fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

boro_radic - 98413 - 18.12.2016 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (5)

Moja analiza pogibije Bore Radića, Điđe, Lale i Razeta


Nakon što je obavljena sahrana poginulih vogošćanskih heroja, niko sa sigurnošću nije znao, šta se tačno dešavalo tog kobnog dana. Ostade velika tajna za mnoge Vogošćane. Možda su u svemu tome kumovali pojedinci iz Borine jedinice, koji su na sav glas okrivljivali vogošćansku vlast da je zasjeda namještena, da bi Boro bio likvidiran.

Nakon što je Boro svojim autoritetom uticao da se po izbijanju sukoba, veliki broj građana srpske nacionalnosti odazove na mobilizaciju za odbranu Vogošće, a svjom hrabrom borbom pomogao da opština Vogošća ostane srpska teritorija, mnogi građani Vogošće povjerovali su u ovakvu priče koju su širili njegovi saborci:

  • "Boro je odradio posao za koji je vlastima bio potreban i nakon toga njegova likvidacija morala je da se desi!"

    Šta se zapravo dešavalo tog tragičnog predvečerja?

    Mjesto na kojem je muslimanska vojska dva dana pravila masakr na prolaznicima, bilo je idealno za organizovanje zasjede. Na dijelu puta kod kafane "Ranč" nalazilo se brdo zvano Mejtef. Brdo je preprečavalo pravac puta, pa su graditelji radi uštede novca, umjesto tunela, napravili zaobilaznicu. Put je iz pravca Semizovca išao direktno u brdo, a onda je ispred njega naglo skretao desno i obilazio po njegovom rubu, stvarajući veliku okuku od sto osamdest stepeni. Svako vozilo koje se kretalo putem moralo je na tom dijelu naglo da uspori, kako bi bezbjedno ušlo u krivinu.

    Po sjećanju moga druga Željke, pripadnika Borine jedinice, u momnetu kada je kombi-bus stigao pred "Dom Zdravlja" u Semizovcu, on i Đoko, nekom pukom slučajnosti našli su se baš tu. Priskočili su u pomoć da se što brže unesu ranjeni i poginuli. Dok su još uvijek unosili postradale, u semizovačku ambulantu došao je Boro Radić. Vidio je da je kombi sa nastradalim uspio da izađe na sigurnu teritoriju. Raspitao se o detaljima, vratio se u svoj "Audi" i nastavio dalje prema mjestu gdje se desila ta zasjeda. Boro nije pozvao svoje saborce Željku i Đoku da pođu sa njim, što je ukazivalo da Boro nije očekivao da bi muslimanski vojnici iz zasjede još uvjek mogla da bude na tom mjestu, pa tako nije ni planirao da sa sobom povede još svojih boraca, kako bi vojnom akcijom očistio teren i obezbjedio slobodan prolaz tim dijelom puta. Željko i Đoko, nakon što se završilo unošenje povređenih, odlaze u Vogošću. Dva sata kasnije, Željko tamo sreće Gagu, koji mu je saopštio da je Boro Radić poginuo u Ljubini.

    Po sjećanju moga kuma Miše, njegova grupa krenula je sa tri vozila, kako bi se što prije priključili komandantu Kljuniću, koji je sa dva vozila već bio otišao u pravcu Ljubine. Vođa njihove grupe koja je krenula za komndantom bio je tadašnji pomoćnik komandanta za moral, nastavnik Juga. Juga je sjeo u prvo vozilo, Gof 2, kojim je upravljao njegov mladi rukometni klubski drug Srđan Amidžić- Điđa. U drugo vozilo "Škoda", kojim je upravljao Peša, sjeo je Željko Marković-Raze, a utreće vozilo, takođe Golf 2, kojim je upravljao Mišo je Dejan Lali-Lala.

    Na taj zadatak sa njima je trebao da krene i Boro Radić, ali je on imao nekih obaveza, zbog kojih nije mogao da pođe u istom trenutku kada i oni. Juga i vojni policajci, u želji da sustignu komandanta Kljunića, krenuli su munjevitom brzinom prema selu Ljubina. Ubjeđeni da će se na putu do Ljubine sresti sa komandantom Kljunićem, prolaze semizovačku barikadu. Nastavljaju dalje prema kafani "Ranč" i kod same kafane ulijeću u zasjedu. Muslimanski diverzanti spremno su dočekali vozila. Počela je žestoka i neprekidna paljba i rešetanje vozila.

