fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

federalno_sarajevo - 97467 - 25.10.2016 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (2)


Otvoreno pismo Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva "Prosvjeta" čelnicima Grada i Kantona Sarajevo



Grad Sarajevo - gradonačelnik
Grad Sarajevo - Gradsko vijeće
Kanton Sarajevo - Vlada KS i premijer Elmedin Konaković
Kanton Sarajevo - Skupština kantona - predsjedavajuća prof. Ana Babić
Opština Stari Grad - načelnik Opštine
Opština Stari Grad - predsjedavajući Vijeća
Opština Centar - načelnik Opštine
Opština Centar - predsjedavajući Vijeća

SPKD Prosvjeta, kao Društvo sa izuzetno dugom tradicijom, koja seže u osvit dvadesetog vijeka, i koje je preživjelo - uz zabrane rada, oduzimanje imovine i progone članova i aktivista - neke od najtežih perioda u istoriji BiH, osjeća potrebu da danas, kada živimo u društvu koje se diči multietničkim karakterom, demokratskim poretkom i vladavinom prava, ukaže na sve veći talas pritiska i problema u životu svih stanovnika Sarajeva i Bih, a posebno pripadnika srpskog naroda.

Istorijski gledano, Sarajevo možda nikada nije bilo pretežno srpski grad, ali su mu u istoriji njegovi srpski stanovnici često davali pečat, naročito trgovački, intelektualni i kulturni. Međutim, kao što su podaci popisa pokazali, srpski narod, kao jedan on konstitutivnih naroda u BiH, na području Bederacije BiH danas je sveden skoro na nivo statističke greške, sa oko 2,5% udjela u stanovništvu. Istovremeno, na području Kantona Sarajevo živi svega 13.300 Srba, dok je na području četiri gradske opštine taj broj svega 10.422. Poređenja radi, na području samo ove četiri opštine, užeg djela grada, 1991. godine je prema popisu živjelo 92.560 stanovnika srpske nacionalnosti. Odnos ova dva broja jasno pokazuje demografsku katastrofu koja se dogodila u Sarajevu, a ovaj grad je kroz istoriju bio, pored ostalog, centar srpske kulture i istorije na ovom području. Veoma slikovito svjedoči o tome, na primjer, zvanični podatak da je pod austrijskom upravom u Bosni i Hercegovini bilo 40 srpskih časopisa i listova, u odnosu na 20 muslimanskih, 23 hrvatska, 8 njemačkih i 10 ostalih, te neiscrpan popis velikana književnosti, slikarstva, politike, trgovine, zanatstva, a koji su svoje srpstvo utkali u nerazmrsivo klupko bosanskohercegovačke multikulturalnosti. Iste one multikulturalnosti koja je danas postala fraza koja se olako koristi, a koja je sve manje vidljiva i prisutna.
Obraćali smo se u nekoliko navrata čelnim ljudima grada Sarajeva, kako bismo ukazali na nekoliko situacija u našem gradu koje ozbiljno prijete da naruše njegovu sliku multikulturalnog i multietničkog grada bogate tradicije, i zbog koga se jedan dio građana, posebno onih srpske nacionalnosti, ili i veliki broj posjetilaca Sarajeva, osjeća u najmanju ruku nelagodno. Sva naša dobronamjerna upozorenja i insistiranja ostala su bez odgovora i rezultata. Za dobro Grada i njegove tradicije, danas smo prinuđeni istupiti javno i skrenuti pažnju na neke od problema sa kojima se susrećemo.

Na prvom mjestu je spomen ploča koja je postavljena na obnovljenoj Vijećnici, zdanju koje je ponos svih građana Sarajeva, a na kojoj stoji:

  • "Na ovom su mjestu srpski zločinci u noći 25/26. 08. 1992. zapalili Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku Bosne i Hercegovine. U plamenu je nestalo više od 2 miliona knjiga, časopisa i dokumenata. Ne zaboravite, pamtite i opominjite."

    Nadamo se da nije postojala svjesna namjera u koncepciji ovog natpisa da se cijeli jedan konstitutivni narod svede na nivo zločinca, što je utisak koji se neminovno nameće čitanjem. Srbi ovaj grad doživljavaju kao svoj, i veliki je broj Srba koje njegoe ratne rane bole jednako kao i sve ostale graane, ali je više boli formulacija na Vijećnici, koja cijeli jedan narod poistojećuje sa zločincima. Koliko je puta potrebno ograditi se od zlodjela koa su počinjena u 1992. do 1995. godine da bi se napokom shvatilo da se ovakvi propusti ne smiju događati, ukoliko se želi graditi zajednički život. Apelujemo da se napravi primjerniji tekst kako svi oni koji su te avgustovske noći sa bolom gledali plamen na Vijećnici ne bi danas sa podjednakim bolom gledali tablu na obnovljenom zdanju, te očekujemo da će i SPKD Prosvjeta biti konsultovana prilikom prilagođavanja teksta na Vijećnici.

