Motika su bili u dobrim odnosima.
    boro_radic- 13119 - 03.06.2007 : Tijana - best (0)

    Hvala za komentare o Bori


    Hvala za komentare o Bori Radicu, to je bio čovjek koji je - kome je trebalo i pomogao je!! ne gledano na vjeru ja sam ga lično poznavala i dok je bio živ Vogošća je bila nešto drugo. Vječna mu slava!
    boro_radic- 11562 - 11.02.2007 : Goge Svica - best (0)

    Slava Bori Radiću


    Svaka cast ljudima koji su napravili ovaj sajt! Ja sam zivio u Vogošći do rata, a rat sam proveo u Doboju. Boru Radica sam poznavao sa treninga karatea. Cuo sam da je bio prvi borac u VOgosci. Cujem da se mnogi Turci busaju kako su ga ubili, i da su mnoge price kruzile kako je to bilo. Interesuje me prava istina. Pozdrav svim Srbima svijeta.
    boro_radic- 10321 - 05.09.2006 : Igor Music Banjaluka - best (0)

    Musić Miladin


    Moj otac je poznavao velikog Boru Radića. I moj otac je poginuo na Orliću 22. 9. 1992. godine, skupa sa još jednim jednim momkom iz Semizovca čijeg se imena ne sjećam! Ovo sam napisao u nadi da će neko od njegovih ratnih drugova ovo pročitati! Neka je svim palim srpskim borcima slava i hvala!
    boro_radic- 10310 - 04.09.2006 : Igor Music Bl - best (0)

    Slava Bori Radiću


    Moj pokojni otac je poznavao Boru Radica! Bio je veliki heroj i borac i mnogo sam slusao o njegovim akcijama! Za Igora Radica sam cuo da ima kcerkicu i da zivi negdje u republici Srpskoj! Inace da pomenem svog oca mozda ga neko prpozna od njegovih saboraca! Zvao se Miladin Music i pogiuno je tog kobnog dana na Orlicu 22. 9. 1992. zajedno sa jos jednim mladim momkom, njegovog imena se na zalost ne sjecam! Pokosio ih je neprijateljski rafal kad su posli u izvidnicu do jednog napustenog rova!
    boro_radic- 10132 - 05.08.2006 : Igor Kovačić Zrenjanin - best (0)

    O Bori Radiću


    Juče sam našao ovu stranicu i veoma sam se obradovao. Odlučio sam se da ovde ostavim komentar jer me ova tema jako interesuje. Živeo sam u Vogošći do 96. Svih tih događaja se sjećam al bio sam mlad da u njima učestvujem. Ova tema me interesuje jer i tada se pričalo o izdaji Bore i trgovini oružja sa balijama o "zaboravljenom tenku na žuči" itd. Voleo bih da dobijem kompletan tekst o Bori i Božuru kolko se sećam ima i pesma Lepog Miće o Bori Radiću.
    boro_radic- 10000 - 15.07.2006 : Vidovic - best (0)

    Ko je ubio Boru i Špiru?


    Pitanje za Radeta.
    Jos mi neke stvari nisu jasne oko stanja u Vogošći i Ilijašu za vrijeme rata. Da li je možda Gaga bio zadužen od Tintora da organizuje ubistva pokojnog Bore i Špire, kako sam čuo po nekim pričama da je dobio sto hiljada maraka za to, kao i da je pokušao isto uraditi mom rođaku Ratku Adžicu, ali je bio provaljen.

    Pozdrav
    boro_radic- 9900 - 12.06.2006 : - best (0)

    Pjesma o Bori Radiću


    pjesma o bori radicu na adresi

    http://www. srbijazemljaheroja. com/relex/LEPI%20MICA/Lepi%20Mica%20-%20Pravoslavci%20-%20Radic%20Boro. mp3
    boro_radic- 9460 - 28.04.2006 : Srbin Forever Svijet - best (0)

    Boro Radić heroj


    Iliđanac!!!
    Ako znaš imena onda ih reci... Turčine... ha ha...

