fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

republika_srpska - 93763 - 04.10.2015 : Stari - best (2)

Za 'velike zasluge' prvih poslanika i vile u Beogradu


Ni sam ne znam koliko već dugo listam dnevnu štampu, slušam radio i gledam TV iz Republike Srpske. Ne mogu čudu da se načudim tome, kako su dvije TV kuće (na žalost obe srpske), toliko razjedinjene, da je za ne povjerovati. Svojim djelovanje (i jedna i druga) razjedinjuju i nas Srbe do te mjere, da se gotovo potučemo između sebe. Bože, pa jesmo li to mi poludili? I dok se tako vrši srpska svađa i razdvajanja, na drugoj strani prave se planovi da se nemilice krade, uzima na "zakonski" način. A na trećoj strani prave. se planovi za naše uništenje. Zar treba da vam iznosim riječi koji je ovih dana izgovorio "visoki predstavnik" u BiH: "Imate pravo govora, ali ne i na referendum".

Još malo pa će nam taj isti predstavnik reći i: "Imate pravo da gledate, ali ne smijete disati!"

Ali neću sada o "Visokom predstavniku" već o nama, o nama razjedinjenim. Zašto?

Štampa je štampa, ali kad čuješ iskaz uživo putem video snimka i živog svjedoka, ljudi koji su vidjeli svojim očima "zasluge" poslanika Prvog saziva NS RS ili bolje reći "odlikovanja" iz rata koja su zaradili, kod onih koji bi trebali da se bore protiv takvih odlikovanja i nagrada, onda je to strašno, nešto što ubija ljudsko dostojanstvo. Dostojanstvo onih koji ostadoše u crnoj zemlji, onih koji izgubiše djelove svoga tijela, dostojanstvo svih boraca RS.

Ove godine bio sam u zavičaju. Dođoh prvo u Sarajevo, pa onda nakon kratkog vremena odoh i u druga mjesta bivše nam Juge. Bio sam i u Srbiji i nekim njenim gradovima. Tamo bezbeli prvo dođoh u Beograd, pa onda dalje gdje si naumio. (O Beogradu zbog imigranata, drugom prilikom). Ne znam da li se to dešava drugima kao meni da, gdje god dođeš sretneš nekog poznatog, prijatelja ili druga, radnog ili ratnog kolegu. Ako se upustiš u razgovor sa njima, saznaćeš da svugdje ima nas izbjeglica, a u Srbiji najviše iz Hrvatske, iz Srpske Krajine.

Meni se stvarno desilo da sam prilikom mog boravka u zavičaju, sretao nekoliko mojih drugova i prijatelja. Svaki od njih je imao svoju priču i žal za proteklim prijeratnim periodom i tužno pričao. Uglavnom su uzroci takvih priča bila sadašnja dešavanja u RS. Moji prijatelji su mi sa ogorčenjem pričali. Posebno su bile priče onih kojima su članovi porodice izginuli u poslednjem ratu.

Ako je tačno, a tačno je da je 20 hiljada srpskih boraca izginulo u poslednjem ratu, onda se može predpostaviti koliko je članova njihovih porodica ostalo nezbrinutih u tuzi i neimaštini. O tome se svakodnevno priča ali ne i tamo gdje bi trebalo, ali...

Jedan moj veliki prijatelj, prijeratni radni i ratni kolega, borac prve kategorije pa još i ranjavan, čiji sam svjedok/očevidac bio (iako mlađi skoro pa dvadesetak godina), čuvši da sam stigao u zavičaj i saznavši gdje se nalazim, nazvao me i tražio da obavezno dođem kod njega kući, da vidim gdje on živi sa porodicom.

  • "Dođi da mi vidiš porodicu i kuću što sam napravio. Nemoj slučajno da odeš nazad, a da mi ne dođeš."

  • "Ne znam koliko ću imati vremena, ali potrudiću se da te posjetim." - odgovorih mu.

  • "Slušaj, samo ti meni javi kad budeš imao slobodno vrijeme, poslaću sina da dođe s autom po tebe. Nemoj ništa da mi pričaš i da me odbijaš. Obavezno da me pozoveš kad budeš slobodan i sin će doći po tebe!" - reče mi kolega.

  • "Dobro, javiću ti." - rekoh mu.

    Nakon izvjesnog vremena (po mojoj ustaljenoj navici), ja se spremim i krenem sa drugim, javnim prevoznim sredstvom, ne govoreći mom prijatelju da dolazim. Kada sam nakon dva sata bio u njegovom mjestu boravka, ja ga nazovem, da ga upitam za ulicu u kojoj stanuje, kako bih uzeo taksi. br>
  • "Gdje si?" - pita me on.

    Objasnih mu gdje sam, a on udario psovke:

  • "Zašto si to uradio?"

    I kao po običaju kad se sretneš s prijateljima i poznanicima, onda počnu pitanja i priče iz proteklog i sadašnjeg života svih nas poznanika i prijatelja. Gdje smo, šta smo i kako smo?

    Moj prijatelj stvarno napravio kuću, ne veliku, iako ima dva sina (jedan već oženjen i živi sa njima), ali je kuća funkcionalna i totalno iskorištena. Mogao je i veću da napravi, jer je imao stan u Sarajevu i vikendicu na području Rajlovca-Reljeva sa hiljadu kvadrata zemljišta, a u Vogošći je imao i očev stan. Svu tu svoju imovinu je prodao, pa napravio ovo što sada ima.

