fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

1kk - 97799 - 06.11.2016 : Dalibor Banjaluka - best (1)

Ratni dnevnik, 31. oktobar 1994: Na Priviji i Kupreškim vratima deset na jednog!


Prikupljeni podaci govore da je muslimanska komanda radi operacije prema Kupresu angažovala između 12.000 i 14.000 vojnika iz Sedmog travničkog i Trećeg zeničkog korpusa, uz učešće elitnih jedinica iz Prvog i Drugog korpusa, te jedinica policije.

Zanimljivo je da se Alagić i komandant 7. kupreške motorizovane brigade VRS potpukovnik Božidar Rakić dobro poznaju. U bivšoj JNA Alagić je bio komandant školskog centra u Banjaluci, a Rakić je u toj jedinici bio komandir voda, pa čete.

U intervju koji je muslimanskoj televiziji dao 4. novembra 1994. godine Alagić je izjavio da su u ofanzive prema Kupresu bile angažovane sve jedinice Sedmog korpusa. Isti su činile 37. muslimanska lahka brigada - Travnik, 305. (u nekim dokumentima 705.) brdska brigada - Jajce, 306. (706.) brdska brigada - Han Bila, 307. (707.) brdska brigada - Bugojno, 308. (708.) lahka brigada - Novi Travnik, 312. (712.) brdska brigada - Travnik, 317. (717.) lahka brigada - Gornji Vakuf, 325. (725.) lahka brigada - Vitez, 337. (737.) lahka muslimanska brigada, 17. krajiška brdska brigada - Travnik, 327. (727) brdska brigada - Gluha Bukovica, 333. (733.) lahka brigada - Busovača - Kaćuni, 2. bataljon, Diverzantski bataljon, Inžinjerijski bataljon, Logistička baza, Četa veze, Četa za protivelektronsku borbu, Tenkovska četa, Mješoviti artiljerijsko raketni puk, Divizion PVO i Četa ABHO.

U istom intervjuu, nabrajajući jedinice koje su dale značajan doprinos ofanzivi na Kupres, Alagić je posebno pomenuo 307.brigadu, 305.brdsku brigadu, 317.brigadu, zatim 27. brdsku brigadu, Gardijsku brigadu, jedinice Štaba vrhovne komande i 370. brdsku brigadu iz Bugojna.

Na internetu se može naći video zapis iz kojeg se vidi da su u ovoj akciji bili angažovani i pripadnici 212. brdske brigade iz Srebrenika, te specijalne jedinice "Kalesijski vukovi" i "Galebovi".

Na Velikoj Plazenici jedinica kojom sam komandovao imala je oružani sukob sa mudžahedinima, a zaplijenili smo dokumente iz kojih se vidi da je u operacijama na toj planini učestvovala i specijalna jedinica "Živiničke ose".

Praktično, čitav jedan i manji dijelovi svih ostalih muslimanskog korpusa obrušili su se na Sedmu motorizovanu brigadu VRS, kojoj su, kasnije, u pomoć pritekli manji bataljon "Pantera", dvije čete policije iz CSB Banjaluka, jedan bataljon Banjalučke prve protivoklopne brigade, četa vojnika iz Grahova, četa vojnika iz Glamoča, nepopunjen bataljon vojnika iz 5. glamočke pješadijske brigade i dva voda (diverzanti i policija) iz komande Drugog krajiškog korpusa.

Kada je muslimanska ofanziva iz pravca Bugojna počela, 19. oktobra, u Sedmoj brigadi VRS bilo je samo 1.569 boraca. A samo njih oko 500 bilo je raspoređeno na frontu prema muslimanima, od Mračaja, preko Đoline kose do Male Luke. Ostali su bili na frontu prema Hrvatima (Vukovsko, Ravno, Rilić i Malovan) ili raspoređeni po dubini - u oklopnom bataljonu, na artiljeriji, u komandi i prištapskim jedinicama (pozadinska četa, inžinjerija, vezisti, kuhinja, vojna policija i sl.)

U međuvremenu, većinu boraca sa fronta prema Hrvatima prebacili smo prema Bugojnu i muslimanima i tako linije prema Livnu, Tomislavgradu i Prozoru ostavili bez ozbiljnije odbrane.

Sa odmora se vratilo nekoliko stotina vojnika, u pomoć su nam stigne nabrojane jedinice, ali sve to je bilo premalo da premosti pravi "jaz" u brojčanom stanju naših i neprijateljskih snaga.

Praktično, najmanje deset muslimanskih napadalo je na jednog srpskog vojnika.

