fix
Logo
fix
Nalazite se na Rat1992-1KK
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

1kk- 100875 - 05.07.2017 : Kartum7193 Banja Luka - best (0)

Monografija 1.bVP 1.KK (12) - Operacija Koridor '92


Prije početka operacije "Koridor 92" putem radio veze sa 2. posavskom brigadom IBK VRS šifrovano smo dogovorili da oznake bude crvena traka na reveru a lozinka Koridor-Kornica.

Sjećanje, tada jednog vodnika 1. klase iz 1. bVP 1. KK

  • 1. bVP i sasvim slučajno, grupa kojom sam komandovao je ušla u proboj koridora na pravcu Živkovo Polje-Čardak-Garevac-rijeka Bosna, umjesto Pajinog bataljona koji je dan prije najebao tu... vrlo brzo smo izbili na raskrsnicu u Čardaku i odjednom su se odnekud nama sa desne strane pojavili nekakvi vojnici... polijegali mi, polijegali oni... malo se i pripucalo, a onda je neko rekao, možda su naši... maši zastavom!!! ... mahnuli mi, mahnuli zastavom oni i poustajali... i dalje je bila doza podozrenja jer su bili čudno obučeni... u neke čudne uniforme sa šeširima... ispostavilo se da su nekakva specijala IBK VRS ili policije, ne sjećam se viće... zatim čestitanje i slavlje jer smo izvršili zadatak... I NISMO UOPŠTE SMATRALI TO NEKIM ISTORIJSKIM MOMENTOM... tražili smo cigare jer ih nismo imali i nastavili dalje da što prije pređemo glavnu cestu u Garevcu i da izbijemo na rijeku Bosnu...

    st. vodnik Ikl B. D. 1. bVP 1. KK

    A ovako je to vidjela "druga" strana...

  • ...poslije nekog vremena, ide jedan oficir s druge strane, a nekoliko naših oficira njemu u susret i kada su se na pola puta počeli ljubiti, vojnici s jedne i druge strane su krenuli u trk prema njima...

    ..."ljubim se sa nekim ljudima koje u životu nisam vidio, a dragi su mi ko braća rođena i srce hoće da pukne od radosti"...

    vojnik specijalnog bataljona IBK VRS J. E.

    Pozdrav svim borcima Vojske Republike Srpske!
  • 1kk- 99425 - 05.02.2017 : Nedeljko Jovasevic Banja Luka - best (0)

    Branko Jovašević


    Imate li gdje nešto napisano ili neku fotografiju mog brata Branka Jovaševića koji je poginuo u okolini Brčkog 28. 1. 1993. Nikad nisam mogao sa roditeljima da pričam o tome. Ja sam rođen godinu i nešto poslije njegove pogibije. Da li ima negdje neka fotografija sa terena pregledavam sve ove stranice na internetu ali nisam uspio naći. Hvala.
    1kk- 98991 - 07.01.2017 : Kartum7193 Banja Luka - best (8)

    Monografija 1.bVP 1.KK (11)


    Isječak iz monografije

    Smotra neustrašivih

    ...bili su, kako se ono kaže, vojska "de luks". Svaka, pa i najsavremenija armija svijeta, samo bi takve junake mogla poželjeti. Tako kaže naš Đeneral Novica Simić, tako je jedne davne ratne godine zborio pred strojem u kojem nema mnogih od heroja kojima se njihov đeneral divio.

    Na vječnoj straži

    Listam požutjele zabilješke iz rata. To je neka vrsta mog ratnog dnevnika a zaustavljam se na posljednjem danu crne septembarske noći, ljeta Gospodnjeg 1993. Čitam izblijedjela slova i sričem tada zapisanu rečenicu "svuda oko mene tišina, nema mjeseca, nema zvijezda, mrak je u toj tmini meni se pojavljuju poznata i draga lica mojih drugova kojih više nema, onih koji ostaše na vječnoj straži". Zapisujem: Predrag 20 vodnik, Saša 19, Dragan 24, Mladen 32 kapetan, Goran 20, Duško 30, Željko 24 poručnik, Dragoja 33, Zoran 20, Oliver 21, Novo 39 st. vodnik, Duško 33 vodnik, Marinko 20, Špiro 19, Radomir 29 poručnik, Darko 21, Zoran 22, Siniša 19, Stojan 19 vodnik, Nenad 20, Radomir 30, Ranko 20, Draženko 21, Mirko 34, Mirko 20, Ljubiša 20, Ivan 19, Drago 23 vodnik 1. klase, Željko 19 vodnik, Predrag 19, Vitomir 19, Marko 35, Aleksandar 38 poručnik, Goran 22, Milivoje 22, Zlatko 32, Željko 27, Nenad 20, Draženko 19, Radenko 32, Dragan 34, Siniša 19, Jovan 24 vodnik. To je ta mladost u cvijetu neprocvala, u zrenju nedozrela. Kuršumi ih pokosiše, a mi poslije njihovog gubitka postajemo još jači. Guramo naprijed i za njh i za sebe.

    Priča neispričana

    Iz požutjele kupusare, svoga dnevnika, čitam dalje: "O čemu ste sanjali, drugari moji, o ljubavima i slobodi, nečijim plavim očima. Bili ste mladi i radoznali, preko noći ste odrastali kada ste se sa smrću susretali. Priča za pričom, a svaka o junaštvu mojih drugova. I zaustavih se ovog puta na godini 1996. kada je već rata nestalo. I opet neka nova smotra, sjećanje na one koji poslije 1993. ostaše na braniku domovine. Sada su to nova draga imena koja pokušavam otrgnuti od zaborava: Siniša 24, Božidar 23, Rade 25, Radenko 24, Goran 22, Siniša 20, Nikola 20, Duško 23, Milanko 21, Velibor 20, Nikola 39 vodnik, Milan 32 vodnik, Zlatko 33, Srđan 23, Momčilo 24, Milenko 30, Dragan 20, Milanko 21, Goran 20, Nenad 23, Luka 35, Dragan 20, Dragoslav 22, Borislav 19, Mirko 35, Goran 32 vodnik 1. klase... Drama i agonija ove mladosti trajno će obilježiti moj život. Razapinjem svoje misli i oslanjam se na što jer ponestaje mi riječi. Neka vas anđeli čuvaju drugari moji. Nama preživjelima osta samo da budemo ponosni na vas, da budemo ponosni što smo činili društvo onima koje će istorija pamtiti.

    zabilježio Uglješa S. G.

    Nas Uglješa, pozadinac i moralista, drugim riječima MAJKA za sve u 1. bVP. Imao je najteži i najgori zadatak u našem bataljonu. Svakoj porodici poginulog pripadnika 1. bVP je došao na vrata da ih obavjesti o pogibiji, da izjavi saučešće i pomogne oko sahrane.

    UGLJO, brate , ni jedan moj teren ili akcija, ni jedno smrzavanje, nikakav strah ili očaj, nikakva hrabrost moja... nije NIŠTA spram onog što si ti prolazio... HVALA!

    Pozdrav svim borcima Vojske Rrpublike Srpske!!!

    MIR BOŽIJI, HRISTOS SE RODI!!!
    1kk- 98379 - 15.12.2016 : Kartum7193 Banja Luka - best (14)

    Monografija 1.bVP 1.KK (10)


    SJEĆANJE

    Ni sad nisam siguran ko je prvi poveo pjesmu... Sinoć sam je čuo poslije dugo vremena... Pjevao je i kao te zime... Zatvaram oči i čujem... Suza krenu sama... Nije me sramota da priznam.

  • "OJ KRAJINO, NOĆAS SI DALEKO..."

    Ne da se puca, nego gori i nebo i zemlja, dugi pa kratki rafali, eksplozije bombi, tromblona, granata... Neprijateljska artiljerija slaže granate i ispred i iza našeg položaja, ali nas promašuje, za sada. Istresam već četvrti okvir puške rafalno, tanke grančice jelika ispred mene padaju kao da ih mačetom siječem. Vičem Džoniju (Nikola-Nidžo-Džoni) da mi brže dodaje okvire. Prebacujem na jedinačnu paljbu jer Džoni ne može brzo da puni okvire. Naime, oba palca na rukama su mu se rascjepila po dužini, sto od hladnoće, što od nedostatka vitamina. Zavoji na Džonijevim prstima polako propuštaju krv, koja mi, ZAČUDO nije crvene boje.

  • "OJ KRAJINO, NOĆAS SI DALEKO..."

