fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

trebevic - 94343 - 09.11.2015 : Nebojša Sarajevo - best (2)

Trebević '95. - ulazak između pansiona Osmice i Ablakovine


Prije svega, želio bih sviju da vas pozdravim. Sa pažnjom sam iščitao dobar dio tekstova objavljenih ovdje i zahvaljujem se na obilju informacija koje su od pomoći da danas, 20-ak godina nakon nekih događaja, lakše sklopimo "mozaike" i riješimo se dezinformacija, nepoznanica i laži.

Bivši sam pripadnik "jurišne čete" 10. brdske brigade i aktivno sam učestvovao u gotovo svim akcijama (bilo ofanzivnim ili defanzivnim) u zoni odgovornosti 10. bbr. (od "imanja" na Lapišnici pa do zgrade muzeja na M. Dvoru). Osim toga, učestvovao sam i u akcijama na Poljinama, na Nišićkoj visoravni pri vraćanju kota Jasen i Polom, u zauzimanju kota iznad sela Stomorine na Nišićkoj visoravni, u neuspješnoj odbrani Azića, u par akcija na Špicastu stijenu, skakao sam po Treskavici i Bjelašnici, a svoj ratni put sam završio iznad sela Arapuša u okolini Bosanske Krupe.. .

Prije formiranja "jurišne čete" unutar 10. bbr. , bio sam "linijaš" na potezu od Vrbanja mosta, preko Borka i Jevrejskog groblja, pa do Debelog brda i dalje Zlatište i sl. Zato se osjećam pozvanim da napišem ovdje par stvari ali tako da odgovaraju istini i samo istini.

Primjetio sam da se ovdje oglašavaju ljudi koji svoje pisanje temelje na vlastitim iskustvima ili na informacijama dobijenim sa izvora od povjerenja. Takve ljude pozdravljam a njihov rad podržavam. Međutim, vidim da ima i onih koji pišu o stvarima koje ne poznaju baš najbolje, o događajima kojima nisu prisustvovali a o kojima znaju na osnovu "rekla-kazala" poluinformacija ili čak kompletnih dezinformacija... Takvo pisanje, osim daljeg raspirivanja mržnje i loših odnosa, nema drugi smisao.

Što se tiče našeg upada na Trebević iz '95. godine, akcija je zakazala isključivo zbog neodgovornog odnosa nekih momaka iz brigadne diverzantske čete, koji su imali zadatak da, paralelno sa našim probojem preko ceste između pansiona "Osmice" i Curinih njiva, izvrše proboj i zaprečivanje ceste u rejonu Kule, kako bi spriječili dotur pomoći u ljudstvu i tehnici iz pravca Pala. Njihov zadatak je bio ovladati terenom i zapriječiti putnu komunikaciju obaranjem balvana, kao što smo to mi, na našem pravcu kod pansiona "Osmice" i uradili. Osim toga, u proboj su, na pravcu "Osmica" u sadejstvu trebale dejstvovati "manevarske" jedinice iz tri sarajevske brigade i to: POČ i IDČ iz 115. motorizovane brigade (transformisane 10. bbr, nakon skidanja Cace), jedna četa iz 141. lahke i jedna četa iz 145. lahke brigade. Obećana nam je i podrška artiljerije 1. korpusa a i od strane našeg topa B1 sa kojim smo raspolagali u brigadi. Od svega toga, kroz rupu u drvenoj oplati na cesti je prošao jedan manji dio momaka iz 143. lahke, također jedan manji dio momaka iz 141. lahke i moj POČ u kompletu. Kao što rekoh ranije, IDČ je zabrljao ispod kule, prišli su na 100m od vaših položaja, izrafalali što su imali municije i razgulili niz lijehe...

Izišli smo na jurišni položaj sa deminerima ispred nas, bila je još noć. Razvukli smo se ispod drvene oplate ostavivši između dvije grupe dovoljan razmak kako bismo oplatu mogli sigurno po nas koji smo ispod, gađati RB-om i u njoj napraviti prolaz za prodor na cestu. Tačno u 04:00 ujutro je zagrmilo na Špicastoj stijeni. Sekundu iza toga smo vam podigli u zrak komad oplate i našli se na cesti...