U ranim jutarnjim satima u silovitom protivnapadu, koji su predvodili korpusni diverzanti i "Panteri", muslimani su odbačeni sa Lupoglave i Stožerca, a tek pristigla četa iz Glamoča je blokirala selo Kukavice, čime je ponovo uspostavljena kontrola nad putem od Kupresa do Kudilja, Vukovska i Bućovače.

Cijela linija fronta "gori" od pucnjave, a najžešće borbe vođene su za Priviju, prevoj na sjevernim padinama Velike Plazenice, iznad Zlosela, čijim padom bi bio ugrožen put Kupres - Blagaj - Šipovo.

Poslije cjelodnevne bitke, u kojoj su sa njihove strane učestvovali borci iz tri brigade (370, 27. i 308. brigada) muslimani su Priviju stavili pod svoju kontrolu.

U dosadašnjem toku rata bilo je uobičajeno da se na jednom pravcu protivnik napadne jednom, najviše dva puta u istom danu. Prvi napad bi najčešće počinjao u zoru, kada je vojska pospana, a drugi sat-dva poslije prvog ili popodne. Tog nepisanog pravila su se pridržavale sve tri vojske.

Od 19. oktobra, kada su počeli ofanzivu na Kupres iz pravca Bugojna, muslimani izvode i po pet-šest napada dnevno. Koristeći višestruku nadmoć u ljudstvu, napadaju u talasima, što je i organizaciono i psihički teško izdržati. Posebno kad su oni što se brane znatno malobrojniji i kad ne vjeruju u konačnu pobjedu.

A srpski borci na Kupresu nisu više vjerovali.

Naprotiv, vojnici su međusobno otvoreno komentarisali da će Kupres, čak i ako ga odbranimo, na kraju pripasti Hrvatima. Uostalom, ni po jednoj karti razgraničenja koje su usvajane na mirovnim pregovorima Kupres nije bio u Republici Srpskoj.

Privija je pala zbog hroničnog manjka ljudstva i nestašice municije.

Šumovit, teško pregledan prostor, koji je napadalo više stotina vojnika, branilo je tridesetak boraca. Pod komandom mog zamjenika Nove Trifunovića bili su Dušan i Momčilo Kureljušić, Duško Šebez, Mirko, Milan i Slobodan Knežević, Marko Bosnić, Miloš Čolić, Milan Pivač Crtani i još dvadesetak boraca.

Nekoliko dana ranije pridružili su im se i brigadni diverzanti, predvođeni Borom Milišićem i Stojkom Prijakom.

Zahvaljujući odlučnosti boraca i dobro iskopanim rovovima, i danas su prvi napadi uspješno odbijeni, međutim kako je dan odmicao situacija je bila sve nepovoljnija.

S jedne strane, muslimani su počeli da se ubacuju u prazan prostor između Demirovca i Privije, pa je Novo dio ljudstva morao da odvoji za odbranu svoje lijeve bočne strane. Srećom po njih, s vremena na vrijeme južne padine Demirovca i Plazenice "češljali" su praga i tenk iz Ratkovina i tako spriječavali muslimane da im potpuno zađu iza leđa.

Drugo, bilo je mnogo ranjenih, koje je trebalo iznositi sa položaja, na kojem je ostajalo sve manje boraca. Ranjeni su Novo Trifunović, Boro Milišić, Stojko Prijak, Novo Mijatović, Đoko Matić...

Međutim, iako malobrojni, suočeni sa višestruko brojnijim neprijateljem, koji je u borbu stalno uvodio nove snage, Blagajčani su odbijali napade.

Svjesni da brane svoje selo.

Protiv sebe su očigledno imali iskusne ratnike, o čijoj spremnosti na borbu dovoljno rječito govori podatak da su svoje napade bukvalno najavljivali, dovikivanjem: "Četnici, mi ponovo krećemo" i "Alah ekber".

Bila je to jedna od žešćih pješadijskih bitaka ovih dana na kupreškom ratištu.

U toku šestog napada braniocima Privije je ponestalo municije, pa su bili prinuđeni da napuste svoje rovove i povuku se prema Bukovači, gdje su zanoćili sa polukružnom odbranom.

Nakon što su zauzeli Priviju kod muslimana je izvršena smjena, "specijalce" su zamijenili "linijaši", koji se nisu oglašavali ni pucnjavom, ni vikom. Čulo se samo da na dostignutoj liniji kopaju rovove.

Komanda brigade je u večernjim satima na Priviju uputila pomoć od 40 boraca, koji su tog dana pristigli iz Mrkonjić Grada.

Sve vrijeme dok je trajala bitka za Priviju, muslimanska artiljerija je žestoku tukla položaje Grahovljana na susjednoj Bukovači, ali na tom pravcu nije bilo pješadijskih napada.