    Pjevam koliko me grlo nosi i pucam. Pratim poludesno od sebe na nekih pet metara oblak od barutnih gasova, a Mirka nišandžiju na 84-vorci vidim kao kroz maglu. Rafali kratki ali ubitačni. Vidim i Acu pomoćnika kako spaja preostale redenike, za ovu zvijer što prosto guta municiju. Tako lako.

    Peđa, naš vodnik, nešto dovikuje. Ne čujem ga, ali znam šta misli."

  • "Štedi municiju" - govorim sam sebi - "na ova dva metra dubine snijega niko ti je donijeti ne može... i neće!!!"

  • OJ KRAJINO NOĆAS SI DALEKO...

    Još jače pjevam i pružam ruku iza leđa po novi okvir ali ga ne mogu opipati jer ga Džoni ne dodaje. Okrećem se i vidim Džonija gdje nepomično leži na snijegu. Priskače Dok (naš sanitetlija, inače propali student medicine) pa okrećemo Džonija na leđa. Svi nosimo bijele kamuflažne uniforme skrojene od NATO padobrana kojima se spušta humanitarna pomoć neprijatelju. Ponekad Srbi zeznu NATO pa oni izbace pomoć na pogrešno mjesto, a poneki padobran zaluta pa padne na našu stranu. Prvoklasni materijal koji ne propušta vlagu. Gledamo Džonija i ne vidimo ranu... Lupam mu šamar, jedan, drugi, treći..."

  • "Udari još jednom i najebati ću ti se mame!" - dolazeći sebi reče Dzoni. Galamim na njega da se pretvara, a on ćuteći počinje da puni novi okvir. Zavoji na Džonijevim prstima propuštaju krv koja polako natapa snijeg. Opet gubi svijest. Zovem Doka koji je već krenuo do nekog drugog koji je ranjen. Čujem kako ga zovu, i pored silne pucnjave i granatiranja.

  • "OJ KRAJINO NOĆAS SI DALEKO...

    Okrećem se, pucam i pjevam. Još jače pjevam i krajičkom oka gledam kako Dok skida desnu Džonijevu čizmu.

  • "Jebo mater svoju, koji sretnik" - pomislih - "Popušio je metak kroz stopalo, lijepa izlazna rana, vrlo mala, gotovo neprimjetna. Čak mu je i čizma čitava, gumeni đon, NATO kvalitet je to... Humanitarna pomoć."

    Dok mu previja stopalo i palčeve na rukama. Džoni dolazi sebi, a Dok ga podjebava riječima:

  • "Brate sa ovom ranicom, od mene ni poštedu nećeš dobiti."
  • "Ko te jebe!" - Džoni nešto ljutito odbrusi Doku, meni nerazumljivo.
  • "Popij vode ili još bolje jedi snijeg da malo namiriš tečnosti u organizmu. Biće to dobro, ne sekiraj se!" - reče Dok Džoniju i pretrči sagnut kroz prtinu do onog ranjenog.

  • "OJ KRAJINO NOĆAS SI DALEKO...

    Pucam, pjevam i smijem se. Ludilo. Ispred mene, iz snijega, na nekih pedesetak metara "izranja" nešto što liči na čovjeka.

  • "Alahuekber, alahuekber...Oj Krajino noćas si daleko..."

    Čudno izgleda ta spodoba, ispod pojasa bijel, a iznad crn. Spodoba "zaranja" i nestaje u snijegu...

  • "Oj Krajino... Alah... Oj Krajino..."

    Nišanim i čekam ga da opet "izroni". Adrenalin udara, usta su mi suva, rado bih zapalio duvan...

  • "Alahueber...Oj Krajino..."

    Spodoba odjednom "izranja" još bliže našem položaju, ne jedna više njih... oklijevam... STRAH. Više ne čujem pucnjavu i granatiranje, samo Alahuekber, a ja pjevam "OJ KRAJINO" još jače, "NOĆAS SI DALEKO..."

    Rafal dugačak, spodobe padaju, pa ustaju, pa opet padaju... Zapucah i ja. Peđa baca jednu, pa drugu bombu. Ne čujem eksplozije ali ih vidim. Praznim okvir puške u ništa... ili nešto. Vidim krvave tragove u snijegu gdje su "izronile" one spodobe. Alahuekber postaje sve tiše i tiše. OJ KRAJINO NOŠAS SI DALEKO nadjačava sve zvukove!

    Odjednom tišina. Čuje se poneko repetiranje oružja i metalni zvuk zamjene praznog okvira u pušci. Čuje se i glasna komanda: "PREKINI!!!"

    Okrećem se i vidim Džonija blijedog kao krpa, ali nasmijanog.

  • "Odjebali smo ih" - kaže.
  • "Jesmo!" - rekoh - "daleko im kuća".

    Čujem Doka kako traži ćebe jer nije bilo nosila. Vodnik Peđa je protresen eksplozijom granate koja je pala vrlo blizu njega, ali je upala u duboki snijeg pa ga nije ranila, samo istresla iz gaća, sto bi mi rekli. Ponovo krece pjesma:

  • "OJ KRAJINO NOĆAS SI DALEKO...

    Gori Markovac i skakaonica... Gori i jebeni Babanovac... od pjesme! Čula se pjesma i u Banja Luci tad... vjerujem.

  • "OJ KRAJINO NOĆAS SI DALEKO!!!"

    ***


    Nakon akcije Septembar '93. dio oficira, podoficira i vojnika iz 1. bVP 1KK je "nagrađen" prekomandom u druge jedinice VRS. Mene i grupu bivših vojnih policajaca je zapala Interventna četa Druge krajiške motorizovane brigade tzv. "Damirova" četa.

    Kada se Interventna četa 2. Kmbr popela na Markovac, tamo smo zatekli samo 1. bVP, koji je bio brži od nas u posjedanju položaja jer su došli direktno iz Banja Luke a mi iz 2. Kmbr smo stigli iz Šamca, nakon cjelonocne vožnje autobusima.

    Ipak, bilo mi je drago što sam opet u govnima do guše sa "mojim bivšim bataljonom" a ovim svojima iz Druge krajiške sam rekao:

  • "Momci , najebali smo, ovi moji bivši se ne povlače sa položaja!"

    Tako je i bilo. Iskreno i nismo se mogli povući. Kuda se i kako povlačiti kroz snijeg dubok preko dva metra? Nikuda i nikako, ostani gdje jesi i kao u onoj pjesmi "grizi metak bejbi" tj. pjevaj "OJ KRAJINO NOĆAS SI DALEKO."

    Peđa vodnik se nikad nije vratio u Interventnu četu 2. Kmbr. Morao je ponovo da uči da govori, jede, hoda... Sreo sam ga 2003, zamuckuje kad govori, ali je uglavnom dobar. Dok je završio faks, teško onome ko mu dopadne šaka, najebao je. Džoni , Aco i Mirko su vani... nismo se sreli od završetka rata. A ja? Tu sam više-manje...

    Na Markovcu nas je napala jedinica za brza dejsta, od onih koji su trebali čuvati mir, kao da smo u Africi bili... Sve nadrogirani crnci... bar po nađenim ostacima... plaćenici... psi rata.

    Monografija 1. bVP 1. KK - Isječak iz ratnog dnevnika - strana 219.

    Oko 13 časova komandantu 1. bVP javila se jedna četa iz sastava 2. krajiške brigade koja je došla u pomoć snagama na Markovcu. Neprijatelj je istog dana, na objekat Markovac napadao u vremenu od 16 do 19 časova, bez izgleda na bilo kakav uspjeh. U toku napada neprijatelja sa položaja čete iz Druge krajiške brigade čula se pjesma "OJ KRAJINO NOĆAS SI DALEKO"!!! Ovo je nešto jedinstveno i neponovljivo!!!

    Ja ću dodati NENADJEBIVO!!!

    Pozdrav svim borcima Vojske Republike Srpske!
  • 1kk- 98249 - 27.11.2016 : Kartum7193 Banja Luka - best (2)

    Monografija 1.bVP 1.KK (9)


    isječak iz monografije

    A poslije? Dok traje rat i dok su krv, rane i smrt svakodnevica, borac ima samo jednu želju iskazanu kroz misao "da sve ovo prođe i živ ostanem!" A kada sve prođe, misli se uskomešaju, pitanja i nedoumice se množe, šta, kuda, sa čim i kako dalje?

