fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

1kk - 98119 - 13.11.2016 : Kartum7193 Banja Luka - best (3)

Monografija 1.bVP 1.KK (8)


Isječak iz monografije

STIGLA KORPUSNA

Momci sa bijelim opasačima uvijek su tamo gdje se osjeća miris smrti...

Iznenada podmetnu mi se prvi trag jeseni pod nogu i umalo ne padoh okliznuvši se na vlažni, žuti list. Razjapljenih čeljusti urliknu u meni spoznaja o petoj ratnoj jeseni. Nevjerica i kao dijete računam na prste: '91., '92., 93., '94. i evo je '95. Umjesto zreline i ploda oči mi kupe samo bol, i to onaj usputni a beskrajni...

Svi Rašini momci... ili Bataljon Vojne policije Prvog krajiškog korpusa ili, kako se to šapatom na linijama kaže, kada oni dođu... stigla Korpusna. A Bogami je i stizala tamo gdje je valjalo na strašnom mjestu postojati. Sretali smo ih često, ali uvijek tamo gdje je opstanak srpske zemlje mjerio prolivenom krvlju, tamo gdje je život kao životinja osjećao blizinu smrti i bio zbijen u ćošak. Stigla Korpusna... kao početak pobjede, početak bitke, kraj našeg neuspjeha i početak nove pobjede. Sretala sam ih često, ali uvijek na onoj tankoj žici gdje se život otima od smrti i bježi u postojanje od krvavog ponora. I sve to će se jednog dana zvati istorija koja će kazati da su ovi momci učestvovali u svim velikim bitkama i pobjedama Prvog krajiškog korpusa VRS...

Koridor ljeta 92. godine. Datum je ostao ubilježen u ratni dnevnik kao dan kada su se u Živkovom polju u Posavini sreli ljuti Krajišnici i Posavci. Pričam o operaciji Koridor, i o onom danu nad danima kada su se dozivali kroz vlati visokih trava, jedni i drugi i pitali: Ko je to tamo... Tišina, nevjera i konačno radost od koje bi i naša planeta mogla da stane. Srela se naša Korpusna i borci Posavskih brigada, da kažu ovom narodu- biće kiseonika.

Derventa, vrijeme kada su u ustaškim kazamatima na Rabiću umirali Srbi, a korpusna dolazila do mosta i vraćala se... Proboj za probojem.

Smrt u zoru
Kostreš... noć kada je trebalo začepiti liniju. Haos i ništa drugo. Rašo kaže "odoh po pojačanje, a onda ostajem da poginem sa vama."

Kolibe... kao kletva, kao velika smrt. Tamo ih je ostalo 16. Ostalo kažem, a i danas su osmijehom na nekom punktu, u nekoj bici...

Gradačac... ono krvavo jutro kada je ON, ranjeni borac Bataljona korpusne policije, do zore dozivao svoje ratne drugove koji nisu mogli da ga izvuku na petnaest metara od neprijateljskog rova. U zoru je umro. Ime mu znaju dobro i pamte to jutro kao veliku ranu koja uvijek prokrvari kada se sretnu dva ratna druga iz Korpusne.

A poslije toga oslobođen je Brod. Od Dervente do Broda cijela vječnost prekrivena granatama, noćima... bitkama vođenim na deset metara udaljenosti od neprijatelja. Na Jajcu su mi pred ulazak u grad dali žutu dunju, a u gradu pjesmu i poklič...

Preskačem neke bitke i pričam o operaciji "Sadejstvo" o svom ratnom drugu koji je nakon ove operacije krvavih žuljeva tri puta posrtao dok smo mu pomagali da se popne na osmi sprat nekog nebodera u Brčkom.

A prije toga je ponovo bilo Orašje i Koridor i neka posavska dosadna magla, karte i preprženi hljeb... I onda mi pada na pamet pada Maglaj, pa Kanatova kosa... tamo kada su "radili" sa 16. krajiškom brigadom...

Ljeto ratne '94. Sreli smo se na Ozrenu, pa na Srbobranu i ponovo na Ozrenu. Oko 50 dana su tada bili bez odmora...

Autor: Krajiški vojnik, avgust '95. godine




Idi na stranu - |listaj dalje|