fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

1kk - 98379 - 15.12.2016 : Kartum7193 Banja Luka - best (14)

Monografija 1.bVP 1.KK (10)


SJEĆANJE

Ni sad nisam siguran ko je prvi poveo pjesmu... Sinoć sam je čuo poslije dugo vremena... Pjevao je i kao te zime... Zatvaram oči i čujem... Suza krenu sama... Nije me sramota da priznam.

  • "OJ KRAJINO, NOĆAS SI DALEKO..."

    Ne da se puca, nego gori i nebo i zemlja, dugi pa kratki rafali, eksplozije bombi, tromblona, granata... Neprijateljska artiljerija slaže granate i ispred i iza našeg položaja, ali nas promašuje, za sada. Istresam već četvrti okvir puške rafalno, tanke grančice jelika ispred mene padaju kao da ih mačetom siječem. Vičem Džoniju (Nikola-Nidžo-Džoni) da mi brže dodaje okvire. Prebacujem na jedinačnu paljbu jer Džoni ne može brzo da puni okvire. Naime, oba palca na rukama su mu se rascjepila po dužini, sto od hladnoće, što od nedostatka vitamina. Zavoji na Džonijevim prstima polako propuštaju krv, koja mi, ZAČUDO nije crvene boje.

  • "OJ KRAJINO, NOĆAS SI DALEKO..."

    Pjevam koliko me grlo nosi i pucam. Pratim poludesno od sebe na nekih pet metara oblak od barutnih gasova, a Mirka nišandžiju na 84-vorci vidim kao kroz maglu. Rafali kratki ali ubitačni. Vidim i Acu pomoćnika kako spaja preostale redenike, za ovu zvijer što prosto guta municiju. Tako lako.

    Peđa, naš vodnik, nešto dovikuje. Ne čujem ga, ali znam šta misli."

  • "Štedi municiju" - govorim sam sebi - "na ova dva metra dubine snijega niko ti je donijeti ne može... i neće!!!"

  • OJ KRAJINO NOĆAS SI DALEKO...

    Još jače pjevam i pružam ruku iza leđa po novi okvir ali ga ne mogu opipati jer ga Džoni ne dodaje. Okrećem se i vidim Džonija gdje nepomično leži na snijegu. Priskače Dok (naš sanitetlija, inače propali student medicine) pa okrećemo Džonija na leđa. Svi nosimo bijele kamuflažne uniforme skrojene od NATO padobrana kojima se spušta humanitarna pomoć neprijatelju. Ponekad Srbi zeznu NATO pa oni izbace pomoć na pogrešno mjesto, a poneki padobran zaluta pa padne na našu stranu. Prvoklasni materijal koji ne propušta vlagu. Gledamo Džonija i ne vidimo ranu... Lupam mu šamar, jedan, drugi, treći..."

  • "Udari još jednom i najebati ću ti se mame!" - dolazeći sebi reče Dzoni. Galamim na njega da se pretvara, a on ćuteći počinje da puni novi okvir. Zavoji na Džonijevim prstima propuštaju krv koja polako natapa snijeg. Opet gubi svijest. Zovem Doka koji je već krenuo do nekog drugog koji je ranjen. Čujem kako ga zovu, i pored silne pucnjave i granatiranja.

  • "OJ KRAJINO NOĆAS SI DALEKO...

    Okrećem se, pucam i pjevam. Još jače pjevam i krajičkom oka gledam kako Dok skida desnu Džonijevu čizmu.

  • "Jebo mater svoju, koji sretnik" - pomislih - "Popušio je metak kroz stopalo, lijepa izlazna rana, vrlo mala, gotovo neprimjetna. Čak mu je i čizma čitava, gumeni đon, NATO kvalitet je to... Humanitarna pomoć."

    Dok mu previja stopalo i palčeve na rukama. Džoni dolazi sebi, a Dok ga podjebava riječima:

  • "Brate sa ovom ranicom, od mene ni poštedu nećeš dobiti."
  • "Ko te jebe!" - Džoni nešto ljutito odbrusi Doku, meni nerazumljivo.
  • "Popij vode ili još bolje jedi snijeg da malo namiriš tečnosti u organizmu. Biće to dobro, ne sekiraj se!" - reče Dok Džoniju i pretrči sagnut kroz prtinu do onog ranjenog.

  • "OJ KRAJINO NOĆAS SI DALEKO...

    Pucam, pjevam i smijem se. Ludilo. Ispred mene, iz snijega, na nekih pedesetak metara "izranja" nešto što liči na čovjeka.

  • "Alahuekber, alahuekber...Oj Krajino noćas si daleko..."

    Čudno izgleda ta spodoba, ispod pojasa bijel, a iznad crn. Spodoba "zaranja" i nestaje u snijegu...