    Tako je i sa nama bilo. Dok smo išli iz borbe u borbu, većini nas je OSMIJEH I VEDAR DUH KRASIO LICA. Čak i u najtežim trenucima, kada smo gubili najbolje među nama, imali smo nadu i vjerovali u bolje sutra, što je vidljivo iskrilo sa lica prekaljenih ratnika.

    Na zapadu Otadžbine, skoro tamo odakle smo i krenuli, dočekasmo kraj rata, dočekasmo slobodu i mir. I umjesto dodatne doze sreće, lica nam postadoše zamišljenija, pogledi iz suzenih očiju nekako neveseli, riječi sve rijeđe. Svi se povukli u sebe, biju neke nove životne bitke, traže odgovore na buduće akcije, a rješenja ni na viditku. Izgubljena ognjišta i kućni prag, česti gubici najmilijih, ugašene fabrike i radna mjesta, nedostatak vizije i nebriga onih pod čijim vođstvom TAKO SRČANO STVARASMO REPUBLIKU, satra u nama ono malo preostale snage i želje za novim početkom.

    O sudbinama i tužnom kraju nekih od nas pričaćemo nekom drugom prilikom.

    Na ponos VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE, jedan broj nas odluči da i dalje ostane u slobodarskom stroju i da u miru doprinosi opstanku, rastu i razvoju svoje Otadžbine. I ponovo oživi Bataljon Korpusne policije. Kao i u ratu, sada u miru, jednako časno je bilo rulovoditi tom jedinicom. Nove zadatke su primali i izvršavali jednako odgovorno i požrtvovano kao i one ratne. Bili su ponos svih nas. ZA TO SU BILI ROĐENI. Uz njihovo ime ide SLAVA I BESMRTNOST.

    Još kada bi toga bili svjesni gospodari naših sudbina i dobrim nam makar malo uzvratili! Mi nikada nismo tražili previše, prije svega ništa tuđe i što nam ne pripada.

    Načelnik uprave bezbjednosti GŠ VRS
    Pomoćnik MO i Načelnik sektora za bezbjednosno- obavještajne poslove
    Komandant 1. bVP 1KK VRS
    general - major Dragomir Keserović , prof. dr
    1kk- 98119 - 13.11.2016 : Kartum7193 Banja Luka - best (3)

    Monografija 1.bVP 1.KK (8)


    Isječak iz monografije

    STIGLA KORPUSNA

    Momci sa bijelim opasačima uvijek su tamo gdje se osjeća miris smrti...

    Iznenada podmetnu mi se prvi trag jeseni pod nogu i umalo ne padoh okliznuvši se na vlažni, žuti list. Razjapljenih čeljusti urliknu u meni spoznaja o petoj ratnoj jeseni. Nevjerica i kao dijete računam na prste: '91., '92., 93., '94. i evo je '95. Umjesto zreline i ploda oči mi kupe samo bol, i to onaj usputni a beskrajni...

    Svi Rašini momci... ili Bataljon Vojne policije Prvog krajiškog korpusa ili, kako se to šapatom na linijama kaže, kada oni dođu... stigla Korpusna. A Bogami je i stizala tamo gdje je valjalo na strašnom mjestu postojati. Sretali smo ih često, ali uvijek tamo gdje je opstanak srpske zemlje mjerio prolivenom krvlju, tamo gdje je život kao životinja osjećao blizinu smrti i bio zbijen u ćošak. Stigla Korpusna... kao početak pobjede, početak bitke, kraj našeg neuspjeha i početak nove pobjede. Sretala sam ih često, ali uvijek na onoj tankoj žici gdje se život otima od smrti i bježi u postojanje od krvavog ponora. I sve to će se jednog dana zvati istorija koja će kazati da su ovi momci učestvovali u svim velikim bitkama i pobjedama Prvog krajiškog korpusa VRS...

    Koridor ljeta 92. godine. Datum je ostao ubilježen u ratni dnevnik kao dan kada su se u Živkovom polju u Posavini sreli ljuti Krajišnici i Posavci. Pričam o operaciji Koridor, i o onom danu nad danima kada su se dozivali kroz vlati visokih trava, jedni i drugi i pitali: Ko je to tamo... Tišina, nevjera i konačno radost od koje bi i naša planeta mogla da stane. Srela se naša Korpusna i borci Posavskih brigada, da kažu ovom narodu- biće kiseonika.

    Derventa, vrijeme kada su u ustaškim kazamatima na Rabiću umirali Srbi, a korpusna dolazila do mosta i vraćala se... Proboj za probojem.

    Smrt u zoru
    Kostreš... noć kada je trebalo začepiti liniju. Haos i ništa drugo. Rašo kaže "odoh po pojačanje, a onda ostajem da poginem sa vama."

    Kolibe... kao kletva, kao velika smrt. Tamo ih je ostalo 16. Ostalo kažem, a i danas su osmijehom na nekom punktu, u nekoj bici...

    Gradačac... ono krvavo jutro kada je ON, ranjeni borac Bataljona korpusne policije, do zore dozivao svoje ratne drugove koji nisu mogli da ga izvuku na petnaest metara od neprijateljskog rova. U zoru je umro. Ime mu znaju dobro i pamte to jutro kao veliku ranu koja uvijek prokrvari kada se sretnu dva ratna druga iz Korpusne.

    A poslije toga oslobođen je Brod. Od Dervente do Broda cijela vječnost prekrivena granatama, noćima... bitkama vođenim na deset metara udaljenosti od neprijatelja. Na Jajcu su mi pred ulazak u grad dali žutu dunju, a u gradu pjesmu i poklič...

    Preskačem neke bitke i pričam o operaciji "Sadejstvo" o svom ratnom drugu koji je nakon ove operacije krvavih žuljeva tri puta posrtao dok smo mu pomagali da se popne na osmi sprat nekog nebodera u Brčkom.

    A prije toga je ponovo bilo Orašje i Koridor i neka posavska dosadna magla, karte i preprženi hljeb... I onda mi pada na pamet pada Maglaj, pa Kanatova kosa... tamo kada su "radili" sa 16. krajiškom brigadom...

    Ljeto ratne '94. Sreli smo se na Ozrenu, pa na Srbobranu i ponovo na Ozrenu. Oko 50 dana su tada bili bez odmora...

    Autor: Krajiški vojnik, avgust '95. godine
    1kk- 97825 - 08.11.2016 : Kartum7193 Banja Luka - best (3)

    Monografija 1.bVP 1KK (7)


    Isječcak iz monografije

    Bili smo skromni, casni i jaki, to smo i danas...

    Pisati o 1. bVP , mojoj prvoj četi , znači buditi uspomene. Uspomene na jedno teško vrijeme, vrijeme smrti, stradanja i muke, a sa druge strane uspomene na prijateljstva, zajedništvo i osjećaj pripadnosti koji će trajati do kraja mog života. Pripadanje 1. bVP 1KK budi u čovjeku ponos, na svoje saborce, ponos na, nažalost izginulu mladost, pripadnike našeg bataljona. Svaka prolivena kap krvi pripadnika bataljona je još više učvršćivala to zajedništvo i spremnost da se žrtvuje ili rizikuje vlastiti život za svog saborca i prijatelja.

    Bataljon je prošao kroz teške borbe, naravno i moja četa kao kičma tog bataljona, obavljao zadatke širom zone odgovrnosti 1KK i iz svih tih borbi je izašao čista obraza i visoko uzdignute glave. Časno i pošteno smo vojevali svoje bitke. Od početka do kraja. Mnogi su u toku, a i poslije rata pokušavali da ocrne našu jedinicu. Nisu u tome uspjeli. Nisu ni mogli. Ono što je bataljon postigao u ratu, a posebno broj poginulih i ranjenih, govorili su više od riječi. Umjesto riječi govorila su naša djela. Kada razmišljam o bataljonu vojne policije kao fenomenu, moram priznati da mislim da smo imali i malo sreće. Sreće u smislu da se u datom trenutku, na datom mjestu našla jedna grupa ljudi koja je isto razmišljala, imala zajednički cilj i išla ka tom cilju. Od vojnika do komandanta jedinice. Svi su disali jednim plućima.

    Druga stvar je mladost. Od vojničkog preko komandirskog do komandnog kadra. Svi su bili izuzetno mladi ljudi. Neopterećeni svakodnevicom, čista srca i duše, bez ikakvih skrivenih poriva i namjera. Mladi i ludi. Ne znam da će se ikada ponoviti jedinica kakav je bio 1. bVP. Svim srcem se nadam da za tim nikada neće biti potrebe. Ali znam i da i sada, 25 godina od završetka rata, svi mi, pripadnici 1. bVP 1KK, smo spremni u svakom trenutku ponovo stati u odbranu svoga. Uprkos poslijeratnim nepravdama, uprkos svemu.

