Sekcija: Istorija
Graničarev ratni dnevnik ( 1 )07. 07. 1992. godine - Napad na selo Karaula sa jugozapadne strane linijom dugačkom preko 4 kilometra. Iz pravca sel. planine dejstvovao je minobacač 82 mm, palo je 17 granato od kojih nije bilo posljedica po sedmoro branilaca i civile koji su se to nalazili. U isto vrijeme, u predvečernje sate, napadnut je logor Dernek i zapaljeno pet kuša u selu Čemernica. U ovom selu nalazilo se pet starijih ljudi i jedna mlađa ženska osoba, Rada Đurić, koja je ranjena u nogu. 11. 07. 1992. godine - Oko 25 vojnika iz kasarne "Okruglica", zajedno sa zastavnikom u penziji, Radomirom Staletićen, dolazi na Karaulu sa zadatkom postavljanja zasjede od pravca Korita jer bi toga dana naši iz Srednjeg trebali da krenu prema Koritima. U zasjedi smo bili dva dana na mjestu zvanom Drum ( na putu za Korita iz pravca Karaule. ) 16. 07. 1992. godine - Izviđanje oko 30 pripadnika čete "Čemerno" prema Koritima. Krenuli smo prema Koritima šumom iznad Karaule razvijeni u strijelce sa ciljem da da dejstvujemo po muslimanskim linijama odbrane. Međutim, pošto smo osmotrili njihove tri ključne tačke odbrane, po naredbi komandira Bore Đurić nismo dejstvovali. 24. 07. 1992. godine - Dvadesetak boraca iz logora na Derneku, zajedno sa deset pripadnika Vojne policije Vogošća, upalo je u Gornja Korita i ubilo 9 turaka i popolilo oko 20 kuća. 19. 07. 1992. godine - Na poteznu rasprskavajuću minu koju su postavili naši vojnici, ranjeno je pet boraca sa Brgula u blizini istog sela i to: Markinkvić Neđo, Marinković NOvo, Topalić Vlastimir, Topalić Radan i Marković Ranko. 02. 08. 1992. godine - Prilikom miniranja terena oko Kunosića, poginuo je od vlastite mine 21-godišnji Petko Marković, a ranjeni su Gavrić Neđo, Đurđoić Sreto i Šarić Željko. U noćnim satima, negdje oko 23:00, počinje dvočasovni napad na Karaulu sa jugozapadne strane sela. Uz podrušku minobacača 82 mm, sa sel. planine napad je odbijen bez gubitaka. 03. 08. 1992. godine - U ranim jutarnjim satima je ponovljen napad na Karaulu sa istog mjesta. Ovaj kraći napad takođe je odbijen. 04. 08. 1992. godine - Žestok napad Turaka u ranim jutarnjim satima, sa istim karakteristikama kao i onaj dva dana ranije. Sedam boraca, uz pomoć MB 60 mm i jednog RB, te pješadijskim naoružanjem, odbilo je ovaj napad bez posljedica. Isti dan, na putu između Menćeraša i Zavezane ćuprijee, u vozilu marke "Kedi", ranjeni su iz zasjede Đokić Bratislav, u nogu, te Trifković Boro, u koljeno. 08. 08. 1992. godine - Napad na Donji logor "Čemerno" u predvečernjim satima je odbijen bez gubitaka. Nakon toga, nađena je krvava turska čizma i potrgan uprtač koji je vjerovatno prekinut mecima. U ovom periodu, poslije redovnog osmatranja, Vidoje Rašević je sam otišao iznad Vojadinovića kuća, gdje je vidio trojicu Turaka koji su ga vjerovatno primjetili i pobjegli. Iza njih je ostala jedna plastična kesa u kojoj je on našao 36 snajperskih metaka, 6 metaka od dvocjevke, te nešto zavoja, gaze, hanzaplasta i komad hljeba Sledećeg dana, detaljnim pregledom tog terena, otkriveno je izviđačko mjesto napravljeno na drvetu. Prema svježini na tesanim dijelovima stepenica, moglo se zaključiti da je to osmatračko mjesto napravljeno otprilike prije mjesec dana. Sa te pozicije se vidi više od 80% Karaule. U jednom od izviđanja terena obronaka Čemerske planine, iznad mjesta zvanog Bajta, pošto nam je umakao jedan Turčin kod koga smo vidjeli HTZ cipele na nogama i plave pantalone, počeo je iznad nas sa jedne stijene pojedinačnom paljbom da puca jedan Turčin iz papovke. Postepeno smo se prebacili do tog mjesta, gdje nismo nikoga zatekli. Turci su pobjegli u pravcu Korita. 29. 08. 1992. godine - Iz zasjede kod Zavezane ćuprije, na putu Karaula - Okrugica, na vojnom kamionu 150-ka, poginuli su sledeći borci:
Na brijegu kod mjesta nesreće, na poteznu rasprskavajuću minu kog Kunosića ranjena je Zekić Savka a na drugu minu na istom mjestu poginuo je Pantić Milo. I jednoj zasjedi ranjeni su:
Vozač kamiona, Cvijetić Ilija, koji je od 18 putnika jedini prošao bez ogrebotine, je nakon prvobitnog bijega u šumu ponovo vratio na lice mjesta jer su Turci nakon kratke paljbe iz pješadijskog naoružanja i ispaljene dvije RB granate na kamion, pobjegli u pravcu Poloma. Vozač se vratio do kamiona i odvezao ga do Okruglice. Na kamionu je dovukao i mrtve: Nikolu, Branu, Janka te ranjene Stanoju, koji je kasnije umro na Okruglici, Velimira koji je umro kod Mokrog na putu za Sokolac i Branka. Nakon 10 do 15 minuta, nas petorica smo sa Karaule stigli na mjesto zasjede gdje smo vidjeli da pokraj ceste gori šuma, vjerovatno zbog dejstva RB-a. Tu smo našli mrtvog Đurđić Boru, a nedaleko od njega je bila i njegova AP. Bogdu smo pronašli iznad ceste, nekih 30 metara u šumi, a dvjesta metara niz cestu smo pronašli trojicu mrtvih: Grujo, Gojko i Siniša. |