fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

1kk - 97825 - 08.11.2016 : Kartum7193 Banja Luka - best (3)

Monografija 1.bVP 1KK (7)


Isječcak iz monografije

Bili smo skromni, casni i jaki, to smo i danas...

Pisati o 1. bVP , mojoj prvoj četi , znači buditi uspomene. Uspomene na jedno teško vrijeme, vrijeme smrti, stradanja i muke, a sa druge strane uspomene na prijateljstva, zajedništvo i osjećaj pripadnosti koji će trajati do kraja mog života. Pripadanje 1. bVP 1KK budi u čovjeku ponos, na svoje saborce, ponos na, nažalost izginulu mladost, pripadnike našeg bataljona. Svaka prolivena kap krvi pripadnika bataljona je još više učvršćivala to zajedništvo i spremnost da se žrtvuje ili rizikuje vlastiti život za svog saborca i prijatelja.

Bataljon je prošao kroz teške borbe, naravno i moja četa kao kičma tog bataljona, obavljao zadatke širom zone odgovrnosti 1KK i iz svih tih borbi je izašao čista obraza i visoko uzdignute glave. Časno i pošteno smo vojevali svoje bitke. Od početka do kraja. Mnogi su u toku, a i poslije rata pokušavali da ocrne našu jedinicu. Nisu u tome uspjeli. Nisu ni mogli. Ono što je bataljon postigao u ratu, a posebno broj poginulih i ranjenih, govorili su više od riječi. Umjesto riječi govorila su naša djela. Kada razmišljam o bataljonu vojne policije kao fenomenu, moram priznati da mislim da smo imali i malo sreće. Sreće u smislu da se u datom trenutku, na datom mjestu našla jedna grupa ljudi koja je isto razmišljala, imala zajednički cilj i išla ka tom cilju. Od vojnika do komandanta jedinice. Svi su disali jednim plućima.

Druga stvar je mladost. Od vojničkog preko komandirskog do komandnog kadra. Svi su bili izuzetno mladi ljudi. Neopterećeni svakodnevicom, čista srca i duše, bez ikakvih skrivenih poriva i namjera. Mladi i ludi. Ne znam da će se ikada ponoviti jedinica kakav je bio 1. bVP. Svim srcem se nadam da za tim nikada neće biti potrebe. Ali znam i da i sada, 25 godina od završetka rata, svi mi, pripadnici 1. bVP 1KK, smo spremni u svakom trenutku ponovo stati u odbranu svoga. Uprkos poslijeratnim nepravdama, uprkos svemu.

Iako smo sada svi stariji, sredovečni ljudi, osmijesi i sreća pri zajedničkim susretima na dan jedinice 11. septembra govori sve. Povezani smo nekim nevidljivim nitima. Vezani i ponosni na sebe i svoju jedinicu. Da li smo svom narodu svoju mladost, dijelove tijela, krv i živote. I NIJE NAM ŽAO. Čuvali i sačuvali smo svoju nejač. Bili i ostali, bez imalo lažne skromnosti, jedni od najboljih koje je naša vojska imala. Jedinica kojom se ponosimo i kojom se ponosi naš narod. I treba da se ponosi.

Dok smo živi čuvaćemo uspomenu na tu jedinicu i njene pripadnike. Kad nas više ne bude, tu će ulogu preuzeti istorija i srpski narod. Živi i živjeće ova jedinica. DOVIJEKA.

ZASLUŽILA JE TO!!!
Stariji vodnik D. B.




Idi na stranu - |listaj dalje|