    Iako smo sada svi stariji, sredovečni ljudi, osmijesi i sreća pri zajedničkim susretima na dan jedinice 11. septembra govori sve. Povezani smo nekim nevidljivim nitima. Vezani i ponosni na sebe i svoju jedinicu. Da li smo svom narodu svoju mladost, dijelove tijela, krv i živote. I NIJE NAM ŽAO. Čuvali i sačuvali smo svoju nejač. Bili i ostali, bez imalo lažne skromnosti, jedni od najboljih koje je naša vojska imala. Jedinica kojom se ponosimo i kojom se ponosi naš narod. I treba da se ponosi.

    Dok smo živi čuvaćemo uspomenu na tu jedinicu i njene pripadnike. Kad nas više ne bude, tu će ulogu preuzeti istorija i srpski narod. Živi i živjeće ova jedinica. DOVIJEKA.

    ZASLUŽILA JE TO!!!
    Stariji vodnik D. B.
    1kk- 97799 - 06.11.2016 : Dalibor Banjaluka - best (0)

    Ratni dnevnik, 31. oktobar 1994: Na Priviji i Kupreškim vratima deset na jednog!


    Prikupljeni podaci govore da je muslimanska komanda radi operacije prema Kupresu angažovala između 12.000 i 14.000 vojnika iz Sedmog travničkog i Trećeg zeničkog korpusa, uz učešće elitnih jedinica iz Prvog i Drugog korpusa, te jedinica policije.

    Zanimljivo je da se Alagić i komandant 7. kupreške motorizovane brigade VRS potpukovnik Božidar Rakić dobro poznaju. U bivšoj JNA Alagić je bio komandant školskog centra u Banjaluci, a Rakić je u toj jedinici bio komandir voda, pa čete.

    U intervju koji je muslimanskoj televiziji dao 4. novembra 1994. godine Alagić je izjavio da su u ofanzive prema Kupresu bile angažovane sve jedinice Sedmog korpusa. Isti su činile 37. muslimanska lahka brigada - Travnik, 305. (u nekim dokumentima 705.) brdska brigada - Jajce, 306. (706.) brdska brigada - Han Bila, 307. (707.) brdska brigada - Bugojno, 308. (708.) lahka brigada - Novi Travnik, 312. (712.) brdska brigada - Travnik, 317. (717.) lahka brigada - Gornji Vakuf, 325. (725.) lahka brigada - Vitez, 337. (737.) lahka muslimanska brigada, 17. krajiška brdska brigada - Travnik, 327. (727) brdska brigada - Gluha Bukovica, 333. (733.) lahka brigada - Busovača - Kaćuni, 2. bataljon, Diverzantski bataljon, Inžinjerijski bataljon, Logistička baza, Četa veze, Četa za protivelektronsku borbu, Tenkovska četa, Mješoviti artiljerijsko raketni puk, Divizion PVO i Četa ABHO.

    U istom intervjuu, nabrajajući jedinice koje su dale značajan doprinos ofanzivi na Kupres, Alagić je posebno pomenuo 307.brigadu, 305.brdsku brigadu, 317.brigadu, zatim 27. brdsku brigadu, Gardijsku brigadu, jedinice Štaba vrhovne komande i 370. brdsku brigadu iz Bugojna.

    Na internetu se može naći video zapis iz kojeg se vidi da su u ovoj akciji bili angažovani i pripadnici 212. brdske brigade iz Srebrenika, te specijalne jedinice "Kalesijski vukovi" i "Galebovi".

    Na Velikoj Plazenici jedinica kojom sam komandovao imala je oružani sukob sa mudžahedinima, a zaplijenili smo dokumente iz kojih se vidi da je u operacijama na toj planini učestvovala i specijalna jedinica "Živiničke ose".

    Praktično, čitav jedan i manji dijelovi svih ostalih muslimanskog korpusa obrušili su se na Sedmu motorizovanu brigadu VRS, kojoj su, kasnije, u pomoć pritekli manji bataljon "Pantera", dvije čete policije iz CSB Banjaluka, jedan bataljon Banjalučke prve protivoklopne brigade, četa vojnika iz Grahova, četa vojnika iz Glamoča, nepopunjen bataljon vojnika iz 5. glamočke pješadijske brigade i dva voda (diverzanti i policija) iz komande Drugog krajiškog korpusa.

    Kada je muslimanska ofanziva iz pravca Bugojna počela, 19. oktobra, u Sedmoj brigadi VRS bilo je samo 1.569 boraca. A samo njih oko 500 bilo je raspoređeno na frontu prema muslimanima, od Mračaja, preko Đoline kose do Male Luke. Ostali su bili na frontu prema Hrvatima (Vukovsko, Ravno, Rilić i Malovan) ili raspoređeni po dubini - u oklopnom bataljonu, na artiljeriji, u komandi i prištapskim jedinicama (pozadinska četa, inžinjerija, vezisti, kuhinja, vojna policija i sl.)

    U međuvremenu, većinu boraca sa fronta prema Hrvatima prebacili smo prema Bugojnu i muslimanima i tako linije prema Livnu, Tomislavgradu i Prozoru ostavili bez ozbiljnije odbrane.

    Sa odmora se vratilo nekoliko stotina vojnika, u pomoć su nam stigne nabrojane jedinice, ali sve to je bilo premalo da premosti pravi "jaz" u brojčanom stanju naših i neprijateljskih snaga.

    Praktično, najmanje deset muslimanskih napadalo je na jednog srpskog vojnika.

    U ranim jutarnjim satima u silovitom protivnapadu, koji su predvodili korpusni diverzanti i "Panteri", muslimani su odbačeni sa Lupoglave i Stožerca, a tek pristigla četa iz Glamoča je blokirala selo Kukavice, čime je ponovo uspostavljena kontrola nad putem od Kupresa do Kudilja, Vukovska i Bućovače.

    Cijela linija fronta "gori" od pucnjave, a najžešće borbe vođene su za Priviju, prevoj na sjevernim padinama Velike Plazenice, iznad Zlosela, čijim padom bi bio ugrožen put Kupres - Blagaj - Šipovo.

    Poslije cjelodnevne bitke, u kojoj su sa njihove strane učestvovali borci iz tri brigade (370, 27. i 308. brigada) muslimani su Priviju stavili pod svoju kontrolu.

    U dosadašnjem toku rata bilo je uobičajeno da se na jednom pravcu protivnik napadne jednom, najviše dva puta u istom danu. Prvi napad bi najčešće počinjao u zoru, kada je vojska pospana, a drugi sat-dva poslije prvog ili popodne. Tog nepisanog pravila su se pridržavale sve tri vojske.

    Od 19. oktobra, kada su počeli ofanzivu na Kupres iz pravca Bugojna, muslimani izvode i po pet-šest napada dnevno. Koristeći višestruku nadmoć u ljudstvu, napadaju u talasima, što je i organizaciono i psihički teško izdržati. Posebno kad su oni što se brane znatno malobrojniji i kad ne vjeruju u konačnu pobjedu.

    A srpski borci na Kupresu nisu više vjerovali.

    Naprotiv, vojnici su međusobno otvoreno komentarisali da će Kupres, čak i ako ga odbranimo, na kraju pripasti Hrvatima. Uostalom, ni po jednoj karti razgraničenja koje su usvajane na mirovnim pregovorima Kupres nije bio u Republici Srpskoj.

    Privija je pala zbog hroničnog manjka ljudstva i nestašice municije.

    Šumovit, teško pregledan prostor, koji je napadalo više stotina vojnika, branilo je tridesetak boraca. Pod komandom mog zamjenika Nove Trifunovića bili su Dušan i Momčilo Kureljušić, Duško Šebez, Mirko, Milan i Slobodan Knežević, Marko Bosnić, Miloš Čolić, Milan Pivač Crtani i još dvadesetak boraca.

    Nekoliko dana ranije pridružili su im se i brigadni diverzanti, predvođeni Borom Milišićem i Stojkom Prijakom.

    Zahvaljujući odlučnosti boraca i dobro iskopanim rovovima, i danas su prvi napadi uspješno odbijeni, međutim kako je dan odmicao situacija je bila sve nepovoljnija.

