|
|
|
|
|
|
|
|
Nalazite se na Istorija- Najnoviji Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje Poreklo porodice Skadrićrodoslov - 69508 - 18.05.2012 : Mica Beograd - (0)
Zanima me poreklo porodice Skadrić. Slava je Aranđelovdan. Koliko znam prezime Skadrić postoji samo u Ripnju, naselju pored Beograda. Nisam uspela da pronađem bilo kakve podatke o ovom prezimenu. Zanima me odakle ovo prezime potiče i kada su se doselili u Beograd. Pradeda je učestvovao u Prvom svetskom ratu i dobio Albansku spomenicu. Leti si konobar, a zimi intelektualacpoturice - 69414 - 15.05.2012 : Novak Alimpic Beograd - (3)
Graditelju, leti si konobar a zimi intelektualac iz Bosanskog Grahova! Sram vas bilo za Kotromanićeve ljiljane. Stidite se! Čuj nacija Bošnjak? Smešni ste k'o crtani film. Vi ste samo jedna nesrećna sorta, tikve bez korena, slomljena grana srpskog drveta koja drvo nikad biti neće. Taman da tu granu zalivate lažima još hiljadu godina! Reci mi Gradelju gde su tvoji preci bili kad su moji preci (vojska Nikole Altomanovića harali širokim prostorom BiH? Zar nije nama posle sloma cara Dušana Dubrovnik plaćao reket? Jesmo li se tukli sa Balsom, sa Tvrtkom i Lazarom. Jel' i Vukašin pravio savez protiv nas? Jesmo li držali sve od Dubrovnika do Užica Kopaonika i Rudnika? Je li nam Tvrtko i Lazar napadaše Srebrenicu, koja još i danas na loj zaudara! Gde ste tad bili vi Bošnjaci? Gde? Reci dina ti? Vlasnik BiH bi danas trbao da bude u familiji Vojinovića, naslednika Altomanovića. Ljubim te u čelo pametno! Poreklo prezimena JOCKOVIĆplemena - 69403 - 15.05.2012 : Zoran Jocković Novi Bečej - (0)
Molim vas da mi napisete odakle potiče prezime Jocković. Hvala unapred. Kako su nastali muslimanipoturice - 69392 - 14.05.2012 : Nenad NS - (0)
Za Gradelj Igmanović Hadžići Pripadnici srpskа dinаstije Kotromаnićа, srednjovekovnih vlаdаrа Bosne ( njihov grb koristite kаo grb federаcije), su bili prаvoslаvne veroispovesti. Vlаdаri su se krstili u mаnаstiru Mileševа nа grobu Svetog Sаve i ponosno su isticаli dа su Srbi. U srednjovekovnoj Bosni je bio zаnemаrljiv broj bogumilа ( podаci vаrirаju od 5 do 15 % ) dok musllimаnа nije uopste bilo dok se Azijskа kugа nije prelilа u Evropu. Ipаk, аko su vаši (H)istoričаri pronаšli ostаtke Troje u dolini Neretve ondа se ne bi iznenаdio dа utvrde dа je kаmen u Meku ustvаri prenet iz Sаrаjevа! I ovаko vаm je obrаzovni sistem u k.. .. čim decu u 21-vom veku obrаzujete uz obаveznu lektiru "djedа Vidurini opаnci" (pisаc Mile Budаk, ustаški doglаvnik, ministаr u NDH i tvorаc krilаtice Srbe nа vrbe) ondа nije problem dа uče i fаlsifikovаnu istoriju. P. S. Juče je Emir Kusturicа odlikovаn ordenom Svetog Sаve u Hercegovаčkom selu Mrkonjići, u prаvoslаvnij crkvi kojа je podignutа novcem koji je priložen od strаne 50-tаk muslimаnа, potomаkа Mrkonjićа, i zаhtevаli su dа se nа spomen ploči istаknu njihovа imenа uz nаtpis "U spomen delu fаmilije koji je sаčuvаo dostojаnstvo u teškim vremenimа i nije se poturčio"! Lepа simbolikа i sа Kusturicom i sа istorijom Islаmа u Bosni. Od koga su nastali muslimani?poturice - 69248 - 08.05.2012 : Gradelj Igmanovic Hadzici - (0)
Pozdrav, Uporno mješaš kruške i jabuke. Gdje sam i kada spomenuo džamije i muslimane u doba srednjovjekovne Bosne? Uopšte ne tvrdim da su srednjovjekovni Bošnajci bili muslimani. Kada su to postali, zna se: većinom su bili Bogumili i za to postoje dokazi. Otuda i zaključak zašto je na tlu Bosne nastalo toliko muslimansko stanovnistvo a recimo u Srbiji nije, iako su tamo Turci duže vladali nego u Bosni. Uporno mi izbjegavaš odgovor na neka pitanja i vješto brišeš moj tekst. Ja ne vrijedjam niti imam namjeru. Iznosim historijske činjenice. Mene vrijeđa mnogo štošta na ovom sajtu al šta ću, ne mogu te izbrisati kao što ti brišeš mene. Mislim da daljnja diskusija na ovu temu nema smisla jer ne objavljejes sve što napišem. Pozdrav i nadam se da ćemo se naći i u nekim drugim diskusijama ali sa više razumjevanja. Graditelju, moram da ti kažem da te proglašavam za jednog od najneobrazovanijih posjetioca ovoga foruma! Iznosiš samo gluposti i neistine. Evo ti malo podataka o "Istoriji Islama na Balkanu"... Prema podacima turskog putopisca Evlije Čelebije, u vreme kada je on boravio u Beogradu 1660. godine, grad je imao oko 98. 000 stanovnika, od kojih su 77. 000. bili muslimani. U Beogradu je tada bilo čak 273 islamske bogomolje, džamija i mesdžida. Najvećom i najlepšom smatrana je Batal džamija, na mestu današnje Savezne skupštine, koju su putopisci upoređivali sa Aja Sofijom. Kao što vidiš, Srbija je itekako bila islamska zemlja! Naravno, to više nije, prije svega zahvaljujući Karađorđu i njegovim ustanicima, a zatim i Milošu Obrenoviću. Oni su Turke protjerali iz Srbije. Većina srpskih poturica se odselio u Tursku, a jedan dio je prebjegao i preko Drine, i tu se naselio nadajući se da će se jednog dana vratiti u Srbiju. Eto, tako smo mi Srbi iz Republike Srpske dobili muslimane iz Srebrenice, Zvornika, Bijeljine i Goražda, koji nisu ništa drugo nego poturčeni Srbi. Tako je, do polovine 19. vijeka, nacionalna struktura u Bosni od nekih 70% Srba, do početka 20. vijeka promjenjena na jedva 55%. Na ono stanje u kojem smo danas, tj. 35%, uglavnom su zaslužni genocidni narodi iz 1. i 2. svjetskog rata. U toku 1. srpskog ustanka, mislim da je to bila 1809. godina, Karađorđe je lično poveo i kampanju na Sandžak, ali je od iste morao da odustane jer su bosanski muslimani napali Mačvu i Šabac, pa je on sa svojom vojskom morao da se hitno prebaci u dolinu Save. Eto ti i odgovor zašto danas ima muslimana u Sandžaku! Sve sam ja ovo lijepo objasnio jednom Hamzi, a članak "Zašto u Srbiji nema muslimana" i kompletan tekst se još uvijek nalazi na stranici "Poturice". Napominjem da je proces "etničkog čišćenja" u 19. vijeku" bio jako "moderan" u Evropi jer se u to vrijeme radilo na stvaranju nacionalnih država tj. nacija, pa su mnogi neželjeni narodi prisilno raseljavani i protjerivani. Tako su, npr. Mađari i Austrijanci, sa svojih teritorija (uključujući i Vojvodinu) protjerali svoje poturice, pa je tako nastala Cazinsko-bihaćka enklava! Ovo ujedno znači da muslimani iz Cazinske krajine nisu slovenskog porijekla! Oni imaju i germanske krvi pa su dosta drugačiji od vas. Moram da ti kažem da je protjerivanje poturica iz Bugarske i Grčke bilo još drastičnije nego iz Srbije. Protjerivanje okupatorskog naroda je pojava koja se dešavala i u skoroj prošlosti. Tako je, na primjer, Josip Broz Tito protjerao sve Nijemce iz Vojvodine i Hrvatske, a njihove saradnike proglasio kvislinzima i strijeljao. Eto, kao što vidiš, brdovita i neplodna Bosna ti je jedna velika deponija nepoželjnog genetskog materijala tj. vas muslimana. Ovo je ujedno objašnjenje zbog čega vas nema u okolnim zemljama i zbog čega ste u velikoj mjeri skoncentrisani u Bosni. Vjeruj mi, nemam namjeru da vas vrijeđam, samo iznosim gorke činjenice! Sve sam ja ovo lijepo objasnio jednom Hamzi, a članak "Zašto u Srbiji nema muslimana" se još uvijek nalazi na stranici "Poturice". Napominjem da je u 19. vijeku proces "etničkog čišćenja" bio jako moderan u Evropi jer se u to vrijeme radilo na stvaranju nacionalnih država pa su neželjeni narodi naprosto raseljavani i protjerivani. Tako su, npr. Mađari i Austrijanci, sa svojih teritorija (uključujući i Vojvodinu) protjerali svoje poturice, pa je tako nastala Cazinsko-bihaćka enklava! Ovo ujedno znači da muslimani iz Cazinske krajine nisu slovenskog porjekla! U njihovim venama ima i dosta germanske krvi, pa pomalo i drugačiji od vas. Eto, kao što vidiš, Bosna ti je ustvari nastala kao deponija nepoželjnog genetskog materijala tj. vas muslimana pa vas zbog toga danas i nema toliko u okolnim zemljama u blizini Bosne. Ako malo bolje razmisliš, sve ovo i ima smisla: 1) Područje Centralne Bosne (dolina rijeke Bosne) je zbog svoje plodnosti i geografskog položaja bila dosta interesantna za Turke. Pored tog regiona, Turcima je bio važan Carigradski drum, putna komunikacija koja je od Sarajeva išla preko Rogatice, Višegrada, Niša, Skoplja... 2) Turci su muslimane u Cazinsku krajinu naselili da im ona bude "vojna krajina", nešto slično što je Kninska krajina bila Austrougarskoj monarhiji. 3) Dolina Drine je značajnije islamizovana tek sredinom 19. vijeka, a do tog vremena nije imala neki veliki geografsko-politički značaj. Ovo objašnjava i činjenicu da je bila gusto naseljena a da nije imala puteve, kao ni jednu značajniju građevinu iz Turskog vremena! Tačno je da su u Srednjem vijeku postojali Bogumili, potomci Ilira, koji su čak imali i svoju nezavisnu crkvu. Međutim, njih je procentualno bilo jako malo - možda 10 do 20 posto. Jer da ih je bilo više, mi bismo danas govorili nekakvim bogumilskim jezikom, a ne srpskim! Dalje, suludo je vjerovati da su se svi ti Bogumili odlučili da prime Islam, kada se vrlo dobro zna da je većina vas muslimana nastala od nas Srba. Mnogo je logičnije vjerovati da su se ti isti Bogumili asimilirali, i to sa pravoslavcima i katolicima umjesto da su objeručke dočekali Turke da prihvate Islam. Uostalom, za svakog Bogumila za koga Istorija zna da je primio Islam ja ću ti nabrojati hiljadu Srba za koje ja znam da su prešli na Muhamedovu vjeru! Stećci su bili neka vrsta prolazne mode u Srednjem vijeku, koja je trajala od sto do dvjesta godina a potom izumrla. Da te podsjetim, stećke nisu pravili samo Bogumili - vrlo je dobro poznato da su se ispod njih sahranjivali i pravoslavci i katolici. P.S. Ovaj put ti ništa nisam izbrisao, ali moram da ti kažem da bi mene bilo sramota da ovoliko malo znam o tome odakle potiču muslimani na Balkanu. Kulin Banpoturice - 69226 - 08.05.2012 : Gradelj Igmanovic Hadzici - (0)
Ako je Kulin Ban bio Srbin, zašto onda u povelji stoji: "Ja Ban bosanski Kulin". Što ne stoji: Ja Ban srpski Kulin?
Neko ko tada moćnim Dubrovčanima daje dozvolu o slobodnoj trgovini i kretanju mora bit istinski vladar i veličina kao što je bio Kulin ban. Znači, nije bio vladar neke periferne regije a ponajmanje srpske. Još za vrijeme Kulina Bana Bosna je bila država (možes je nazvati i banovina i vojvodstvo i slično). Bosanska se država tada prostirala od Drine do Grmeča sa oblastima Bosnom, Usorom, Soli i Donjim krajevima. Ne postoji niti jedan dokaz da je Ban Kulin bio Srbin. To što se pisar zvao Radoje ne znači da je bio Srbin.
Prošlo je vrijeme Miloša Obilića i Jug Bogdana na ulicama Baščaršije! Hvala Bogu, sada je neko drugo vrijeme. Budi korektan i ostavi ovaj tekst ovakavim kakav jeste. Prošli si prepravio što nije u redu.
Od Kulina Bana do Tvrtkapoturice - 69186 - 07.05.2012 : Gradelj Igmanovic Hadzici - (2)
Reagovao bih na komentar o Gradašćeviću. Kažeš da u to vrijeme nisu postojale nacije pa onda sebe demantuješ da je Kralj Tvrtko bio srpski kralj. Tako je i Kralj Tvrtko bio prvo Ban pa onda i kralj BOSANSKE DRZAVE pa onda i Dalmacije, Raske itd.
Kažeš da nisu postojali Bošnjaci prije dolaska Turaka! Željko, smatram te ozbiljnim čovjekom. Nemoj da faksifikuješ historiju. Pročitaj "Povelju Kulina Bana" iz 1189 godine pa će ti biti jasno kako su se nazivali ljudi na ovim područjima.