Nakon izlaska na cestu, odmah smo uočili bunker (smiješan, kao trafika) sa naše lijeve strane. Dok smo prilazili bunkeru, pozivali smo posadu na predaju. Nakon što su odgovorili sa nekoliko rafala kroz puškarnicu (gdje nas zbog nepodesnog ugla puškarnice nisu mogli dokačiti jer smo im dolazili pod 90 stepeni sa boka), riješili smo ih sa par mina iz RB-a i još par tromblona, onako u trku, s ramena. Tu pouzdano znam da su poginula vaša 2 vojnika. Sve iskoristivo iz tog bunkera smo izvadili van i složili fino uz bunker, kako bismo to po potrebi mogli koristiti na novodostignutim položajima, ili u slučaju lošeg scenarija, ponijeti sa sobom naniže. Dobro se sjećam da je tu između ostalog bilo dosta minicije, ali pamtim i jedan plavi pancirni prsluk koji mi je bio zapeo za oko. No, obzirom da sam imao svoj pancir, predstavljao bi mi nepotreban napor da ga nosim, pa je ostao tu...

Kasnije ste, nakon našeg povlačenja, pozvali TV i snimili prilog o tome kako "Alijini Mudžahedini" pri bježaniji i povlačenju u panici bacaju sve iza sebe... a evo, Bog mi je svjedok da je to notorna laž i da se radilo isključivo o vašoj opremi, municiji i MTS-u zarobljenom iz vašeg bunkera kojega smo eliminisali na samome početku...

Za vrijeme dok smo mi "manevarci" cijepali bokove i ulazili dalje u šumu u pravcu "Prvog šumara", inženjerci su se potrudili da zapriječe cestu kod krivine lijevo od pansiona (gledajući iz pravca grada) i uradili su dobar posao. Poslužilo je svrsi...

Dakle, svi smo bili preko ceste najdalje do 04:15 a do 12:00 na nas nije nikako dejstvovano, s izuzetkom dejstva iz spomenutog bunkera (10-ak sekundi) i sa izuzetkom vašeg poprilično ažurnog mitraljezca, koji se javljao sa jedne glavice na uzvišenju a koji zbog konfiguracije terena nije mogao ozbiljnije da nam naudi, a očito ni mi njemu... Od 04:15 pa do 12:00 sati smo mogli da cijepamo po bokovima i da idemo dublje u unutrašnjost Trebevića dokle god smo htjeli i željeli, jer ste tu očito bili dobro šuplji. Međutim, kao što rekoh, niti nas je bilo dovoljno preko ceste da bismo mogli sigurno cijepati bokove i uvoditi nove snage u špic prema vrhu uzvišenja, niti smo takve snage imali na raspolaganju u pripremi. Dobar dio momaka iz 141. i 145. lahke su jednostavno "zapeli" ili "zalutali" pri izlasku na jurišni položaj...

Tek tamo oko 12:00 sati počinje vaš kontranapad u kojem ste koristili i borbeno oklopno vozilo na točkovima, obojeno u bijelu boju, sa oznakom međunarodnih mirovnih snaga. Gledao sam ga vlastitim očima i taj me je bar deset puta podigao od zemlje pola metra a iscjepao mi je kubik drva na leđa. Kolega do mene mislio da je ranjen jer mu je geler izbušio lanč paket u leđnom džepu jurišnog prsluka, pa mu saft curio niz leđa.

Kada ste se konsolidovali, istina je, nastupio je haos. Gledao sam neke momke koji su se sami ranjavali u list noge, samo da ih odmah izvuku dole do naših rovova. Nekoliko kolega je bilo lakše a nekoliko teže ranjeno. Kada se obruč stegnuo toliko da nas je gore ostalo svega dvadesetak, odlučio sam da svoje odjeljenje vratim ispod ceste. Pri povlačenju smo jasno čuli i vidjeli vašu mehanizaciju kako uklanja naše zapreke. Pretrčali smo cestu i počeli se povlačiti ka našoj liniji. Na poljani tik ispod ceste smo naišli na dva tijela poginulih kolega iz 143. lahke brigade. Jednome je nedostajalo pola glave. Drugi je bio u komadu, ali mrtav također. Stigli smo usput pokupiti i izvući jednog a drugi nam je ostao na livadi. U našim rovovima nakon toga nisu tekli potoci krvi, kako to ovdje neki pišu a taj jedan momak što je ostao da leži na livadi ispod ceste se nikako nije mogao naknadno dezintegrisati pa da "visi sa grana".

Eto toliko i nadam se da vam nisam bio dosadan. Istina i samo istina! Živjeli!




Idi na stranu - |listaj dalje|