    Veze ti nemaš ali neka i takvih kao ti, da se zna ko jest a ko nije!

    Doći će vrijeme kad ću ja o Borinoj pogibiji napisati detaljno sve od-do ali sad za to nije vrijeme. U međuvremenu ima šta drugo nego se nasmijati ne sve takve jadnike kao što si ti...

    Svako dobro.
    boro_radic- 8440 - 17.04.2006 : Rade - best (1)

    ZA Nećka


    Necko,
    a ko je napisao "Islamsku deklaraciju" i jesi li čuo za pokret "Mladih muslimana" koji je bio aktuelan krajem 70-tih i pocetkom 80-tih godina?

    Dalje, pogledaj knjige gruntovnice, pa da ćeš da vidiš da je Sarajevo zemlja Pavlovića i da su Ekonomski fakultet, Skupština te Vlada napravljeni na zemlji SPC. Oko 75% zemlje u čitavoj BiH, i čak 80% Sarajeva je gruntovno srpsko.

    Kada si takav internacionalista, zašto nisi sačuvao Sikiraše, Vladušiće, Ristoviše i ostale od Ačkara i njegove muhamedanske braće.
    boro_radic- 8421 - 17.04.2006 : Srbin Forever Svijet - best (0)

    O Borinoj pogibiji


    Ja sam Boru lično izvukao iz auta, kada mu niko nije smio prići! Ja sam ga lično vukao onako mrtvog i svog krvavog do kanala pored ceste a onda čitavom dužinom do tog malog parkinga kod Orhanove klaonice.

    Sve vrijeme su pucali po nama, i ti ćeš sad pričati da neko izmišlja nebuloze!!!!

    Mog kuma, inače Borinog zamjenika, sam izvukao ispod auta a drugog momka ćto je bio u "trkljama" pored te kuce sam lično "pokrivao" da bi mogao preletiti kod nas.

    Kad smo ga dovukli do klaonice tad su ga drugi uzeli i odveli u Vogošću a ja sam se pucao sa Turcima jos sigurno tri - četiri sata.

    Zbog takvih kao sto si ti, nama Srbima se i dešava sve ovo što se dešava...

    Špiro ima priču koju je dobio i vidio u Semizovcu i ta je priča meni nepoznata, jer se sve to o čemu on priča desilo poslije izvlačenja Bore.

    Jesi li se ikada zapitao ko ga je dovukao i izvukao, ko je pokušao izvući ostale momke što su jaukali u autu?
    boro_radic- 8420 - 17.04.2006 : Srle - best (0)

    Borina pogibija


    Drago mi je da je Miro ispričao istinitu priču o Borinoj pogibiji, jer vidi se da stalno ljudi lažu o tome, pa je i ovaj čovjek od prije mjesec dana ispricao neke nebuloze. Klaonica Orhana je udaljena dva kilometra od mosta gdje je Boro ubijen kod "Ranča", a ne slažu se ni imena poginulih koje je naveo Miro.

    Istina je da je poginuo pokojni Kuzman, ustvari da je umro na VMA u Beogradu.
    boro_radic- 8042 - 10.04.2006 : Miroslav Spiric Altamonte Springs,Florida - best (0)

    O Borinoj pogibiji


    Pismo gospodina Miroslava æpirića, oca pokojnog Nebojše æpirića, saborca Bore Radića.

    Poštovani gospodine,
    slučajno sam nabasao na ovu stranicu i veoma sam zbog toga sretan, jer se u ovim komentarima o pogibiji Bore Radića pominje i ime mog pokojnog sina Nebojše Špirića zvanog Špiro.

    S obzirom da sam dobro upućen u dešavanja oko pogibije Bore Radića, htio bih da dodam nekoliko stvari koje ovdje niko ne navodi.

    Kombi koji je u Misoču vozio familiju poginulih boraca, braće Marković iz Ilijaša, naišao je na zasjedu bivšeg policajca Duraka i njegove grupe kod kafane "Ranč".