Volim da posjećujem ovaj sajt, ali previše pretjerujete u vašoj propagandi pa više nisam mogao da trpim a da ne reagujem. Pozdrav! Graditelju! drago je meni da si ti reagovao, jer sam ti ponešto i objasnio. Kada u "Povelji Kulina Bana", ili u bilo kojem dokumentu prije dolaska Turaka, pronađeš da se pominje "Kuran" umjesto "Svetog Jevanđelja" ili Hasana i Murata umjesto Radoja (tipično srpsko ime) i Jovana Krstitelja (srpska slava) onda ću ti vjerovati da su u Bosni živjeli "Bošnjaci". Do tada ću vjerovati u ono za što postoje neoborive činjenice - da je Bosna bila teritorija kojom su vladali srpski vladari. Do tada, molim te, nemoj da citiraš Povelju Kulina Bana a da je do sada nikada nisi pročitao. Ona je jako kratka i mogao si je stotinu puta naučiti napamet. Naveo sam je u transkriptu originala, i ako si imalo pametan čovjek možeš je razumjeti. Ne dozvoli da drugi od tebe prave budalu! Pozdrav, Željko Tomić Lopatićiplemena - 69168 - 07.05.2012 : Ranko Lopatic St.Galen CH - (0)
Poštovani gospodine Tomiću, ako znate nešto o porjeklu Lopatića sa područja Romanijske regije i šire, a slava nam je Nikoljdan, napišite mi na ovoj stranici. O Gradaščevićupoturice - 69099 - 05.05.2012 : Sarah Bonn - (0)
Gradaščević nije htio pripojenje Srbiji, to je čista nebuloza kao što bi rekli u Bosni. On je bio ljut na Otomane što su Srbiji uopće dali slobodu, a njima ne, već im i povlastice skratili. Naravno da idu Bošnjaci u toj pjesmi na Kosovo, gdje su poginuli njihovi preci, jer su u boju na Kosovu učestvovali i Bošnjani, i Hrvati, i Mađjari.. . bio je to boj kršćanske Europe protiv Turaka. Tom pjesmom ne govore da su Srbi.. . to nigdje ne čitam. Sve se može interpretirati kako želite. Sve sto vidimo je obojeno našim prerasudima i uvjerenjima.. . Ovo je najveća glupost koju sam do sada čuo! Nacije nisu postojale do 19. vijeka, pa zbog toga ne možeš tvrditi da su postojali i Bosanci. Postojale su države, pa je srpski kralj Tvrtko bio kralj Bosne i Srbije, ali da su postojali Bošnjaci prije dolaska Turaka to je velika glupost! Porodica Mandićrodoslov - 69068 - 04.05.2012 : Jelena Mandic Kragujevac - (0)
Pokušavam da saznam nešto o svom poreklu. Poslednji predak za koga ja znam je Simo Mandić koji se doselio u Toponicu kod Kragujevca. Krsna slava moje porodice je Đurđevdan. Pišite mi ako neko ima neke informacije. P. S. stranica je super! Bebikarodoslov - 69043 - 03.05.2012 : Miroslav Davidović Pančevo - (0)
Zamolio bih da mi se javi Bebika (Ivana Davidović) iz Beograda. Slao sam joj imejl više puta, ali mi nikada nije odgovorila, mada je poslala poziv da joj se javim u vezi nastanka prezimena Davidović. Hvala, i pozdrav urednicima sajta. Porodično stablo Paponjakrodoslov - 69032 - 02.05.2012 : Sasa Paponjak Beograd - (0)
Ako možete da mi nešto kažete na temu prezimena Paponjak, bio bih vam zahvalan! Starina Novakhajduci - 68804 - 23.04.2012 : Nebojsa Novakovic Beograd - (0)
Željko, I meni je drago što te zanimaju slične teme i što možemo ozbiljno da produskutujemo o svemu ovome. Mozda je opcija o "medijskom ratu" prihvatljiva. Znam kako je Vuk to radio, ali isto tako, ostajem pri tome da je pesnik imao pravo (ako želi naravno) da stavi junaka i u svoj rodni kraj, iako on (junak) odatle ne potiče i nikada nije tu boravio. Takođe i sam Vuk u velikom broju svojih knjiga, navodi da on u pesmama ne želi da dokazuje istorijske činjenice, već samo emociju, koja se u narodu gajila. Znači, ovde vidimo da ni sam Vuk nije siguran u tačnost podataka u narodnim pesmama, te smatram da ni mi danas ne trebamo da se previše oslanjamo na njih. A što se tiče slepih, mislim da je jedan od njih i Starac Rasko. Razumem ja da je Starina Novak bio u vojsci Mihaja, ne buni mene tu ništa. Samo mi je mnogo logičnije da je tada, u 16. veku, kada je turska imperija bila na vrhuncu, jedan hajduk odlazi u slobodnu Vlasku da hajdukuje, a ne da dolazi u srce "turske" Bosne, na Romaniju?Previše je rizično. Kasnije u 17. i 18. veku da, jer tada već dolazi do slabljenja Turaka i masovne pojave hajduka. Sama ta priča oko vadjenja zuba se kosi sa onim da su ga zbog godina i staresinstva prozvali Babo? Po meni to je opet neki znak, da je reč o nekom drugom Novaku. Naime, priča o Babi Novaku ide tako, da su ga kao mladog uhvatili i povadili zube. I da ga od tad zovu Baba? Isto tako, postoji priča da je jedno vreme služio u Turskoj, kao poturčenjak, a posle se vratio u Srbiju, čak je i to stigao za života? Malo je neverovatno da je posle stigao i da hajdukuje 40 godina po Bosni i da posle svega ode u Vlasku i uspešno ratuje godinama? Naravno da je Veljko Petrović bio hajduk i kao takav ustanik? Ali zar ih polovina tad nije bila isto to, pa čak i sam Karađorđe jedno vreme? O Novaku i Grujici se kao, što smo pričali, oduvek peva i u Rumuniji, zato mi ovo još više liči na legendu. Grujica je istorijski nepotvrđen. Istorija zna za Grujicu Vukovica iz Zubaca, ali on je hajdukovao krajem 17. veka i nema veze sa Novakom. Moje mišljenje je da se kroz pesmu može sve, tačnije da narodni pevač može da kroji istoriju upravo onako kako on to želi. Takozvana pesnička sloboda! Sigurno je da je bilo događaja, ili ličnosti koje su na mestu u pesmama, ali ipak su neke ličnosti izmišljene, ili su pak to sinonimi za neke druge junake. Tako likovi poput Grujice, Radivoja, Tatomira, Malog Radojice, Starog Vujadina, Kostreš Harambaše i dr. nisu istorijski potvrđeni. To ne znaci da nije postojao neki junak u to vreme i na tom mestu, koji je upravo živeo tako kao oni u pesmama, ali što se tiče identifikacije ovih ličnosti, vrlo je teško bilo šta uraditi. Kod Novaka je to bilo mnogo lakše jer se igrom slučaja pojavio u 16. veku Baba Novak i njemu su prilepljene sve osobine Starine Novaka iz pesama, koji se kako smo rekli pojavljuje u ustima naroda, još od srednjeg veka. A što se tice mogućeg porekla, ta predanja su vrlo labav dokaz, po meni. Naš narod je oduvek bio sklon preuveličavanju stvari. Primera radi, danas se većina Srba hvali da potiče od Brankovića, Lazarevića, Nemanjića, iako je to veoma teško. Ne kažem da je to nemoguće, ipak smo isti narod. Samo pogledaj Obrenovice, koji su bili vladarska porodica, sa uredno vođenim rodoslovom, pa je pisanje danas, dal' imaju živih potomaka? A dinastija je osnovana pre manje od 200 godina? A zamisli onda te neke priče od pre 400, 500 godina, koliko onda one mogu biti tačne? U svakom slučaju, mišljenja su podeljena i među autorima i među ljudima. Ja sam i dalje zastupnik i jedne i druge verzije, zato što se jedna može pobiti drugom i obrnuto. Starina Novakhajduci - 68788 - 22.04.2012 : Nebojsa Novakovic Beograd - (0)
Da se razumemo, ja ne želim da poreknem da se Starina Novak boravio na Romaniji, čak šta više, ja sam se već odavno upustio istraživanje lika i dela Starine Novaka, zato što sam naišao na predanje prema kojem moja grana krajiških Novakovića, vodi poreklo upravo od njega, pa samim time je i meni u interesu da dokažem da on ima neke veze sa Romanijom, Bosnom, Hercegovinom. Problem je u tome što se ime Starine Novaka pojavljuje još od 14. veka pa sve do danas u kontinuitetu. A Starina Novak iz Poreča je rođen tek početkom 16. veka? Moraš priznati da je sve što je vezano za Starinu Novaka dosta misteriozno. O njemu se peva i u vreme Kraljevića Marka, ali i kasnije u vreme Mijata Tomića, pa sve do toga da, i u srpskom i u rumunskom i bugarskom narodnom pesništvu postoje junaci Novak i Grujica? Meni to izgleda kao neka mitska ličnost, koja je sinonim za nekakav otpor i borbu i postoji oduvek na Balkanu? Naravno da trebamo da poštujemo naša usmena predanja i narodne pesme i da se ponekad rukovodimo i sa njima. Vuk Karadžić je to uradio onda kada je za Novaka istakao da je Hajduk iz okoline Smedereva, koji je utekao na Romaniju. Ali on je tu imao samo materijal iz pesama. A to što su pevači uglavnom bili iz Bosne, Crne Gore i Hercegovine, samo potvrđuje da je njihovom slobodom Novak možda završio na Romaniji? Možda bi bilo dobro da imamo pesmu iz Istočne Srbije o njemu? Ali nažalost, narodno stvaralaštvo je ipak bilo najjače kod dinarskih Srba. Takođe hoću da se osvrnem na mišljenje Jovana Deretića, koji je moraš priznati veliki Srbin, a koji tvrdi da je ta Novakova Romanija planina, upravo zemlja Romanija? Vizantija? U kojoj Novak hajdukuje još u 14. veku? Setimo se pesama o Novaku Debeljiću! Pominju se Makedonija, Južna Srbija, Bugarska, Kosovo... Sve se to nekada zvalo Romanija. Tako je narod možda prenosio, dok na kraju nije planina u Bosni kao hajdučko mesto, postala pogodna kao mesto boravka Starine Novaka. Prihvatam to da su hajduci hajdukovali daleko od svojih ognjišta, ali isto tako deluje malo neverovatno ako uzmemo u obzir sva mesta na kojima je hajdukovao Novak? Počecu od onoga sto je meni poznato, a to je da je na početku hajdukovao u Timočkoj krajini, pa se pominje Bugarska, delovi na granici, Pirot, Temska, zatim Kačanička klisura na Kosovu, onda se kod Soko Banje pominu utvrđenja, koja su navodno pripadala Novaku i Radivoju, pa zatim hajdukuje u Bosni, Hercegovini i pri tom sve vreme živi na Romaniji, kako tvrdi pesma? Da ne pričamo o tome što se u pesmi tvrdi da je otišao u hajduke 1440. godine u vreme izgradnje Smedereva? Na osnovu pesama i predanja u Bosni i Hercegovini, se možda može zaključiti da je postojao neki drugi hajduk Novak, koji je živeo negde u 17. ili 18. veku i koji je kao i većina u to vreme krstario Romanijom? Mala je verovatnoća da je sve to upravo onaj Starina Novak, koji je ratovao za Mihaja Hrabrog? Zar onda ne bi trebalo i Grujica i Radivoje da ratuju po Vlaskoj sa njim? Ako se nekada dokaže da je sve to bio jedan Starina Novak, taj iz Poreča, onda bi takav čovek bio skoro nadljudskih sposobnosti. Mislim da još puno toga može da diskutuje o svemu ovome, ali opet, sve su opcije u igri i dok god postoji i najmanja šansa da je to sve jedna ličnost, mnogi će verovati. Isto tako, biće i nevernih, koji će osporavati lik i delo naših proslavljenih junaka. Ja sam iskreno dugo verovao u tog Novaka koji stiže svuda, kako i pesma kaže, ali ipak je mnogo logičnije da je postojao samo taj jedan, iz Poreča i da je bio isključivo vezan za istok nase zemlje i Bugarsku i Rumuniju. Na kraju krajeva o njemu se peva i u Dalmaciji, Hrvatskoj, Krajini, pa to ne znači da je bio ikad tamo. U narodnoj pesmi može sve. Takođe je zanimljivo je njegovo prezime u pesmama Debelić! Nadam se da si to primetio? Slično je kao Obilić! A oba ova junaka su pod velom tajni i dan danas se diskutuje o tome da li su ikada postojali. Nebojša, kao prvo, drago mi je da si mi se javio, a volio bih i da te upoznam, pa se nadam da si ostavio ispravnu email adresu. U epskoj građi našeg naroda postoje tragovi više istorijskih ličnosti iz različitih vremena i podnevlja: veliki vojvoda Novak Grebostrek, cesar Novak iz 14. vijeka, narodna personifikacija "novog vizantijskog stratiote", "lavoobrazni" hajduk Karaljuk/Novak iz žitija despota Stefana Lazarevića sa početka 15. vijeka, Novak Debeljak ili Novak Debelić o kome govore strani putopisci u 16. vijeku, razbojnik iz manastira Svetog Đorđa u Temskoj, Baba Novak sa kraja 16. vijeka, Novak Kovač tipski lik mačara u epskoj poeziji Srba... U svakom slučaju, moguće je da je i Starina Novak uzeo identitet nekog od njih i tako "podgrijavao" legendu o slavnom hajduku i na taj način unosili strepnju među Turke. Drugim rječima, ovo je bila nekakva primitivna forma "medijskog" rata. Strah u turskim očima bio je onaj sićušni zračak svjetlosti koji je budio nadu u porobljenom srpskom narodu. I još nešto o "medijskom ratu". Kao što ti je poznato, Vuk Karadžić je zapisivao guslarske pjesme, među njima su najpoznatiji bili guslari Filip Višnjić i Tešan Podrugović. Pošto u to vrijeme nije bilo radija ni televizije, ovi pjesnici su putovali po srpskim zemljama i pjevali njihove pjesme. Na taj način su širili epsku poeziju na sve srpske zemlje, a veoma često pjevali i pjesme iz tog kraja. Kada smo kod ovoh epskih gusara, primjetio sam i da je veliki broj njih bio slijep. Ovo je vjerovatno zbog toga što bi im Turci, ukoliko bi bili uhvaćeni na djelu, vadili oči. Sem Filipa Višnjića, koji je bio slijep, poznati guslarski pjesnici su bili i Slijepa Živana, Slijepa Jeca, Slijepa Stepanija... Za ostale (Starac Milija, Starac Raško, Stojan Hajduk, Marko Utvić, Damljan Dulović, Jovan Mićić, Filip Bošković i Milovan Mušikin) nemam informaciju da su bili slijepi. Eto, to je moje logično objašnjenje zašto se Starina Novak javlja i prije, a i nakon njegove smrti. U isto vrijeme, kada bi neki drugi hajduk, npr. u Hercegovini, opljačkao i ubio nekog Turčina, narod bi pronio glas da je viđen Starina Novak i tako bi krivicu svalili na drugu osobu, veoma često Turcima nevidljivu i neuhvatljivu. Što bi se reklo, odvedeš dušmanina na pogrešan trag! Molim te da shvatiš da ja ne pokušavam, čak i ne tvrdim 100%, da su Starina Novak i Baba Novak jedna te ista osoba! Ja samo hoću da putem jednostavnog logičkog rasuđivanja povežem neke stvari i pokušam da ovu dvojicu dovedem u vezu. Ne mogu da se složim sa tobom da je nelogično da se jedan takav junak borio za Vlaškog kralja. Kao što znaš, veliki broj Rumuna potiče od Srba, a u to vrijeme su naši preci i Bugare smatrali bratskim narodima! Da sam ja bio vlaški kralj, sigurno bi mi bilo jako drago da u svojim redovima za vojskovođu imam iskusnog hajdučkog harambašu, kakav je bio Starina Novak. A za Starinu Novaka se kaže da se u hajduke odmetnuo dosta mlad i da je 40 godina "sjekao Turke" na drumovima. Zar nije i Karađorđe u svojim redovima imao hajduke, kao npr. hajduk Veljko Petrović? Izgleda da je identitet Starine Novaka pred kraj njegovog života bio otkriven, tako da se tada o njemu otvoreno govori i piše. Takođe kažu da su Turci, nakon što je Starina Novak pao u tamnicu, izbili sve zube iz glave ovome hajduku pa su ga Rumuni prozvali "Baba Novak". Ovo je još jedan dokaz da se Starina Novak u rumunskoj istoriji javlja samo u svojim kasnim godinama! Ti treba da ozbiljno razmotriš mogućnost da se porodica Starine Novaka nakon otkrivanja njegovog identiteta raselila u druge srpske teritorije, uključujući i Krajinu. Što se Novakovog sina ("Djeteta Grujice") tiče, on se i nije mogao boriti u Vlaškoj jer je na silnim mukama umro u turskom kazamatu. Mili Bože, čuda golemoga, ja li grmi, ja l' se zemlja trese, ja se bije more o mramorje, ja se biju na Popina vile? Niti grmi, nit se zemlja trese, ni se bije more o mramorje, ni se biju na Popina vile; već pucaju na Zadru topovi, šenluk čini aga Bećir-aga, uvatio Malog Radojicu, pa ga meće na dno u tavnicu. U tavnici dvadeset sužanja, a svi plaču, jedan popijeva, te ostalo društvo razgovara: "Ne bojte se, braćo moja draga, neda Bog da kakva gođ junaka koji će nas junak izbaviti!" Naravno, u epskoj poeziji Mali Radojica nije umro već je sa ekserima ispod nokata otplivao preko mora. Ipak, nameće se zaključak da je ova pjesma bazirana na nekom istinitom događaju. Moguće je i to da je njegov drugi sin, Tatomir, poginuo dosta rano jer on nije toliko puno zastupljen u epskim pjesmama. Što se "Deli Radivoja" tiče, moguće je da on i nije bio brat Starine Novaka, nego samo pobratim. Njegovo ime (a ne i ime Starine Novaka) se dosta pominje u Dalmaciji pa je moguće da je on iz tih krajeve. Starina Novakhajduci - 68764 - 22.04.2012 : Nebojsa Novakovic Beograd - (0)
