fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

prepiska - 98662 - 31.12.2016 : Vuk Gradinski Nišići - best (0)

O pis(š)anju uz vjetar


Kao neko ko je prisutan od 2005. godine na ovom forumu, sve pročitao i napisao ihahaj postova (manje od Željka, Pravog i pokojnog Velimira a ne i od drugih, mada to zvanična statistika ne pokazuje, ali statistika je kao bikini, sve otkriva osim najbitnijeg), nekako se osjećam p(r)ozvanim da koju napišem i doturim sa svoje strane u vezi sa nesaglasjem Pravog i Minera.

Obojicu poznajem virtuelno, na bazi napisanog i iz priča vogošćanske raje sa kojima se družim. Po tom osnovu zaključio sam sljedeće:

  • Obojica su, svaki na svoj način, dali nemjerljiv doprinos očuvanju i opstanku srbskog naroda u Vogošći i gledano u cjelini,

  • Njihove nasuglasice na prvi pogled su nastale oko minornih razlika, u pozadini je nešto drugo,
  • Prepucavanje preko foruma ne koristi ni njima samima a šteti svim srbskim borcima,
  • Svi sa kojima sam razgovarao o njima prvo pominju negativnosti iz njihovog "ratnog puta".

    Sve ovo napisah iz razloga što u našem biću i bitisanju postoji zajednički imenitelj, koji prati svako pisanje istine i o istini, tako da je svaki onaj ko piše na taj način odmah i neizostavno dočekan na nož i to najprije od svojih savremenika, satrudnika i sapatnika. Ništa čudno, rekao bih, jer i Isus Hrist je raspet zbog, prije svega, zavisti onih kojima je u lice rekao istinu, prevashodno o njima samima.

    Zavist, ta dušegubna i pakluvodna osobina darovana od istoka pogibli zavladala je našim obezduhovljenim narodom naročito u poratnim godinama. Pokojni Velimir Adžić (pokoj mu duši i vječnaja pamjat), kojega sam imao priliku i čast upoznati u ovom našem krvavom ratu, a nakon njega čitati ono što je napisao, kazao mi je onomad samo djelić nevolja u koje je upao pišući istinu o ratu i ratnicima, rastjerujući prašinu zaborava. Moj poznanik sa Nišićke visoravni, koji je na ovom forumu pisao pod pseudonimom "Jovo Pejić" svojevremeno mi je kazivao kako je imao namjeru i započeo pisati ovdje istinu o Nišićima i Nišićanima i njihovoj herojskoj ratnoj epopeji, kako bi ostavio svjedočanstvo naraštajima a prije svega razbio ukorijenjenu floskulu da su svi Nišićani ratni šverceri cigaretama, kafom i alkoholom, ali je stao na pola puta, nešto mu "cvrcnulo" i ogadilo mu se kada ga je izvjesni Šepur (sada iz Zvornika) ovdje nazvao lažovom i kada se uvjerio da su najugledniji postratni Nišićani upravo ratni dezerteri i profiteri.

    Ko gudi istinu, gudalom dobije po prstima, što bi rekli stari. Ali, što bi rekao moj nekadašnji prijatelj Žuga Pjesnik (parafraziram), čovjek dođe u godine kada više nema straha od pisanja i kazivanja istine. Valjda smo u tim godinama pa, Bogu se moleći, iako već poprilično olijenjeli i otrumavljelih moždanih vijuga, namjeravam i ja još koju svjedodžbu o istini doturiti "vodina". "Istina će nas osloboditi" (robove grijeha koji dođu do spoznaje). Ali i istinu treba osloboditi. "Ko ima uši da čuje, neka čuje".

    RE: O pis(š)anju uz vjetar



    Poštovani prijatelju,

    kao što sam već ranije obećao, sve članke vezane za skorašnju prepirku između dva poštovana posjetioca ovog portala sam upravo udaljio, a moraću i ovaj članak jer mislim da je najbolje da se ovaj nemili događaj što prije zaboravi.

    Ukoliko sam slučajno neki članak "propustio", molim vas da me na to podsjetite.

    Pozdrav,
    Željko




  • Idi na stranu - |listaj dalje|