    Sav izrešetan, kombi je zastao ispod mog prozora u Semizovcu, gdje su se odmah okupili mještani i vojnici koji su se tu zatekli. Vozač je bio teško ranjen, a u kombiju je bilo i nekoliko mrtvih civila. Prebačeni su u nekoliko automobila, kojima su odvezeni u Dom zdravlja u Vogošću.

    U Semizovcu je odmah organizovana grupa najhrabrijih momaka, među kojima su bili moj pokojni sin Nebojše Špirić i pokoni Mladen Kuzman. Međutim prije nego su oni krenuli, kroz Semizovac su velikom brzinom projurila dva-tri autpombila u kojima su bili Boro Radić i njegova grupa. Tu je bio i sin mog prijatelja Nenada Markovića, zatim sin mog prijatelja Rajka Amidžića i još nekoliko momaka.

    Nakon nekoliko sati napetog iščekivanja, iz pravca Ljubine je velikom brzinom projurio jedan auto. Mi nismo znali ko je u njemu. Zatim je stigao moj pokojni sin u Borinom automobilu. Boro je ležao mrtav na zadnjem sjedištu. Izbrojao sam 62 rupe na automobilu, ne računajući one metke koji su pogodili stakla i šoferšajbnu. Nakon toga, stigli su i ostali iz semizovačke grupe, samo nije bilo pokojnog Mladena Kuzmana, koji je tom prilikom ranjen, a preminuo je 20 dana kasnije na VMA.

    Nismo znali šta je sa ostalima iz Borine grupe. Sutradan je pukovnik Vukota, koji je u ime komandanta vogošćanske brigade, Miladina Trifunovića, počeo da sakuplja grupu, koja je trebala da pokuša da izvuče i ostale poginule. Slušao sam šta Vukota predlaže i znao sam da će na takav način opet uletejeti u zasjedu. Pošto je i moj Špiro bio u pomenutoj grupi, nasao sam za pravo da predložim da u kombi natrpaju zarobljene muslimane i da oni izvuku poginule. Tako je i bilo! Tada se ustanovilo da je pored Bore u toj sačekuši poginuo i Marković i Amidžić, kao i još dvojica mladića, čijih se imena ne sjećam. To je prava i jedina istina.

    Boro je bio sahranjen na porodičnom groblju u Radića potoku, Vogošća. Da li su mu kosti negdje prenešene, to ne znam. Toliko od mene i hvala na strpljenju.
    boro_radic- 5163 - 12.03.2006 : Srbin Forever Svijet - best (0)

    Ko je bio Boro Radić


    Boro Radic je svima u Sarajevu bio "ikona" oko koje su se okretali kad se on vratio u Sarajevo. Te tvoje nebuloze sam vec slusao od drugih, tebi slicnih, jajara ali su kasnije svi priznali da su lagali jer im nije bilo u cilju, ne njima nego nekim drugim jajarama, da Boro Srbin bude "kapo" u Sarajevu.

    Znas li ti da je Boro spasao život, u tom istom Holidej In-u nekim drugim muslimanima, koji su kasnije govorili da je Boro htio da ih ubije? Neću da navodim imena, ali ako si upoznat sa tim stvarima, kao što pričas, onda bi trebao znati na koga mislim.

    Juka, Puška i ostali sarajevski jalijaši su dolazili pred noge Bori da pitaju "mogu li ovo, ili ono". Ko je tad mogao raditi one stvari što je radio Boro? Niko!

    Zato prvo preispitaj sam sebe, jesi li vidio svojim očima neke stvari ili si čuo od nekog pa to sad prenosiš. Uostalom, ako si muslimanske vjere ne bi me čudilo da tako pišeš a ako si Srbin onda si isti onaj poturica kao što je bio i Alijin djed koji je prodao i vjeru i naciju i ženu a kćerku dao u harem Turcima da se zadovoljavaju nad njom zbog svojih pola duluma zemlje...

