fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

gorazde - 95303 - 27.02.2016 : Pedja t-55 - best (8)

Goražde 1994 (drugi dio)


...nastavak...

Kada sam izašao na Jabučko sedlo, lijevo pored puta vidio sam tenk i Pragu koji su izgorili ranije. Ispred mene je bio muslimanski rov i u njemu BST (bestrzajni top) koji je bio napušten. Da je posluga na topu bila malo hrabrija i da su nas sačekali najvjerovatnije da bi nas uništio. (ovaj rov i grudobran i dan-danas postoje pored puta nakon 22 god).

Iznenada nas je počeo gađati top 37mm, ispalio je desetak granata na nas, ali srećom nije bilo žrtava na našoj strani. Dobio sam naređenje od Vrbasa da uništim taj top da bi mogli nastaviti sa daljim napredovanjem. Smislio sam jedan plan koji je trebao da bude efikasan. Na položaj je stigao i Nešo sa svojim tenkom. Ja ću izaći sa svojim oklopom i zauzeti zaklon, a Nešo da osmotri odakle ću biti gađan, pa da pokuša uništiti top. Izašao sam sa tenkom i zauzeo zaklon. Top je pokušao da me pogodi pri čemu me je promašio, ali je odao svoj položaj jer smo uočili blijesak. Nakon toga je Nešo ispalio par granata i pogodio ga.

Krenuli smo dalje. Nakon našeg pokreta na Jabučko sedlo dolaze borci Rogatičke brigade i snimaju se sa gen. Mladićem, dok smo mi bili daleko naprijed. U Jabuci iza prodavnice nalazila se muslimanska baterija minobacača 82 mm koja je bila napuštena. To su oni isti minobacači koji su mene gađali na Dolovskom groblju. Nakon 200 metara nailazim na onaj top što nas je gađao, Nešo je dobro odradio posao. Pogodak je bio direktan. Imali smo još jedan trofej.

Dobijam naređenje da krenem prema Sjenokosu. Puta nije bilo, morao sam ga sam sebi prokrčiti put kroz šumu. Okrenuo sam top nazad i počeli smo se probijati kroz mladu borovu šumu. Nakon nekih pola kilometra izlazimo na Sjenokos, i zaustavljamo se kod jedne repetitorske table koja je bila ukopana u zemlju.

Od Vrbasa preko motorole dobijam obavještenje da ću sigurno biti gađan od NATO aviona, i da pokušam da maskiram tenk kako ne bi bio uništen.

Pored one repetitorske table bio je jedan malo veći zaklon u koji je mogao stati tenk, naredio sam da se tenk uveze u taj zaklon, imao sam veliku maskirnu mrežu, nasjekli smo borovih grana i dobro sve maskirali. Tenk se nije mogao vidjeti sa 50 metara, a ne iz vazduha. Ni dan danas ne znam da li mi je pomogla ona repetitorska tabla da ne budem uočen, jer je bila metalna i masivna 10x5 metara. Dva aviona su me nadletjeli, ali su samo preletjeli ispuštajući IC mamce. Napravili su zaokret i opet krenuli prema meni.

U tom trenutku avion koji je letio prvi primio je pogodak u zadnji dio. Vidio sam da ga je pogodila naša raketa. Pilot se katapultirao i počeo da pada na muslimansku teritoriju. Drugi NATO avion je u punom "forsažu" napuštao naš vazdušni prostor. Znao sam ja da neću biti ostavljen na cjedilu. Ipak smo mi Jurišnici 3. spbr. Imali smo hrabre i obučene borce za sve vidove borbe sa neprijateljem, pa bio on i NATO.

Oduševljenje kod mojih boraca. Nakon pada aviona, muslimani nas počinju žestoko granatirati minobacačima. Granate su padale blizu, trebali smo promijeniti položaj. Ispod mene je bio jedan uski put koji je silazio prema fabrici "Pobjeda". Morao sam polako sići sa tenkom jer je bilo baš usko. Pri tome sam mogao biti gađan vrlo lako. U moju pratnju i zaštitu krenuli su momci iz Interventnog voda Ilijaške brigade koji su nam bili pridodati. Sa njima je bilo i par ruskih dobrovoljaca sa Grbavice. Zadatak nam je bio da siđemo na put koji je išao iz Goražda prema Podranjenu i spriječimo dotur svježih snaga neprijatelju. Kada smo sišli na put gađani smo iz topa 76 mm, blizu nas nalazile su se srpske kuće koje su popaljene 1992. od strane muslimanske vojske, i te iste kuće su nam pružile dobar zaklon.

...nastaviće se...




Idi na stranu - |listaj dalje|