fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

rat_sarajevo - 94901 - 22.01.2016 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (6)

Porazi oko Sarajeva


Malo je danas onih koji će u FBiH priznati ratni i politički poraz! Politički poraz je nenadoknadiv, sa velikim materijalnim, ekonomski i ljudskim gubicima na svim zaraćenim stranama, samo zato što se nije prihvatilo novo političko uređenje BiH.

Ko je za to kriv?

Bolje je bilo dvadeset godina pregovarati nego jedan dan ratovati!

Kada je rijeć o ratu, ako se realno sagleda taj četvorogodišnji period u i oko Sarajeva, Srbi su gubitnici, jer su se odbranili i nakon rata pomjerili sa svojih ognjišta. Međutim, svojim odlaskom sarajevski Srbi su ojačali postojanje Republike Srpske, šta dokazuje političku pobjedu i garanciju opstanka srpskon naroda u BiH.

Krenimo redom!

Nakon uspješnog ovlađivanja većeg dijela brda Žuč, muslimanska vojska više ništa značajnije nije uspjela da ostvari na sarajevskom ratištu, tokom cijelog rata.

Jedan od najvećih ratnih uspjeha elite iz Sarajeva bio je što su izvojevali pobjedu na političkoj sceni i prislili Srbe da predaju sarajevski aerodrom pod kontrolu UNPROFOR snagama.

Nakon što se uvidjelo da je UNPROFOR saveznik sa muslimanskom stranom i da preko aerodroma ilegalno opremaju muslimansku armiju, Ilidžanska brigada uvela je kontrolu UNPROFOR-skih vozila na punktu kod aerodroma. Na punktu VP sa Ilidže često je pronalazila skrivene bunkere na vozilima "Plavih šljemova", u kojima se ilegalno prevozila kompjuterska oprema, naoružanje, municija i druga oprema za muslimansku vojsku.

Zbog stalne podrške muslimanskoj vojsku, srpska strana smatrala je UNPROFOR neprijateljskom stranom, pa je uvela strožije pretrese njihovih vozila. Strožija kontrola otkrila je da osim naoružanja, ilegalno se prevoze sa jedne teritorije na drugu i sarajevske političke vođe. Rezultat tih radnji bio je ubistva podpredjsednika krnje vlade BiH, Hakije Turajlića.

Srpska stran nakon gubitka teritorije na Žuči, u toku 1992 godine uspjela je stabilizovati linije na tom brdu i okrenula se borbi na vanjskom prstenu oko Sarajeva.

Zbog loših puteva za izlazak iz Srpskog Sarajeva, tadašnji major Josipović sa "Ilijaškim Nemanjićima" krenu je u operaciju otvaranja novog i sigurnijeg koridora iz Srpskog Sarajeva. U toj ofanzivi otvorena je putna komunikacija Semizovac-Srednje, nakon čega se koristio asfaltni put do Srednjeg. Bilo je to od velike koristi za bolji protok robe i ljudi iz tog dijela grada. Nakon otvaranja puta, komandant Ilijaške brigade nastavi je ofanzivu sve dok neprijatelja nije potpuno odaljio sa svih tački sa kojih se mogla kontrolisati putna komunikacija. Takvo stanjo uspjelo se održati do kraja rata.

Jedan od najvećih muslimasnkih poraza bio je potpuni gubitak kontrole na planini Igman, jula 1993. godine. Nakon što je srpska vojska potisnula muslimansku vojsku sa te planine, tunel ispod aerodromske piste izgubio je svoju vrijednost. Stanovnici Sokolović kolonije bili su svjesni da je njihov opstanak bio neodrživ, ako Srbi drže Igman, pa su preko aerodromske piste ne obazirući se da mogu biti pogođeni iz puščanog naoružanja, bježali u Sarajevo da tamo potraže spas.

Nakon toga uslijedila je američka intervencija i prijetnja međunarodne zajednice srpskoj strani da će biti bombardovani ako tu planinu ne predaju pod kontrolu UNPROFOR-a. Srpska strana predala je planinu Igman, a svoje snage morala je da povuče skroz sa te planine.

