fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

prepiska - 97681 - 29.10.2016 : Stari - best (3)

Gmizavac


Davno sam rođen u jednom krajiškom selu, u kome sam često hodao bosonog, jer tada nije bilo obuće kao što to danas ima u našim selima.

I kao djete bez roditelja, morao sam napuštati svoje selo tri, i vraćao se u njega dva puta. Prvi put napustio sam selo, kada sam imao pet godina. Drugi put kada sam imao osam, a treći put i to konačno bez povratka, kada sam imao 14 godina. Koliko sada imam godina, to ćete saznati u neko buduće vrijeme.

Svi moji odlasci iz sela bili su uslovljeni zbog gubitka mojih roditelja, majke i oca, pa sam tumarao od mog rodnog do tuđih sela. Gdje god sam bio dobivao sam razna upozorenja i savjete kako i šta treba, a šta ne treba raditi. Iz tog mog dječijeg života, iz koga su mi ostala mnoga sjećanja koja se ne mogu tek tako zaboraviti, ostalo je mnogo, a naročito onih sjećanja iz mog drugog sela koja i dan danas žive u meni.

Dakle, davno je to bilo kada sam bio mali seljančić (i sada sam seljak), kada su me oni stariji, moji i drugi seljaci opominjali za sve ono što bih ja radio suprotno onom što je većina tada starijih od mene smatrala da nije dobro i da ne valja da se to tako radi i čini. Naročito je to bilo kada sam drugi put napustio svoje selo i otišao na školovanje u Srbiju, u selo pored jednog grada. Tamo su mi često puta govorili "nemoj to", "nemoj ono", "ne valja to", "ne valje ovo", "e, ne valja ni ono što oni drugi tamo rade", pokazujući mi kako drugi rade nešto što ne valja i nije dobro to što rade. Posebno mi se ukazivalo na izgovor pojedinih mojih riječi i rečenica donešenih iz mog sela, koje sam tada izgovarao, a koje su za njih u toj mojoj novoj sredini (drugom selu), bile nepoznate i mnogo smješne. Pa kako sam u tim dječijim danima živio u dva sela, hodao i trčao bosonog tada bi mi često govorili "čuvaj se ovog", "čuvaj se onog" a najviše da se čuvam vukova i gmizavaca, otrovnica zmija, a naročito poskoka. Kažu, vuk može da te napadne, jer je veoma opasan i jak, a gmizavci mogu da te ugrizu, jer se oni skrivaju u nevidljiva mjesta i tako prijete da ugrizu prolaznika, a oni su puni otrova.

Što je još interesantno stručnjaci kažu, da jedna vrsta gmizavaca ne čuje i slabo vidi, jer im tijelo prima zvuke putem vibracija sa tla na kome se nalaze, a koja se prenose na njihovo tijelo. To su uglavnom gmizavci, otrovnice zmije i poskoci. I vjerujte mi da sam se toga tada i plašio.

Sve je to tako trajalo tokom mog djetinjstva, mladosti pa evo i starosti u kojoj se evo i danas "moram" priznati, treba paziti "gmizavaca" iako živim u gradu i nosim obuću.

Lijepo je to kad se ukaže na nečije grške, bez obzira od koga one dolazile i kome su upućene. I sām sam takav da primam savjete i ukazujem nekome na greške, a naročito mojoj djeci i unucima. Jer smatram da je potrebno skrenuti pažnju drugome, da se ne bi u buduće griješilo. Bez obzira o kojoj se osobi i njenom uzrastu radi, da li dječijem, mlađem ili starijem i bez obzira na pol. Ali...

Zdravu kritiku treba primiti, ali i uputiti i ukazati lijepim našim jezikom, a ne služiti se ili kako bi mi u nekadašnjoj našoj Jugi govorili "šicati" se nečijim, tuđim riječima, jezikom, kao na primjer što je jedan novi posjetilac "gmizavac" ovog sajta, koji se poslužio u svom prvom kratkom članku, koga ja evo nazvah "gmizavac".

U mom članku pod brojem 97463, koga je objavio naš urednik, ja nikoga nisam napao, a ni uvrijedio. Ja sam rekao svoje, šta me boli. Pa zar nije pohvalno to što se "Deminer" javno obraća nepoznatim da mu pomognu kako bi se otklonila opasnost, da se nebi ubuduće ginulo i ostajalo bez djelova svoga tijela?

Ono što sam naveo u pomenutom članku na osnovu ovog djela "Deminerove" rečenice:

  • "...pa smo naletili na posmrtne ostatke, čijih vojnika nije bitno..." Meni je to zasmetalo, jer sam roditelj. Možda je to "Deminer" nesvjesno izrekao, odnosno napisao.

    Ali ja sam napisao ono što sam napisao o kostima poginulih boraca i osjećanjima živih ljudi roditelja, prema tim kostima. Kostima, za koje majke i očevi ne mogu da spavaju, jer ih duša boli i guši zbog toga što ne znaju gdje su im kosti od sinova. A majke su majke, bile one ne znam čije.

    Zar treba da vam pišem o tome koliko se još potražuju kostiju poginulih u poslednjem građanskom ratu u Bosni? Zar treba da vam pišem o nestanku kostiju iz srpskih grobnica koje se nalaze na području Federacije, a naročito tamo odakle su Srbi protjerani? Ne treba.

    Gdje su kosti od pokojnog Miloša Terzića iz groblja u Poturovićima? Evo vam najnoviji dokazi o ne ljudima i njihovom neljudskom odnosu prema kostima poginulih i umrlih, i to kostima i od onih koji su poginuli ili pomrli prije sto i više godina. Kostima koji se zloupotrebljavaju u dnevnopolitičke svrhe. Zar je to ljudski?

    Molim urednika da postavi ovaj video na sajt, jer je za nas puno mnogih novosti.

    klikni ovdje

    A "gmizavac" koji se negdje sakrio u nevidljivo mjesto, udomio se i u "maslo" se uvalio, pa ne zna šta će da radi, onda prišiva drugima nekakve strane pridjeve kao što je "hejter".

    Moj "gmizavče", da ne kažem "la vipčre", jer si se tako predstavio, sve što sam na ovom sajtu objavio, sve sam potkrijepio sa dokazima, pa tako činim i ovog puta.




  • Idi na stranu - |listaj dalje|