Ujutro, prije početka borbe, muslimani su zarobili Anđelka Pivača, koji se vraćao od kuće u jedinicu, promašio našu i udario pravo na muslimansku liniju.

Kod nas na Velikoj Plazenici dan protiče mirno, ali smo uznemireni zbog "lomljave" koja se događa kilometar desno od nas, na Priviji.

S vremena na vrijeme na Demirovcu dođe do žestoke razmjene vatre između muslimana i Banjalučana, ali se sve brzo utiša.

Oko 14 časova muslimani napadaju na Vukovsko i tako kupreško-bugojanski front šire za dodatnih petnaest kilometara.

Njihova 317. brigada zauzima Siver (1561), Ječanj i sve visove iznad vukovskih sela. Bez ozbiljnijeg otpora. Skoro sve snage koje smo imali bacili smo na odbranu Kupresa na Kupreškim Vratima i Stožeru.

Desno od pravca nadiranja te brigade, u širem rejonu Mračaja, muslimani su formirali Taktičku grupu jedan, u čiji sastav su ušle 17. i 37.brigada, sa četom vojne policije, civilnom policijom iz Bugojna i vodom iz sastava lakog artiljerijskog diviziona.

S naše strane, na taj dio fronta u ispomoć je upućeno je 70 vojnika, tek pristiglih iz Ključa. Sa zadatkom da, u sadejstvu sa ključko-vukovskim bataljonom koji je branio Vukovsko, zaustave nadiranje neprijatelja, a ujutro povrate izgubljene položaje.

Preostali mještani Vukovska, Bućovače i Kudilja, koji su se poslije evakuacije 22. oktobra vratili u selo, da paze na kuće, hrane svinje, živinu i stoku koju još nisu istjerali prema Blagaju, ponovo napuštaju Vukovsko.

Situaciju u Vukovsku dodatno otežava to što je došlo do prekida žičane veze sa komandom u Kupresu.

Ni ovaj dan nije prošao bez mrtvih i nestalih srpskih vojnika.

Okolnost da svakodnevno zarobljavaju srpske vojnike obezbjeđuje prednost muslimanima, zato što stalno dobijaju svježe informacije o stanju naše vojske, njenom rasporedu i snazi jedinica, nedovoljno branjenim pravcima u srpskim odbrambenim linijama a ponekad i o našim planovima.

Podaci prikupljeni prisluškivanjem radio-veza govore o znatnim gubicima u ljudstvu i na muslimanskoj strani.

U večernjim časovima iz Komande Drugog krajiškog korpusa u Drvaru u komandu Sedme brigade stiže obavještenje da je uočeno veliko grupisanje hrvatskih snaga u širem rejonu Šujice, Duvna i Livna. Višednevni kontakti federalnih koalicionih partnera Hrvata i muslimana završeni su sastankom, koji je predveče održan u Šujici.

Muslimansku delegaciju predvodio je general Alagić. Međutim, ljut što ga u Šujici nije sačekao Tihomir Blaškić, komandant HVO, Alagić je odbio da razgovara sa nižim starješinama HVO i vratio se u Bugojno. Pola sata prije ponoći došlo je do novog sastanka, ovaj put u selu Krupa kod Gornjeg Vakufa.

Na sastanku je potpisan sporazum o uključivanju hrvatske vojske u ofanzivu na Kupres, kojim su precizirani pravci dejstva dvije vojske i podjeljena teritorija čije se zauzimanje očekivalo.

Hrvatska strana potvrdila je svoju spremnost da prekine primirje sa srpskom stranom, koje je trajalo 17 mjeseci i napadne jedinice VRS na Kupreškoj visoravni.

U Šujici je počela sa radom i njihova zajednička komanda.

Dogovoreno je da se muslimanska vojska na Kupreškoj visoravni zaustavi na sljedećoj liniji: Vrelinska dolina - Mali Križ - selo Otinovci - Begovo Selo - Skok - selo Ledići - Mala Plazenica - Paljike - selo Jurići - selo Rastičevo.

Vojnici još nemaju informacije o ponovnom sklapanju savezništva između muslimana i Hrvata, ali i bez toga nema ni jednog koji nije ubjeđen da će nas Hrvati napasti. I tako nam se "zahvaliti" što smo prošle godine, kad su se oni međusobno klali, spasili oko 900 hrvatskih vojnika i oko 4.000 hrvatskih civila iz Bugojna. Bilo je samo pitanje vremena kada će nam braća "zabiti nož u leđa".

Nastaviće se...




Idi na stranu - |listaj dalje|