fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

trebinje - 99895 - 17.03.2017 : Srđan Lipa Trebinje - best (0)

Vlaštica


Sve Vas pozdravljam. Mene zanima ako neko sa druge strane zna, ko nas je napao u zoru 12. 07. '92. godine? Radi se o koti Vlaštica.

Tu noć je bjesnilo nevrijeme. Od udara groma teško su nam bila povređena dva vojnika na Drijenu, Slavuj 101. Posle nevremena magla je okovala cijeli prostor, a vidljivost nije bila veća od pet metara. Borba je počela u samu zoru oko 5 sati. Pravac napada je bio od Vukoša.

Pretpostavljam da se dan ranije, dok smo mi uživali u predivnom ljetnom danu, grupa hrvatskih vojnika neprimjetno prikrala uz sami vrh. Sigurno su nam poskidali mine. Poznavajući teren, izgubili su dosta vremena penjući se, a snagu su vjerovatno čuvali za to jutro.

Kad su napali bilo je to pravo iznaneđenje. Srećom, na položaju je bila prava ekipa, tako da smo zatvorili svaki prilaz od strane Vukoša. Borba je potrajala oko pola sata, prsa u prsa ne duže od 10 metara razdaljine: galama, povici, bombe na sve strane, čak je jednom od nas metak izbio pušku iz ruke.

Ovi hrvatski vojnici su bili su jako dobro opremljeni, od bacača granata i pušaka argentinske i američke proizvodnje. Ni oni, ali ni mi nismo odstupali. Ipak na kraju su presudile naši minobacači od 82 mm. Neko ih je tako precizno navodio, ne znam ko. Nakon toga, ovi se više nisu javljali.

Ubrzo nakon toga, negdje oko 8 sati, stiže smjena i nešto pojačanja. Nažalost, pri silasku su se ponovile borbe, ali ovoga puta ginu nam Lazo Džomba i Risto Burilo. Stradali su od bombe.

Kad su Hrvati vidili da ne mogu ništa uraditi, ušutali su se i vratili nazad odakle su i došli. Sledećeg jutra je napadnut Ilijin vrh. Kako svi znamo tu smo rasturili ove iz 2. gardijske takozvane Gromove.

Bojnu takozvane "Crne Mambe" je predvodio pokojni Predrag Matanović, hrvatski heroj koji je poginuo u oslobađanju Petrinje, operacija Oluja. Njega teško ranjavamo, a izvlačio ga je izvjesni Pero Bajan, koga smo takođe ranili. Iza njih su ostala tri stradala vojnika, a četvrtog poginulog su izvukli. Ipak, ostao je i jedan ranjeni vojnik koga smo zarobili.

Nakon ove akcije Hrvati se više nisu usuđivali da nas napadnu, već su nas mljeli artiljerijom..

Da još jednom ponovim, interesuje me ko su bili ti momci koji su nešto pokušali tog 12. 07. Nevjerovatno je da se neko po takvom klizavom kamenjaru i još tako loša vidljivosti, usudo da napadne. Lično mislim da to nije bila neka obična jedinica već profesionalci. Zasigurno znam da to nisu bili Dubrovčani, jer oni u toku rata sem izlaska na Malašnicu ništa značajno nisu uradili.

O događajima u oktobru '92. godine ću pisati drugom prilikom. Moja grupa je branila prilaz od Ivanice i Rupnog dola.

Sve vas pozdravljam!




Idi na stranu - |listaj dalje|