    Svako dobro svim dobronamjernim ljudima....
    boro_radic- 5064 - 11.03.2006 : Mirsad Prutina Cikago /Inace Iz Svraka/ - best (0)

    Hvala Boru Radiću


    Bio sam nekoliko mjeseci zarobljen u Vogošći i u to vrijeme dok je Boro bio živ sve je bilo u redu. Mene je Boro, jednom prilikom, odveo da nesto radim na njegovoj kući u Radića potoku i dobro me nahranio, čak mi je dao i para i cigara.

    Nakon njegove pogibije ništa nije bilo u Vogošći kako treba. Počeli su dolaziti razni Šešeljevci (posebno se isticao izvijesni Nele) i mučiti zatvorenike u Bunkeru. Mislim da je Boro osto živ da ništa od toga ne bi bilo.

    Tom prilikom, Boro mi je reko da redovno kontaktira sa Puškom u Sarajevu i da će njih dvojica ostati jarani i nakon rana. Ja znam da su obojica uzajamno štitili civile u to vrijeme. Koliko znam Boro je sahranjen u Radića potoku, a mislim da je Božur na groblju u Semizovcu iznad kasarne.

    Dok sam radio u policiji u Vogošći, uvijek sam sa Borom imao korektan odnos, a nerijetko smo znali i napiti kod Cige. On se neko vrijeme, sredinom osamdesetih godina, zabavljao se sa Amelom Zuković.
    boro_radic- 5063 - 11.03.2006 : Ozi Sidnej - best (0)

    Božur


    Svaka čast ovima koji poznaju situaciju oko pogibije Bore Radića i Božura samo nastavite i iznesite istinu na vidjelo. Neka se sazna ko su Srbi a ko Brankovići. Nisam baš siguran ali mislim da nije bilo sve regularno na liniji Boro Radić - Petar Motika pa vas molim da pišete i o tome. Hvala puno i pozdrav za sve!

    Ozi, Sidnej
    boro_radic- 5025 - 10.03.2006 : Vlado Kelovic Zvornik - best (0)


    Rade svaka ti čast za ovu priču o Bozuru. Baš me ganula, podsjetio si me i na tu pucnjavu u Pivnici kada je poginuo Miki, što se tice Petra Motike njega dobro poznajem i sa njim sam godinama radio. Ljudi, nije Petar tako loš, ne vjerujem da je on bio umiješan u Borino ubistvo, a istina je da je i on ranjen taj dan, mada mislim da nije bio dio Borine grupe. Petar je uvijek bio čovjek koji je previše ozbiljno shvatao naredbe načelnika i komandira, a kad Rade spomenu braću Eraković da kažem da su oni sada najveći kriminlaci u Bijeljini, što je dokaz da su i tada u Vogošći imali velike ambicije. Vidio sam da se javio moj nekadasnji poznanik Mušan Kovač iz Vikićeve specijalne, čuo sam da on sada drži restoran "Cigo", što je dokaz da i bivsi "žandari" znaju napraviti pare.
    boro_radic- 4961 - 08.03.2006 : Rade - best (0)

    Petar Motika


    Mada mi Petar Motika nije upošte bitan, i da je u ovom momentu bitnija istina o muslimasnkim zločinima u Pofalićima, Grahovištu, na Čemernu, Tarčinu, Bradini... ovoj gospođi ću da kažem što kraće mogu u vezi Petra Motike. Isto tako, ova gospođa koje je poreklom sa Nišića, mogla da napiše koji članak o Čemernu.

    Petar nikad nije bio hrabar gdje treba. Nije se pokazao ni na Kosovu 80-tih godina, ni na Žuči, a pogotovu kad je trebalo intervenisati da npr. Gaga ili braća Eraković prodaju drogu u parku kraj stanice policije.

    Poznato je i to da su se Boro i Petar godinama gledali poput mačke i miša. Takođe je poznato i to da su, samo na 3-4 mjeseca pred Borinu pogibiju jedan na drugogo pucali. Pri ovome mislim na Krivoglavce i prvo zauzimanje stanice 03. 04. 1992. godine.