    S jedne strane, muslimani su počeli da se ubacuju u prazan prostor između Demirovca i Privije, pa je Novo dio ljudstva morao da odvoji za odbranu svoje lijeve bočne strane. Srećom po njih, s vremena na vrijeme južne padine Demirovca i Plazenice "češljali" su praga i tenk iz Ratkovina i tako spriječavali muslimane da im potpuno zađu iza leđa.

    Drugo, bilo je mnogo ranjenih, koje je trebalo iznositi sa položaja, na kojem je ostajalo sve manje boraca. Ranjeni su Novo Trifunović, Boro Milišić, Stojko Prijak, Novo Mijatović, Đoko Matić...

    Međutim, iako malobrojni, suočeni sa višestruko brojnijim neprijateljem, koji je u borbu stalno uvodio nove snage, Blagajčani su odbijali napade.

    Svjesni da brane svoje selo.

    Protiv sebe su očigledno imali iskusne ratnike, o čijoj spremnosti na borbu dovoljno rječito govori podatak da su svoje napade bukvalno najavljivali, dovikivanjem: "Četnici, mi ponovo krećemo" i "Alah ekber".

    Bila je to jedna od žešćih pješadijskih bitaka ovih dana na kupreškom ratištu.

    U toku šestog napada braniocima Privije je ponestalo municije, pa su bili prinuđeni da napuste svoje rovove i povuku se prema Bukovači, gdje su zanoćili sa polukružnom odbranom.

    Nakon što su zauzeli Priviju kod muslimana je izvršena smjena, "specijalce" su zamijenili "linijaši", koji se nisu oglašavali ni pucnjavom, ni vikom. Čulo se samo da na dostignutoj liniji kopaju rovove.

    Komanda brigade je u večernjim satima na Priviju uputila pomoć od 40 boraca, koji su tog dana pristigli iz Mrkonjić Grada.

    Sve vrijeme dok je trajala bitka za Priviju, muslimanska artiljerija je žestoku tukla položaje Grahovljana na susjednoj Bukovači, ali na tom pravcu nije bilo pješadijskih napada.

    Ujutro, prije početka borbe, muslimani su zarobili Anđelka Pivača, koji se vraćao od kuće u jedinicu, promašio našu i udario pravo na muslimansku liniju.

    Kod nas na Velikoj Plazenici dan protiče mirno, ali smo uznemireni zbog "lomljave" koja se događa kilometar desno od nas, na Priviji.

    S vremena na vrijeme na Demirovcu dođe do žestoke razmjene vatre između muslimana i Banjalučana, ali se sve brzo utiša.

    Oko 14 časova muslimani napadaju na Vukovsko i tako kupreško-bugojanski front šire za dodatnih petnaest kilometara.

    Njihova 317. brigada zauzima Siver (1561), Ječanj i sve visove iznad vukovskih sela. Bez ozbiljnijeg otpora. Skoro sve snage koje smo imali bacili smo na odbranu Kupresa na Kupreškim Vratima i Stožeru.

    Desno od pravca nadiranja te brigade, u širem rejonu Mračaja, muslimani su formirali Taktičku grupu jedan, u čiji sastav su ušle 17. i 37.brigada, sa četom vojne policije, civilnom policijom iz Bugojna i vodom iz sastava lakog artiljerijskog diviziona.

    S naše strane, na taj dio fronta u ispomoć je upućeno je 70 vojnika, tek pristiglih iz Ključa. Sa zadatkom da, u sadejstvu sa ključko-vukovskim bataljonom koji je branio Vukovsko, zaustave nadiranje neprijatelja, a ujutro povrate izgubljene položaje.

    Preostali mještani Vukovska, Bućovače i Kudilja, koji su se poslije evakuacije 22. oktobra vratili u selo, da paze na kuće, hrane svinje, živinu i stoku koju još nisu istjerali prema Blagaju, ponovo napuštaju Vukovsko.

    Situaciju u Vukovsku dodatno otežava to što je došlo do prekida žičane veze sa komandom u Kupresu.

    Ni ovaj dan nije prošao bez mrtvih i nestalih srpskih vojnika.

    Okolnost da svakodnevno zarobljavaju srpske vojnike obezbjeđuje prednost muslimanima, zato što stalno dobijaju svježe informacije o stanju naše vojske, njenom rasporedu i snazi jedinica, nedovoljno branjenim pravcima u srpskim odbrambenim linijama a ponekad i o našim planovima.

    Podaci prikupljeni prisluškivanjem radio-veza govore o znatnim gubicima u ljudstvu i na muslimanskoj strani.

    U večernjim časovima iz Komande Drugog krajiškog korpusa u Drvaru u komandu Sedme brigade stiže obavještenje da je uočeno veliko grupisanje hrvatskih snaga u širem rejonu Šujice, Duvna i Livna. Višednevni kontakti federalnih koalicionih partnera Hrvata i muslimana završeni su sastankom, koji je predveče održan u Šujici.

    Muslimansku delegaciju predvodio je general Alagić. Međutim, ljut što ga u Šujici nije sačekao Tihomir Blaškić, komandant HVO, Alagić je odbio da razgovara sa nižim starješinama HVO i vratio se u Bugojno. Pola sata prije ponoći došlo je do novog sastanka, ovaj put u selu Krupa kod Gornjeg Vakufa.

    Na sastanku je potpisan sporazum o uključivanju hrvatske vojske u ofanzivu na Kupres, kojim su precizirani pravci dejstva dvije vojske i podjeljena teritorija čije se zauzimanje očekivalo.

    Hrvatska strana potvrdila je svoju spremnost da prekine primirje sa srpskom stranom, koje je trajalo 17 mjeseci i napadne jedinice VRS na Kupreškoj visoravni.

    U Šujici je počela sa radom i njihova zajednička komanda.

    Dogovoreno je da se muslimanska vojska na Kupreškoj visoravni zaustavi na sljedećoj liniji: Vrelinska dolina - Mali Križ - selo Otinovci - Begovo Selo - Skok - selo Ledići - Mala Plazenica - Paljike - selo Jurići - selo Rastičevo.

    Vojnici još nemaju informacije o ponovnom sklapanju savezništva između muslimana i Hrvata, ali i bez toga nema ni jednog koji nije ubjeđen da će nas Hrvati napasti. I tako nam se "zahvaliti" što smo prošle godine, kad su se oni međusobno klali, spasili oko 900 hrvatskih vojnika i oko 4.000 hrvatskih civila iz Bugojna. Bilo je samo pitanje vremena kada će nam braća "zabiti nož u leđa".

    Nastaviće se...
    1kk- 97389 - 22.10.2016 : Kartum7193 Banja Luka - best (3)

    Monografija 1.bVP 1.KK (6)


    Isječak iz monografije

    ...da se vratim na taj 20. mart. Snijeg na Markovcu viši od 2 metra, linije odbrane ne postoje, gdje je neprijatelj ne znamo. Idemo naprijed dok ga ne sretnemo. U tom kretanju nalazimo vojničku opremu, naoružanje i municiju koja je ostala iza vojnika pješadije koji su se povlačili. Rašo naređuje da se zadržimo na dostignutim linijama i spremimo za odbranu...

    Nije me bio strah , zauzimam zaklon iza jedne ogromne jelike, čistim snijeg i tražim oslonac za svoj mitraljez. Bio je tu i moj drug Teša, kome vjerovatno i život dugujem. Noć duga, pogled u pravcu neprijatelja. Ništa se ne čuje osim vjetra koji zviždi kroz jelike. Ne znam ni kada ni kako ali sam zaspao. Valjda me stigao umor, a i hladnoća jer sam iz Banjaluke došao slabo odjeven, nespreman na ove uslove. Šta ćeš, bila žurba... I tako, ne znajući, san me prevari i ja utonuh u dubok san. E šta je dalje bilo , ja ne znam. Znam da sam se probudio poslije tog sna u toploj bolničkoj sobi. Poslije su mi ispričali šta se desilo.

    Negdje pred zoru Rašo je odlučio da nas zamjeni sa dijelom vojske koji je bio u rezervi na Babanovcu kako bismo se odmorili. Do mene je došao moj Teša i budio me. Ja sam mu navodno rekao:

  • "Kud me zoveš od ovako topla šporeta?"...
  • "Kakvog šporeta, budalo jedna, budi se, stiže smjena".

    Teša misli da ga zavitlavam, ali i on onda zaključi da nešto nije u redu. Budan čovjek, gleda u mene, a priča nešto o šporetu i toploj vatri, šta je to sa mojim Jeftom...