UNPROFOR je poštovao dogovoreni sporazum i držao tu planinu do zime, kada se povukao, a planinu predao u ruke muslimanskoj strani. Tako su muslimani bez ispaljenog metka dobili Igman i sa njega artiljerijom ugrožavali Srpsko Sarajevo.

Zbog predaje Igmana u ruke UNPROFOR-a za kojeg se već znalo da radi u korist muslimanske strane, general Mladić se žestoko sukobio sa predsjednikom Republike Srpske, Radovanom Karadžićem. Njihovi odnosi od tog trenutka više nikad nisu bili na dobrom nivou.

Početkom 1994. godine potpisan je sporazum o prekudu borbenih dejstava oko Sarajeva. muslimanska strana sporazum o nenapadanju u više navrata je prekršila, pokušavajući da probije srpske linije odbrane na Žuči i Špicastoj stijeni.

Srpska vojska je poštovala taj sporazum pa je svoje snage usmjeravala na druga ratišta. Novi glavni pravac bio je Goražde. Nakon što se osvojio veliki prostor oko Goražda i ušla u sami grad, američki fantomi bez saglasnosti bezbjednosti UN-a bombardovali su srpske položaje. Srpska vojska se nakon toga po američkom zahtjevu povukla iz Goražda na početne položaje.

Nakon obustave dejstava oko Goražda, uslijedila je nova ofanziva srpskih snaga na vanjskom prstenu oko Srpskog Sarajeva.

Tadašnji komandant 3. sarajevske brigade, potpukovnik Josipović sa lakoćom osvajao je prostor na Nišićkoj visoravni. Komandant korpusa general Milošević, uvidjevši veliki uspjehe srpske vojske, zaustavlja Josipovićevu ofanzivu, pokreče snage Sarajvsko-romanijskog korpusa i krajem 1994. godine kreće u napad na Olovo. Nakon prvih neuspjeha, ofanziva gubi na snazi i srpska vojska pod komandom generala nije napravila značajnije uspjehe u tom pravcu.

Zadnja muslimanska ofanziva na Srpsko Sarajevo, krenula je u isto vrijeme kada i srpska ofanziva na Srebrenicu, što ukazuje da su ta dva slučaja međusobno povezana sa nekim tajnim dogovorom. muslimani u Srebrenici nisu se puno odupirali, a rezultat toga bio je lako osvojena teritorija.

Muslimanska vojska uz odobrenje UNPROFOR snaga prekršila je sporazum iz 1994. godine i iz Sarajeva u julu 1995. godine, sa svim raspoloživim sredstvima napala je na unutrašnjem i vanjskom prstenu u svim pravcima oko Srpskog Sarajeva. Srpska voska žestoko se suprostavila muslimanskoj ofanzivi i uz pomoć Specijalne brigade Policije RS, uz zanemarive gubitke dijelova teritorije, uspjela da se odbrani.

Kada se sve sabere, muslimani su slavili pirovu pobjedu, zbog, na poklon dobijenog Srpskog Sarajeva, zanemarujući činjenicu da su Srbi izlaskom iz tog dijela grada pokazali i dokazali da neće biti zajedničkog života pod muslimanskim "demokratskim" uslovima.

Po logici moglo bi se reći da je Milošević znao za podjelu 49%-51% na dva entiteta, da je organizovao pad velikog dijela teritorije pod srpskom kontrolom i tako prisli srpsku stranu da lakše prihvati procentualnu podjelu od 49% za Republiku Srpsku.

Muslimanska strana takođe je uvidjela da neće moći pokoriti srpski narod u BiH, pa se pomirila sa tom podjelom, pod uslovom da BiH ostane kao država i tako zadovolje svoj narod koji je četri godine zalud ratovao.

Današnje stanje u BiH pokazuje da je najveći gubitnik siromašni narod, a dobitnici vlastelini, koji i danas zarađuju novac sa politikom "zavadi pa vladaj"!

Kada se sve sabere i oduzme, apsurdno je tražiti bilo čije priznanje za poraze i govoriti ko je pobjedio u "Građanskom ratu".




Idi na stranu - |listaj dalje|