    U prvom vozilu, od ispaljenih hitaca pogođen je Điđa. Juga, uvidjevši Điđino nepomično tijelo, shvatio je o čemu se radi, napušta vozilo, trči prema najbližem zaklonu, jedan metak ga pogodi u srtažnjicu, ali on ne posustaje i uspjeva da se dočepa zaklona.

    U drugom vozilu koje je vozio Peša, nastrada njegov drug Raze. Peša ne čeka ni trena, iskače iz vozila, puzajući se prebacuje do neke uvale u kojem nalazi siguran zaklon. Nastavio je da se povlači nazad tom uvalom, koju su graditelji puta ostavili da kišnica ima kuda da otiče i tako zahvaljući tom kanalu uspijeva da se prebaci do sigurnog zaklona i ostade nepovrijeđen.

    U trećem vozilu meci prolijeću kroz lim i šoferšajbnu, a jedan metak od mnogobrojnih pogađa Mišin zglob desne ruke, koja se u tom trenutku još uvijek nalazila na volanu. Mišo iskače iz vozila, bježi cestom nazad u pravcu Semizovca i uspijeva da se se spasi, ali Lala ne uspijede da izađe iz vozila. Rafali sa obližnjeg brda nađoše sigurnu i laku metu.

    Muslimanske snage su uvidjele da više niko ne izlazi iz izrešetanih vozila, ali si i dalje neprestano pucali po njima. Nakon više od pola sata na mjesto zbivanja dolazi Boro Radić sa svojim vozilom "Audi". Iako su se pred njim ukazala tri izrešetana vozila, a pucnjava nije prestajala, Boro nije zaustavljao svoje vozilo.

    Po pričama od Jose, koji se nalazio sa Borom u vozilu, Boro, njegov zamjenik Slava i Josa ulijeću direktno u zasjedu. Meci su probijali vozilo i Boro bijaše pogođen, a njegova glava klonu. Josa iskače iz vozila i u trku uspjeva da pobjegne do obližnje kuće i tako izbjegne pogodak od mase ispaljenih metke prema njemu.

    Slava se izvukao iz auta, ali zbog velikog broja metaka koji su praštali oko njega, odlučuje da ne krene za Josom, nego zaliježe ispod Borinog automobila i tu ostade da čeka prestanak paljbe.

    Za to vrijeme komandant Kljunić, sa jednom grupom od pet ljudi, iako je prvi otišao da spašava putnike iz kombi-busa, stiže na mjesto dešavanja tek nakon što je Boro poginuo.

    U skoro isto vrijeme na to mjesto stiže još jedna grupa koju je predvodio Zoka. Sa Zokom u autu bili su Boja, Miro Vuković i M. Jakovljević. Oni se probijali kroz korito potoka i tako približavli muslimanskim vojnicima u zasjedi. Uspjeli su da se podvuku pod most, ali zbog loše pozicije za borbu ništa nisu mogli da učine osim nasumičnog pucanja.

    U grupi sa Kljunićem nalazio se moj drug i dugogodišnji saborac Dragan. On je na moje insistiranje ispričao njegovo viđenje tog dešavanja. Bilo je to ovako:

  • "Kada smo se dovezli blizu mjesta na kojem je bila postavljna zasjeda, izašli smo iz vozila i pješke krenuli napred. Išli smo kroz šumu i više nismo mogli da vidio put. U jednom trenutku čuli smo zvukove nekoliko vozila, koja velikom brzinom prolaze putom. Ubrzo poslije toga čuli su se rafali. Ne znajući dali se puca na nas, mi zaliježemo, nakon čega opreznije krećemo napred u pravcu ispaljivanjih rafala. Pucnjava nije prestajala, šta je usporilo naše kretanje. Kada smo konačno stigli do jedne kuće iz koje smo mogli vidjeti dionicu puta, vidjeli smo četri vozila. Borin "Audi" bio je prvi. Nismo znali šta se dešava, ali smo počeli da pucamu u brdo isperd nas, u pravcu muslimanske vojske. Dok smo se kretali pored kuće u jednom trenutku vidjesmo nekog kako se krije iza nekakvih pritki, koje su bile uspravno naslonjene na zid kuće. Bile su to pritke koje seljaci koriste u baštama za biljke pozavice, buraniju i pasulj. Prišli smo oprezno do njih i poznodosmo Josu. Josa je bio blijed kao krpa, izbezumljen i prestravljen, ali je uspio reći da su uletili u zasjedu i da je Boro poginuo.