Veoma je zanimljiva cela ta priča oko Starine Novaka koji hajdukuje na Romaniji. Imam čak i podatak da postoje i pisani podaci o tome u muzeju u Beogradu, naime navodi se da je hajdukovao u blizini sela Donja Krčina, nedaleko od Zvornika. Njegovo ime se čak vezuje i za obnovu manastira Tavna, koji se nalazi u blizini. Ako je zabeleženo da je boravio u severoistočnoj Bosni, deluje logično da je mogao boraviti jedno vreme i na Romaniji, koja je bila primamljiva za hajduke. Problem je što se većina respektabilnih autora ne slaže sa tim, dok neki čak tvrde da nije bio ni srpskog porekla, već da je Bugarin i da je hajdukovao isključivo u Timočkoj krajini, Bugarskoj i na kraju ratovao u Rumuniji, gde je i pogubljen. Veoma su uverljiva sva predanja o njemu na prostorima Bosne, čak se i do danas čuvaju neke legende o njemu. Sasvim je moguće da je postojao još neki pod imenom Novak i da on nema veze sa onim iz Poreča. Premalo je dokaza da bi mogli da zaključimo nešto sa sigurnošću, ali za sad, na osnovu svega što smo imali prilike da vidimo i čujemo, Starina Novak je hajduk koji je stizao u mnoge srpske krajeve i njegovo prisustvo se i dan-danas oseća. Nebojša, mi Srbi smo jako čudan narod! Negiramo i ono za što imamo čak i previše dokaza, dok drugi narodi (npr. Englezi) od legende naprave istoriju. Što se "respektabilnih autora" tiče, većina njih negira prisustvo Strarine Novaka na ovim prostorima jer o tome nema pismenih zapisa, a usmeno predanje se obično ne uzima za istorijski dokaz. Da budemo iskreni, mi Srbi među istoričarima i nemamo nekog eksperta za hajduke, jer da imamo oni bi već iz epskih pjesama vidjeli da hajduci nikada nisu pljačkali Turke u svom rodnom kraju... Ne slažem se sa tobom da je Starina Novak dolazio i na Romaniju. Ja sam ubjeđen da je on ovdje boravio mnogo godina jer je njegova prisustnost u narodnom predanju jako velika. Kad kažem "boravio", mislim na onu narodnu "Đurđevdanak - hajdučki sastanak, Mitrovdanak - hajdučki rastanak". Drugim riječima, većina hajduka je preko zime odlazila u svoj kraj jer su karavanski putevi bili zatrpani snijegom pa je bilo mnogo manje plijena. U isto vrijeme, ljudi su morali da obiđu i svoje žene i porodice. Vrlo je moguće da je Starina Novak u selu Donja Krčina (mislim da se ono nalazi u opštini Ugljevik) imao jednog svog jataka. Ali, pođimo redom: 1) Od Romanije do Poreča na Đerdapu vazdušnom linijom ima preko 200 kilometara, i trebalo je bar sedam dana da se sporednim putevima na konju taj put. Da podsjetim, hajduci nisu mogli da koriste Carigradski drum, mada je put preko Rogatice, Višegrada, Užica i Kragujevca ujedno i najkraći put do Đerdapa. Zbog toga su, vjerovatno, išli preko Bijeljine, Zvornika ili Srebrenice. Ove dionice u su bile mnogo bezbjednije za putovanje hajduka. Postoji mogućnost da nisu svake godine išli istim putem. 2) Ako ideš sa Romanije u Istočnu Srbiju, bilo pješke ili na konju, po putevima onoga vremena si dnevno moga da pređeš maksimalno 50 kilometara. Drugim rječima, to znači da bi romanijski hajduci prvi put morali da prenoće negdje prije Vlasenice (udaljenost Sokolac-Vlasenica je negdje oko 58 kilometara) a zatim kod Zvornika (udaljenost Sokolac-Zvornik) je negdje oko 100 kilometara. 3) Ukoliko su hajduci Starine Novaka ikada boravili u selu Donja Krčina, to može da znači da su u Poreč išli čamcima, niz Savu i Dunav. Po meni, ovo je sasvim moguće jer putovanje drumovima je bilo izuzetno opasno, a iskusne čamdžije (kakvi su bili ljudi sa obale Dunava) su tu dionicu mogli da pređu noću, dok bi se danju skrivali na riječnim adama. Da još jednom naglasim, bilo je veoma važno imati pouzdane jatake, do kojih se u to vrijeme veoma teško dolazilo, a oni koji su imali petlje da jatakuju bi dobijali dovoljno blaga čak i crkvu da izgrade. Ne bi me čudilo da je onaj ko je osnovao manastri Tavna ujedno bio i jatak Starini Novaku. 4) Konačno, uvijek sam se pitao šta su hajduci radili sa krupnijim predmetima koje bi zaplijeni od Turaka. Dukate je bilo lako odnijeti u Poreč. Međutim, pozlaćeni pehari, sablje, bodeži, platno i krupnija roba je predstavljala mnogo veći problem. Moguće je sve ovo završavalo kao nagrada jatacima! Ako baš hoćeš, iz zapisa Vuka Karadžića možeš zaključiti da je on epske pjesme zapisivao uglavnom od guslara koji potiču upravo iz Istočne Bosne, Hercegovine, te Užičkog i Lozničkog kraja. U porečkom kraju Starina Novak i nije baš mnogo opjevan u pjesmi! Zanimljivo bi bilo upoznati se i sa rumunskom verzijom priče o Starini Novaku. I kod njih je on dosta prisutan, međutim ne znači da je Starina Novak njihov čovjek. Oni imaju i muzičku grupu koja se zove po njemu - "Baba Novak". Sve što hoću da kažem na ovom mjestu jeste da u narodnom predanju ima dosta tragova iz prošlosti, i mnoge bi se stvari mogle i dokazati ukoliko bi se neko tome doista posvetio. Vjerujem da u Turskoj postoje zapisi o njegovom pljačkanju karavana! U isto vrijeme, na našim prostorima postoji tendencija da se negira sve što je srpsko, pa bi trebalo ispitati i pozadinu tih "renomiranih istoričara" koji poriču postojanje Starine Novaka na Romaniji. Možda oni u svemu tome imaju nekakve druge interese a ne da se dođe do istine. Micanovićplemena - 68760 - 22.04.2012 : Bozo Micanovic Podgorica - (0)
Interesuje me porjeklo prezimena Micanović u Pivi. Potraga za rodbinomrodoslov - 68730 - 21.04.2012 : Marinko Erceg Banjaluka - (0)
Poštovani, pročitao sam na ovom sajtu da gosp. Tomić Željko posjeduje spisak poginulih vojnika u 1. svjetskom ratu. Ne znam da li je to tačno i da li je to spisak poginulih srpskih vojnika iz Srbije ili se odnosi na srpske vojnike koji su se borili na strani Austrugarske. Iz opštine Glamoč, u 1. svjetskom ratu regrutovano je oko 3. 500 vojnika, a poginulo ih je 435. Medju tim poginulim nalaze se moji stričevi Erceg Kosta i Pavle i druga rodbina. Molio bih gospodina Tomića da mi odgovori da li je to tačno, i da li uopšte postoji takav spisak i kako do njega doći. S poštovanjem! Marinko, koliko je meni poznato, takav spisak ne postoji. Ja sakupljam i imam podatke o srpskim dobrovoljcima romanijskog kraja, koji su se borili u srpskoj vojsci. Za Doku!madjarski_srbi - 68668 - 18.04.2012 : Aleksandar Aleksic Banja Luka - (0)
Doko.. .. Pisao sam Vam na email koji ste naveli, a pišem i ovde jer ne znam šta ćete prvo pogledati. :) Pozdrav Aleksandar A. Mirkovići iz Peljave kod Ugljevikarodoslov - 68574 - 15.04.2012 : Sladjan Mirkovic Vienna, Austria - (0)
Zdravo, ja sam rođen u Tuzli (BiH) i mi slavimo sv. Panteliju. Moj otac mi je pričao da su odavno pre 200 ili 300 godina dva brata došla iz Hercegovine u selo Peljave (Republika Srpska, blizu Ugljevika) i jedan od njih je se zvao "Mirko", i po tome smo mi sve djeca tog Mirka, zato se i zovemo Mirkovići! U našem selu ima i više Mirkovića, i svi smo nekako familija. Pokušao sam da ustanovim moju porodično stablo, ali sam stao na mom pra pra pradedi Ostoji, koji ima isto ime kao i moj otac! Da li neko zna poznaje neke Mirkoviće iz Hercegovine? Mnogi Mirkovići tvrde da dolaze iz Crne Gore. Možda je i taj Mirko po porijeklu iz Crne Gore? Mozda je bizao od Turaka pa je preko Hercegovine stigao jednog dana u Peljave kod Tuzle? Može li mi neko nešto reći i pomoći saznati odakle sam ja? Budi te mi pozdravljeni! Slađan Mirković Lazarevići iz Aranđelovcaplemena - 68568 - 15.04.2012 : Dragana Lazarevia Arandjelovac - (0)
Tražim istoriju porekla Lazarevića u Aranđelovca. Ako je neko čuo za bata Laku iz Sjenice, da mi pomogne da saznam šta se zbilo, pa se preselio u Šumadiju. Srbski simbolisrpski_simboli - 68562 - 15.04.2012 : Dušan Internet - (1)
Nisam istoričar, ali se bavim istraživanjem svega vezano za srbstvo. Došao sam do spoznaje da je krst sa simbolima tačke, polumjesecoidnim simbolima u poljima krsta, stariji od "Vizantije" i hrišćanskog tumačenja ovog simbola. Uostalom kao i naše Slave. Dvoglavi orao je starosrbski simbol koji je preuzela "Vizantija". Originalno je "Vizantije" prije toga imala skroz drugi simbol, orla sa jednom glavom. Takože, Vizantija je naknadno izmišljeno ime koje su smislili Germani kako bi omalovažili carstvo i zametnuli tragove. Originalni naziv "vizantije" je Romeja, i naš Car Dušan je bio vladar Srbljem i Romejom, a ne nekakvom Vizantijom. Trebali bi početi stvari nazivati onakvim kakve su bile. Takođe je pogrešno išta u antici nazivati grčkim, pošto je naziv za grčki narod tek uveden 1800 i neke. Car Dušan je na kraju krajeva izgradio Meteore, a ne nekakvi Grci. Kritska kultura je starosrbska, a nekakvih grka. Aleksandar Veliki je bio naše gore list, a ne nekakvih Grka. Pelezgi narod po kojem Peloponez nosi ime nema nikakve veze sa Grcima i da ne nabrajam dalje. Nema potrebe Romeju nazivati Vizantijom, niti grcima pripisivati toliki značaj u našoj istoriji. Na kraju krajeva i grčko pismo je nastalo po ugledu na našu azbukovicu (Vinča je starija od sve "grčke" civilizacije. Čak su nam i naziv za azbukovicu naše drevno pismo nametnuli kao Ćirilicu, nekakvom popu koji čak nije ni bio u našim krajevima, pa nije ni mogao da nam donese pismenost koju smo već ionako imali. Što se tiče boja na našoj zastavi nisam stekao kompletnu sliku, ali po analogiji stvari i tu nam unose falsifikate. Pogledajte boje na skoro svakoj zastavi sadašnjih slavenskih zemalja i svaka ima crvenu, plavu i bijelu. Recimo Lužički Srbi (Srbi iz današnje Njemačke) imaju plavo-crveno-bijelu zastavu. I to su Srbi, nismo samo mi odavde Srbi. Imaju i oni što šta da ispričaju o srbstvu samo ih niko ništa ne pita. Teško je danas nositi bremen imena srbskog, pa treba poštovati svakoga ko smije da se izjasni kao Srbin u nesrbsim sredinama. Hajduci gore Romanijehajduci - 68533 - 13.04.2012 : Zeljko Tomic Sokolac - (1)
Prije svega, treba napomenuti da u ta sumorna vremena nije bilo lako biti pobunjenik protiv turske carevine! Turci su hajduke, a i njihove jatake, surovo kažnjavali! Najprije bi ih mučili: čupali nokte, vadili oči, sjekli jezike, derali kožu.. . Tortura je bila osmišljena tako da žrtva živi što je moguće duže, jer bi osuđenik na smrt obično završavao nabijanjem na kolac, što bješe turska specijalnost. Ovakav način egzekucije je izvođen na javnim mjestima i u prisustvu velikog broja stanovnika jer je imao za cilj zastrašivanje stanovništva, sprečavanja budućih pobuna i suzbijanja jatakovanja. Slična sudbina je čekala i porodice hajduka i jataka. Ukoliko bi se za nekoga čak i posumnjalo da je bio hajduk tj. jatak, njegovu porodicu je čekala smrt, sa izuzetkom mlađih žena i djevojaka koje bi bile odvođene u hareme.. . Ipak, uprkos ovako surovim represalijama, hajdukovanje je cvjetalo u na svim teritorijama pod turskom okupacijom, uključujući i Srbiju i Republiku Srpsku. Međutim, zbog ovakvih okolnosti u Carevini, hajduci su morali da primjenjuju posebnu taktiku. Upravo zbog sigurnosti njihovih porodica, hajduci nikada nisu napadali i pljačkali Turke u svom rodnom kraju. Ukoliko bi se, ipak, desilo da je neki odvažni domaćin na svom kućnom pragu ubio Turčina, kompletna njegova porodica je morala da se odmah preseli u drugi dio Carstva. Ovakvih slučajeva je bilo mnogo, ali pošto su migracije bile učestale, ništa nije bilo neobično da se neka porodica preseli na drugu teritoriju i promjeni prezime. Bilo je dovoljno prijaviti se turskoj lokalnoj upravi da si došao iz Crne Gore, teritorije koja nije bila pod njihovom vlašću. Tipičan primjer za ovo su moji preci, koji su na Glasinac došli oko 1830. godine kao Danilovići, a tamo su se po Tomi, najstarijem članu porodice, nazvali Tomići. Upravo zbog sigurnosti njihovih porodica, hajduci bi odlazili da hajdukuju u predjele koji su i po 200 do 300 kilometara daleko od njihovog rodnog kraja. Na ovaj način bi bili sigurni da ih niko neće prepoznati, pa kada se vrate na svoja imanja mogli su da nastave bezbjedno da žive. Hajduci su u narodu uglavnom bili poznati pod nadimcima. Čak i kada bi neki hajduk bio uhvaćen, on ni na najstrašnijim mukama ne bi odao svoj identitet. Upravo zbog ovih razloga, na Romaniji nije bilo lokalnih harambaša. Ukoliko bi se neki mladić otisnuo u hajduke, on bi odlazio u Hercegovinu ili Zapadnu Bosnu da tamo "sječe Turke", tako da su najpoznatiji romanijski hajduci bili porijeklom iz Hercegovine i Istočne Srbije. Treba napomenuti i to da je gora Romanija bila pravi magnet za hajduke. U to vrijeme ona bješe obrasla gustom, crnogoričnom šumom bez mnogo puteva i šumskih staza. Ipak, najvažnije je bilo to što je preko nje prolazio čuveni "Carigradski drum" kojim su se kretali bogati turski karavani natovareni blagom iz Sarajeva i Srednje Bosne. Pošto je Romanija udaljena svega 25 kilometara od Sarajeva, predstavljala je i prvu pogodnu lokaciju na kojoj su se mogli presresti i opljačkati turski karavani, što je ujedno značilo da su hajduci na tom mjestu imali mogućnost da se domognu najboljeg plijena. Hajdučija je za tursko carstvo bila značajan faktor nestabilnosti. Ekonomske štete su trpjeli ne samo trgovci, nego i sakupljači harača za turskog sultana. Iako su se karavani kretali pod jakom oružanom pratnjom, njihovo prisustvo veoma često nije bila dovoljno da zaštiti trgovce od domišljatih hajduka. Najpoznatiji romanijski hajduk je bio Starina Novak. Rođen je negdje oko 1530. godine u Poreču, malom mjestu na obali Dunava, nedaleko od Donjeg Milanovca. U toku svoje bogate hajdučke karijere postao je izuzetno dobar ratni strateg pa ga je u kasnim godinama njegovog života kao vojskovođu angažovao vlaški kralj Mihajlo Hrabri. Starina Novak je poginuo je 5. februara 1601. godine u Klužu, na teritoriji današnje Rumunije. Pretpostavlja se da je nadimak "Starina" dobio zbog toga što su ga hajduci zvali "Babo", pa se zbog toga u nekim istorijskim izvorima pominje i kao "Baba Novak". Preživjeti četrdeset godina čuvajući "druma kroz planinu" i otimati blago od Turaka mogao je samo čovjek koji je imao pouzdane jatake, veliku inteligenciju i izuzetne ratničke sposobnosti. Narodni pjesnik za njega kaže "da je od siline glasa Starine Novaka otpadalo lišće", a da "njegovoj sablji ne izmiče (pobježe) niko". U narodnoj pjesmi takođe piše: "Što propušća deli-Radivoje, dočekuje mladi Tatomire: što uteče mladu Tatomiru, dočekuje dijete Grujica; što propusti dijete Grujica, to dočeka Starina Novače. " Dalje, u jednoj epskoj pjesmi za Starinu Novaka stoji sledeće: "Oči su mu dvije kupe vina, trepavice od utine krilo. " Starina Novak je na Romaniji hajdukovao sa svojim bratom Radivojem, koji se zbog svog niskog rasta u pjesmama pominje i kao "Mali Radojica" ili "Deli Radivoje". Pored toga, tu su hajdukovali i harambašini sinovi Tatomir i Grujo, od kojih je ovaj zadnji u narodnom predanju poznat i kao "Djete Grujica". U istoriji je zabilježeno da su u družini Starine Novaka hajdukovali još neki članovi njegove porodice, koji su u 17. vijeku postali istaknuti hrišćanski oficiri u borbi protiv islamizacije i za oslobođenje Balkana od Osmanlijskog carstva. U narodnom predanju glasinačkog naroda utrti su duboki tragovi o ovoj, vjerovatno i najslavnijoj hajdučkoj družini iz doba Turaka. U narodnim pjesmama ovoga kraja Starina Novak je opjevan kao da je: "Od Glasinca, polja širokoga, sa visoke Gore Romanije" Na južnoj strani Romanije se nalazi se i čuvena Novakova pećina, koja je svoj naziv dobila po ovim velikom harambaši koji se u njoj skrivao od turskih potjera. O Starini Novaku nema mnogo pisanih dokumenata, izuzev onih koji se vezuju za vlaškog kralja Mihajla Hrabrog. Zbog toga ga Rumuni svojataju kao njihovog nacionalnog junaka. Međutim, nemoguće je zanemariti sve one istorijske činjenice koje se navode u epskim pjesmama, a koje u 19. vijeku zapisa Vuk Karadžić. Iako nije rođen na Romaniji, kroz svoje četrdesetogodišnje vojevanje protiv Turaka, srodio sa njegovim stanovništvom i jatacima, tako da ga mi i dan-danas smatramo istinskim sinom našeg kraja i simbolom borbe srpskog naroda protiv turskog jarma. Pored Starine Novaka, na Romaniji je hajdukovao i Mijat Tomić, poznati hajdučki harambaša iz 17. vijeka. Za njega kažu da je bio iz Hercegovine. Po narodnom predanju ovaj junak je "od gladi crnu zemlju jeo, a od žeđi s lista vodu pio, dok je junak družbu sakupio". A kada ga je muka otjerala u hajduke, počelo je tursko blago da "silazi" u njegove džepove i vatra da proždire zulumćarske čardake. Epski pjesnik za njega kaže da je bio nježna srca prema jagnjetu koje je ostalo bez majke, ali i da je bio bezdušan prema nasilnicima. Vojvoda Milenko osnovao prvi srpski haremsrpske_vojvode - 68528 - 13.04.2012 : Ratko Obrenovic Detroit, USA - (0)