    Poslije liječenja, doktor je rekao da me može osloboditi daljeg učešća u ratu. Ma, kakvo oslobađanje IDEM SVOJOJ BRAĆI, SA SVOJOM BRAĆOM DO KRAJA. Tako je bilo. Ostao sam sa njima do zadnjeg dana. Odlikovan sam Srebrnom medaljom za hrabrost... Vojnik J. M.
  • 1kk- 97279 - 03.10.2016 : Kartum7193 Banja Luka - best (1)

    Monografija 1.bVP 1.KK (5)


    Isječak iz monografije - sjećanja

  • "Na tavanu kuće našao sam knjigu..."
  • "Šta to čitaš?" pita me Oliver dok drema pokraj mene na podu razvaljene kuće u razvaljenom selu.

    Mnogo godina kasnije pitaju me Oliverovi roditelji i sestra da im ispričam o čemu je Oliver govorio poslednjih dana svog života. Preživeo je četrdeset dana zarobljeništva, svega su ga od batina polomili, nekoliko puta na streljanje izvodili, a on mi je to pričao veselo kao da govori o srednjoškolskoj eskurziji na Bled ili Bohinj, recimo.

    Par dana nakon što je razmenjen vratio se u jedinicu. Skakao je noću , naslanjao se na zid, pričao, vikao, smejao se i plakao. Nakon što zaspi, sklanjali smo oružje što dalje od njega. Imao je 19 godina kada se njegova prečista duša preselila u bolji svet.

  • "Fiiijjjjjjuuuuuuu"

    Nikada nismo znali da li pada granata ili Zlaja zajebava. Umeo je da oponaša zvuk granate zviždukom, i to je radio u jebeno teškim situacijama. Zavuče se iza drveta i krene zviždati. Psovali smo ga na sav glas. Koristim ovu priliku da mu se izvinim. Nosonja, koliko sam te psovao još sam te više voleo.

    I ovako bih mogao na hiljade strana napisati, ali sve što bih napisao moglo bi stati u jednu složenu rečenicu:
  • "Ako nasmijan predam dušu Gospodu, to će biti zato što ću ponovo stati u stroj, tamo gdje mi je mesto, poslednji među najboljima."

    Vojnik korpusne S. M. Beograd
  • 1kk- 97253 - 27.09.2016 : Kartum7193 Banja Luka - best (1)

    Monografija 1.bvp 1KK (4)


    Isječak iz Ratnog dnevnika-nastavak

    Već 25.08.1992. godine 1. bVP dobija novi zadatak: izvršiti napad na brdo Kostreš iznad Dervente zajedno sa jedinicama 27. mtbr, 11. Dubičkom brigadom, četom tenkova i jednim vodom Vojne Policije iz 16. krajiške motorizovane brigade.

    Na zadatak se krenulo u 11:00h, a na polaznu liniju se stiglo u 13:00h. Jedinice su u napad krenule u 13:30h u vrijeme kada je vršena podjela hrane kod neprijatelja. Nakon podilaženja, na neprijatelja je otvorena snažna pješadijska vatra, a istu je podržavala artiljerija TG-3. Neprijatelj je bio zatečen ovakvim napadom, tako da je bio prinuđen da u neredu napusti svoje položaje.

    To je omogućilo 1. bVP da izbije na brdo Kostreš i zaposjedne planirane položaje. Cilj je dostignut za 1h i 30 minuta. Kada se uzme u obzir nepovoljan teren u odnosu na neprijatelja, tim samim je i uspjeh značajniji. Neprijatelj je iz pravca Babinog brda, Bijelog brda, Broda i Hrvatske otvarao artiljerijsku vatru na naše položaje. Takođe, neprijatelj je u napad uputio svježe snage iz Bosanskog Broda, jačine jednog bataljona, motornim vozilima, ali je kolona primjećena od strane naše artiljerije i naših snaga kod crkve na Kostrešu. Artiljerija TG-3 nanijela je veće gubitke ovoj koloni koja je bila neupotrebljiva za dalja borbena dejstva.

    U periodu od 15:00 do 22:00h na položaje jedinica na Kostrešu palo je između 2000 i 2500 granata. Sutradan je oslobođeno i Bijelo brdo, čime su stvoreni povoljni uslovi za konačno oslobađanje Bosanskog Broda. U toku izvođenja borbenih dejstava 1. bVp je imao gubitke:

    1 poginuli i 32 ranjena , od toga 6 teze. Poginuo je porucnik P. R. a ranjen je komandir 2čVP porucnik Z. Z.

    Za ispoljeno zalaganje i hrabrost u borbi, 1. bVP je pohvaljen od strane komandanta TG-3 pukovnika Slavka Lisice.
    1kk- 97193 - 21.09.2016 : Kartum7193 Banja Luka - best (2)

    Monografija 1.bvp 1KK (3)


    isječak iz ratnog dnevnika- nastavak

    Desetog jula 1992. godine , kapetan P. M. prešao je rijeku Bosnu sa zadatkom vršenja pretresa terena od zaostalih muslimansko-hrvatskih snaga koje su se prebacivale preko rijeke u pravcu Odžaka. Ispred grada Odžaka, odnosno c. Modrički Lug, neprijatelj je postavio zasjedu u koju je ušao kapetan P. D. sa nekoliko vojnika prilikom čega su poginuli kapetan P. M. i vojnik B. G., a više vojnika je ranjeno. Po saznanju za ovaj događaj, komandant 1. bVp je poslao svog zamjenika sa jednim odjeljenjem vojnika sa zadatkom da sagleda stanje i izvjesti komadanta o zatečenom stanju. Nakon sagledavanja situacije zamjenik komadanta odlazi na Duge Njive odakle je izvjestio komadanta o zatečenom stanju i preduzetim mjerama i predložio da se za dalja dejstva angažuje cijeli bataljon.

    Dana 11. 07. 1992. godine u s. Živkovo Polje, došao je drugi dio bataljona iz Banja Luke. Odmah se pristupilo izviđanju i pravljenju plana za napad i oslobađanje s. Modrički Lug i grada Oždaka. Dvanaestog jula je padala sitna ljetna kiša a bilo je i magle, 1. bVP ojačan istim jedinicama kao i za proboj koridora, krenuo je u napad u 08:30 h. Jedinica je uspjela potisnuti neprijatelja iz Modričkog Luga i napredovati do ulaza u grad Odžak. Na ulazu u grad Odžak je zarobljen jedan bestrzajni top i dva mb 82mm. Neprijatelj je bio dezorjentisan, u rasulu , tako da je do 18:00h oslobođen grad Odžak zajedno sa užom okolinom. U ovoj akciji lijevi susjed naše jedinice bila je Dubička brigada, a desni laka brigada iz Laktaša.

    Pripadnici 1. bVP su sa zgrade Opštine Odžak skinuli zavezane hrvatske i muslimanske zastave. Tokom oslobođenja grada, iz fiskulturne školske sale oslobođeno je oko dvjesta zatočenih Srba.

    Trinaestog jula 1992. godine, nastavljen je napad oslobađavanjem Posavske Mahale, a reakcija hrvatskih snaga bila je neselektivno granatiranje sa položaja u Hrvatskoj. Uprkos pojačanom otporu, 1. bVP je nastavila napad ka Novom Gradu koji je branila jedinica iz Rijeke. Žestoka artiljerijska i pješadijska razmjena vatre trajala je oko dva sata, poslije čega se hrvatske snage povlače u pravcu Dubičke brigade i prelaza preko rijeke Save, a 1. bVP ulazi u Novi Grad i izlazi na desnu obalu rijeke Save. U Novom Gradu oslobođeno je oko 700 Srba koji su upućeni prema Odžaku iz bezbjedonosnih razloga jer je neprijatelj vršio artiljerijsko gađanje iz Hrvatske sve do 22:00h.

    Dana 15. 07. 1992. godine 1. bVp je dostignute položaje predao Laktaškoj brigadi i vratio se u garnizon Banja Luka.

    Pozdrav Zoranu Posavina-Odžak Svi na Referendum sa istim ciljem. Zivjela Republika Srpska!!!
    1kk- 97131 - 16.09.2016 : Kartum7193 Banja Luka - best (0)

    Monografija 1bvp 1KK (2)


    Isjecak iz ratnog dnevnika -nastavak

    U toku večeri , 1bVP je dobio zadatak za dalji napad sa linije: desno s. Čardak, lijevo Živkovo Polje, na pravcu s. Čardak-ekonomija Filomena- željeznička stanica u selu Tarevac- desna obala rijeke Bosne. Napad je počeo 27. 06.1992. godine u 05:00 h nakon čega se stiglo, bez značajnijeg otpora neprijatelja, do upravne zgrade ekonomije Filomena gdje je pružen značajniji otpor. Isti je slomljen, a neprijatelj je nastavio sa povlačenjem prelaskom komunikacije Modriča- Šamac. Željeznička stanica u s. Tarevac oslobođena je oko 17:00h, a na desnu obalu rijeke Bosne izašlo se oko 18:30 h čime je izvršen dobijeni zadatak.