    S druge strane, kada govorimo o spomenicima i obilježjima, bolno je to što građani ovog grada koji su mučki stradali od strane zločinaca u redovima Armije BiH, koji su svojim slodjelima ukaljali uniformu koju su nosili, i koji su nevini ubijeni na lokalitetu Kazani, ni skoro dvadeset i pet godina nakon tog zločina još nisu dobili dostojno spomen-obilježje. Niti na samom lokalitetu na Kazanima, niti bilo gdje u gradu. Podsjećamo da je prije nekoliko mjeseci neformalna grupa građana u parku At Mejdan postavila privremeno spomen obilježje ovim nedužnim žrtvama, ali ta ploža je već istog dana razbijena i uništena. Istovremeno, jedan od inspiratora i izvršilaca ovog zločina, Mušan Topalović Caco, svega nekoliko stotina metara odatle, na zgradi OŠ "Edhem Mulabdić" ima spomen ploču, među svim ostalim časnim braniocima grada. Pozivamo nadležne da upotrijebe svoj autoritet i ovlasti, kako bi nevine žrtve, ponajviše srpske nacionalnosti (ali i ostali) što skorije dobili spomen obilježje, kako bi se na dostojanstven način obilježilo njihovo stradanje.

    Poslednji incident u crkvi Sv. Preobraženija u Novom Sarajevu, kada je izgorio dio skladišnih prostorija ovog sakralnog objekta još jednom otvara pitanje bezbjednosti vjerskih objekata u Sarajevu. Apelujemo da vlasti u Sarajevu preduzmu sve što je neophodno kako bi se vjerski objekti zaštitili od ovakvih incidenata, pokrivanjem lokacija video nadzorom, ail i fizičkom prisutnošću policijskih službenika. Činjenica je da svaki ovakav napad, bez obzira na pozadinu, stvara atmosferu nelagode i straha, a to je ono što nam je u Sarajevu, i u cijeloj BiH najmanje potrebno.

    Slijedeća stvar koju želimo istaći jeste problem sa obilježavanjem ulice Sime Milutinovića Sarajlije, u kojoj se nalazi i sjedište SPKD Prosvjeta. Za razliku od svih ostalih ulica koje su jasno obilježene nazivima ulice, ova kratka, ali značajna ulica, nema takvo obilježje. Nepoznate osobe su skinule ploči, i one nikada nisu vraćene. Iako smo u više navrata od predstavnika opštine Stari Grad dobijali uvjeravanja da će ovaj nedostatak uskoro biti riješen, još uvijek ništa nije urađeno.

    Pored navedenog, poznata je činjenica da su na mjestu odakle je 1914. godine izvršen atentat na nadvojvodu Franca Ferdinanda sve do 1992. godine stajale stope, koje su simbolizovale mjesto odakle je Gavrilo Princim tog junskog dana pucao u nadvojvodu. Ne ulazeći u istorijske i ideološke rasprave, želimo ukazati da su te stope ne samo bile kakav odlijevak, već umjetnički rad velikog slikara i umjetnika Voje Dimitrijevića, i da su godinama obilježavale jedan prelomni istorijski trenutak, koji ne pripada samo nama u Bosni i Hercegovini, a posebno ne jednom ili drugom narodu, već trenutak koji pripada cijelom svijetu. Ovaj konceptualni rad bi bio najbolji način da se bez imalo patetike ili ostrašćenosti obilježi ovo mjesto, i da ono privlači još više pažnje posjetilaca našeg grada, i nadamo se da će biti učinjeno sve što je potrebno da se i ovaj spomenik vrati tamo gdje pripada.

    Pored obilježavanja mjesta atentata, moramo naglasiti i neurednost i zapuštenost kapele u kojoj su sahranjeni pripadnici "Mlade Bosne", na sarajevskom groblju "Sveti arhanđeli Georgije i Gavrilo". Ova kapela je takođe jedan od značajnih spomenika kulture, koji obilaze posjetioci iz cijelog svijeta, tako da apelujemo da se što prije počne sa sanacijom kako bi se ovaj dragocjeni spomenik sačuvao od propadanja.

    Još jedan promlem na koji želimo ukazati jeste nestanak bisti joje su se nalazile ispred Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu. Radi se o bistama Voje Dimitrijevića i Mice Todorović, koje su prije godinu dana nestale i nikada nisu pronađene. Indikativno je da se radi o velikim bosanskohercegovačkim umjetnicima srpske nacionalnosti, kao i da se lokacija ovih bisti nalazi na veoma prometnom mjestu, u blizini tri ambasade. Ipak, i pored svega, već godinu dana se ne zna da li je pokrenuta istraga, ako jeste šta je pokazala, i dokle se stiglo u istoj, kao ni da li će se išta poduzimati u cilju ponovnog postavljanja ovih spomenika.

