fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

rsk - 97817 - 07.11.2016 : Poskoci željo Doboj - best (2)

Moj pohod na Vukovar (3)


Deblokiranjem kasarne, sutradan 15. 9. '91. godine smo nastavili napad na grad. Međutim naišli smo na žestok otpor u sve tri ulice kojim smo napredovali. Sada su dolazile na ulicu koja je bila poprečna, duž cijele linije napredovanja od kasarne do desne supoderice tj. mini marketa.

Počele su borbe za svaku kuću. Ako bi ušli u koju kuću ostali bi uklinjeni ukoliko i ovi do tebe nisu pogurali sledeću ulicu ili kvart. Mi smo krenuli kroz ul. Mladena Stojanovića dobro opremljeni. Ja sam nosio dvije zolje, PM-72, bombe. Moj vod je pretrčavao prema kućama koje ćemo zauzeti. Tada je otvorena unakrsna paljba po nama, i odmah smo imali dva poginula i tri ranjena od nas 20, koliko nas je bilo u jedinici. Trebali smo ih izvući jer su počeli zapomagati da ih ne ostavimo, Komandir i nas dvojica počeli smo sa paljbom za pokrivanje a ostatak je počeo da izvlači ranjene. Uspjeli smo ih izvući u kuću gdje smo ranije bili, a od našeg daljeg napredovanja više nije bilo ništa.

Komandir je sad čekao pogodan trenutak kako da nas izvuče nazad do kasarne jer je slično prošao i ostatak naših snaga. Morali smo nazad da nosimo poginule i ranjene, tako da smo moj zemo i ja ostali da paljbom pokrivamo izvlačenje naših saboraca. Sav višak oružija smo ostavili da bi se što lakše povukli. Uspjeli smo ispaliti po jednu zolju niz ulicu odakle je pucano po nama.

Moj zemo je poginuo 16. 10. '91. godine od zolje. Metak je prošao kroz njega i aktivirao raketu njemu na leđima. Imao je 19 godina. Bio je iz Bočinje kod Maglaja.

Kroz dvorišta, vrtove, kapije, kuće i pretrčavajući ulice nekako dođosmo do kasarne, umorni, krvavi, iscrpljeni. Potom smo krenuli put Negoslavaca na odmor.

Taj dan ni mi niti bilo koja druga četa nije bila ni blizu ulaza u grad. Najbliže smo bili 2. oktobra.




Idi na stranu - |listaj dalje|