  • "Oj Krajino... Alah... Oj Krajino..."

    Nišanim i čekam ga da opet "izroni". Adrenalin udara, usta su mi suva, rado bih zapalio duvan...

  • "Alahueber...Oj Krajino..."

    Spodoba odjednom "izranja" još bliže našem položaju, ne jedna više njih... oklijevam... STRAH. Više ne čujem pucnjavu i granatiranje, samo Alahuekber, a ja pjevam "OJ KRAJINO" još jače, "NOĆAS SI DALEKO..."

    Rafal dugačak, spodobe padaju, pa ustaju, pa opet padaju... Zapucah i ja. Peđa baca jednu, pa drugu bombu. Ne čujem eksplozije ali ih vidim. Praznim okvir puške u ništa... ili nešto. Vidim krvave tragove u snijegu gdje su "izronile" one spodobe. Alahuekber postaje sve tiše i tiše. OJ KRAJINO NOŠAS SI DALEKO nadjačava sve zvukove!

    Odjednom tišina. Čuje se poneko repetiranje oružja i metalni zvuk zamjene praznog okvira u pušci. Čuje se i glasna komanda: "PREKINI!!!"

    Okrećem se i vidim Džonija blijedog kao krpa, ali nasmijanog.

  • "Odjebali smo ih" - kaže.
  • "Jesmo!" - rekoh - "daleko im kuća".

    Čujem Doka kako traži ćebe jer nije bilo nosila. Vodnik Peđa je protresen eksplozijom granate koja je pala vrlo blizu njega, ali je upala u duboki snijeg pa ga nije ranila, samo istresla iz gaća, sto bi mi rekli. Ponovo krece pjesma:

  • "OJ KRAJINO NOĆAS SI DALEKO...

    Gori Markovac i skakaonica... Gori i jebeni Babanovac... od pjesme! Čula se pjesma i u Banja Luci tad... vjerujem.

  • "OJ KRAJINO NOĆAS SI DALEKO!!!"

    ***


    Nakon akcije Septembar '93. dio oficira, podoficira i vojnika iz 1. bVP 1KK je "nagrađen" prekomandom u druge jedinice VRS. Mene i grupu bivših vojnih policajaca je zapala Interventna četa Druge krajiške motorizovane brigade tzv. "Damirova" četa.

    Kada se Interventna četa 2. Kmbr popela na Markovac, tamo smo zatekli samo 1. bVP, koji je bio brži od nas u posjedanju položaja jer su došli direktno iz Banja Luke a mi iz 2. Kmbr smo stigli iz Šamca, nakon cjelonocne vožnje autobusima.

    Ipak, bilo mi je drago što sam opet u govnima do guše sa "mojim bivšim bataljonom" a ovim svojima iz Druge krajiške sam rekao:

  • "Momci , najebali smo, ovi moji bivši se ne povlače sa položaja!"

    Tako je i bilo. Iskreno i nismo se mogli povući. Kuda se i kako povlačiti kroz snijeg dubok preko dva metra? Nikuda i nikako, ostani gdje jesi i kao u onoj pjesmi "grizi metak bejbi" tj. pjevaj "OJ KRAJINO NOĆAS SI DALEKO."

    Peđa vodnik se nikad nije vratio u Interventnu četu 2. Kmbr. Morao je ponovo da uči da govori, jede, hoda... Sreo sam ga 2003, zamuckuje kad govori, ali je uglavnom dobar. Dok je završio faks, teško onome ko mu dopadne šaka, najebao je. Džoni , Aco i Mirko su vani... nismo se sreli od završetka rata. A ja? Tu sam više-manje...

    Na Markovcu nas je napala jedinica za brza dejsta, od onih koji su trebali čuvati mir, kao da smo u Africi bili... Sve nadrogirani crnci... bar po nađenim ostacima... plaćenici... psi rata.

    Monografija 1. bVP 1. KK - Isječak iz ratnog dnevnika - strana 219.

    Oko 13 časova komandantu 1. bVP javila se jedna četa iz sastava 2. krajiške brigade koja je došla u pomoć snagama na Markovcu. Neprijatelj je istog dana, na objekat Markovac napadao u vremenu od 16 do 19 časova, bez izgleda na bilo kakav uspjeh. U toku napada neprijatelja sa položaja čete iz Druge krajiške brigade čula se pjesma "OJ KRAJINO NOĆAS SI DALEKO"!!! Ovo je nešto jedinstveno i neponovljivo!!!

    Ja ću dodati NENADJEBIVO!!!

    Pozdrav svim borcima Vojske Republike Srpske!




  • Idi na stranu - |listaj dalje|