    Boro kad je krenu u Ljubinu, mogao je povesti bilo kojeg svog specijalca, da ne vodi fukaru Petra. Petra je neko tu upakovao, ali ne sa ciljem da se eliminise Enes Durak.

    Osim toga, ovo bi mogao posvedočiti i dr. Lazić iz Blažuja, Petar je sam sebe ranio, pa bi se moglo zaključiti kakva je uloga Petra u Borinom slučaju.
    boro_radic- 4901 - 08.03.2006 : Snjeza Pejic Bivsa Vogoscanka - best (0)

    Uloga Petra Motike


    Rade, reci mi za tog milicionera Motiku, kakva je njegova uloga u ubistvu Bore Radica. Pročitala sam da je on nešto ko kriv za to, a gledala sam ga na TV-u negdje u ljeto 1992. godine kako leži u bolnici i daje izjavu za SRNU kako je se jedva izvukao živ na felgama auta u zasjedi kada je ubijen pokojni Boro. Znam ga još od prije rata da se uvijek ono kao folirao da je najhrabriji milicioner.

    Evo bas sada čitam da je napadao na Srbe u Krivoglavcima, pa me interesuje nešto više o njemu od ljudi koji su ga bolje poznavali. Znam mu sina, on trenutno radi kao policajac u Rogatici i čini mi se da je prototip svoga oca.
    boro_radic- 2616 - 15.11.2005 : Srbin Forever Svijet - best (0)

    Jos nesto o Borinom ubistvu


    Pismo saborca Bore Radica, covjeka koji ga je izvukao iz auta nakon pogibije.

    Zeljko, zelim da i ja nesto kazem o Borinom ubistvu. Moguce je da je postojala organizovana zavjere protiv Bore, jer je on bio izuzetno ugledan i cijenjen covjek u svih pet opstina Srpskog Sarajeva. Obezglavljivanje Srba na tim prostorima je bio cilj muslimana, a to je najlakse bilo uraditi tako sto im se ukloni "vožd". Na bojnom planu nisu mogli nista urade, pa im je taktika bila da hinjski ubijali narod, zene i djecu po selima i putevima. Moguce je da je i u nasim redovima bilo i onih kojima je Boro smetao, jer nisu mogli raditi ono sto su htjeli. Bilo je tu izuzetno"mocnih" ratnih profitera kojima je Boro stajao na putu.

    Da li je neko izdao Boru i nas? Da li je sve bilo smisljeno kada smo tog dana krenuli da spasimo te zene i djecu? Ne mogu da shvatim da je neko od "Srba" mogao da nas izda. Ipak. muslimani nisu mogli tek tako sici sa okolnih brda i planina, na put koji je nama znacio zivot. Za to su trebali da imaju kakvu-takvu logistiku, da bi se to izvelo.

    Muslimani su dugo vremena ubijali Srbe na tom putu! Zbog toga se desila i operacija "Crna Rijeka" na Nisickoj visoravni. Sa svojim momcima sam bio gore nekih desetak dana. I moglo se svasta vidjeti! Ti muslimani su imali sve sto im je bilo potrebno: od municije do hrane i lijekova, itd. Bili su jako dobro organizovani. Ta sela su bila polazna stanica za diverzije na olovskom putu, i srpskim selima u okolini.

    Poznato mi je da su neki "Srbi" trgovali sa muslimanima u Crnoj rijeci. To je bila javna tajna. Muslimanima su prodavane cigarete, brasno, kafa, hrana, pa cak i municija. I tome se Boro protivio, pa je i to mogao biti uzrok zavjere protiv Bore.

