fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

ww2 - 9603 - 10.05.2006 : Slavisa Ceremidzic Calgary - best (3)


Zeljko,
Evo dopade me malo vremena na poslu pa se sjetih da konačno počnem i ja nešto pisati. Za početak iščupah iz sjećanja kroz priče starijih nekoliko detalja kako mi je pokojni djed poginuo. Bilo je takvih slučajeva tada dosta. Pokojna baba nije ni voljela da se toga sjeća i priča puno o tome. Dosta sam toga i zaboravio.

Kad me opet dopadne pisaću opet. Veliki pozdrav i puna podrška.


Pogibija moga djeda

I gmizali su ustaški kamioni ljeta 1942. polako makadamom od Sarajeva prema Romaniji. I kupili su uz put na šta god su naišli, i staro i mlado i muško i žensko - ko god se prevari vjerujući da se ništa desiti neće.

Većina nejači se morala skloniti u zbjegovima na sigurno mjesto. Ma nije svako vjerovao da do zla može doći jer prošlo je dosta kamiona sa ustašama i prije ali s' prva ne diraše nikoga već provlačiše svoju vojsku i oružje na neke lokacije koje im njihovi poglavari odrediše. Jedna od njih bješe i Ravna Romanija.

Nađoše se tako i poneki naivni seljaci koji nisu marili ni zašta već vjerovali 'zdravo za gotovo' da će kamioni samo tako prolaziti. I nastavise oni odlaziti kupovati duvana do obližnjeg dućana sve idući makadamom i gledajući kako ustaški kamioni prolaze. Cak im neki nosiše u logore i prodavaše suvih krušaka ne bi li i tako izvukli koju paru za svoju čeljad.

A ko to bješe među tim ustašama? Uglavnom muški dio domaćeg muslimananskog stanovništva što još ostaše da žive poslije kraja prvog svjetskog rata i raspada turske vlasti. Imali su plodne njive i njivice i zakopitili svoj posjed i plodnu zemlju od svojih predaka. Sve te njive i njivice iskrčiše i potrijebiše i uzoraše i obradiše pravi Srbi - Srbi sluge - što su rađe izmakli daleko od 'džade' i povukli se u svoje katune negdje u paljikama, zaseocima i šumama nego vjeru svoju pogazili. Radili su u najam turškim agama da bi mogli preživjeti i prehraniti švoju nejač. Kad rat poče većina tih muslimana se pridruži u domobrane, tamo ih dobro nahraniše i naoružaše i postadoše oni vjerne sluge ustaške 'endehazije'.

* * *
I pozna žena čovjeka svog na kamionu ustaškome držeći za ruku starijeg sina a mlađeg još u naručju nosaše. Poznade ga, a kako i ne bi, svezanog u lance sa još nekoliko srpskih muških glava, jer joj čovjek bješe krupna stasa i stavljen na ivicu karoserije ustaškog kamiona. Poznade i Kostu na kamionu, s njime joj čovjek ode da kupe duvana...

Zapomaga žena iz sveg glasa i zakuka kad to vidje, jer znala je da ga više živa vidjeti neće i u ovo naopako doba kud je pristala kukavica sinja sa svojom malom nejači - dvoje male djece. Zurio je u nju čovjek njen i zurio je u svoje dvoje male djece izmučenim očima još ne vjerujući šta ga snađe i ne puštajući ni glasa...

I pogibe čovjek njen tako ali osta za njim dvoje djece koje ona dizaše u bijedi, ratnim strahotama i drugim silnim nevoljama. Saznade se poslije da su izmučeni bili, maljevima lupani u glave i pobijeni tako i bačeni u neke gudure negdje na Glasincu. Pokopani im ostaci bijahu u zajedničku grobnicu nešto kasnije od lokalnog Srpkog življa negdje kod Djurkovića groblja.

I pogibe moj djed tako da ga ni rođena djeca upamtili nisu...




Idi na stranu - |listaj dalje|