|
Gogle Search
Gogle Oglasi
|
|
Sekcija: Price
Zeljko Tomic-Sokolac - clanak mjeseca
Pogled sa Takačevog tavana
U hladnoj, grubo omalterisanoj sobi veliki krevet sa izvezenom posteljinom.
Ništa se na ovom tavanu nije promjenilo u zadnjih tridesetak godina! U potkrovlju još uvijek treperi miris borovih greda pomješan sa parama prosute rakije koju tetak čuva u malom sobičku na kraju sobe.
I nigdje mi se uspomene na djetinjstvo ne bude tako snažno kao u ovom zagušljivom tavanu, koji me privlači više od bilo kojeg američkog hotela.
Legnem na tvrdi krevet i gledam Miloša, moga sestrića, kako naslonjen na prozor posmatra seosku idilu.
Prije mnogo godina, stajao sam i ja na tom istom prozoru i posmatrao petrovdanske lile ili avgustovske svice.
Bože, koliko je nekada na ovim poljima bilo svitaca! Mi bismo ih hvatali, zatvarali u tegle, a onda sa njima trčali po sokaku.
Sem Takača, tu su bili i Zeljo, pokojni Zoran Cvijetić, te njegov brat Rade.
Na tom istom tavanu smo kovali planove za moj prvi veliki poduhvat - osvajanje pećine na stijeni koja štrči iz sredine sokolovićke visoravni.
Nakon uspješne misije i pronalaska napuštenog orlovskog gnijezda, postao sam predmet priče cijelih Sokolovića, a tetka mi je zabranila da joj dolazim u "pohode".
Mnogo godina nakon toga, kada mi je ukinut embargo na posjete, došao sam u tu istu kuću i umalo da u njoj ostanem bez glave! To je bilo onom prilikom kada je Momo Cvijetić na svojoj krsnoj slavi počeo da puca po svojim gostima.
Doduše, prošao sam bez ogrebotine ali je neki Delić jedva ostao živ.
Ni kriv ni dužan, ponovo sam protjeran iz Sokolovića!
Od tada, u te krajeve idem rijetko.
A kad me put nanese u Gajeve, uvjek se popnem na Takačev tavan.
Ni ovaj put nisam imao vremena da prenoćim, a čini mi se ako bih zaspao u tom krevetu, vaskrsle bi u mojim snovima, u punom sjaju, zamagljene slike moje mladosti.
Baš na tom mjestu gdje vrijeme ne teče, prođe mi kroz glavu misao da se ljudski život dijeli na dva dijela: mladost, kada smo živjeli, i ostatak života kada se sa gorčinom sjećamo kako smo živjeli.
I dok sam silazio sa tavana, ote mi se uzdah te pomislih: "O, mladosti, kako si bila lijepa! "
*** Ova fotografija je stvarno snimljena na Takačevom tavanu, tj.
predstavlja "Pogled sa Takačevog tavana"
|
Sekcija: Price
Zeljko Tomic-Sokolac - clanak mjeseca
Jelenko Vitomir - Pajo
I u Jelenkovo doba, Sokocom su vladale fukare ofarbane bojom toga vremena. Radnička klasa je i tada potkradana od strane profitera i gnjida, a zakon je uglavnom bio gluvonijem pred licem kriminala. Do danas, svi moćnici te epohe su pali u zaborav. Na njihove humke, zarasle u travu, ni najbliži više ne dolaze jer ih se i oni stide. A poneki zalutali putnik, svjedok toga vremena, ponekad i pljune na njihov grob.
Jelenkov grob i danas, petnaest godina nakon njegove smrti, odiše ljepotom i ljubavi. Na njega dolazi rodbina, prolaznici, namjernici... Oko njegovog groba trepere neke čudne vibracije, kao da se radi o svecu...
Nije Jelenko Vitomir zvani Pajo, za svoga kratkog života ni slutiti nije mogao da će on jednog dana biti simbol svoga vremena, pečat jedne epohe, i da će se njegovo ime desetinama godina nakon njegove smrti pominjati sa sjetom.
Za mene, i moje sestre je bio - ujko Pajo. Moja mlađa sestra je iskopala da smo bili nekakva dalja rodbina, pa ga je počela tako zvati, čisto iz zezanja. Nije se Pajo ljutio ni kada bismo ga mi djeca pozdravljali sa: "Dobar dan, ujko Pajo". U tom trenutku bi Jelenko prekinuo svoju žučnu diskusiju sa Jumom i ostalima, okrenuo bi se on prema nama i ljubazno nam odpozdravio. Zatim bi se odgegao niz korzo, vjerovatno do neke kafane gdje bi on i njegovi drugari išli da "ubiju veče".
Ipak, najveću popularnost Pajo je stekao tamo gdje se i najljepše osjećao - u Fudbalskom klubu "Glasinac". Iako atletski građen, izvanrednih refleksa i golmanskih sposobnosti, Pajo je u klubu bio vječita rezerva iz prostog razloga sto je bio kratkovid. Nosio je naočare za koje je neko rekao da su napravljena od polomljenih flaša sarajevske pive, pa je kroz njih protivničkog igrača vidio samo kada bi ovaj ušao u jedanaesterac. U "bliskoj borbi" Pajo bi bez nekih velikih problema zaustavljao protivničke udarce. Međutim, veliki problem su mu zadavale jake lopte šutirane iz daljine jer bi ih Pajo prekasno vidio. Zbog toga se neko dosjetio da iza gola postave "šaptača" koji bi Paji dovikivao kada da se baca na desnu ili lijevu stranu. Ovakva taktika je dala dobre rezultate pa je Pajo uspio da ostane u timu. Ipak, nekoliko puta je Pajo svoj voljeni "Glasinac" koštao odlučujućeg gola na utakmici.
Vrijeme utakmica, golova i Pajinih navijača je već odavno prošlo. Pajo se uspokojio i mirno počiva u tišini sela Đedovci, ispod prelijepe mermerne ploče ukrašene sa fudbalskom loptom.
Za Jelenka su vezane mnoge šale i anegdote, koje je i on sam prepričavao. Po nekim provincijskim mjerilima, on nije bio uspješan u životu. Po mnogima, Pajo je ostavio duboke tragove na svoje savremenike i postao nepresušni izvor nadahnuća za mlađe generacije.
I dok stojim pred Jelenkovom humkom, zamišljam ga među rajskim stativama, kako se "jelenskim" skokovima baca na lopte nebeskih anđela. Mora da je sada srećan, jer je tamo stigao prije Faksa pa nema ko da mu otme mjesto u prvom timu!
I dok sam odlazio sa njegovog groba, sjetih se stihova koje je neko ostavio na ovoj stranici:
Nema Jume, Aca, Paja
Otišla je stara raja.
Mirni kutak, priča Priša
Gdje su Srđan i Radiša.
Mogao bih mnogo toga lijepog reći o našem Paji, samo da me memorija malo bolje služi! Ali, ova priča nema kraj, jer nastavak slijedi! Neko od vas će je dopuniti.
|
|