    Ko je trgovao sa muslimanima? To je bio onaj "sljam" koji je svoje porodice poslao u Srbiju, a u Republici Srpskoj su glumili velike "patriote". Takvi su dosli glave ne samo Bori, vec i nama koji nismo imali nista drugo, osim srpsko srce u grudima, koji smo htjeli imati svoje ali.... U svakom zitu ima kukolja, pa tako i govana medju Srbima. O ovim stvarima cu jos pisati, ali nekom drugom prilikom.
    boro_radic- 2601 - 11.11.2005 : Srbin Forever Svijet - best (0)

    Svjedok ubistva Bore Radića


    Tog dana smo se vratili sa ilijaškog ratišta. Tek što smo otišli kući, došao je po mene kurir. Kaže, da moramo da idemo u akciju. Zborno mjesto je bio hotel "Biokovo". Mladić o nekih 26-27 godina je donio vijest da je u reonu Srednjeg zarobljen autobus sa ženama i djecom.

    Kako nije bilo vremena da se čeka da se svi borci sakupe, niti smo imali neko vojno vozilo na raspolaganju, Boro je odlučio da idemo sa ličnim vozilima. U Borinom audiju su sem Bora Radića (vozač) bili i Slaviša Vuković (suvozač), dok je pozadi sjedio Josipović. U drugom autu su bili Dejan Lalić i Džidži, moj drug čijeg se imena ne sjećam. U trećem autu sam bio ja (D. G. ), Goran Kunić, Zoran Tešendić i još jedan momak.

    Kada smo došli u blizinu kafane "Ranč", shvatili smo da su prva dva auta upala u muslimansku zasjedu. Manja grupa muslimana, koja se sastojala od dva mitraljeza i desetak vojnika, zaustavila je na mostu Borov audio i bijeli golf. Već iz daljine se vidjelo da su oba auta bila izrešetana mecima.

    Mi smo se zaustavili kod klaonice Orhana Ferida. Sa lijeve strane puta je bio betonksi kanal za odvod vode. Rastojanje od klaonice do mosta, nekih 300 do 400 metara, smo prešli puzeći tim kanalom, za što nam je trebalo nekih 6 do 7 minuta. Kada sam došao do drugog auta (golf), našao sam Dejana Lalića na zadnjem sjedištu auta. Čulo se samo tiho krkljanje. Shvatio sam da se nalazi u samrtnom ropcu. Džidži je već bio mrtav. Nastavio sam puzati do prvog auta. Ustanovio sam da je i Boro već bio mrtav. Ležao je na suvozačkom sjedištu. Slaviša Vuković se nekako izvukao i sakrio ispod auta. Imao je hekler u rukama i htio je da puca ali sam ga ja zaustavio, jer sam shvatio da bi svaki otpor bio uzaludan. Vrata na Borinom autu su bila otvorena, što je značilo da je i on pokušao da se izvuče iz auta, ali za to nije imao dovoljno vremena.

    U tom trenutku, neko me zovnu po imenu. Bio sam malo iznenađen jer su me svi zvali po nadimku, i malo je njih znalo moje pravo ime. Okrenuo sam se i na njivi sa lijeve strane ugledah Josipovića, koji se sakrio u "trkljama", u vrtu napuštene kuće.

    Boru sam izvukao do klaonice. Dejan Lalić i Džidži su ostali u autu, njih nismo mogli izvući. Oni su dva dana kasnije razmjenjeni za neke muslimane koji su pobijeni na Žuci.
    boro_radic- 2599 - 13.11.2005 : Ranko Milic Trenutno Zvornik - best (0)

    Vogošćanin zauvijek, gdje god bio


    Dragi Tomiću,

    hvala ti na ovom odgovoru za Boru. Mislim da razumiješ moj revolt. Jedan musliman, za koga znam da je oduvijek volio Boru, a koji ni danas to ne krije, mi je takođe rekao da Zehra, da bi se dokazala muslimanima svaku noć mijenja muškarce i to najviše razno-razne Sandžaklije koji su sada došli da žive u Vogošći. Znam ja da je on spasio mnoge muslimane, gledao sam svojim očima kad jednog debelog muslimana - milicionera koji je bio zarobljen u Vogošći, uzeo od Vlače i odveo kod sebe na ručak. Tog milicionera (zaboravio sam mu ime) je kasnije razmijenio ga kod Jaranove kafane na Topoli.