    Po mom dolasku započe priča u vezi zdravlja, te životu, kako ranijem tako i sadašnjem. Kad me je ispitao o svemu, onda on meni poče svoju priču:

    Znaš li da je umro ovaj pa onaj i tako redom nabroja mi desetak naših poznanika i radnih kolega. Među njima ima i starijih, ali kada mi nabroji četvoricu mlađih, to je bilo iznenađenje za mene. Umiru ljudi od bijede, govori mi moj domaćin. I oni koji su se vratili na svoju imovinu, moraju sada ponovo odlaziti zbog školovanja svoje djece. Kremeš je postalo prestižno naselje novih stanovnika, među kojima ima i onih iz arapskih zemalja. Ima ih bolan svugdje i po RS. Ovo je ludilo ovde, govori mi kolega.

  • "Išao sam ti ja prošle godine u Beograd na sahranu jedne žene koja je rod mom pašanogu/badži."

    Poče novu priču moj prijatelj i radni kolega, sada domaćin i penzioner:

  • "Kada smo se vraćali sa groblja išao sam s jednim mlađim čovjekom, Beograđaninom, koji me je upoznavao sa djelom grada kroz koji smo prolazili. Kada smo prolazili pored jedne veće lijepo izgrađene kuće, ovaj mladić me upita:

  • "Da li znaš prika čija je ovo kuća?"
  • "Kako ću ti ja bolan znati kad ne živim ovde u Beogradu. Ja ti dođem u Beograd možda svakih desetak godina" - rekoh mu.
  • "E, sad ćeš vidjeti čija je kad vlasnik iziđe iz kuće!" - reče mi mladić, Beograđanin.

    Mene sve ovo jako zainteresova. Baš ko da je pozvan da ga vidimo, iz kuće izađe niko drugi već Mirko Šarović. Ja zabezeknuo.

  • "Nije to ništa. Ima on još jednu!" - govori mi taj Beograđanin.

    Nakon toga mi pokaza i drugu Šarovićevu kuću, koja je odmah tu do ove koju vidjeh, ali je nešto manja.

  • "E, da vidiš moj prijatelju, ovde ti je jedno veliko naselje čelnika iz Republike Srpske." - govori mi on.

    Slušajući priču mog radnog i ratnog kolege i kad se doda ovaj isječak iz štampe o Dodiku i njegovim pomagačima, šta tu treba reći? Evo isječka iz štampe:

    "Bio sam svjedok afere kada je Dodik kao muva bez glave hodao po Vladi Republike Srpske i galamio: "Meni da oduzmu šleper, ja sam poslanik. A u Doboju su mu oduzeti šleperi cigareta i general Mladić je odmah te cigarete podijelio borcima. Vlada je tada trebala da uhapsi Dodika, ali ga je zaštitio Momčilo Krajišnik, riječima da ne treba da se hapse srpski poslanici", rekao je Milinić.

    Banjalučko pravosuđe je odbilo moje svjedočenje, kaže Milinić. On ukazuje da je promjenom vlasti na nivou BiH, došlo do promjene i u Sudu i Tužilaštvu BiH tako da su oni otvoreni za nove dokaze. Milinić tvrdi da je spreman da se suoči sa Dodikom.

  • "Ja njega zovem i kažem mu da ima dva izlaza - ili da podnese ostavku ili da ide sa mnom na poligraf, ali opet će Dodik morati da podnese ostavku", kaže Milinić.

    Čitajući ove navode u štampi i slušajući prijatelja, sada mog domaćina i njegove utiske sa sahrane u Beogradu, ja se pitam kao što se mnogi pitaju: Koliko i kako su oni koji se pozivaju na Prve poslanike "zaradili" ili bolje rečeno "uzeli" toliko novca u toku rata i na koji način? To treba da ispita Boračka organizacija RS a ne podmićeni sudovi iz Banje Luke i Bijeljine. Koliko je poslanika iz Prvog, a kasnije i iz narednih saziva kupilo i kupuje stanove i kuće u elitnim naseljima glavnog grada Srbije, to mi "mali" ne znamo, a moramo saznati. Kako?

    Druže generale Milomire Savčiću,
    Budi uvjeren da smo mi borci, invalidi i porodice poginulih uz Tebe. Tvoje je da nas prvo ujediniš i onda vodiš u borbu protiv kriminala. Da djeluješ s nama u zaštiti onih koji su s Tobom krvarili tokom rata od Trebinja do Novog grada (B. Novog). Da porodice poginulih, čiji su članovi i živote svoje dali za Republiku Srpsku izvedeš iz ruba srama od ovodanašnje vlasti. Da uz pomoć nadležnih i drugih organa iz Republike Srbije dođeš do podataka o vilama i kriminalu koji je bio i koji se i danas čini u Republici Srpskoj. Formirajte inspekciju od provjerenih boraca i neka ona, inspekcija to ispita. Vi ste druže generale skoro u Narodnoj Skupštini napravili jedan mali, ali vrlo odlučan, istup u odbrani boraca i njihovih prava, i dali upozorenje poslanicima u sprečavanju nastavka legalnog kriminala u RS. Sprečavanja kriminala od onih koji se ubiše dokazivajući ko je veći patriota, poginuli i preživjeli borci, mi bijednici ili oni koji po Beogradu napraviše naselje za svoja buduća pokolenja i kojima sada nedostaje još da bi uzeli od nas sirotinje. Ne zaboravite da smo mi borci i porodice poginulih uz Tebe. Tvoje je da nas ujediniš i onda povedeš.

    Želim Ti druže generale sreću i uspjeh u ostvarivanju bolje budućnosti za srpske borce i narod u RS.

    Посланици у првом сазиву Народне скупштине Републике Српске. (možete naći na Vikipediji)




  • Idi na stranu - |listaj dalje|