fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

rat_doboj - 94759 - 09.01.2016 : Max Wolf Usora - best (0)

12 07 1992. godine - Napad na Doboj (1)


Sa nestrpljenjem smo čekali taj dan, napad na Doboj tj "proboj" tako smo to zvali. U to doba to će biti naše prvo ofanzivno djelovanje. Do tada smo se samo čačkali u biti aktivne obrane.

Plan napada je bio da se frontalno napadne na potezu Makljenovića vila - most na Ušću usore u Bosnu, preko Lonđe, Zubaka pet kuća, Putnikovo brdo, Porin... Sa ove tačke gledišta, napadalo se glupo tj. frontalnoo a ne da se uklinimo i da "porimo" liniju. Ipak, mi smo bili vojska u stvaranju, više gerila bez profesionalnih oficira, samo "sro" ispričavam se zbog hronološkog nereda jer je nemoguće sve redom pisati.

Danima prije napada smo izviđali položaje, znali smo taj dio kao svoj džep, tu smo odrasli, Naš vođa je bio Stipo, naš zapovjednik, najhrabriji i najsposobniji vojnik kojeg ima HVO, a bogami i armija. Trebalo je da krenemo ujutro u 7 sati, međutim to se nije desilo jer je napad odgođen. To je bila velika sreća za nas, jer je srpska strana znala za napad i čekala nas spremna u 7 sati. Međutim oko 10 sati kažu "spremajte se krečemo..." Čekamo samo Stipu, on je na dogovoru sa našim ljevim krilom napada. Tada odjeknu oštra eksplozija iz tog smjera otrčasmo do njih kad imaš šta da vidiš. Stipo bez glave, pored njega još jedan mrtav i dvojica ranjenih. urlaju jedan je ostao slijep. Šta je bilo pitamo? Ispostavilo se da im je Stipo objašnjavao rukovanje "brk" bombom i tu je došlo do aktiviranja iste. Bio je to pravi šok! Gine čovjek koji je treba da nas vodi. Bio je to pravi zapovjednik, čovjek koji nije znao šta je strah. Nevjerica na našim licima, ali idemo. Trebali smo doći jednim seoskim putem koji dan prije nije bio miniran. Taj dan smo vidjeli minu na mini. Odustajemo od deminiranja i odlučujemo da puzimo preko njive, čistina vidimo srpske rovove. Bože, kako su bili neoprezni! Oni su nas čekali jutros, ali su mislili da je sve odgođeno. Bilo im je vrijeme ručka, jeli su i bezbrižno ležali. Mi smo ih zasuli bombama i rafalima, tako da metka nisu ispalili. Tu je bio i pat 20/3. Zauzeli smo taj planirani dio. Uokolo je ležalo desetak vojnika VRS, uzeli smo njihovo naoružanje plus pat 20/3 te Zis top ali tu ostajemo zaprepašteni njihovim rovovima, tranšejima, povezanošću... Isti mi smo imali samo rupe.

Tada se nebo otvara. Počinje kiša, ma koja kiša pravi uragan. Mokri smo do kože, ali nije to najgora stvar koja nam se desila. I naše motorole su mokre, pa nemamo vezu ni sa jednom jedinicom.

...nastaviće se...




Idi na stranu - |listaj dalje|