    Čuo sam i razne verzije o Božurovoj smrti. Neke muslimanske novine su svašta pisale, pa me interesuje tvoje viđenje takođe velikog gospodina Božura. Poznavao sam ga dugo, ali nisam vjerovo do rata da ima takva "muda". Nisi mi odgovorio gdje je tačno Borin grob je li prenesen na Sokolac, takođe neka neko napiše nešto i o Radenku Krči, koji je bio vitez "A" kategorije, kao i o Špiri.

    Poštovani prijatelju,
    mislim da Zehru treba da zaboraviš! To što ona sada radi, to je njena stvar.

    U potpunosti se slažem sa tobom u vezi Bore Radića, srpskog viteza. Takođe mislim da bi muslimani treblo da mu podignu spomenik u centru Vogošće, jer je on spasio mnogo muslimana.

    Odmah da ti kazem, da Boro RadiĐ nije sahranjen u Sokocu. Ja sam obišao Vojničko groblje u Sokocu nekoliko puta ali njegov i Božurov grob nisam našao. Nisam siguran ni da je Boro još uvijek sahranjen u Radića potoku, moguće je da ga je Igor prenio u Doboj ili Derventu.

    Špiru sam poznavao, ali ne tako dobro. Zadnji put sam ga vidio kada je sa Penom (koji je tada bio ranjen) došao u hotel "Romanija" u Sokocu. Radenka Krče se ne sjećam, možda sam ga i poznavao ali je to bilo davno pa uspomene blijede...
    boro_radic- 2598 - 13.11.2005 : Ranko Milic Zvornik - best (1)

    Nekadašnji Vogošćanin


    hvala vam sto ste konacno objavili istinu o tome kako je poginuo nas vitez pokojni Boro Radic.

    Ja sam nekadasnji Vogošćanin i nedavno sam bio u Vogošći i vidio njegovu bivsu suprugi Zehru. Muslimani tamo pricaju da se vratila i da se provodi "kod Cige" i javno hvali da je ona pomogla da se on ubije. Ne znam sta je istina, ali otkuda to da se ona vrati tamo medju svoje. Znaci da joj je pokojni Boro puno vjerovao, a da ga je mrtvog izdala. Zna li neko gdje je Boro sahranjen. Volio bih otici na njegov grob, kao i ako ima neko njegovu sliku da mi posalje. Taj covjek me je mnogo zaduzio u zivotu. Davne 1986. godine mi je spasao zivot, prilikom jedne pucnjave na Ilidzi.

    Molio bih ovog svjedoka njegovog ubistva da nam jos kaze i to da li sumnja da je Boru neko izdao kao sto se prica i da li je tu bio taj famozni policajac Motika koji se spominje, a vas Tomicu molim da i vi napisete svoju pricu o Boru.

    Postovani prijatelju,
    nemoj mnogo da slusas naglabanja ljudi. Nas narod nema je sklon izmisljanjima i, mada u svakoj lazi ima malo istine, mislim da bi malo vise trebalo da koristis svoju glavu, i sam doneses neke zakljucke.

    I ja sam bio u Vogošći kada se desilo Borino ubistvo. Nemam nikakvih dokaza protiv Krampi i Motika, mozda je to samo ogovaranje. Kao sto vidis, nije tacno da je "Motika mogao da spase Boru Radica", kao sto je neko na ovoj stranici napisao. Ja ne znam da li su Zehra i Motika bili umjesani u Borino ubistvo, ali znam ko jeste.

    Sto se Zehre tice, mislim da su to samo zenska posla. Znam koliko je volila Bora, a to sto sada prica je samo pokusaj da se uklopi u sredinu u kojoj sada zivi, da stekne neko povjerenje kod muslimana. Zivot tece dalje, a zena bi i vjeru prodala, ljubav zaboravila, samo da prezivi.