    U toku noći dobijen je sledeći zadatak, produžavanje napada pravcem Modriča- s. Garevac- s. Bosanski Miloševac. Dvadeset osmog juna 1992. godine napad je produžen dobijenim pravcem. Neprijatelj je pružio otpor u s. Tarevac i s. Garevac. Angažovanjem voda tenkova i jedne prage otpor je slomljen, a neprijatelj je gonjen ka s. Bosanski Miloševac. Na desnu obalu rijeke Bosne stiglo se oko 17:00 časova gdje su zaposjednuti položaji za odbranu.

    Oko 22:00h iza naših leđa čula se pucnjava nepoznatog prijekla. U cilju rasvjetljavanja novonastale situacije u pravcu pucnjave upućen je 1/1 cVP i jedan BOV M86 sa zadatkom izviđanja. Komandir je izvjestio da vatra potiče od pripadnika TO Bosanski Miloševac. Isti su prihvaćeni i raspoređeni na našem desnom krilu prema gradu Šamac. Oslobađanjem s. Tarevac, s. Garevac, s. Bosanski Miloševac OTVOREN je ASFALTNI PUT za koridor. Jedinica je ostala na dostignutoj liniji do 01. 07. 1992. godine, kada ju je smijenila brigada iz Prnjavora.

    U ovoj akciji 1. bVP je imao 3 ranjena vojnika. Dana 10.09.1992. godine na VMA Beograd, od zadobijenih rana preminuo je vojnik C. D.

    Poslije završetka ove akcije veći dio 1. bVP je vraćen u garnizon Banjaluka na odmor, a manji dio bataljona je ostao u s. Živkovo Polje da izvršava vojno-policijske zadatke.
    1kk- 97113 - 13.09.2016 : Kartum7193 Banja Luka - best (6)

    Monografija 1. bvp 1KK


    Isječak iz ratnog dnevnika 1bVP 1KK

    Jedan od najslavnijih zadataka u kojima je 1. bVP učestvovao je svakako akcija "Koridor 92". Na ovom zadatku bataljon je angažovan kao svježa snaga i rezerva komandanta 1. KK. Zadatak je dobijen 24/06/1992. godine. Na zadatak se krenulo oko 11:00 pravcem Banja Luka - Prnjavor- Vučijak - Stanovi - Rudanka - Duge Njive - Živkovo Polje gdje je jedinica stigla oko 16h. Tu je jedinica i zanoćila.

    Dana 25/06/1992. godine izvrseno je izviđanje i definisan plan napada. Prvi bVP je napadao sa linije, lijevo ekonomija Filomena -desno , šuma u selu Živkovo Polje, pravcem Živkovo Polje-selo Čardak-selo Miloševac. U napad se krenulo 26/06/1992. godine u 05:00h. Glavni pravac napada bio je podvožnjak na pruzi Modriča - Gradačac- s. Čardak. Na ovom pravcu napada 1. bVP je pridodat vod tenkova iz 1. oklopne brigade, jedna praga kojom je raspolagala TO sela Živkovo Polje i jedan vod pionira iz Inžinjerijskog bataljona 1. KK.

    U napad se krenulo u odjeljenskim kolonama zbog opasnosti od nailaska na minska polja. Na početku samog napada izvršeno je razminiranje minskog polja u rejonu podvožnjaka a potom se krenulo potokom u pravcu s. Čardak. Kada se neprijatelju prišlo na nekih 80 do 100 metara, ručnim bacačima, osama i zoljama napadnuta su tri rova u neprijateljskoj liniji odbrane nakon čega se krenulo u pješadijski napad.

    Linija odbrane neprijatelja je probijena oko 13:30h, nakon čega se neprijatelj povlačio u pravcu s. Čardak pružajući sporadičan otpor. U toku gonjenja neprijatelja oko 15:00h čula se jaka vatra sa zadnje strane sela Čardak, nama nepoznatog porijekla. Nakon izvještavanja komande Taktičke grupe ispostavilo se da ta vatra potiče od snaga Istočnobosanskog korpusa VRS. Oko 16:30 h došlo je do SPAJANJA 1. bVP sa ovim snagama u selu Čardak i selu Živkovo Polje čime je Koridor SPOJEN i izvršeno spajanje Republike Srpske Krajine i zapadnog dijela Republike Srpske sa istočnim dijelom i dalje sa maticom Srbijom.

    Živjela Republika Srpska i pozdrav svim borcima Vojske Republike Srpske.
    1kk- 97095 - 10.09.2016 : Aleks Banja Luka - best (0)

    RE: Monografija 1. bvp 1KK


    Zainteresovan sam za Monografiju 1bvp 1KK VRS i da li se može naručiti ili gde će biti na prodaju? Molio bih na odgovor. Puno pozdrava.

    RE: Monografija 1. bvp 1KK

    I ja bih zamolio da mi neko pomogne u nabavci ove knjige. Namjeravam da je koristim za Virtualno groblje. Novac nije problem!
    Pozdrav, Željko Tomić
    1kk- 97087 - 07.09.2016 : Kartum7193 Banja Luka - best (1)

    Monografija 1. bvp 1KK


    "Jedanput ljudi daju riječ, ona ostaje ili se pogazi. Ja sam dao riječ da ću da branim ovu zemlju ako joj bude teško." - major Tepić

    Prvi bataljon vojne policije je jedna jedinica 1. krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske koja je dobila dva odlikovanja od predsjednika Radovana Karadžića i to: 1. Orden Nemanjića - koji se dodjeljuje vojnim jedinicama i pripadnicima VRS koji su se istakli junačkim podvizima u oružanoj borbi i predstavljaju naročit primjer junaštva.

    2. Medalju Petra Mrkonjića - koja se dodjeljuje vojnim jedinicama koje su u oružanoj borbi ostvarili više podviga i odlučujuće doprinijele pobjedi nad neprijateljem.

    Komadanti 1. bvp 1. KK

    1. potpukovnik Radoslav Lakić, komadant bataljona 1. bvp do kraja 1993. Komandovao je i IDO 1KK kao i 3. srpskom brigadom. Kao komandant brigade zarobljen i streljan od strane hrvatske vojske na prevoju Mliništa, opština Glamoč 1995. Odlikovan Ordenom Karađorđeve zvijezde trećeg reda.

    2. General-major Dragomir Keserović, komadant bvp u 1KK i IBK, načelnik štaba 1KK , načelnik uprave bezbjednosti. Odlikovan Ordenom Miloša Obiliša i Ordenom Karađorđeve zvijezde drugog reda.

    3. Pukovnik Nikola Rasuo, načelnik resora vp u GnS VRS, komadant 112. mtrb VRS. Odlikovan Karađorđevom zvijezdom drugog reda, Ordenom Miloša Obilića, Medaljom za vojne zasluge.

    4. Major Dragan Talić, ranjavan, odlikovan Ordenom Miloša Obilića, Medaljom majora Milana Tepića, Zlatnom medaljom za hrabrost.

    5. Major Željko Zorić, ranjavan četiri puta u odbrambeno-otadžbinskom ratu. Odlikovan Zlatnom medaljom za hrabrost i Ordenom Njegoša trećeg reda.

    Gubici 1bvp u periodu 91-95

    Poginuulo : oficira 3 , podoficira 11 , vojnika 69 .
    Ranjeno: oficira 16 , podoficira 21, vojnika 269 .
    Povređeno : oficira 2 , podoficira 5 , vojnika 40 .
    Oboljelo : oficira 3 , podoficira 5 , vojnika 39 .

    Napomena postoje rekorderi u ranjavanju od po pet puta.

    I da zatvorim sa besjedom General - majora Novice Simića, komadanta IBK VRS:

  • "... ali bataljon vojne policije 1KK je nešto posebno. To je jedinica koja je shvatila odmah na početku da neće izvršavati samo policijske zadatke... Drugo, ako iko može da se kroz grad, u tom slučaju Modriču, onda su to oni bili... 1bvp je kompletna jedinica. Ako bi se gledalo procentualno 1bvp ima i najveće gubitke... oni su probili na Modriči (proboj koridora i spajanja 1bvp sa jedinicama IBK baš u Modriči '92.), i produžili su sa mnom na Odžak, a čim su to završili otišli su na Jajce..."