Vojvoda Milenko Stojković je rođen 1769. na obali Dunava, u selu Kličevcu - mestu gde marihuana sama raste i smatra se korovom - u Požarevačkoj nahiji, Stojković je pismenost i umeće terzijskog (krojačkog) zanata stekao u manastiru Nimniku. Kao imućni domaćin postao je vođa ustanika u svojoj nahiji, a kada su u leto 1804. srpske i turske carske vlasti donele odluku da pogube odmetnute beogradske dahije, zbog čijeg zuluma i seče knezova je došlo do narodnog bunta, Stojković je određen da izvrši presudu. Sa grupom od pedesetak momaka otišao je na Adu Kale (ostrvo-grad na Dunavu, potopljeno 1971. prilikom izgradnje HE "Đerdap") gde su se dahije sklonile, primorao upravnika grada da mu oda kuće u kojima se kriju, a onda ih tokom noći posekao svu četvoricu za šta je bogato nagrađen novcem i skupocenim darovima. Kada mu je uoči bitke na Ivankovcu 18. avgusta 1805. Hafiz-paša niški poručio da mu se skloni s puta, Milenko mu je odgovorio: "Rđa bio ako ti se uklonio!" Sačekao ga je sa svojim buljubašom (kasnije vojvodom) Petrom Dobrnjcem i do nogu potukao. Kada su 1807. Srbi svom snаgom udаrili na Turke, Milenko je zauzeo Poreč nа Dunаvu gde se potom i preselio. Ali ne zbog vojevanja, već zbog sladostrašća. Pored žive venčane žene neku vrstu harema začeo je još u rodnom Kličevcu, a čim je osvojio tursko utvrđenje u Ramu iz harema komandanta grada zarobio je nekoliko žena i poveo ih sa sobom u Poreč. Konačno popunjavanje harema usledilo je nakon srpskog osvajanja Beograda krаjem 1806. godine kada je poginulo mnogo Turаkа, a veliki broj Turkinja udovicа sa decom, glаdne, prosile su po beogrаdskim trgovima. Bilo ih je toliko, zabeležio je Vuk Kаrаdžić, dа se ulicаmа skoro nije moglo proći od njih. Ustanici nisu mogli dа ih zbrinu pa su 1807. odlučili dа ih pošаlju u Tursku. Ukrcali su ih nа dve lаđe i poslali Dunаvom zа Vidin. Kаd su lаđe prolazile Poreč, vojvoda Milenko ih je zаustаvio i lično obavio vizitu. Odаbrаo je nаjlepše žene i zаdržаo ih zа sebe, а lađe je pustio dа nаstаve put. U to vreme u Kličevcu je umrla njegova zakonita žena Milenija (po nekim izvorima - Mileva) sa kojom je imao dva sina i kćer, a Milenko se ponovo oženio Milenom, udovicom krajinskog obor-kneza. Iako je drugoj ženi obećao da će raspustiti harem, obećanje nije ispunio, već je i Milenu poslao u Kličevac, dok je on živeo u Poreču sa desetinama haremskih žena. U knjizi "Ljubаvi srpskih vlаdаrа i političаrа" istoričar Radoš Ljušić beleži da je u Stojkovićevom haremu bilo i robinjа i slobodnih ženа, uglavnom Turkinja, ali i Vlаhinjа. Iako je kod podređenih izazivao veliko strahopoštovanje, prema ženama je Milenko bio bolećiv. Kаda bi se koje zаsitio, obično bi je udаvаo za nekog vojnika ili ih je jednostavno otpuštаo i dаvаo im slobodu dа idu gde žele. A decu rođenu u haremu, od kojih je nekima i sam bio otac, poklаnjаo je udаtim Srpkinjama koje nisu mogle dа imаju porodа. Na česta putovаnja po Negotinskoj krаjini obično je sа sobom vodio nekoliko ženа koje su gа posluživаle pićem, kаfom i duvаnom, a ponekad je i svojim gostimа dozvoljаvаo dа borаve sа ženаmа iz njegovog hаremа. S obzirom na to da je bio jedаn od vođа opozicije protiv voždа Kаrаđorđа, u goste su mu često dolаzili istomišljenici. Otuda i pretpostаvkа dа je rudnički vojvodа Milаn Obrenović, stаriji brаt knezа Milošа, uprаvo u Milenkovom hаremu dobio sifilis od čegа je i umro krаjem 1810. u Bukureštu gde je pokušao da nađe lek. Vojvoda Milenko Stojković je, navode istorijski izvori, bio mudar čovek, od onih koji ne govore mnogo, ali kada nešto kažu, ima se šta i čuti. Bio je srednjeg rasta, crnomanjast i vrlo dopadljiv. Kao takvome, još dok je bio momak, nije mu odolela jedna mlada Turkinja koja mu je rodila sina, a potom umrla. To dete - koje Milenko nije priznao, već su ga prihvatili njegova sestra i njen muž Ujezin i dali mu ime Đuka Stojković - posle Drugog srpskog ustanka postaje knez knežine Ramske. Uživajući u porečkim slastima Milenko je vremenom došаo u direktan sukob sа Kаrаđorđem koji ga je proterаo iz Srbije. Milenko je rаspustio hаrem i u izgnаnstvo u Rusiju, koja ga je prihvatila dodelivši mu penziju i čin pukovnika, poveo samo svoju miljenicu - Vlajnu Katinku - sa kojom se kasnije i oženio i dobio sina Iliju. Umro je 1831. u Bahči Saraju, na Krimu, na obali Crnog mora. Njegovo ime nosi jedna ulica u Beogradu i fudbalski klub iz Kličkovca. Pored Milenka Stojkovića i druge vojvode u Prvom srpskom ustanku (Pavle Cukić, Petar Nikolajević Moler, Veljko Petrović) živeli su sa dve žene u isto vreme. Na virus poligamije nije bio imun ni sam knez Miloš koga je lepotom i hrabrošću opčinila upravo žena iz Milenkovog harema - Jelenka Turkinja iz Vidina, dugogodišnja kneževa ljubavnica koju su, za razliku od "velike gospođe" kneginje Ljubice, zvali "mala gospođa". Knez je sa Jelenkom imao sina Teodora koji je sa majkom živeo i umro u Rumuniji. Istorija Srednjeg veka (1)srednji_vijek - 68480 - 11.04.2012 : Ratko Obrenovic Detroit, USA - (0)
Reforme Dioklecijana i Konstantina Prvi zadatak bio je da se oslabe namesnici provincija. Iskustvo je pokazalo da jaki namesnici sanjaju o samostalnosti. Carstvo je podeljeno na četiri dela, sa dva avgusta i dva cezara na čelu, koji su imali svoje pomoćnike - prefekte. Svaki cezar je trebalo da zameni avgusta na prestolu posle njegove smrti. Kasnije, pod Konstantinom vlast je ponovo prešla u ruke jednog cara, pri čemu su četiri dela na koje je Carstvo bilo podeljeno dobila naziv prefekture. Prefekture su se delile na 12, kasnije 14 dijeceza, sa vikarima na čelu. Karakteristično je da vikari nisu bili potčinjeni prefektima već mimo njih neposredno caru. Dijeceze su se sastojale od provincija, u svakoj provinciji postojali su municipiji, pojedini gradovi sa okruzima, koji su nosili naziv pagi. Pagus je termin koji se u Srednjem veku koristi kao oznaka za administrativni okrug. Vojna vlast je odvojena od civilne, naročito na granicama gde su postavljene posebne vojne vlasti, tkzv. duces. Kasnije, pod Konstantinom u pojedinim provincijama i prefekturama ustanovljene su dužnosti vojnih starešina (magistri militum). Prvi dvoru je obrazovan jedan stalni savet u čiju je nadležnost prešlo rešavanje svih pitanja u Carstvu. Ovaj savet poznat je pod nazivom constitorium principis. Kancelar sa titulom comes et questor sacri palatii bavio se stvaranjem novih zakona i izdavao carska naređenja. Ministarstvo carskih imanja, na čelu sa comes rerum privatarum upravljao je carskom zemljom i carevom imovinom. Ministar finansija sa titulom comes sacrarum largitionum - upravljao je blagajnom Carstva. Postojala je i neka vrsta ministarstva unutrašnjih i spoljnih poslova kome se na čelu nalazio magister officiorum. On je vršio policijski nadzor širom Carstva uz pomoć specijalnih agenata poznatim pod imenom curiosi. Formirana je i brojna birokratija, novi vladajući sloj u Carstvu koji je konkurisao starom vladajućem sloju magnata-zemljoposednika. Da bi car imponovao svojim podanicima, zaveden je raskošan ceremonijal, car počinje da se oblači u raskošna odela i stavlja na glavu dijademu i nosi titulu dominus, dok je stanovništvo nazivano subiecti. Od vremena Konstantina velikog hrišćanstvo postaje priznata religija na istoj ravni sa paganstvom (Milanski edikt 313. godine), a potom i jedina državna religija. Karakter same crkve počinje da se menja, od religije siromašnih postaje religija u čijoj crkvenoj organizaciji vladaju bogataši. Uvodi se episkopski položaj i čitava hijerarhija a ideologija sve više osveštava postojanje robovlasničkog društva. Vojska kasne rimske države sastoji se od comitatenses-a, odabranih odreda razmeštenih u unutrašnjosti zemlje, dok su se drugi odredi razmeštali po pograničnim oblastima i nazivani su limitanei. Ukinuta je pretorijanska garda i formirani su palatini, koji su stajali pod neposrednom komandom dvora. Povećani su vojni rashodi i pojačan broj legija, ali su one ujedno i usitnjene, sa 5 hiljada na između 1 i 2 hiljade vojnika. Varvari se primaju u vojsku pod sledećim uslovima: ako su postajali federati, ili saveznici. Ti vojni odredi raspoređivani su mahom na kantonovanje na teritoriji Carstva. Drugi oblik vojne službe jesu oni koji su se predali, tkzv. dedititii. Oni su smatrani za pobeđene neprijatelje i dobijali su parcele u pograničnim oblastima. U vezi sa prelazom čitave zemlje na odnose naturalne privrede morao se dati naturalni karakter i državnom gazdinstvu. Vojska se izdržavala od namirnica koje im je stanovništvo neposredno dostavljalo. Sastavljeni su posebni obroci za vojnike (annona), koji su se sastojali od hleba, mesa, soli, vina, maslinovog ulja i sirćeta. Slično je bilo i sa činovništvom, ali su oni pored obroka dobijali i određene količine odeće, srebra, posuđa, čak i ljubavnice. Dioklecijan je 297. godine izvršio poresku reformu, po kojoj je utvrđeno ubiranje poreza u naturalnom obliku. Izvršen je popis stanovništva i porez je moralo da plaća stanovništvo čitavog carstva, sa izuzetkom grada Rima. U vreme Konstantina uveden je porez na teret trgovaca i zanatlija koji se naziva lustralis collatio. Njega je ukinuo vizantijski car Anastasije (491-518). Velika seoba naroda (IV - VII vek)Germanske najezde U IV veku granica rimskog carstva nije razdvajala čisto rimski od čisto varvarskog sveta. Još od poslednjeg veka pre Hrista Rimljani i varvari su uticali jedni na druge. Od IV veka bilo je unajmljenih germanskih odreda u rimskoj vojsci, i germanski regruti su imali veliku ulogu u legijama i pomoćnim jedinicama. Mnogi visoki rimski oficiri bili su germanske krvi. Nezavisni keltski narodi bili su slabi ostaci jedne moćne rase. Za proteklih pet vekova pre Hrista Kelti su vladali prostranim zemljama koje su se prostirale od centralne Nemačke i Balkana do obala Atlantika. Razvili su veoma naprednu civilizaciju, bili vešti u obradi metala i majstori za izradu metalnih proizvoda. Najranija poznata otadžbina germanskih naroda bile su oblasti koje okružuju zapadni deo Baltičkog mora i severnu Nemačku od reke Odre na istok. Odatle su se oni postepeno širili preko centralne Evrope. Istočno krilo germanskih naroda prošlo je kroz zemlje današnje Poljske i Ukrajine, osvajajući stepe severno od Crnog moga. Na donjoj Rajni su živeli Franci, dok su u gornjem toku živeli Alamani. Markomani su bili u današnjoj Češkoj, dok su Vandali i Gepidi držali ugarsku ravnicu. Odatle do Dona prostirale su se zemlje Gota. Iza Franaka u SZ Nemačkoj obitavali su Saksonci, dok su Angli i Jiti zauzimali poluostrvo Jitland. Tokom IV veka germanski narodi su opsedali granice Carstva. Na SZ, Angli i Saksonci svojim brodovima su opsedali britanske obale. Rim je zato imenovao komandanta saksonske obale da se bori protiv njih. Duž istočne obale podignute su tvrđave, a jedna legija je povučena iz Velsa. Na donjoj Rajni Franci su držali obe strane granice, ali u različitim službama, a isto je bilo i na gornjem toku. Vizigoti su živeli na donjem Dunavu, dok su se Ostrogoti nalazili od Dnjestra do Dona. Oko 370. godine mongolski narod, Huni, prodiru preko Alana na ostrogotske države, koje su izložene napadima. Germani se u IV veku lako odlučuju za ratovanje, kao način života. Pljačkaška pustošenja preko rimske granice donosila su ujedno i zadovoljstvo i korist. Germani nisu želeli da pokore Rimsko carstvo, oni su jednostavno želeli da uzmu udeo u bogatstvu. Velika seoba naroda počela je u prvoj polovini IV veka i trajala je od druge polovine IV veka do druge polovine VI veka. Tada su brojni germanski narodi došli u Rimsko Carstvo a u Evropski deo Rimskog Carstva došla su slovenska plemena. Udarna snaga trajala je oko 200 godina, to je bio sudar 2 civilizacije. Prvi su upali Goti. Goti (Izvor je Jordanes (VI vek), on je bio u rodovskim vezama sa ostrogotskom porodicom Amala. Bio je vladarski notar pa je prešao u crkvenu službu i postao episkop. Više ima podataka o Ostrogotima nego o Vizigotima. Počeo je da se bavi istorijom "De origine actibusque Gothorum" - "O poreklu i delima Gota" u XII knjiga. Pišući istoriju sluzio se Kasiodorovom istorijom Gota (koji je bio u službi Teodoriha) a to delo se očuvalo samo u Jordanesovoj istoriji. Kod Jordanesa ima i legendarnih izveštaja ali i istorijskih činjenica. Jordanesovo drugo delo je "De regnorum et temporum succesiorum" - kratka istorija sveta, nevešta kompilacija starih istoričara. ) Goti su živeli u donjem toku reke Visle, danas severna Nemačka, delom u Poljskoj, ostrvo Gotland i u S Skandinaviji. Počeli su da se kreću prema SE u drugoj polovini II veku naše ere. Dok su bili na N nema podataka o njima. Vesti tek iz III, a naročito iz IV veka. Goti su prešli do reka Prut, Dnjestar, Dnjepar, Bug i usput su se podelili na one koji su išli na zapad i one koji su išli na istok. Razmestili su se u zaleđu Crnog mora - na zapadu-zapadni Goti, na istoku - istočni Goti. Zatekli su kraj kultivisaniji od njihovog, topliji i plodniji, dobro razvijenu zemljoradnju. Na obali C. mora bile su prvo grčke, a posle rimske kolonije gde su dolazili karavani iz Rusije. Tu su živeli Sarmati, Skiti koje su Goti pokorili uključujući i neka germanska plemena. Kroz III vek živeli su održavajući veze sa Carstvom koje je moralo da im ustupi Dakiju jer su se Goti približili rimskoj granici na Dunavu. Rim polako od III veka napušta sve teritorije preko Dunava. U vreme Konstantina, Goti sklapaju ugovor po kome dobijaju status federata. Konstantinu treba vojska i Goti obećavaju 40 000 vojnika. Goti su bili već sasvim blizu rimske granice koja ih je privlačila zbog pljačke. U to vreme 70-tih godina IV veka kroz "Vrata Naroda" nadiru Huni, surov narod iz Azije. Hunska konjica uništava sve pred sobom. Prvi su na udaru Ostrogoti koji se suprotstavljaju 375. g. Hunima. Huni ih pobeđuju i na bojnom polju Herman Arih, njihov kralj ostaje mrtav. Ostrogoti su uključeni u Hunski plemenski savez i Huni ih vuku sa sobom u osvajanja. Stari Slovenistari_sloveni - 68466 - 11.04.2012 : Zeljko Tomic Sokolac - (0)
Najčešće je zastupljeno mišljenje da je riječ "Sloveni" izvedena od riječi "slovo", što i danas u ruskom jeziku označava imenicu "riječ". Drugim riječima, pojam "Sloven" označava ljude koji govore isti jezik, tj. ljudi koji mogu jedni druge da razumju. Ovo je sasvim suprotno od slovenskog naziva za Nijemce. Dok svi ostali evropski narodi Nijemce nazivaju "Germani", Sloveni za njih imaju sasvim drugačije ime. Riječ "Nijemac" potiče od slovenske riječi "nijem", što znači da su ih slovenski narodi tako nazvali zbog toga oni nisu govorili, nego su mrmljali. Ime "Nijemac" se ukorjenilo u svim slovenskim jezicima ("Slavic languages"):
Posebno treba naglasiti da Sloveni ovo ime nisu koristili između sebe. Kako su oni, negdje u 5. vijeku naše ere, dali ime Nijemcima, isto tako postoji vjerovanje da su ostala evropska plemena dala njima ime Sloveni. Naime, neko je opazio da se sva slovenska imena završavaju na "slav" ( Miroslav, Radislav, Vladislav, Stanislav.. . ) pa ih tako prozvaše "Slavs" ili "Slaveni" što je kasnije evoluiralo u "Sloveni". Takođe postoji teorija da riječ "Sloveni" označava mjesto porjekla ovih naroda. Ukoliko je ovo slučaj, onda je riječ "Sloveni" izvedena od Istočno-slovenske riječi "Slavuta", što je ustvari bilo staro ime za današnju rijeku Dnjepar. U istorijskim udžbenicima je pisalo da su se Sloveni naselili na Balkan. Riječ "Sloveni" označava veliku grupaciju naroda koji se međusobno razumju zbog sličnosti jezika, ali nije tačno da su se Stari Sloveni naselili na Balkan jer su se na te prostore naselili samo Srbi, Bugari i Hrvati. Hoću da napomenem i to:
Drugim riječima, izgleda da se samo jedan ili dva slovenska naroda doselila na Balkan. Zbog toga bi bilo pravilnije pisati o doseljavanju Srba i Bugara na Balkan, nego o doseljavanju "Starih Slovena". Čovjek stekne utisak da su se sva ta slovenska plemena sručila na naše prostore: Rusi, i Česi, Bjelosrusi, Ukrajici, Poljaci, Slovaci.. .. Međutim, prava istina je da su se na Balkanu održala samo dva jezika (srpsko-hrvatski i bugarski) pa otuda treba govoriti o doseljavanju dva naroda na Balkan. Konačno, pojam Slovena kao etno-lingvističke grupe treba izbjegavati u toku pisanja istorije. Istorija treba da bude jasna i bez ikakvih zabuna, poput one komunističke dogme da su se na Balkan doseli "Stari Sloveni" a da su potom od njih nastali Srbi, Hrvati i ostali vještački narodi. Janičaripoturice - 68458 - 11.04.2012 : Kenan Sarajevo - (0)
Janičari su bili obavezni da služe do svoje 35 godine vojnom redu kojem su pripadali. Nakon toga su se ili penzionisali i dobivali zemlju i nagradu, najčešće se vraćajući u zavičaj da postanu velikoposjednici age i begovi ili je manji dio njih priman na najviše položaje u carstvu i ženio žene iz sultanovog harema (oni najbolji kao Radojica). Janičarski red nije bio topovsko meso koje je masovno ginulo, nego lična sultanova garda čije su se ogromne kasarne nalazile odmah do sultanovog dvora. Od malih nogu su ti ljudi svaki dan upražnjavali sport, i trening na hladnom i vatrenom oružju, i isključivo su išli u bitke u kojima je i sultan, odnosno veliki vezir učestvovao i služili su kao lična zaštita sultana odnosno vezira, i rezerva u slučaju da treba presuditi u bici. Rijetko su ginuli, jer su rijetko ulazili u bitku, a onda zbog svoje uvježbanosti i naoružanja imali minimalne gubitke u odnosu na druge dijelove vojske npr. spahije, akindžije, ordiju ili recimo pravoslavce vojnuke ili martologe koji su bili pomoćna vojska. Janičari su zabilježeno je masovno izginuli samo pod Bečom 1529 i 1683, jer su to ujedno i jedini veliki porazi koje su doživjeli u svojoj dugoj i slavnoj istoriji. Nemaš ti pojma o janičarima, a ni taj tvoj institut za Orjentalne nauke u Sarajevu u kome, kako ti kažeš radi 50 naučnika. Ovom prilikom, jer nemam više volje da se raspravljam sa tobom, navešću ti citat iz "Enciklopedije Srednjeg Istoka", tj. "Encyclopedia of the Middle East". Nju su srećom pisali Turci, a ne muslimani iz Bosne, pa u njoj ima i dosta istine. Zbog ostalih, koji možda ne govore engleski, prepričaću zadnja dva paragrafa u ovom citatu ispod:
Evo ti za ovaj put dokaz da je svirepi sultan pobio preko 100,000 janičara. A ti kažeš da ih nije koristio za "topovsko meso". Ukoliko hoćeš, ja ti mogu navesti još dosta sličnih primjera! Janissary A Janissary (from the Turkish Yeni Cheri or Yani Cheri, meaning, "new soldiers") was a soldier in the standing army of the Ottoman Turkish Empire. The Ottomans were the first to devise a standing army in recent times, giving them an immense advantage over Europeans countries. The Janissary corps was formed about 1380 by Sultan Murad I Bey (though he was not called "Sultan" at the time, Ottoman rulers eventually were all given this title). The Janissaries lasted until about 1826, when their many revolts and increasing ineffectiveness led to the abolition of the corps and its replacement by a modernized army. They replaced the feudal ghazi army with a core consisting of a small body (about 1,000 -20,000 troops originally) of trained professional soldiers who were supposedly loyal only to the sultan. They had their own marching band and music, and fearsome whirling dervishes who were to become infamous in Europe and Russia. At the end of the fifteenth century there might have been a thousand Janissaries. Additional provincial Timariot, about 40,000 troops in the fifteenth century, made up the rest of the Ottoman soldiers. Unlike other soldiers in that era, Janissaries were full time soldiers paid a cash wage during both war and peace. In war, they received a part of the spoils as well. At first Janissaries may have been recruited from war prisoners. Later, they were recruited by systematic abduction of Christian youths from their families in the devshirmeh system, which raised them as soldiers from a young age (as young as 8 but as old as 20) in special academies. They were forced to convert to Islam, as non-Muslims were not allowed to bear arms. The Janissaries were originally archers, but the Janissary force became particularly important with the introduction of firearms. Infantry carrying muskets proved more effective than cavalry equipped with sword and spear, but such soldiers required intensive training. Only a standing army could really master firearms and infantry drill. Janissaries adopted firearms from about the 15th century. By the 16th century, the main weapon of the Janissary was the musket. Janissaries also made extensive use of early grenades and hand cannon. The Ottomans had an elaborate system of logistics and auxiliary support systems. The Ottoman army had a road engineer corps, a corps to pitch the tents and make camp, a corps to bake the bread, a cebeci logistic corps to manage the weapons and ammunition. The Janissaries also had a medical corps consisting of Muslim and Jewish physicians, and the Turks had organized field hospitals. These innovations made the Ottoman army the most formidable force in Europe for a long period. Initially, Janissaries had few rights and were not allowed to marry until retirement. They wore moustaches, but could not grow beards, the sign of free men. By the fifteenth century, the Janissaries had become a powerful political force within the Ottoman state, and were gradually granted increasing rights, which made them increasingly autonomous and a threat to the state. By the 16th century they were allowed to marry, and their sons, even if born Muslims, could enter the army. In 1648 the Janissaries deposed and murdered Sultan Ibrahim I. Janissaries, 1583 Service with the Janissaries became so desirable that in 1683, Sultan Mehmet IV abolished the traditional devshirmeh system of conscription, and both Christian and Muslim free men applied or sent their sons willingly for service as Janissaries. The Janissaries supplemented their income by engaging in trade and other pursuits, losing their military discipline and causing them to develop interests that were often opposed to those of the ruler. They were tools in and initiators of palace intrigue and revolted several times. By the 1820s, there were about 135,000 Janissaries, an expensive drain on the increasingly meager income of the empire. The Janissaries prevented modernization of the army, which would abolish their privileges and perhaps replace them with more disciplined modern troops. The Janissaries failed to suppress the Greek bid for independence in the 1820s, providing evidence of their inefficiency and of the urgency of the need for reform. In 1826, they got wind of the plans of Sultan Mahmud II to form a new style army, and revolted. The Sultan, however, had foreseen their reaction and provided himself with loyal troops. The Janissary barracks in Istanbul and provincial headquarters were shelled, and most of them were eventually killed or banished. The Janissary corps was abolished. Mi smo Srbi iz Mađarskemadjarski_srbi - 68448 - 10.04.2012 : Doko Susic Tukulja / Madarska - (0)
Kao prvo, pozdravjam sve one koji čitaju ovu stanicu. Ja živim u Mađarskoj, nekih 30 km od Budimpešte, selo u kojim živim se zove Tukulja, mađarski Tokol. Naši stari su već zaboravili odakle su stigli ovamo, ali neki podaci ipak pokazu pravac i to je vas grad i okolina ( Olovo, Fojnovo, Sebrenino, Vitorog , Foča, brdo Chlum i reka Krivaja) Po nekim podacima, oni su krenuli u više grupe od 1625. godine pa sve do 1687. godine a u ovoj zadnjoj godini je krenuo nekih 5000 osoba. Oni su rekli uvek da su oni "RAC"-i . Kad bi neko mogo da pomaže ili ima neku informaciju il' barem je čuo nešto u vezi toga, bio bi srećan kad bi obavesto mene u vezi ove informacije. Unapred vam zahvaljujem! Doko Susic Tukulja ( Tököl) gyokahŽgmail. com Brate Srbine, svaka ti čast što si se javio. Poznato mi je da u Mađarskoj ima jedva 10.000 Srba, ne računajući one koji su se tamo naselili u zadnjih 20-tak godina. Pored toga, relevantni naučni podaci ukazuju i na to da je veliki broj današnjih Mađara vodi porijeklo od Slovaka i Srba. Ovaj podatak je toliko važan za mene, da ću mu odmah posvetiti novu stranicu! Janičaripoturice - 68446 - 10.04.2012 : Kenan Sarajevo - (0)
Što se janičara tiče - teško da se može generalizovati. Ne znam odakle vam informacije o Osmanskom carstvu, jer to nije jača strana srpske istoriografije. Tačno je da su najuspješniji među njima ostajali na Istoku, često na najvišim položajima. Većina ih je sačuvala svoj jezik, pa se naš jezik koristio kao komandni u janičarima, pa čak i na dvoru i na Porti. Radojica Baja Mehmed paša Sokolović je najbolji primjer. Dio ih se vraćao u zavičaj i upravo su oni bili vođe islamizacije u svojim selima i porodicama. To je u Bugarskoj bolje obrađeno i zapamćeno, ali samo ću reći da je jedan takav bio i Ferhat-paša Vuković-Desisalić kod nas u Vrhbosni koju znaš kao Sarajevo odn. Sarajevsko polje. U kasnijoj fazi svi muslimanski muškarci na Baščaršiji su primljeni u janičare i bili stalna vojska u Sarajevu. Preporučujem vam da malo više čitate na tu temu.. . i to autoritete. Poštovani, Kao prvo, zamolio bih te da se fokusiraš samo na jednu temu, jer ne mogu na jednom postu da ti dajem deset odgovora. Ovaj put ću ti odgovoriti na tvoje pitanje u vezi janičara. Na tu temu sam pročitao jako mnogo knjiga, a najbolji izvor smatram spise koje je ostavio Vuk Karadžić, koji je zapisao da su Turci poslije Kosovske bitke 1389. godine u Malu Aziju odveli više od 200.000 Srba, a poslije porobljavanja samo iz Bosne i Crne Gore su odveli dvostruko više djece. Zbog toga je i sasvim logično da se dvije stotine godina u turskoj Porti, za vrijeme dok je Srbija bila porobljena od Turaka, govorilo - srpski. Ne bosnanski, nego srpski! Pored toga, vjerovatno si čuo da je ugovor Turske sa mađarskim kraljem Ladislavom iz 1495. godine potpisan na srpskom, tačnije ćirilicom. Drugim riječima, Srbi koji su prisilno odvedeni u Tursku nikada nisu zaboravili svoje korjene. Primjera radi, dječak Radojica, poznatiji kao Mehmed paša Sokolović, je izgradio most na mjestu gdje su ga Turci splavom preveli preko Drine. Most je napravio u znak sjećanja na njegovu majku (Srpkinju) koja je ostala da plače na drugoj obali rijeke. Veliki broj onih koji su zauzimali ugledne položaje u Turskoj carevini, su se nakon propasti Otomanske imperije vratili u Makedoniju, noseći sa sobom zvono za crkvu koja je ozidana u Galipolju. Napominjem da je ovo bila jedna velika migracija, a stručnjacu kažu da je riječ i do 40.000 Srba muslimana. Mnogo kasnije, njih će Tito da pretvori u Makedonce. E sada, pošto si shvatio da "ćurak" na vagi može da pretegne i na jednu i na drugu stranu, hoću da ti objasnim i zašto je sultan bivše Srbe naseljavao u Malu Aziju, a Arnaute i Arape u Bosnu. Sultan nije htio da dozvoli da se ugledne i sposobne vojskovođe, nošene emocijama rodnog kraja, okrenu protiv njega samog. Evo i jednog primjera! U prvoj polovini devetnaestog vijeka, muslimani Bosne i Hercegovine su podigli bunu protiv turske okupacije. Vođa srpsko-muslimanskog ustanka bio je Husein - beg Gradaščević. Njega su podržavale mnoge plemićke porodice, a ustanici su otvoreno pozivali sve Srbe muslimane da se osvete Turcima za srpski poraz na Kosovu polju 1389. godine. Ustanici su krenuli s vojskom iz Sarajeva prema Travniku 1831. godine, a suprostavila im se turska vojska na čelu sa Sulejmanpašićima Skopljacima: Mustaj-pašom i Osman-alajbegom. Nadomak Travnika, dvije vojske su se žestoko potukle. Pobjedila je vojska Srba muslimana, a Skopljaci su se spasili bjekstvom u Duvno. Husein - beg Gradaščević je desetak godina vojevao rat protiv Turaka. Jednom prilikom je prodro u Srbiju i pobjedio je tursku vojsku i na Kosovu. No, 1851. godine je turska vojska, sastavljena od Arnauta, na čelu s Omer-pašom Latasom (poturčenim Srbinom iz Like) upala u Bosnu i ugušila ustanak bosansko-hercegovačkih Srba muslimana. Bez obzira što su pristalice kapetana Gradaščevića bile privržene islamskoj religiji i protivile se sultanovim reformama o proširenju prava hrišćanima, njihov pokret je imao srpsko nacionalno obelježje - borbu protiv okupatora iz Azije, oslobađanje Bosne i Hercegovine i pripajanje Srbiji. Tu srpsku svijest kod muslimanskih ustanika, prepoznao je njemački istoričar i pisac Leopold Ranke. U knjizi "Srbija i Turska u devetnaestom veku", Ranke će, na str. 114, navesti da su Srbi muslimani pevali: "Mi idemo na Kosovo ravno, Gde nam stari slavu izgubiše, Staru našu slavu prađedovsku. I mi ćemo na polju Kosovu Il' izgubit vjeru i junaštvo, Ili ćemo, ako Alah dade, Dušmanina svoga pobjediti, I u Bosnu vratiti se slavno." Nadam se da ti je sada jasno zašto je sultan poturčene Srbe - janičare naseljavao u Malu Aziju. On jeste cjenio poturice, i o tome govori podatak koliko je njih napravilo uspješne karijere u Osmanlijskom carstvu, ali je svaka sultanova odluka bila mudra. Jedna od njih je da je ono malo srpskih janičara, koji bi preživjeli mnogobrojne bitke i ratove u toku njihove duge vojne karijere, sultan nagrađvao tako što bi im dodjeljivao imanja u Maloj Aziji. Znao je on bolje od bilo koga drugog, da poturicama ne treba skroz vjerovati! Pitaš me odakle sve ovo znam! E pa vidiš, prijatelju moj, ja čitam knjige i na engleskom, a takvi izvori su mnogo pouzdaniji i bolji od knjiga koje se pišu na našim prostorima. I Turci imaju dosta internet prezentacija koje govore o ovoj problematici, a ima i tekstova na engleskom jeziku. Ukoliko znaš turski, mogu da ti izdvojim i pošaljem par citata. Uostalom, shvatićeš da u ovome ima dosta logike, pa pošto si (siguran sam u ovo) jako pametan čovjek, prihvatićeš neke stvari i bez neke velike potrebe za daljim dokazivanjem. Ja ne isključujem mogućnost da su se neki janičari vratili na područje Bosne i Hercegovine. Međutim, radi se o procentualno jako malom, takoreći zanemraljivom broju. Hajde da malo razmišljamo logično: Recimo da Osmanlije odvedu 1000 srpskih dječaka u Tursku. U internatima, u kojima bi ta djeca učila turski i savlađivala ratničke vještine, do njihove punoljetnosti vjerovatno bi bar njih 50-tak umrlo. Nakon toga, samo mali broj njih bi, kod starosti od 23 do 25 godina, bio odabran za ulazak u janičarske jedinice, u kojima bi ratovali 35 godina. Ostali bi služili kao obezbjeđenje plemstvu, i na drugim sličnim funkcijama. Poznato je i to da je sultan svoje veterane (one koji su u vojsci bili oko 30 godina) slao u najžešće bitke, sa namjerom da ih što više izgine kako ne bi morao da im plaća penzije, da ne govorimo o onima sa većim zaslugama, kojima je morao i da dijeli zemljišne posjede. U najboljem slučaju, možda bi svega 10% janičara doživjelo starost i dobilo penziju. Ovo, prije svega, što su Turci stalno vodili ratove, bilo na granicama Carstva, ili su morali da guše bune. Obični ratnici bi uglavnom ostajali da žive u Istanbulu, a oni uticajniji bi odlazili na svoja imanja u Maloj Aziji. Janičari su prestali da budu prava vojska 1566. godine, kada su od sultana dobili dozvolu da se mogu ženiti. Pored toga, od janičarske ruke su padale i sultanske glave. U 1622. godini janičari su pogubili mladog sultana Osmana II, a 1648. godine i sultana Ibrahima I. Janičari nisu smatrani "slobodnim ljudima", pa im zbog toga nije bilo dozvoljeno da nose brade (samo brkove) jer su brade bile obilježja slobodnih građana Carevine. Od tog jako malog broja penzionisanih janičara tek poneki "bezemljaš" bi eventualno odlučio da se vrati u Bosnu. E, ako bi se takav vratio, on bi već imao oko 60 godina, pa ne vjerujem da je bio u stanju da sa svojim "alatom" napravi sve vas muslimane koliko vas trenutno živi na tim prostorima. Da bi shvatio da sam u pravu, navešću ti i jedan primjer iz vremena sadašnjeg. Od svih onih ljudi koji su otišli u Australiju ili Kanadu, veoma mali broj će se pod starost vratiti u Bosnu. Ovo je zbog toga što oni u inostranstvu imaju djecu kojoj ne pada na pamet da se vrate na siromašni, krševiti Balkan. Nove generacije hoće da žive tamo gdje su se rodile i "gdje je civilizacija." Oni hoće da ostanu tamo gdje im je dobro. A roditeljima ne preostaje ništa drugo nego da ostanu tamo gdje su njihova djeca i unučići, bez obzira na to što ih drma nostalgija vezana za nekakve bosanske vukojebine... Nadam se da su se tvoji i moji stavovi bar malo približili u pogledu janičara... Bosna i Bosancipoturice - 68437 - 10.04.2012 : 0069 - (0)