    Jednom prilikom, kada ga je N. P. upitao da ostane sa nama na veceri, Boro rekao: "Ma ne mogu. Ceka me ona moja bula, hoce opet da joj nekoga prebacim u Sarajevo. Izgleda da je umislila da je muslimanski ambasador u Vogošći".

    Borini najblizi saradnici su znali da je njegova poslednja zelja da se, u slucaju njegove smrti Zehra i njegov sin sklone iz Vogošće. Tako je i bilo. Bora vise nema, ona je toga svjesna, pa iako to sto kazes prica, onda je to samo "borba za opstanak". Pusti je, neka samu sebe laze!

    Sto se Borine slike tice, bilo bi mi drago ako nemo moze da mi je posalje, da je objavim na ovoj stranici. Takodje, oduzio bih se nekome sa jednim dobrim poklonom ako mi neko posalje sliku Bozura, koji je jednom prilikom meni spasio zivot. Namjeravam da napisem pricu o Bozuru, pa bi mi slika dobro dosla.
    boro_radic- 2539 - 06.11.2005 : - best (0)

    Boro Radić heroj


    Drago mi je da je neko pokrenuo pricu o pokojnom Bori Radicu. Tomicu ja licno sam izvukao Boru iz auta i bio sa njim kad je ubijen u trecem autu, tako da ako hoces informacije javi mi se ali ti nebi javno ostavio adresu nego ti meni reci kako da ti se javim.
    Svaka ti cast i svako ti dobro...
    boro_radic- 2184 - 26.09.2005 : Sladja Subotic Vlasenica - best (0)

    Boro Radić


    Drago mi je se konačno neko sjetio da pomene Boru Radića. Bio je veliki u svakom smislu. On je meni bliži rod i pitala bih gospodina Tomića kada će napisati nešto o Bori jer to željno očekujem, a ujedno i da pohranim u nasu porodičnu arhivu.

    Ne mogu da svatim da ga niko ne spominje i da je vrlo malo pisanih tragova o njemu, pogotovo u srpskoj štampi, dok svakodnevno veličaju Karadžićevog sina Sašu kojeg ja znam još iz škole kao narkomana.

    Molim vas gospodine Tomiću da požurite sa nekim tekstom o našem pokojnom Bori.

    P. S. Ako je istina ovo što je Adnan napisao za ovoga Motiku, treba ga obesiti na sred Romanije. Pozdrav svima od Slađe.
    boro_radic- 2158 - 22.09.2005 : Adnan Kakanj - best (0)

    Boro i Motika


    Vidim da je neko spomeno onog Motiku iz Vogošće. Ja ga lično poznajem, i mislim da je uvijek bio đubre. On vam je pobjegao kad je pogino Boro Radić i ostavio ga da bude izrešetan, što znači da ga je ostavio ranjenog da bi spasio sebe.

    Pričali su mi momci koji su ubili Boru u Ljubini, kod kafane Ranč da ga je taj Motika mogo izvući, ali je on kasnije sam sebe ranio i reko kako su i njega ranili, a nisu. On je pobjego i ostavio Boru Radića, sad živi u Rogatici. Ne čudi me da je izdao te gore koje pominje ovaj Milenko, kad je izdao jednog Boru koji je bio strah i trepet za sve u Vogošći.
    boro_radic- 2119 - 17.09.2005 : Rade - best (0)

    Pjesma o Boru Radiću


    To Vogošća još ne pamti,
    niti će se rodit' skoro
    takav vitez, takav junak,
    k'o što bješe Radić Boro!

    Ref:
    Dok je Srba biće
    poštovan i slavan,
    ni Kraljević Marko
    Bori nije ravan!

    Da li si ti zapamtila,
    kada svićeš rujna zoro,
    dal' je bio takav junak,
    k'o što bješe Radić Boro!

    Ref:
    ...

    Idi na stranu - |1|2|