fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

rat_doboj - 95153 - 11.02.2016 : Max Wolf Usora - best (0)

Napad na Doboj


nastavak

Komunikaciju sa drugim jedinicama nemamo. Mi smo razbili dio koji nam je zadat. Pokušavamo pat 20/3 zakrenuti da pucamo desno od nas, međutim od toliko kiše top je propao i ne da se zaokrenuti idealno. Ja se javljam da pucam pošto niko nije obučen za to oruđe. Stišćem papučicu. Koji užitak, bolji od orgazma! Traseri ostavljaju trag iz tri cijevi, onda strašne eksplozije. Kidaju se grane od drveća, izbijaju se cigle od kuća. Užitak. Leti sve na sve strane. Ispaljujemo par tromblona i krećemo u čišćenje dalje, pa šta bude. Valjda tamo nisu naši.

Ali ne gori samo kod nas. Gori čitava linija u dužini od 10 kilometara, to je prava ludnica. Vidimo Srbe kako bježe iz tih kuća niz brdo prema Doboju. Uzimam svoj snajper, vidim dvojicu kako nose ranjenika. Ostavljam ih jer nam nisu pretnja. Tuku nas iz male kuće koja je od pune cigle. I bez optike vidim dim i crvenkastu prašinu odakle puca pkt 84 a tu su još dvojica sa sitnijim kalibrom. Moj najbolji prijatelj mrki me doziva i viče da gađm 84-ku. Vrh strelice je bio iznad kundaka pkt 84. Vidio sam ga jasno. Znao sam tačno svaki put kada pogodim. Nakon pucnja pkt84 je ispao kroz prozor, aona dvojica su nestale osavljajući svog suborca.

I dalje smo bili bez ikakvih veza. Zapovjednik odlučuje da jedni ostanu na tom dostignutom djelu. Taj dio je odmah iznad grada. Gledamo svoj rodni grad po prvi put od 5. maja 1992. godine, a danas je 12. 7. 1992. Puni smo ponosa. Drugi dio jedinice kreće u spajanje sa desnim susjedom ne imajući nikakve informacije da li su se uopće i probili. U svakom slučaju, čujemo neprestanu pucnjavu od njih a imamo i trake za raspoznavanje na ramenima. Nakon 50 metara iza krivine vidimo dvojicu sa ručnim bacačem. Prepoznajemo ih a imaju i trake. Prepoznaju i oni nas i pokazuju nam na rov na brijegu. Podižu RB i pucaju. I mi se uključujemo. Nas 20 je pucalo po tom rovu, bacili smo pet bombi. Taj vojnik se držao dvadeset minuta. Na kraju smo ga našli sa samo jednom rukom. Bomba mu je otkinula drugu. Svaka mu čast, borio se kao lav.

Na red dolaze ulične borbe, jer su tu kuće naslonjene jedna na drugu. U roku od 15 minuta smo se izmješali jedni sa drugim: dvije kuće držimo mi a druge dvije Srbi, tri kuće mi a tri oni... Sreća moja da sam zarobio ciganku i dvije zolje jer snajper na dvadeset metara i nije neka prednost. Mijenjam okvir i kroz vrata vidim tipa kako se previja, ranjen je. Prilazi mu bolničar i previja ga. Kad ga je previo, ovaj ranjeni mu puca u glavu. Ranjenog sam znao iz viđenja, a imao je i traku. Na bolničara nisam obraćao pažnju, međutim on jeste i tu mu bi kraj.

U tom haosu ginu tri rođena brata u roku od deset minuta pokušavajući izvući jedan drugog. Tu je sijevalo na sve strane. U jednom trenutku zemlja podrhtava, zveket gusjenica od asfalt izaziva muku u želudcu. Čujemo tenk. Još se ne vidi ali osjećamo mučninu. Mi smo u kući na podzidi koja je petnaest metara iznad. Rasklapam zolju i izlazim pažljivo. Još ga ne vidim. U tom trenutku ovi što su bili niže nas pogađaju tenk. On je išao još pet metara a potom se zaustavio. Na naše čuđenje vidim da taj tenk ima dvije paralelne cijevi. Dimi se iz njega. Mrki i Prco viču da ga gađam bombama. Spuštam zolju, hvatam se za bombu i bacam je na veliki otvor na njegovoj kupoli. To čine i oni. Moja bomba pada baš tamo gdje sam i gađao. Odjekuju eksplozije, jedna, druga, treća... Imao sam priliku bolje vidjeti tu grdosiju. To je bio dvostruki top 57mm na šasiji T55. Već držimo 80% kuća.




Idi na stranu - |listaj dalje|