fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

poturice - 95439 - 10.03.2016 : Nenad Pale - best (3)

Iskrivljena istina o istoriji Srba


Da se osvrnem malo na ovdje iznešeno mišljenje izvjesnog istoričara, gos. Žike M, koji djelimično, i na potpuno pogrešan način, komentariše nacionalnu genezu stanovništva Bosne i Hercegovine, i potura kao nekakvu istinu svoje vlastito viđenje Srba i pravoslavlja, u funkciji potiranja zvanične istorijske nauke.

Da je u pitanju običan čitalac, pa da mu čovjek i ne zamjeri na nebulozama, ali kad se deklariše kao svršeni istoričar i pri tome prezentira stavove pristrasnog uličnog posmatrača, onda to zadire u sferu ostrašćenosti i denuncijacije svega što je izvan njemu samome dopadljive "istorijske istine".

Eto, n pr. prvo iritira podilaženje stavovima ranije već pokazane velikobošnjačke istorije, kroz tendenciju da se potre i omalovaži samo postojanje Srba kao naroda, ne samo na istorijski autohtonom prostoru, već i uopšte da se suzbije, i ostatku svijeta (a narošito dušebrižno zaštitničkoj tzv. međunarodno zajednici) ogadi sve što nosi taj prefiks.

Tvrdnja da na području današnje Bosne i Hercegovine u prošlosti nisu postojali Srbi, već tamo nekakvi pravoslavci, usko koindicira sa negiranjem srednjevjekovne srpske države i naroda sa lijeve strane Drine, a ovo opet ima uporište u višeponavljanoj tezi o nekakvim bosanskim Patarenima ili Bogumilima koji su tu ko zna odkuda, i nekako su u toj bošnjačkoj istoriji "veoma mutni", podložni redefinisanju kako kome odgovara. Oni, dakle, mogu biti sve samo ne Srbi koji su im omražena kategorija.

Činjenice međutim govore drugačije.

Ako pođemo redom, ne hvatajući se plota samo "svog naroda" i njegove prošlosti, lako je znati da je prije Turaka (čijem patronatu ovaj istoričar drsko teži) na tlu današnje Bosne i Hercegovine živio narod veoma visoke graditeljske i duhovne kulture, koji se istorijski osvjedočio, ne podmetanjima, prekrajanjem i lažiranjima, kojima su istina podložna i neka naučna pera, nego slobodarstvom i nacionalnom žilavošću, vidljivo i u ostacima materijalne kulture koje niko ne može prenebregnuti.

A radi se o ovome:

Na širem prostoru današnje Srbije, Bosne i Hercegovine, dijela Crne Gore i Dalmacije, nepobitno je utvrđeno, živio je narod koji je, između ostaloga, svoje mrtve sahranjivao pod kamenim monolitima zvanim stećci ili mramorovi, kojih na sreću i danas ima veoma očuvanih (samo na mom vlastitom imanji ima ih oko tridesetak). Na njima su uobičajeno reljefni motivi iz života pokojnika, što posredno svjedoči i o srednjevjekovnoj društvenoj stvarnosti.

Najčešći su motivi, krsta, sunca, stlizovanog cvijeta, mača, i sl. što će reći da tadašnje bošnjaštvo nema ama baš nikakve veze sa bošnjaštvom Benjamina Kalaja koji se kao okupatorski veleposlanik, poučen od zvaničnog Beča, zdušno trudio da promoviše izmišljenu naciju po cijenu potapanja njima nepodobne nacije koja se ne uklapa u zavojevačke šablone.

Na nevolju, jedan dio povampirene, u prošlosti višestruko demantovane politike "bošnjaštva po svaku cijenu" opet nastoji izvrtati činjenice na isti, neutemeljen način, protežirajući dva nespojiva istorijska karaktera snovana na različitim ishodištima.

I da ne širimo, dovoljno je istaći:

(1) Pad srednjevjekovne Bosne zvanično datira sa 1463. godinom, tj. sa hvatanjem na prijevaru i ubistvom legitimnog bosanskog kralja (i srpskoga despota, koji nije nužno pravoslavac) Stjepana Tomaševića, od strane Turaka, i tek odatle se može govoriti o uticaju turskog elementa u Bosni, ali to je već pitanje nasilne viševjekovne okupacije.

Kako je ipak dio okupiranog srednjevjekovnog bosanskog stanovništva djelimično primivši odrednice turcizma, zadržao svoj maternji, srpski jezik i običajnu kulturu (2), to pada u vodu svako daljnje insistiranje na "modernom bošnjaštvu".

Ne može se, znači, jedan narod u formiranju istovremeno držati dvaju suprotstavljenih kvaliteta: srednjevjekovnog hrišćanskog ljiljana, i turskog polumjeseca, a da ne ode u koliziju sa realnošću. To treba da znaju svi, a ne samo istoričari.

Pozdrav N. H.




Idi na stranu - |listaj dalje|