fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

gorazde - 95233 - 21.02.2016 : Pedja t-55 - best (7)

Goražde 1994. (1. dio)


Ovo što ću sada ispričati desilo se prije 22 godine, pa ako nešto preskočim ili pogriješim neka mi se ne zamjeri od ljudi koji su sa mnom tada bili.

Negdje krajem marta 1994. godine formiran je Jurišni bataljon 3. spbr. U njega su ušli najbolji pojedinci, hrabri, iskusni i odlučni za borbu. Među njima sam bio i ja sa svojom jedinicom OMJ.

Naš prvi veći zajednički zadatak je bio pomoć Rogatičkoj brigadi da povrati dio izgubljene teritorije.

Postrojili smo se u Svrakam ispred Komande i dobili naređenje za odlazak u Rogaticu. Meni su oklopi bili u Srednjem, pa sam tako ja krenuo sa svojim vozilom i posadom (golf 1), a tenk će biti dopremljen vučnim vozom, ako bude potrebe za mojom upotrebom. Inače ja sam krenuo tada dobrovoljno kao pješadinac jer mi je majka rodom sa tih prostora i poznavao sam dobro taj teren koji sam posjećivao kao klinac na ljetnim raspustima.

Stigli smo u Rogaticu oko 30. marta. Par dana smo čekali da dođu i ostale jedinice pošto je operacija bila širih razmjera. Krenuli smo putem prema Kukavicama, došli u Mesiće i krenuli makadamskim putem prema Jabuci.

Nešto niže od Gornjih Mesića postavljen je šator u kome je boravio jedan dio naše jedinice, a ja sam sa svojim momcima otišao malo visočije i bio u jednoj maloj kućici ispod puta. Tih prvih dana išlo se u prisilno izviđanje da se otkrije neprijatelj. Bilo je tvrdo. Oni su nas gađali sa svojom artiljerijom koju su dobro navodili njihovi izvidžači.

Morali smo da odgovorimo adekvatno. U rejon Lađevina došao je Zvjerka sa haubicom 122 mm, došao je Savo sa Pragom, i meni je dopremljen tenk.

Prvi dan akcije gađao sam rovove na Zlatnoj Glavi, a mene je gađala maljutka sa Dolovskog groblja. Pošto sam bio zaklonjen u nekom rastinju maljutka se aktivirala ranije i nije bilo neke štete.

Na dio sa koga sam gađan ispalio sam par granata i više nije dejstvovano na mene sa tog dijela. Do mene je došao Vrbas i rekao da ću morati pogoditi rovove na Zlatnoj glavi jer je to jedini put kojim moramo proći. Jurišnici će se privlačiti pod mojom paljbom i prići što je bliže moguće i tako pokušati probiti muslimansku liniju a nakon toga sam i ja trebao da krenem za njima. Dan ranije je najvjerojatnije podbacila jedna naša minobacačka granata i imali smo žrtve.

Izašao sam na put za Jabuku, prišao mi je kamion u kome su bile tenkovske granate. Punili smo top iz kamiona jer je borbeni komlet iz tenka morao biti nedirnut, pošto kada pogodim rovove moram odmah krenuti za mojim borcima i pružim im podršku. Ipalio sam preko 40 granata. Rovovi su bili "razbijeni". Preko veze sam čuo da su naši "ušli"!

Krenuo sam prema Dolovskom groblju sa par pješadinaca iz Rogatičke brigade koji su mi bili zaštita, uz pratnju BVP-a iz Ilidžanske brigade. Za mnom je krenuo i sanitet. Dolaskom na Dolovsko groblje izašao sam iz tenka jer sam put morao da nastavim kroz šumu i da vozaču pokazujem kuda da se kreće. Desno od nas su bile Vražalice i sa toga dijela su nas mogli vidjeti muslimanski vojnici. Počelo je žestoko granatiranje. Kada su pale prve granate gine vozač BVP-a, koji je bio van oklopa. Granata mu je pala bukvalno pod noge.

Naš sanitet je bio blizu, ali pomoći nije bilo. Morali smo se pod hitno pokrenuti sa tog dijela. Krenuli smo preko Zlatne glave i Sitnog kamenja prema Jabuci. Izlaskom na Sitno kamenje preko veze čujem da su naši već na Jabučkom sedlu i da gađam muslimanske borce na Mišu koji je desno od naših. Gađao sam sa par granata i krenuo dalje. Izbio sam na put za Jabuku. Put je bio zaminiran. Prilikom deminiranja ginu dvojica boraca iz Rogatičke brigade. Mine su bile improvizovane. Muslimani bi ukopali u put veću količinu eksploziva i na njega postavili upaljač od pješadijske mine, pa se tako ta mina vrlo lako aktivirala. Slično tome su bile i "paštete". Malo eksploziva i ekser koji se zabijao u nogu.

...nastaviće se...




Idi na stranu - |listaj dalje|