Par rijeci na temu "Bosne" i "Bosanaca". Gospodin Tomić je lijepo i eksplicitno objasnio da je jedna stvar geografska odrednica tipa "Bosanac" a druga pripadnost jednom narodu. Istorija srpskog naroda seže duboko u prošlost i dostupna je svima ali problem je što istorija "muslimanskog", a još manje "bošnjačkog" naroda seže najdalje do 1974. godine, a najbliže do 1992 (ili već neke) godine. Zvuči otrcano ali jeste tako! Koju Bosnu ja trebam da doživim kao svoju? Onu istu koja nije ispoštovala volju srpskog naroda RBIH na referendumu nego na silu izgurala referendum o nezavisnosti. Ili možda Bosance sa ekavskim naglaskom koji su se naselili po rubnim dijelovima gradova i napravili kuće uz pomoć SDA koja im je pomagala u izgradnji kuća tako što im je doturala oružje 1990. i 1991. i ekspresno im mijenjala mjesto boravišta iz Novog Pazara u Najnoviji Pazar tj. Sarajevo. Treba li i ja da navijam za "našu" Bosnu uz tradicionalne navijačke poklike "alahu ekber" i ispod zastave ljiljana. Ti isti ljubitelji Bosne su mene istjerali iz nekadašnjeg grada Sarajeva a moje roditelje otjerali u logor... Sada, kad ste vidjeli, da vas ni Amerika više ne zarezuje dva posto, kada sve vaše laži padaju jedna za drugom, kada iz vaših njedara izlaze guje tipa Jašarevića i ostalih uglednih Bosanaca sa ekavskim naglaskom, sada biste malo Srba da se malo prikrijete pod maskom multi sranja... Nekada ste vezali šahovnice uz SDA zastave i ljiljane, sad ih možete vezati uz one crne zastave sa arapskim natpisima. Tražili ste, gledajte. Cijenim svakoga ko ima hrabrosti da pogleda istini u oči i da kaže kako je bilo. Niko nije sjajan izašao iz ovog glupog rata, ali je zapanjujuća upornost većine vas koji još uvijek slavite datum kada se Alija preselio na ahiret a u sebi znate, ali ne smijete priznati, da ste se debelo zajebali još davne 1991. godine... O narodima, naciji, janičarimapoturice - 68434 - 10.04.2012 : Sarajlija74 Sarajevo - (0)
Najveći dar evolucije (ili kako to vi vjernici kažete Boga) je pravo na slobodu, a sloboda je najveća vrijednost uz ljubav naravno. U Sarajevu se u krugovima koje to zanima vrlo slobodno raspravlja o svemu, pa i religiji, pa i Islamu i to vrlo kritički do tačke negacije (Bosna je postojala i prije muslimana i hrišćana pa će i poslije njih), ali nije to popara za svaka usta i svaku pamet, u našoj zaostaloj maloj zemljici, gdje se većina bori sa elementarnom pismenošću. Nisam religiozan, i ne priznajem religijski identitet kao osnovni, već samo porijeklo i jezik. Ne mogu ja kao čovjek slovenskog porijekla biti isti narod sa nekim ko je turskog, mađarskog ili ko zna kojeg porijekla, jer se slučajno kod nas nalazi islamska religija. Nismo mi isti narod, i vjera nije za mene nikakav identitet, i nikakva vododjelnica nacije (Arapi i Turci nisu moja braća, već više dušmani). Nije slučajno da do 1993. nije bilo moderne bošnjačke nacije. Prvi ja, a takođe i masa drugih na suprotnoj strani od vaše ne smatramo da se od mješavine naroda može i treba stvarati bilo kakva, pa i bošnjačka nacija. Mi naprosto nismo narod i nacija, već "miješana salata". Možda je najpoštenije rješenje bio jugoslovenski identitet, ali religija nije dala da se on formira. Što se optužbi tiče da su "muslimani" srpski genetski otpad, samo da kažem da većina muslimana, kao i pravoslavaca, na Balkanu nisu slovenskog porijekla, pa ne mogu biti ni slovenski otpad. Ali .. . oni muslimani koji jesu srpskog porijekla (cca. 30 %) potiču od ponajviše od janičara koji su kao mali odabirani od najjače i najbistrije srpske djece, pa će biti prije da su genetska elita srpskog naroda, a nikako otpad. Ja i nisam rekao da su pravoslavni Srbi danas manjinom Sloveni isključivo zbog miješanja, a bilo je i toga, i milom i silom, već time što je u moderni srpski korpus integrisano svo pravoslavno stanovništvo na teritoriji gdje Srbi danas žive, a bilo je tu i Ilira i Vlaha (Rumuna) i Cincara i Grka i šta sve ne. Da se srpska nacija formirala po porijeklu i krvi - mnogi bi današnji musliman i katolik bio i jeste 100% slovenski Srbin. Ali, i mnogi naš pravoslavac bi danas bio Rumun, Albanac, Grk ili nešto treće. Nisam vizantolog, ali sam čitao Ostrogorskog poprilično, i veoma se divim Vizantijskoj kulturi, i smatram da je veliki zločin bio prepustiti Konstantinopolis Turcima (grijeh Zapada), što je i nas koštalo viševjekovnog ropstva, jer je "Grad" bio i naš štit od osvajanja, i odatle nam je sva moderna kultura i znanje (uz arapsku Španiju, je Vizantija 1000 godina jedina bila svjetionik znanja i kulture, ustvari jedini pravi grad u Evropi). Slovensko mnogoboštvo i poštovanje prirode je prava religija u punom smislu, i ne bih se složio da nas je hrišćanstvo spasilo. Prije podijelilo na pravoslavce i katolike, plus muslimani kao "šlag" na tortu. Ako se ičemu kolektivno trebamo vratiti - onda je to naša izvorna slovenska duhovnost. Sarajlija, iz tvog prethodnog teksta izbacio jedan paragraf, a umalo ga nisam i izbrisao jer ne želim da na ovoj stranici širim dezinformacije i laži. A ti si napisao sledeće: "Srbi imaju najviše mongolskih i albanskih gena" Pa jesi li ti, bolan, ikada vidio Mongola? Oni su mali, ružni i kosih očiju. Srbi su visoki, lijepi i nemaju kose oči. Da su se Srbi mješali sa mongolima, danas bi većina nas imala kose oči. Sa druge strane, da malo više znaš istoriju, vjerovatno bi znao da su Mongoli pustošili i harali uglavno Sjevernu Evropu (Njemačku, Francusku) i Podunavlje sve do Iraka. Ne znam da li ti je poznato, ali u Iraku danas živi oko 15% potomaka upravo tih Mongoala. Mongoli su bili ratnički narod. Oni su jeli, čak i spavali na svojim konjima. Svoje zarobljenike su uglavnom ubijali, nisu ih vodili nazad u Mongoliju. U vrijeme kada su Mongoli harali Evropom, Srbi su uglavnom živjeli u planinskim predjelima i rijetko su imali dodira sa Mongolima. Eto, toliko o tvojim "naučno dokazanim činjenicama" da Srbi imaju najviše mongolske krvi! Što se Albanaca tiče, njih je u Albaniju došao otprilike jedan pun autobus, ali su se otprilike (kao i Srbi) umnožili u planinama i kasnije sišli u doline rijeka. Naučno je dokazano da je gotovo jedna polovina današnjih Albanaca crnogorsko-srpskog porjekla. Najveća glupost koju si u ovom članku napisao je da su "muslimani koji jesu srpskog slovenskog porijekla" potiču od janičara. Pa znaš li ti, bolan, da su janičari odvođeni u tursku kada su imali šest do četrnaest godina. Otuda ne stoji tvrdnja da su odvođena najpametnija djeca, jer u ono vrijeme baš i nisu postojali testovi inteligencije. Znaš li ti da su u ono vrijeme Srbi svojoj muškoj djeci rezali po prst ili dva, jer Turci takvu djecu nisu uzimali u janičare. Znaš li ti da se 99% janičara nikada nije vratilo u Bosnu. Veliki broj njih je poginuo u ratovima u Aziji. Drugi su se nakon 1566. godine ženili sa Turkinjama i zasnivali svoje porodice, uglavnom negdje dolje u Anadoliji. Prema tome, rijetki su slučajevi kada vi muslimani imate malo janičarske krvi. Poturčavanje muslimana u Bosni se dešavalo nad čitavim porodicama, pa čak i selima. Naučno je dokazano da vi imate manje od 1% turske krvi. Hoću još jednom da napomenem da ti, a i većina ljudi na našim prostorima, ne shvatate razliku između naroda i nacije. Narod ima svoje porjeklo, istoriju, tradiciju, jezik, kulturu, običaje, fizičke karakteristike i još mnogo drugih obilježja. Narod se ne stvara političkom odlukom, zasjedanjem u nekoj zgradi na koju padaju granate, već vjekovima, milenijumima... Primjera radi, Srbi i Hrvati imaju toliko zajedničkog, da naučnici još uvjek raspravljaju da li su Srbi i Hrvati dva različita naroda. O muslimanima kao narodu, niko i ne diskutuje. Nacija je definisana političkim granicama jedne zemlje. Zbog toga je apsurdno kada ti kažeš da "mi muslimani hoćemo da imamo svoju naciju". Kako to misliš "mi muslimani?" Valjda si htio da kažeš da biste vi muslimani željeli, da skupa sa Srbima i Hrvatima, napravite jednu naciju? E, odmah da ti kažem da je vrijeme nacija već odavno prošlo i da nije vrijeme za stvaranje bosanske nacije. Jer, ako Bosna uđe u Evropsku Uniju, samim time će se izbrisati državne granice i prestati potreba za stvaranje bosanske nacije. Tada možemo da raspravljamo o mogućnosti stvaranja "evropske nacije," koja će po broju naroda ličiti na onu "američku naciju," ali mislim da ni od toga neće biti ništa. Treba da napomenem i to da su komunisti glavni krivci što naš narod ne razumje razliku između pojma "narod" i "nacija". Oni su odradili dobar posao u prepravljanju tih definicija, pa ti savjetujem da uzmeš neku englesku enciklopediju i pročitaš pravo značenje ovih riječi. ZA: Poturicepoturice - 68433 - 10.04.2012 : Sve za Srbiju Beograd - (0)
Citiram tvoje reči: "Neće Srbija vas bosanske Srbe kao ni Hrvatska Bosanske Hrvate. Niste vi njihovi, vi ste Bosanci i može te se deklarisati da ste vanzemaljci ali kada u Americi kažeš da si sa Sokoca, oni će reći da si Bosanac. " Hajde pusti da se mi sa svojom braćom iz Republike Srpske o svemu lepo dogovorimo i popričamo. Uz svo dužno poštovanje prema nezavisnim državama kao što je BH Federacija i Republika Hrvatska, mi ćemo u našoj zemlji sa našom braćom da živimo kako mi želimo. Ostale bih zamolio da ne gledaju u tuđ tanjir, tuđ novčanik, i tuđi krevet. A ti bi ipak trebao da se zapitaš, i to javno, zašto u Sarajevu ima više Kineza nego Srba. I zašto se niko ne vraća u Rajvosa, a to nije odluka samo Srba već i Hrvata i Jevreja. O religijamapoturice - 68427 - 09.04.2012 : Sarajlija74 Sarajevo - (0)
Svi balkanski narodi su mješavine naroda koji su istorijski naseljavali ove prostore u prošlosti, tako da nema govora o tome da postoje neki "čistokrvni narodi". Svaki od naših naroda potiče od barem 5 do 7 većih genetskih skupina (naroda) iz prošlosti. Srodstvo je regionalno, pa je Srbin iz Hercegovine sličniji Hrvatu ili Bošnjaku iz Hercegovine, nego Srbinu iz Vojvodine ili Istočne Srbije i obratno. Bukvalno je većina ljudi iz iste regije srodno, pa čak i krvno vezano iako imaju različite religije. Dakle, porijeklo, jezik ili mentalitet kod nas nisu vododjelnica nacije ni naroda, već vjera! Ovdje se stalno proteže da je prihvatanje Islama bila prodaja vjere za večeru i izdaja, sa čime se donekle i mogu složiti, ali ne treba zaboraviti i da je prihvatanje hrišćanstva i pravoslavlja od 9 do 11 vijeka bila svojevrsna izdaja izvorne slovenske i ako hoćete srpske tradicije i identiteta. Vizantija jeste slala misionare među Slovene, ali su konačnu odluku da prihvate hrišćanstvo donoslili slovenski knezovi koji su dijelom i uz vizantijsku pomoć ognjem i mačem širili pravoslavlje među Slovenima koji nisu bili voljni da prodaju svoju izvornu kulturu i običaje za večeru. Isto su radili i katolici, a kasnije i muslimani. Batina i šargarepa! Podmiti koga možeš, ubij koga moraš. Sve vjere sa Bliskog Istoka nisu naše. I Islam i Hrišćantsvo su po svojoj filozofiji i stavovima strani slovenskom čovjeku. Ovdje je neko "izvalio" da Islam i Hrišćanstvo nemaju ništa zajedničko, a posebno pravoslavlje i Islam. Ima nešto istine u ovom potonjem, jer se pravoslavlje jako udaljilo od svojih blisko-istočnih i jevrejskih korijena. Samo treba reći da je Isus Hrist bio Jevrejin, a ne Grk ili neki pravoslavac. Bio je obrezan, a znamo kako danas histerično pravoslavci brane obrezivanje nazivajući to lošim i muslimanskim običajem, krijući od svog naroda da je to biblijski i izvorni običaj hrišćana i Jevreje. Isus nije jeo svinjetinu, itd. itd. Mogli bi ovako satima... Sarajlija, kao prvo, pozdravljam tvoje stavove. Za jednog muslimana (a znam sigurno da to jesi) ovo je jako zdravo razmišljanje, i ja ti za mnoge stvari koje si na ovom mjestu napisao skidam kapu. U potpunosti se slažem sa tobom da ne postoje "čistokrvni narodi". U to su iskreno vjerovao samo Hitler i Pavelić, kao i još neke, njima vjerne, pristalice. Ja u to ne vjerujem, niti sam ikada vjerovao! Slažem se sa tobom da je, veoma često, "srodstvo regionalno". Kao primjer toga, često sam navodio podatak da su današnji Hrvati sa Konavla sve do Drugog svjetskog rata slavili krsne slave, a da su Tomići sa Konavla moji dalji rođaci. Isto važi i za Srbe iz Istočne Srbije: asimilacijom Ilira na tom području oni su poprimili dosta njihovih gena - ali su ipak ostali Srbi sa većinskim srpskim genima. Zbog toga oni danas, još uvijek, govore srpski jezik, a ne nekakav "ilirski" koji je postojao. To što Srbi u Istočnoj Srbiji imaju dosta ilirskih gena, oni mogu da "zahvale" Keltima, koji su u svom ratničkom pohodu poharali Bosnu i kompletno ilirsko stanovništvo potisnuli u istočni dio Balkanskog poluostrva. Ovo ujedno znači da u Bosni veoma mali broj muslimana ima ilirskih ilirskih gena. Međutim, srodstvo (kako ti tvrdiš) nije uvijek regionalno! Tipičan primjer za to je područje Glasnica, koje je oko 1830. godine bilo potpuno uništeno od kuge. Nakon toga, područje Glasinca je naseljeno sa potpuno novim stanovništvom, koje još uvijek u svom govoru ima onaj karakterističan, crnogorski akcenat. Mnogo sam se iznenadio da, npr. stanovništvo Srebrenice i Glasinca imaju potpuno drugačiju strukturu stanovništva, a ova dva područja se takoreći graniče. 1) Stanovništvo Srebrenice sačinjavaju: Srbi koji su u planinskim predjelima oko Srebrenice živjeli još u vrijeme prije Turaka. U samom gradu Srebrenica su živjeli Kelti i Sasi koji su se pomješali sa lokalnim stanovništvom, uglavnom srpskim. Kasnije su se svi oni utopili u mnogobrojne poturice koje su u 19. vijeku na te prostore došli iz Srbije, odakle su ih protjerali Karađorđevi ustanici. 