fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

prepiska - 97659 - 28.10.2016 : Zeljko Tomic Sokolac - best (5)

(01.08.1994) Avion koji zvanično nije ni postojao


Jedinice PVO RSK su 1. avgusta 1994. godine iznad Saborskog u rejonu Plitvičkih jezera, oko dva sata po ponoći, oborile ukrajinski avion Antonov 26B, registarske oznake UR-26207. Avion je uzletio sa aerodroma u blizini Cazina i krenuo prema zapadu. Njegov je cilj bio aerodrom u Puli, odakle je dan ranije s teretom poletio na područje pod nadzorom Armije BiH. Oboren je na trideset pet kilometara vazdušnom linijom od Cazina.

U avionu se nalazilo pet članova posade iz Ukrajine, skupa sa kopilotom Samirom Beganovićem, koji je bio član posade zbog poznavanja terena. U avionu je bio i jedan hrvatski državljanin, Nikša Župa, rođen u Splitu, sa boravištem u Ljubljani. On je bio krupni trgovac oružjem.

Hrvatske vlasti nisu službeno priznale čak ni postojanje ukrajinskog teretnog aviona, a Ukrajina je odbacila sve zahtjeve i molbe rodbine pokojnog hrvatskog i bosanskog državljanina za pokretanjem istrage.

Sedam dana prije rušenja ovog aviona, 23. jula 1994. godine, na aerodrom na ostrvu Krku sletio je transportni avion Iljušin 76 sa municijom kalibra 7,62 milimetra za pješadijsko naoružanje. Ogroman četveromotorni avion sovjetske proizvodnje došao je iz Kazahstana, a municija je bilo namijenjeno 5. korpusu Armije BiH. Toga dana su iz Kazahstana doletjela tri Iljušina. Avion koji je bez problema sletio u Pulu prevozio je teret za hrvatsko ministarstvo obrane. Problem je nastao kada su na Krku sletjela dva aviona, iako je bio najavljen samo jedan.

Pet mjeseci kasnije, 27. decembra 1994. godine, na vratima ukrajinskog konzulata u Beogradu se pojavio neznanac koji je u rukama držao težak, zavareni metalni kofer. Kad ga je službenik pitao što želi, stavio je kofer na sto i rekao: "Došao sam iz Knina. Dogovoreno je da mrtve koji su tu unutra predam nekome u diplomatskom predstavništvu."

Kofer je u ukrajinskom konzulatu u Beogradu preuzeo konzul Vadim Primačenko. Posmrtni ostaci su potom preneseni u Kijev. Porodice Nikše Župe i Samira Beganovića, ni dan-danas nisu upoznata sa pravim uzrocima njihove smrti. Njihovi posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni, a meni se nekako čini da su i oni završili u Ukrajini.

Hrvatska je nakon rata pokrenula istragu o oborenom ukrajinskom avionu, ali njeni rezultati nikada nisu zvanično objavljeni.




Idi na stranu - |listaj dalje|