    Dragan uzima dah, baš kao da je ponovo na tom mjestu i proživljava tu scenu, ali nastavlja da priča:

  • "Meci su prštali sa svih strana, ali ni mi nismo štedili municiju. Razvila se žestoka borba. Ja ne čekam i kažem Kljuniću da krećem prema vozilima. Kljunić se složi sa mnom. Polako sam puzao napred sve dok nisam stigao do Borinog auta. Vidio sam da neko leži pod vozilom. Po dugoj kosi poznadoh Slavu. Od velike buke koja se stvorila od puščane paljbe nije moga da me čuje, ali sreća on me je ugledao. Dopužem blizu njega, pokažem mu kojim putem može da se izvuče i dođe do Kljunića i ostalih, a on odmah krenu u tom pravcu. Slava mi reče da se puca sa svih strana i da je zbog toga pomislio da ga opkoljavaju. Dok se Slava izvlačio prema našim borcima, ja sam prišao Borinom vozilu, otvorio vrata i napolje izvukao Borino tijelo. Posle dugogo i velikog napora konačno sam uspio da dovučem Borino beživotnoo tijelo do kanala i odatle nastavio dalje da ga vučem na sigurnu teritoriju. U međuvremenu, stigao je Špiro sa jednom grupom Semizovčana. Kada je vidio da je Borino tijelo izvučeno, preuzeo ga je od nas i odvukao u Vogošću. Bližio se kraj dana, a ja nisam imao više snage da izvlačim ostale poginule" - sa vidnom tugom na licu završi Dragan svoju priču.

    Nakon što sam sasluša priče od nekoliko učesnika tog događaja, došao sam do zaključka da je postojala velika vjerovatnoća da se ta tragedija izbjegne. Ono što me iznenadilo niko od tri različite grupe nije znao gdje su drugi raspoređeni i da li su uopšte stigli na mjesto zločina. Postoji mogućnost da su međusobno pucali jedni na druge, jer po Draganovoj priči, Kljunić nije znao da je Zoka sa svojom grupom došao pod most, a po Zokinoj priči oni su ispod mosta pucali u pravcu kuce na brdu, u kojoj se u tom trenutku, vjerovatno nalazila Kljunićeva grupa.

    Kada su muslimanski vojnici primjetili da se puca sa svih strana, vjerovatno su pomislili da ih srpska vojska opkoljava i da su se možda iz tog razloga povukli sa Mejtefa. To me navodi na sumnju da je tako bilo, jer je Slava došao do zaključka da ga opkoljavaju, a on dok je ležao ispod auta mogao je najbolje i najlakše od svi ostalih da razabere iz kog pravca se čuju ispaljeni hici.

    Stiče se utisak da je na Mejtefu muslimanska vojska provela dva dana i da je planirala da tu ostane, postavi svoju liniju odbrane i tako zaustavi sve učestalija kretanje vozila sa srpske teritorije u pravcu Srednjeg. Taj dio teritorije koji je do izbijanja sukoba bio naseljen pretežno hrvatskim življem, nakon odlaska domaćeg stanovništva, postala je "ničija zemlja", pa se kretanje odvijalo neometano.

    Pričalo se da je Boro tim dijelom puta često prolazio do Srednjeg i tamo se u nekoliko navrata sastajao sa našim starim drugom Zajkom. Vjerovatno je to Borino kretanje puno uticalo da neoprezno i nepromišljeno uleti u zasjedu. Postoji mogućnost da je Boro planirao da tog dana ode do Zajke i ispita ko je postavio zasjedu i pucao u civile, pa iz tog razloga nije na vrijeme zaustavio svoje vozilo u trenutku kada je pred sobom vidio tri vozila na putu.

    Iako je lako biti general poslije bitke, stiče se utisak da najveću krivicu za pogibiju Bore Radića, Srđana Amidžića- Điđe, Dejana Lalića-Lale i Željke Markovića- Razeta snosi komandant Kljunić. Da je kojim slučajem imao malo više komandujućeg iskustva, ni po koju cijenu ne bi smio da uvodi dio svoje jedinice, a da pri tome ne zna gdje mu se nalaze ostali učesnici te akcije, za koje je znao da treba da krenu u akciju, jer ih je on lično podigao na uzbunu.

    Bilo i ne ponovilo se!




  • Idi na stranu - |listaj dalje|