    Pored navedenih problema, posljednjih nekoliko mjeseci primjetan je svojevrstan medijski linč pojedinih javnih ličnosti. Među njima su prof. Nenad Veličković, koji je od strane pojedinih novinara i urednika portala izložen neviđenom pritisku, gdje se što direktno Pto indirektno povezuje sa velikosrpskom ideologijom i šovinizmom, samo zbog toga što se prof. Veličković u svom radu usudio ukazati na određene nedostljednosti u korišTenju naziva jezika u našoj zemlji, a posebno problematiziranja prava na korištenje bosanskog jezika, te političke pozadine koja stoji iza toga. Pored ovoga, bile su primjetne i neprimjerene prozivke novinarke i generalnog sekretara udruženja BH novinari Borke Rudić, koja se zbog kritika na progon novinara u Turskoj, našla na udaru pojedinaca koji smatraju da su pozvani da brane sistem u Turskoj od bosanskohercegovačkih novinarskih kritika. Navedimo ovdje i primjer novinara i istoričara Vuka Bačanovića, koji je zbog javnog iznošenja svojih stavova ostao bez radnog angažmana na, te zbog naknadnih pritisaka odlučio da napusti Sarajevo. Ne želimo ulaziti u njegov način pisanja, niti uvijek podržavamo stavove koje iznosi, ali smatramo da iznošenje mišljenja i stavova ne može i ne smije biti povod za pritiske i prijetnje. Ova tri primjera nisu usamljena, ali jesu jasni primjeri da je danas stav i mišljenje koje se razlikuje od većinskg pod prismotrom, i da je izloženo kritikama i napadima.

    Iako je srpski jezik i ćirilično pismo jedno od ravnopravnih u Bosni i Hercegovini, danas smo svjedoci da je ono na području Federacije BiH prilično marginalizovano. Nepobitna je činjenica da učenici u školama, oni koji pripadaju srpskom narodu, nemaju uvijek mogućnost izučavanja vlastitog jezika, pisma i kulture, ne u onom obimu koji je garantovan ravnopravnim položajem. Danas na području Kantona Sarajevo učenici koji izučavaju pravoslavnu vjeronauku broje se jednocifrenim brojevima, dok podataka za adekvatno izučavanje srpskog jezika, književnosti i kulture i nema. Ako se ravnopravnošću i multietničkim društvom ponosimo i dičimo, onda je posljedni trenutak da se uradi nešto kako bi ovakva situacija bila ispravljena.

    Smatramo da nema vremena za čekanje kako bi se navedeni problemi počeli rješavate, te se zbog toga na ovaj način obraćamo svim nadležnim institucijama i pojedincima, kako bismo zajednički riješili probleme sa kojima se suočavamo. Nadamo se da će ovaj apel biti razmotren, i očekijemo da ćemo u naredni mjesec dana dobiti odgovore o tome šta je učinjeno po ovim pitanjima, a za cjelokupan proces rješavanja ovih, ali i svih drugih pitanja, stojimo na praspolaganju, kako bismo u skladu sa našim obavezama prema srpskom, ali i svim ostalim narodima u Bosni i Hercegovini, djelovali u cilju boljeg kvalitetnijeg života na ovim prostorima.

    Dostaviti ad informandum:

  • Kancelarija Visokog predstavnika u BiH - G. Valentin Inzko, ambasador, Viši predstavnik
  • Misija OEBS-a u BiH - g. Džonatan Mur, ambasador, šef Misije
  • Delegacija EU u BiH - g. Lars Gunar Vigemark, ambasador, specijalni predstavnik EU u BiH
  • Ambasada SAD u BiH - gospođa Morin Kormak, ambasador
  • Ambasada Srbije u BiH - g. Stanimir Vukićević, ambasador
  • Ambasada Ruske Federacije u BiH - g. Petar Ivancov, ambasador
  • Ambasada Njemačke u BiH - g-đa Kristiana Hohman, ambasador
  • Ambasada Italije u BiH - g. Ruđero Korijas, ambasador
  • Ambasada Ujedinjenog Kraljevstva u BiH - g. Edvard Ferguson, ambasador
  • Ambasada Španije u Bih - g. Huan Bosko Himenez Soriano, ambasador
  • Ambasada Bugarske u BiH - g-đa Avgustina Cvetkova, ambasador
  • Ambasada Grčke u BiH - g. Jorgos Iliopulos, ambasador
  • Ambasada Austrije u BiH - g. Martin Pamer, ambasador
  • Ambasada Crne Gore u BiH - g. Milan Lakić, ambasador
  • g. Milan Dunović - potpredsjednik Federacije BiH
  • Vlada Federacije BiH - g. Fadil Novalić, premijer
  • Predsjedništvo BiH - g. Bakir Izetbegović, predsjedavajući predsjedništva
  • Predsjedništvo BiH - g. Mladen Ivanić, član predsjedništva
  • Predsjedništvo BiH - g. Dragan Čović, član predsjedništva




  • Idi na stranu - |listaj dalje|