fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

poginuli - 98377 - 15.12.2016 : Ex-ponto - best (6)

Branislav (Milivoje) Božović


Dragi moj Zova,

gledaš me sa ovog kamena tim svojim blagim očima, a sjećanja naviru...

Sav uplašen, baš kao što je i svaki mali osnovac u sličnoj situaciji, nađoh se na hodniku O. Š. Branko Radičević, došavši iz drugog grada u sasvim novu sredinu, tek nekoliko dana uoči "polugodišta", ne znajući ni školska pravila, ni drugove, ni učitelje... Tog maglovitog decembarskog jutra neko me dovede do škole. Rečeno mi je da idem na sprat. To je bila sva pomoć koju sam mogao dobiti. Neko mi naredi da skinem cipele prije penjanja stepenicama: "Ovdje se izuva!" Nisam znao da li me zavitlavaju, ali sam ipak morao poslušati.

Našao sam i učionicu, ostavio cipele ispred vrata i ušao. A šta ću sada? Gdje da sjednem, kuda da idem? Bio sam jako zbunjen. Nastava još nije počela, sva djeca gledaju u mene, neki se čak i krevelje i provociraju...

A onda se iz hodnika pojavi dječak, otresit, samouvjeren, odmah se vidi da je "faktor" u toj dječijoj zajednici. Nosi moje cipele, prilazi mi i pita:
  • "Znas li matematiku?"
  • "Znam! - kažem ja njemu "to mi najbolje ide.
  • "Dođi, sjedićeš sa mnom" - reče mi Zova i stavi cipele u klupu, u prostor za tašnu. Potom izvuče stolicu da sjednem, a on sjede pored mene i započe razgovor.

    Ispostavilo se da smo i komšije. Zova, najjači dečko u razredu, a iako mlađi of "osmaša", odlično je kotirao i u školi, pa mi između ostalog reče:
  • "Ovi papci (misleći na neke školske "mangupčiće") vole da se kurče nad novima. Niko te pipnut' ne smije, ićemo zajedno kući".

    Koja sreća, sa prvim minutama dolaska u školu postao sam "Zovina raja". Put ka slavi je bio otvoren, a samopouzdanje koje sam tog momenta stekao nemjerljivo.

    Ubrzo se ispostavilo da "mu previše pomažem" sa matematikom, pa su nas razdvojili, mada mu moja pomoć više nije ni bila potrebna. Zova je bio jako inteligentan dečko, pa je nakon par objašnjenih "caka" razvaljivao i odlikaše kada je račun bio u pitanju...

    Vrijeme je prolazilo, a sa njim se i moja generacija pretvorila u odrasle ljude. Ponekad bi popili pivu kod "Žižuke", ponekad kod "Žiže", a sve mi se čini, moj Zova, da ti nikada nisam rekao šta mi je značila ona tvoja pomoć u toku onih prvih dana u O. Š. Branko Radičević. Zbog toga želim da to učinim sada, na ovom mjestu.

    Hvala ti, moj Zova, i neka ti je laka zemlja sokolačka.

    Moca




  • Idi na stranu - |listaj dalje|