    Bila je to "vojska de luks" koju bi poželjela svaka pa i najsavremenija armija na svijetu!
    General-pukovnik Momir Talić, komadant 1Kk

    Pohvale za junaštvo - Prvi bataljon vojne policije i prvu izviđačku četu 1KK VRS, koje su iz pokreta iz dva pravca - Ozren i Komar , uspjeli pomoći jedinicama u dodiru, stabilizovati odbranu, preći u napad i povratiti izgubljene položaje.

    Iz Glasa Srpske , Vidovdan '94.

    VRS je imala svoje proslavljene brigade po korpusima od Hercegovine prema sjeveru i Bijeljini pa na zapad prema Krajini. Pored brigada bili su tu i neki bataljoni koji su izvršavali najteže zadatke. Neka se niko ne uvrijedi ali ću spomenuti samo one sa kojima sam imao dodira u dejstvima, što po Krajini što po Posavini: Vukovi sa Vučijaka, Peša i Panteri...

    Brigade su zauzimale liniju i istu čuvale, i slale određene bataljone na izvršenje zadataka u druge jedinice. Moj bataljon je vojevao u zoni odgovornosti Republike Srpske Krajine, 2KK VRS, 1KK VRS, IBK VRS pa čak i Drinskog korpusa...

    Monografija je napisana na 570 strana sa slikama i pratećim tekstovima. Ništa slično nije napisano i izdato, možda monografija pomogne ostalim veteranima VRS da se odluče da napišu nešto kao ovo. I naravno izdana je i zbog ovih 69 SRPSKIH SOKOLOVA koji položiše živote za Republiku Srpsku.

    Da se ne zaboravi!
  • 1kk- 97063 - 05.09.2016 : Kartum7193 Banja Lika - best (1)

    Monografija 1.bvp 1KK


    Zvanično večeras! Promocija monografije 1. bvp 1KK "Rođeni da budu najbolji..." Banski Dvor 5. septembar 2016. u 19:00 časova.
    1kk- 96009 - 19.05.2016 : Kartum7193 Banjaluka - best (1)

    Monografija 1bVP 1KK


    Monografija o 1bVP 1KK je spremljena za štampu, ali se još pregovara oko toga ko će je štampati. U planu je da se objavi preko 500 stranica. Ukratko, neće biti izdata prije 11. septembra ove godine, kada se obilježava 25 godina jedinice. Za taj dan je planirano okupljanje bivših pripadnika u kasarni Kozara i tad će biti i moguće doći do te knjige. Eto, to je sve što znam. Kada je ja uzmem u ruke objaviću na ovom mjestu da li je moguće nabaviti istu.
    Pozdrav
    1kk- 95977 - 15.05.2016 : Dzomba Beograd - best (0)

    Knjiga bVP 1KK


    Podzdrav,

    interesuje me da li je Monografija 1. bvp 1KK VRS izašla u prodaju i da li se može poručiti?
    1kk- 95519 - 16.03.2016 : Kartum7193 Banjaluka - best (1)

    Monografija 1. bvp 1KK VRS


    Pozdrav moderatoru,

    Prvo da se zahvalim na ispravljanju mog posta o sadejstvu '93. Kriminalno sam to napisao, sreća pa ovo ne čita moj bivsi profa iz srpskog jezika.

    Već sam nešto napisao o monografiji, a evo i dodatnih vijesti. Novinari koji su nekada radili u Press klubu VRS u Banjaluci su pronašli još nešto materijala koji će biti ubačen u monografiju pa se čeka obrada istog. To mi je juče e-mailom javio čovjek koji je najviše upućen i odgovoran za izdavanje iste. U štampu najkasnije ulazi za 30 dana i biće objavljena prije 11. septembra ove godine. Za tiraž se ne zna, kao ni za cijenu. Međutim, moći će se kupiti ili naručiti. U razgovoru sa ovim pomenutim čovjekom, koji je inače major VRS (bivši) a ja običan vojnik (bivši), on me je zamolio da za sada ne dajem njegov e-mail jer je previše zauzet pa ću ostaviti svoj! Neka za sada bude poznat samo tebi a ako se ko javi daj mu slobodno pogotovo ako se oglasi gospodin iz Beograda koji je već izrazio želju da kupi monografiju. Ako ne može, svejedno ti objavi e- mail valjda nece biti provokacija od druge strane.

    Hvala sto ste objavili o sadejstvu u kome sam opisao borbu sa našom stranom. Na nekim sajtovima to nisu htjeli objaviti.
    1kk- 95463 - 13.03.2016 : Kartum7193 Banjaluka - best (0)

    RE: Monografija 1.bvp 1kk VRS


    Za sada ni meni nije poznato da li će se Monografja 1. bataljona Vojne policije 1. krajiškog korpusa VRS, uopšte prodavati. Znam da je "ušla" ili "ulazi" u štampu i da će dio biti spreman za okupljanje 1. bvp u kasarni Kozara, čini mi se 21. septembra ove godine.

    Ja sam uspio pogledati samo "sirov" materijal i to brzinski na deset minuta. Međutim, ako dođem do bilo kakvih informacija napisaću to na ovom forumu. Nadam se da moderator neće imati ništa protiv.

    Pozdrav

    Dopuna teksta: Monografija o 1. bvp će se moći kupiti. Za par dana ću okačiti email od čovjeka koji je najbolje upućen u vezi izdavanja iste.
    1kk- 95453 - 12.03.2016 : Dzombijaner Beograd - best (1)

    Monografija o 1bvp 1KK


    Pozdrav!

    Želeo bih da pitam korisnika Kartum7193 Banjaluka, da li je moguće poručiti planiranu monografiju o 1bvp 1KK poštom i kada se planira njeno objavljivanje?

    Hvala unapred!
    1kk- 95443 - 11.03.2016 : Kartum7193 Banjaluka - best (3)

    1. bataljon vojne policije 1KK VRS


    Sigurno je jedno da su svi borci (i jedinice poput Prve oklopne, 16. krajiške itd.) koji su učestvovale u operaciji Koridor, s pravom mogu nazvati srpski heroji - srpski Obilići. Međutim u oslobađanju Modriče i Dervente značajnu ulogu je odigrao i 1. bataljon VP 1KK.

    U samom startu znalo se da će 1bvp biti Jurišna jedinica 1KK. Jedinica koja je pridodata Prvoj oklopnoj i to je bio tandem za zauzimanje svakog grada u Posavini. Znalo se da je tenk u gradskoj borbi, bez prave podrške, beskoristan, ali ako su sadejstvovali tenkovi prve oklopne i 1bvp 1KK svaki zadatak je bio izvršen. 1bvp je procentualno imao i najviše gubitake jer nisu napuštali položaj nego su stalno gurali naprijed. 1bvp je sam vršio pripremu i podršku i nisu tražili pomoć ni od koga.

    Druga po kvalitetu jurišna jedinica 1KK je bio Jurišni bataljon "Vukovi sa Vučijaka" kojim je komandovao Veljko Milanković. Vukovi su probili položaje neprijatelja na Dobor kuli, jurišom i borbom prsa u prsa. Tad je Milanković izdao komandu "Nož na pušku. Juriš! Za mnom!"

    Komandant Istočno-bosanskog korpusa general N. Simić.
    Dio ovog teksta se nalazi na panou, zajedno sa slikama poginulih pripadnika 1bvp u spomen sobi u Klubu VRS u kasarni Kozara u Banja Luci. 1bvp je učestvovao u borbama u zoni odgovornosti 1KK, 2KK, IBK kao i u RSK. 1bvp je u tim borbama izgubio 70 pripadnika a imao je preko 500 ranjenih, od toga je bilo pripadnika koji su ranjavani 2, 3, 4 i 5 puta. 1bvp je dobio orden Nemanjića i medalju Mrkonjića.

    Ove godine će biti 25 godina od osnivanja 1bvp, i povodom toga smo OPET SAMI, bez ičije pomoći sakupili pare da se povodom toga izda monografija 1bvp 1KK.

    Bila mi je velika čast i ponos biti pripadnik 1bvp 1KK Vojske Republike Srpske.
    Slava svim poginulim i nestalim borcima Vojske Republike Srpske.

    Idi na stranu - |1|2|