2) Stanovništvo Glasinca sačinjavaju Srbi iz Crne Gore, naseljeni na to područje u nekoliko etapa. Postoji nekoliko knjiga koje detaljno opisuju doseljavanje na Glasinac u periodu između 1830. i 1930. godine. Treba napomenuti da su Srbi u Crnoj Gori svoju "čistošu" uspjeli da zadrže vjekovima, iz prostog razloga što su živjeli u nepristupačnim planinskim predjelima koji nisu bila od velikog interesa za osvajače. Zbog tog razloga se Srbi u Crnoj Gori nisu mnogo mješali sa drugim narodima. Treba da znaš još jednu činjenicu: značajnije mješanje naroda se počelo dešavati tek sa izgradnjom velikih gradova i razvojem industrije. Drugim riječima, ovaj fenomen se uglavnom vezuje za noviju istoriju. U istoriji srpskog naroda, o kojoj sam pisao i na ovim stranicama, stoji da je svega stotinjak hiljada Srba došlo na Balkan iz svoje postojbine. Pošto su Srbi uglavnom bili nomadi, naselili su uglavnom nepristupačne planinske predjele. Osvajači (Avari, Huni, Kelti...) u te krajeve nisu zalazili. Njih su uglavnom interesovale doline rijeka (Dunav, Sava, Bosna, Neretva...) pa su oni uglavnom pustošili naselja koja su se nalazila na njihovom putu. Nakon nekoliko stotina godina provedenih u planinama, u miru i bez ratova, srpska plemena su značajno ojačala pa su se poput lavine sručila u doline rijeka i osvojili sve veće gradove na Balkanu. Primjera radi, navešću ti podatak da je Beograd pao pod vlast Srba tek 1284. godine. Prvi srpski kralj koji je vladao Beogradom bio je Stefan Dragutin (1276 - 1282), vladara Kraljevine Srema. Ipak, najveća glupost koju si ovdje "izvalio" jeste tvoja tvrdnja da se pravoslavlje jako udaljilo od svojih blisko-istočnih i jevrejskih korijena. Pa znaš li, bolan, da je pravoslavlje religija koja je nabliža originalnom hrišćanstvu! To najbolje objašnjava engleska riječ za pravoslavlje: oni ga nazivaju "Orthodox", tj. ortodoksna religija, što u prevodu znači da se nije mjenjala. Pored nje, katoličanstvo takođe ne spada u sektaške religije, ali su oni tu svoju religiju iskrivili uvođenjem niza promjena u crkvi, a u Srednjem vijeku su je značajno uprljali tako što su pod okriljem crkve na lomači spalila preko 30,000 žena. Vidim da ti je poznato da je Isus bio obrezan i to jeste tačno. Međutim, već je Sveti Jovan, a to ti je onaj čiko koji je u rijeci Jordan krstio Isusa Hrista i na taj način ga preveo u hrišćanstvo, bio protivnik sunećenja. Malo je glupo raspravljati sa tobom o hrišćanstvu, jer si za to totalni laik, ali da ti napomenem da je upravo Vizantija raširila hrišćanstvo. Dok je u Rimu vladao mrak i orgijanje, dok su rimski vojnici proganjali hrišćane tako da su oni morali svoju vjeru ispovjedati u katakombama, današnji hrišćanski svijet treba da zahvali Konstantinu I (272 n.e. - 337 n.e.) što se hrišćanstvo održala kao religija. Da napomenem za neuke, Konstantin I je bio prvi rimski imperator koji je primio hrišćanstvo. Zahvaljujući upravo njemu i Istočnom rimskom carstvu, ova se religija očuvala a kasnije i značajno proširila. Ne znam koliko poznaješ istoriju, ali Vizantijska kultura je bila više grčka nego rimska. Konstantinopolj je cvjetao punih 1000 godina, i bio je najveći i najmoćniji grad u Srednjem vijeku. Dugo godina je djelio slavu Vizantijskog carstva, koje se na kraju svelo samo na taj grad na Bosforu, koji je pod Turke konačno pao 1453. godine. Inače, Konstantinopolj se nalazio na istom mjestu gdje se danas nalazi Istambul, a Vizantija se nalazila na teritoriji današnje Turske. Prvi značajniji prodor hrišćanstva među Srbe se desio u 10. vijeku, a prvi srpski vladar koji je primio hrišćanstvo bio je Stefan Nemanja (1113 - 1199). Nemanja je bio naslednik Vukanović dinastije, a osnivač poznate dinastije Nemanjića. On je bio Veliki župan Raške, slavne srpske države na Balkanu. Prilikom svog krštenja uzeo je grčko ime Stefan. U pravu si da su Srbi sa velikom mukom i otporom primali hrišćanstvo. Ipak, istine radi treba napomenuti da smo mi Srbi, prije nego što smo primili hrišćanstvo, bili mnogobošci, pa nam hrišćanstvo dođe prva prava religija. Čak i danas, 12 vjekova nakon primanja hrišćanstva, Srbi su iz te svoje drevne tradicije sačuvali mnogo važnih detalja: krsne slave (svaka porodica ima svog sveca, zaštitnika familije), unošenje i paljenje badnjaka ( hrast je bio sveto drvo kod starih Srba)... Kao što vidiš, mi se i dan-danas ponosimo i ne stidimo onoga što smo bili prije 12 vjekova, pamtimo i njegujemo svoje porjeklo i tradiciju, što se ne bi moglo reći ni za jedan evropski narod, a pogotovu za muslimane jer Islam u to vrijeme nije ni postojao kao religija... Islam i Hrišćanstvo imaju mnogo toga zajedničkog! Danas se pouzdano zna da je Kuran nastao tako što je Muhamed prepričavao Bibliju i prilagođavao njene tekstove tradiciji i vjerovanju svoga naroda. Eto, toliko o jednom bolesniku, koji je od epilepsije bolovao još od svoje 5. godine, a za koga su čak i njegovi roditelji vjerovali da je bio opsjednut đavolom. Ovaj podatak sam našao u jednoj engleskoj enciklopediji koja kaže da riječ đavo dolazi od arapske riječi "džin" (engleski "jinn"). Možda Isus nije jeo svinjetinu, ali je bar bio normalan i lijep! Možda je bio Jevrej, ali se pokrstio i postao hrišćanin. I na kraju, da pomenem i jednu važnu stvar! Na Vjeronauci sam učio da Srpska pravoslavna crkva ne preporučuje svojim vjernicima da diskutuju o religiji, čak nije dozvoljeno ni studiranje drugih religija. Isto pravilo važi i za Islam, kao i za Katoličanstvo. Ovom prilikom ti si me "navukao na tanak led" pa sam sa tobom "ukrstio koplja" u vezi religije, ali budi siguran da mi se ova greška više nikada neće ponoviti jer ću članke koje porede hrišćanstvo sa bilo kojom drugom religijom - ubuduće brisati! Petrovići od Šekovićarodoslov - 68426 - 09.04.2012 : Dragan Beograd - (0)
Zovem se Dragan Petrović i potičem iz sela Petrovića na Borogovu, sa Gornjih Brajinaca, više Šekovića. Da li neko može da me uputi na porijeklo moje porodice. Neki podaci ukazuju na to da vodimo porijeklo od Kosorića - Drobnjaka, ali nisam u to siguran. Slavimo Đurđevdan. Hvala! Bosanacpoturice - 68423 - 09.04.2012 : Edison Bosanac Vučitrn - (0)
Moderatoru, Pažljivo pratim ovaj sajt, pa nekad mi se neko pisanje sviđa nekad ne, ali to nije sporno. Ne možemo svi lijepo pisati kao gospodin Žugić. Sporno je što ste vi gospodine toliko zadojeni mržnjom prema svemu što je Bosansko da je to prosto nemoguće. Poznajem još jednog takvog "Dodika" i više vas nema. Vi očito imate problem sami sa sobom. Pobjegli ste iz svoje zemlje i sada lajete na ostatak svijeta. Zašto je to tako? Pišeš o maticama srpskoj i hrvatskoj. Neće Srbija vas bosanske Srbe kao ni Hrvatska Bosanske Hrvate. Niste vi njihovi, vi ste Bosanci i može te se deklarisati da ste vanzemaljci ali kada u Americi kažeš da si sa Sokoca, oni će reći da si Bosanac. Tako ti je bilo i u Titino vrijeme! Bosanci su bili svi narodi koji su rođeni i živjeli u BiH. Turska jeste ovim prostorima harala 500 godina, ali mi nismo nešto pretjerano ljubitelji Bosforovaca. Njima njihovo, nama naše. Ali obzirom da si solidno načitan, kako ne znaš da je dosta tragova iz tog doba ostalo ne samo u Bosni nego i diljem Balkana. Jesil i sam dosta puta u govoru upotrebljavao turcizme, Pojedini nazivi gradova još uvijek nose turske riječi u sebi, zatim nazivi objekata izgrađenih iz tog doba ima podosta. Budi pametan kao što i umiješ pa lijepo odgovaraj učesnicima i nadasve argumentovano. Nemoj odguljivati kraste sa friško zaraslih rana, jer one još uvijek bole. Poštovani, ti si izgleda još nepismeniji nego onaj tvoj prethodnik! Jer da nisi, ne bi pisao ovakve gluposti poput sledeće: "Bosanci su bili svi narodi koji su rođeni i živjeli u BiH." Kao prvo, moram da kažem da nema ništa netačno u ovoj rečenici. Pod pojmom "Bosanci" za vrijeme Tita su se podrazumjevali svi narodi koji su živjeli u BiH: Srbi, Hrvati, Jevreji i naravno vi muslimani... Međutim, pojam "Bosanac" je bio samo geografska odrednica za dio stanovnika koji su koji su živjeli na području Republike Bosne i Hercegovine. Onaj drugi dio, i svakako nezanemarljiv, se nazivao Hercegovci. Hercegovac iz Trebinja nikada za sebe ne bi rekao da je Bosanac! Ako baš hoćeš iskreno, ja se za vrijeme Tita nisam baš mnogo ljutio što su me u Beogradu za vrijeme studija zvali Bosanac. Nisam se ljutio mnogo, ali me je pomalo bilo sramota jer se za pojam Bosanac najčešće vezivao atribut "glupi" i zbog toga se veoma često mogla čuti uzrečica "glupi Bosanac!" Pored geografske odrednice "Bosanac", veoma često su me nazivali i "Balkanac", "Romanijac", "Glasinčanin" a ponekad i "Šveđanin". Sada me zovu još i "Srpski Republikanac". Ne vjerujem da ćeš me ni ovaj put shvatiti, ali i ostali narodi imaju svoje geografske odrednice. Tako npr. pripadnika centralne Srbije zovu "Šumadinci", stanovnike Kosova zovu Kosovari, a stanovnike Srema zovu Sremci... Da si malo pametniji, shvatio bi da smo svi nekada po nacionalnosti bili Jugosloveni, i time smo se manje-više ponosili. Ja sam i tada, a i sada pripadao srpskom narodu. Po geografskoj odrednici sam nekada bio Bosanac, sada sam "Srpski Republikanac". Još uvijek sam "Balkanac", "Romanijac" i "Glasinčanin". U svakom slučaju, Bosanac više nisam, jer ste vi tu riječ uzurpirali za nekakav novi narod koji pokušavate da stvorite od muslimana. Izvini, ali stvarno me sramota da kažem da sam Bosanac! A to, koliko mene voli Srbija i koliko ja volim nju, to nije tvoj problem! O tome ću ja da brinem. I na kraju, za tvoju informaciju, ovo nije samo "Dodikovo" i moje mišljenje. Ovako razmišljaju svi normalni Srbi, uključujući i hiljade onih koji posjećuju ovu stranicu. Tomići Dvorovi Bjeljinarodoslov - 68422 - 09.04.2012 : Dejan Tomic Cacak - (0)
Ja sam Dejan Ivana Tomic od dede Steve pradede Ive iz sela Dvorovi kod Bijeljine, pa me interesuje poreklo moje familije. Krsna slava nam je Đurđevdan. Po nekim kazivanjima neki naši preci su se sukobili sa Turcima i prebegli u Sebiju u Badovince. Isto tako se kazuje da smo poreklom iz Crne Gore, pa bih zamolio sve one koji imaju bilo kakva saznanja ili pisane tragove da me kontaktiraju. Unapred zahvalan! Bosanska država, njeni narodi i poturicepoturice - 68414 - 09.04.2012 : Edis Škoro Mostar - (0)
Svi mi koji živimo na ovim prostorima smo prihvatali vjeru na ovaj ili onaj način. Neko milom, a Boga mi netko i silom. Tu nema ništa sporno. Vjera je osobna stvar i smješno je uopše raspravljati o tome. Međutim, nacionalnost je nešto sasvim drugo. Nacionalna pripadnost čini čovjeka onim što on zapravo jeste. Sva njegova kultura, sva njegova tradicija, način života i sve specifičnosti koje idu uz to ga čine pripadnikom određene nacionalne skupine. Odreći se toga je kao da ste se odrekli sami sebe. Zato meni nikada neće biti jasno zbog čega su se naša pravoslavna i katolička braća odrekla svog Bošnjaštva. Edise, ti si, nažalost, u velikoj zabuni. Mješaš "naciju" sa "narodom". Narodi imaju svoju tradiciju, jezik, kulturu, istoriju... Primjera radi, Srbi su narod. Pod pojmom "nacija" označava se pripadnost jednoj državi. Takva je, npr. bila jugoslovenska nacija, ili američka. Nacije su obično "multikulturne" tj. "multietničke" mješavine, pa zbog toga npr. ne možeš govoriti o američkoj ili kanadskoj kulturi. Slažem se sa tobom da ni jedan narod ne treba da se odrekne svoje kulture. Za neke narode, religija je njihovo obilježje. Primjera radi, Srbi su 99% pravoslavni. Međutim, neki narodi (npr. Korejanci ili Kinezi) imaju više od jedne religije. Primjera radi, u 16. i 17. vijeku, a i kasnije, mnogo je Koreanaca prihvatilo hrišćanstvo, pa su sada podjeljeni u dvije grupacije u odnosu 60% - 40%. Uprkos različitoj religiji, oni su još uvijek jedan te isti narod iako žive u dvije države - Sjeverna i Južna Koreja. Neki narodi su se nakon dugog niza godina ponovo ujedinili u jednu naciju. Primjera radi, rušenjem Berlinskog zida Nijemci danas ponovo žive u jednoj državi. A sada da ti odgovorim i na tvoje pitanje u vezi Bošnjaštva. Srbi i Hrvati sebe identifikuju sa svojim narodom, i oni nemaju nikakvu želju niti ambiciju da se ujedno identifikuju i sa nekakvom Bošnjačkom nacijom. Štaviše, Srbi i Hrvati ne priznaju bosansku naciju jer smatraju da je BiH jedan veliki tor u kome bjelosvjetski čobani prisilno zatvorili Srbe, Hrvate i vas muslimane, a sve to zbog nekakvih bjelosvjetskih interesa. Što se vas Bošnjaka tiče, situacija je sasvim drugačija! Vi nemate "maticu" tj. narod sa kojim biste mogli da se identifikujete. Turci su vam previše daleko, i u amanet vam nisu ostavili ama baš ništa: ni jezik, ni kulturu, ni običaje. Od njih ste naslijedili samo religiju, ali je to nedovoljno da budete Turci. Ono što vi stvarno jeste - to sami sebi nećete da priznate. Vaši političari pokušavaju da naprave nekakvu Bošnjačku naciju, koja je samo jedan providni fazon da se ojača muslimanska dominacija u okvirima današnjih granica Bosne i Hercegovine. Po meni, nacija je istrošena kategorija. Primjera radi, imam državljanstvo tri zemlje, prema tome imam i tri nacionalnosti: Bosansku, Srbijansku i Američku. U bilo koje vrijeme mogu da se odreknem bilo koje od ove tri nacionalnosti, bilo dobrovoljno ili sa propadanjem bilo koje od ove tri države. Ipak, do kraja života ću ostati samo jedno - biću Srbin, tj. pripadaću srpskom narodu. Mogu naučiti još tri nova jezika, uklopiti se u bilo koju kulturu, ali će mi srpski uvijek biti maternji jezik! Uvjek ću poštovati srpsku tradiciju, slaviti krsnu slavu i ići u crkvu - bez obzira u kojoj zemlji živio i kojoj naciji pripadao! Iskreno da ti kažem, jebe mi se kojoj naciji pripadao i koje državljanstvo imao! Ja ću biti ono što hoću i što jesam! Nacija je imperijalistička kateorija i nju ne priznajem! Lopatićiplemena - 68385 - 08.04.2012 : Ranko Lopatic Svajcarska - (0)
Da li neko na ovom portalu zna nešto o porijeklu plemena Lopatić koje živi na regionu Romanije, Mokrog i Pala. Pozdrav Ranko Lopatić
war_crimes - 68372 - 07.04.2012 : Serbian Government Belgrade -
(0)
I-034 DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians. TIME AND PLACE: 25-28 May 1992, village of Bradina (Bosnia and Herzegovina). BRIEF DESCRIPTION: Summarily and brutally executed were: Pero Mrkajic (poured with petrol and set in fire), Rade Mrkajic, Zoran Mrkajic, Rajko Mrkajic, Spaso Mrkajic, Risto Mrkajic, Zoran Mrkajic, Velibor Mrkajic, Zoran Djordjic, Nedjo Djordjic, Bosko Djordjic, Milorad Kuljanin, Nedeljko Kuljanin, Gojko Kuljanin, Pero Kuljanin, Sreten Kuljanin, Zdravko Kuljanin, Milovan Kuljanin, Slavko Kuljanin, Nedeljko Kuljan, Kesa Vujicic, Dragan Vujicic, Zdravko Zivak, Toma Zivak, Veseljko Zivak, Branko Zuza, Njegos Koprivica and Bogdan Kures. It is believed that the number of murdered civilians is more than the 26 listed above. INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): The Croatian and Moslem forces. EVIDENCE: Report of the President of the Association of Serbs from Bosnia and Herzegovina; testimony of a witness whose name haa been filed with the Association of Serbs from Bosnia and Herzegovina and with the State Commission for War Crimes and Crimes of Genocide. NOTE: Sretko Kuljanin and one other Serb were beheaded and their heads were taken to Konjic as a trophy. I-035 DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians. TIME AND PLACE: 7 June 1992, village of Tasovcic (Capljina), Bosnia and Herzegovina BRIEF DESCRIPTION: Civilians Milan Misita, alias Pota (1944), Ilija Misita, alias Pundo (1929), Vojko Ijacic, alias Majstor (1921), Branko Bekan, (1942), Djoko Djonlaga (1943), Djurdja Reljic (1943) and Vukasin Reljic, (1974) were violently killed. First three persons were killed on their door steps. The others were shot in the back while they were trying to flee the invading HOS units. INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): Jozo Vegar ( who murdered Milan Misita) and other unidentified HOS soldiers. EVIDENCE: Statement of a witness whose identity is known to the Association of Serbs from Bosnia and Herzegovina and kept on its files. NOTE: I-036 DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians. TIME AND PLACE: 7 June 1992, village Klepci (Capljina), Bosnia and Herzegovina BRIEF DESCRIPTION: Simana Cukteras, nee Slijepcevic (1925), massacred on her doorsteps. INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): HOS soldier from Capljina EVIDENCE: Statement of a witness whose identity is deposited with the Association of the Serbs from Bosnia and Hercegovina. NOTE: I-037 DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians. TIME AND PLACE: 7 June 1992, around 14. OO, Potkosa village (Capljina), Bosnia and Herzegovina BRIEF DESCRIPTION: Bosa Ijacic, (1928), massacred on her doorsteps. INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): HOS soldiers from the Seitanic family residing in the village of Oplicic, who were the victim's next-door neighbours. EVIDENCE: Statement of a witness whose identity is deposited with the Association of Serbs from Bosnia and Hercegovina. NOTE: I-038 DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians. TIME AND PLACE: 7 June 1992, around 15:00, Recice village (Capljina), Bosnia and Herzegovina BRIEF DESCRIPTION: Radoslavka Zdralic, (1932), massacred on her doorsteps. INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): HOS soldiers from the Suta family living in the neighbouring village of Oplicic, Cuckovina hamlet. EVIDENCE: Statement of a witness whose identity is deposited with the Association of Serbs from Bosnia and Herzegovina. NOTE: I-039 DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians. TIME AND PLACE: 7 June 1992, Prebilovci village (Capljina), Bosnia and Herzegovina. BRIEF DESCRIPTION: Gospava Dragicevic, alias Gosa, (1905), and Draginja Medic, alias Draga, (1930), massacred on their doorsteps. INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): HOS soldiers from Capljina EVIDENCE: Statement of a witness whose identity is deposited with the Association of the Serbs from Bosnia and Hercegovina. NOTE: I-040 DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians. TIME AND PLACE: Morning of 10 June 1992, village of Cemerno near Sarajevo. BRIEF DESCRIPTION: After the brutal attack on the village, in which there were only civilians, 29 Serbs were murdered and massacred, and the village was burned down. The following persons were killed: Djordje Bunjevac (56), Rajko Bunjevac (56), Goran Bunjevac (35), Koviljka Bunjevac (56), Milosava Bunjevac, Milan Bunjevac, Ranko Bunjevac and Slavojka Bunjevac (7), Radinka Damjanovic (32), Ranka Damjanovic (30), Pasa Damjanovic (52), Zdravko Damjanovic (27), Staka Damjanovic (57), Stanoje Markovic, Djuka Markovic, Manojlo Markovic, Milenko Trifkovic (59), Jana Trifkovic (47), Rajko Trifkovic (17), Zarko Malesevic, Milovan Malesevic, Miroslav Jankovic, Sreten Jankovic, Stana Rasevic (68), Svetozar Kapetanovic, Radomir Jevtic, Gojko Djurdajic, Nedeljko Micic and Novo Cvjetkovic. INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): Moslem-Croatian forces. EVIDENCE: A video recording the site of the crime with testimonies of Petar Rasevic and of a survived member of the Trifkovic family. NOTE: I-041 DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians. TIME AND PLACE: 6 July 1992, border between Montenegro and Bosnia- Herzegovina. BRIEF DESCRIPTION: Members of The Serb Territorial Defence force of the Serbian Republic of Bosnia and Herzegovina killed a family of three trying to evacuate, with permission, from Foca to Montenegro. INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): Six members of the Territorial Defence force of the Serbian Republic. EVIDENCE: Charges have been brought before the Higher Court in Podgorica against the six persons concerned for committing a war crime against civilians, as stated in the information No. A. 69/92 dated 28 October 1992, received from the Federal Public Prosecutor. NOTE: I-042 DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians. TIME AND PLACE: Between 25 and 28 September 1992, villages of Rogosije and Nedrista near Milici (Bosna and Herzegovina). BRIEF DESCRIPTION: The following persons were killed: D. Alimpic; J. Sevkusic; M. Kovacevic; M. Vuicic; Lj. Jurosevic; Z. Ravnjakovic; M. Mitrovic; Luka and Velimir Majstorovic; Nedjo, Nenad and Mile Stanisic; Dragoljub and Radomir Deuric; Zarko, Milomir and Marko Prodanovic; Bora and Tomislav Tesic; C. Tosic; M. Mijic; R. Rebic; Radenko and Tomislav Tesic. Three corpses are still unidentified, while nine others have not yet been found. Two of the victims were impaled. The others were first shot into the legs to prevent them from running away and then they were massacred, beheaded and set in fire. A number of corpses were found castrated or with fingers cut off. INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): Members of the Moslem armed forces. EVIDENCE: TV Belgrade filmed story showing massacred bodies and account by S. Djeric, surgeon in the hospital in Milici and a report of the US journalist Richard Ross. NOTE: I-043 DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians. TIME AND PLACE: 20/21 December 1991, 44 Nikola Tesla Street, Novska, Croatia. BRIEF DESCRIPTION: The Couple Keleura, Mirko and Marica, nee Milanovic, and the couple Uzelac, Andrija and Jela, were massacred in the home of the Keleura family. Jela Uzelac was beheaded, Marica Keleura's body was ripped from throat to genitals, while Andrija Uzelac was found with his left hand fingers chopped off. INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S)S: Kata Tomic known as Katica, next- door neighbour of the murdered family, with a group of ethnic Albanians members of the Croatian National Guards. EVIDENCE: Testimony of Dragan and Drazen Keleura. NOTE: The victims were buried in the village of Borovac. No autopsy was performed but there is testimony of their relatives.
war_crimes - 68371 - 07.04.2012 : Yugoslav Government Belgrade -
(0)
I-022 DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians. TIME AND PLACE: Second half of 199l, village of Karadzicevo, UNPA. BRIEF DESCRIPTION: Radomir Tismak, Zoran Sodolovac, Bogdan Rajicic, Cedo Marceta, Sveto Marceta, Miroslav Kuzmanovic, Drazen Petrovic, Zeljko Petrovic and Radmila Katic - all Serb civilians, were most brutally killed. Radmila Katic was massacred (cut throat), while Zoran Sodolovac was beheaded. INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): ZNG members. EVIDENCE: A video made at the site of the crime. NOTE: ZNG members raided into the village with three trucks and one tank bearing JNA symbols, which misled the villagers and they went out to welcome their army. I-023 DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians. TIME AND PLACE: Early January 1992, Pakrac (UNPA). BRIEF DESCRIPTION: Nevenka Vuckovic, age 64, killed by a gunshot in the head. INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): Croatian National Guards. EVIDENCE: Testimony of Jovan Miljanic. NOTE: I-024 DESIGNATION OF CRIME: Willful killing of civilians. TIME AND PLACE: 16-17 February 1992, village of Cerna near Zupanja, Croatia. BRIEF DESCRIPTION: Rade, Anica, Nena, Milena (16) and Marko (13) Olujic killed by a gunshot in their family home. INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): Ivan Cetina, commander of the Croatian National Guards in the village, and Jakisa Situm, Ivan Mandic and Ivan Stepic. EVIDENCE: Testimony of Branko Olujic given to the State Commission for Establishing War Crimes of Genocide against Serbs and other Ethnic Communities during the Armed Conflicts in Croatia (current address: 69 Zemunska Street, Dobanovci). NOTE: According to Branko Olujic the Zagreb weekly "Arena" published a story on the crime. I-025 DESIGNATION OF CRIME: Willful killing of civilians. TIME AND PLACE: 25 February 1992, around 21:00, 17 Kranjceviceva Street, Daruvar, Croatia. BRIEF DESCRIPTION: Radovan (36), Jovanka, nee Medakovic (32), Dejan (14) and Nenad (10) Radosavljevic murdered in their home. INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): Croatian National Guards from Daruvar. EVIDENCE: Testimony of Milica Milkovic, nee Radosavljevic, given to the State Commission for Establishing War Crimes of Genocide against Serbs and Other Ethnic Communities during Armed Conflicts in Croatia (current address 8 Baranji Karolja, Temerin). NOTE: Remains of the killed Radosavljevic family were buried in the village of Imsovac near Daruvar. According to the information on the reported crime, a Croatian National Guard whose family name was Mudri was arrested on suspicion of having committed this crime and subsequently acquitted by the court. I-026 DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians. TIME AND PLACE: 26 March 1992, village of Sijekovac near bosanski Brod, Bosnia-Herzegovina. BRIEF DESCRIPTION: After an incursion into the village, 12 local Serb civilians were executed. The following were killed: Branislav Zecevic, Borislav Zecevic, Jovo Zecevic, Milan Zecevic, Pejo Bacic, Risto Bacic, Zarko Bacic, Vid Radovanovic (an infirm old man), Zeljko Radovanovic, Milan Milosevic, Nenad Milosevic and Momir Martic. 50 Serb houses were totally destroyed. INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): Moslem-Croatian forces. EVIDENCE: A video recording the site of the crime and testimonies of eyewitnesses. NOTE: The crime site was visited by Fikret Abdic, member of the BH Presidency. I-027 DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians. TIME AND PLACE: 26 March 1992, around 16:00 hours, Sijekovac, northern Bosnia. BRIEF DESCRIPTION: An armed paramilitary Moslem-Croatian group first called the inhabitants of the village of Sijekovac to negotiations. After the negotiations, as confirmed by a delegation of Serbs, had failed, the group attacked the village and killed Jovo Zecevic and his sons Milan, Petar and Vaso; Luka Milosevic and his sons Zeljo and Dragan; Vido Radanovic and his son Mirko, and Sreto Trifunovic. They loaded some of the corpses on trucks and tractors and threw them into the Sava River. INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): The crime has been committed by the members of the Croatian ZNG, led by Anto Prkacin and some Moslems (enclosed is a list of names of 28 persons who massacred the villagers) who previously invited the Serb delegation to the crisis headquarters in Sijekovac. EVIDENCE: A written testimony concerning the crime and its perpetrators, given by the Serbs who participated in the negotiations: Milan Bacic, Milan Zecevic and Nikola Kusljic. NOTE: I-028 DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians. TIME AND PLACE: 3 April 1992, village of Kostres near bosanski Brod, Bosnia-Herzegovina. BRIEF DESCRIPTION: Upon incursion into the village, 66 Serb inhabitants were massacred. The following were killed: four members of the Zoric family, three members of the Stanic family, two members each of the Mitric, Gojkovic, Ivic, Pavic, Misic and Djuric families respectively, one member each of the Vasic and Lazic families. In addition, the massacred included 20 men, 15 women and 10 children who have not yet been identified. INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): Alija Selimagic, Sead Mujcin, Enes Havic, Becir Hodzic and other members of the Moslem-Croatian forces. EVIDENCE: A video recording a statement by Alija Selimagic. NOTE: Before massacring their victims, the perpetrators raped women including girls aged 12 and 14. The 108th Brigade of the Croatian Army also took part in the operations around Bosanski Brod. I-029 DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians. TIME AND PLACE: 6 April 1992, Kupres, Bosnia-Herzegovina. BRIEF DESCRIPTION: After torture, 29 local Serb civilians were most brutally killed. The following were killed: Niko Karajlic (massacred), Milorad Kontic called Ciro (left eye taken out), Spiro Bosnic (massacred), Todor Dragoljevic, Tripko Pavlovic called Lola (killed by a hit on the head with a blunt instrument so that the upper part of his skull was smashed), Stevo Bubonja (right eye taken out), Lazo Kontic (right side of the face smashed after a hit with a blunt instrument; right ear cut off), Stevo Vugonja (right eye taken out), Milan Duvnjak, Cvetko Duvnjak, Jovo Duvnjak, Dusan Duvnjak, Vlado Duvnjak (80), Mitar Duvnjak, Drago Celebic, Marko Kalinic, Dragan Sormaz, Predrag Bastic, Jovo Pavlovic, Momcilo Sesum, Jovo Zubic, Nedeljko Karan and Vlastimir Jarcevic. INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): Ratko Rebrina, Safet and Sulejman Pilic, Matko Vila, Ivo Males, Branko Zulj and other members of the Croatian- Moslem forces. EVIDENCE: A video recording the site of the crime and testimonies of witnesses, the statement of Milica Sormaz, photos of the killed persons. NOTE: I-030 DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians TIME AND PLACE: 1 May 1992, village of Odzak and Kupres, Bosnia and Herzegovina. BRIEF DESCRIPTION: The following nine Serb inhabitants of Kupres were killed: Jovo Pavlovic, Mirko Kaulic, Jovo Zubic, Dragan Sormaz, Vlastimir Jarcevic, Nedeljko Karan, Vlado Duvnjak, Momcilo Sesum and Predrag Bastic. INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): Safet Pilic, Sulejman Pilic, Sejo Pilic, Ekrem Pilic, Milenko Vila, Marko Vila, Mirko Vila, Mijo Vila, Zoran Vila, Ratko Rebrina, Smail Mandjuka, Miroslav Kaminski, Ante Jelic, Zijad Mandjuka, Bozo Zulj and Pero Dumancic. They are all from Kupres and on the run. EVIDENCE: After the report was made on the site of the crime in cooperation with the military investigating authorities, the Higher Public Prosecutor's Office in Banja Luka filed charges, No. KU-94/92 dated 13 May 1992, against all of the 16 persons involved on suspicion that they cruelly and perfidiously killed those Serb villagers for ethnic reasons and thus committed a crime against humanity and international law. NOTE: I-031 DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians. TIME AND PLACE: 2 May 1992, Konjic (Bosnia and Herzegovina). BRIEF DESCRIPTION: Djuro Magazin (70) was killed near his home, while mending the damaged fence around the Serb Orthodox church. INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): M. Comaga, a Moslem extremist EVIDENCE: Report of the President of the Association of Serbs of Bosnia and Herzegovina. NOTE: I-032 DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians. TIME AND PLACE: Second half of May 1992, detention camp Ljubuski BRIEF DESCRIPTION: After being arrested in Capljina in late April 1992 Drazen Tripic (S/O Sreten) and Sreten Tripic were tortured in Ljubusko camp for a month, taken to the Trebizat river and killed near Kravica waterfalls. Drazen was impaled in the presence of his father and roasted alive. Sreten was then mutilated and killed. INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): Members of the Croatian Armed Forces (HOS) from Capljina or Ljubusko EVIDENCE: Statement of a witness whose identity is known to the Association of Serbs from Bosnia and Herzegovina and kept on its files. NOTE: I-033 DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians. TIME AND PLACE: 22 May 1992, villages of Bjelovcina, Cerice and Donje Selo (Bosnia and Herzegovina). BRIEF DESCRIPTION: Summarily executed were: four members of the family Milosevic, Milorad Cecez, Dusan Cecez, Velimir Cecez, Mirko Cecez, Stevica Ninkovic, Marko Ninkovic, Rade Ninkovic, Predrag Kuljanin, Tihomir Kuljanin and Novica Zivak. It is believed that the number of the killed Serbs is even bigger. INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): The Croatian and Moslem forces EVIDENCE: Report of the President of the Association of Serbs from Bosnia and Herzegovina. NOTE: After the attack, all Serbs from these villages were taken to the Celebici detention camp. | |||||||||||||||||
Idi na stranu - | 1 | 2 |