fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

republika_srpska - 93695 - 25.09.2015 : Stari - best (2)

RE: Glad


Počitah članak "GLAD" koji u uvodu kaže:

"Zašto sam protiv davanja mjesečnih primanja poslanicima prvog saziva NSRS?"

Autor ovog članka je na najljepši mogućI način, i iz duše opisao svoje ranjavanje i odnos prema njemu i ostalim ranjenicima, ali i porodicama do tada poginulih boraca na području Sarajevsko-romanijskog regiona, od onih koji su tada bili u višoj i vrhovnoj vlasti.

Šta reći nego ono što je autor već rekao u pomenutom članku? Ima toga mnogo rečenog od strane boraca na ovom forumu. Pogledaj spisak objavljenih članaka pojedinih autora na stranici "Najnoviji".Sve članke koje sam ponudio na ovaj sajt, a ima ih Bogami podosta, pa ćeš vidjeti broj učesnika i njihovih članaka. Sve što sam pisao bila je istina, jer sam ih doživljavao. Zato hoću i sada da nešto kažem u prilogu momka iz Hadžića. Ono što je on preskočio da kaže jeste i okretanje vola na ražnju na Palama dok su njihovi borci gubili živote, ostajali bez djelova svoga tijela, gladni i bosi.

Početkom 1996 godine, u vrijeme iseljavanja sa prostora Sarajevske regije, među kojima su bile opštine Hadžići, Ilidža, Ilijaš i Vogošća, mnogi su odlazili kako su znali u umjeli. Na ovom sajtu je objavljeno I nekoliko video snimaka tog selenja. To je strašno za gledanje, ali je ostala uspomena na "one velike" i na nas male. Kopati grobnice i odnositi svoje mrtve sinove, očeve i muževe, e to je bilo neopisivo strašno gledati, posmatrati, pa i putem video snimaka, a ne uživo.

Kao i mnogi drugi, tako sam i ja sa suprugom i mrtvim sinom krenuo u bezglavlje, bez cilja, u prazno. Sreća da među neljudima ima i ljudi, pa ponovo sahranismo svoga sina. Došavši u mjesto gdje se sruči masa svijeta bez igdje ičega, lutali smo ko današnji napušteni psi po sarajevskim ulicama. Svako nas je od "domaćih" gledao kao neprijatelja. Zahvaljujući daljoj rodbini moje supruge, koja se u to vrijeme nalazila u Beogradu, a koja je imala svoj stan u Srebrenici, oni su nam ponudili taj stan da uselimo dok se ne snađemo. Kad sam rekao supruzi o ponudi tog stana, ona gotovo da poludi. Morali smo se smjestiti.

O Srebrenici neću ništa da pišem. Nakon nekoliko mjeseci boravka u "rodbinskom" stanu, izišao sam na ulicu, kako bih saznao o novim stanovnicima tog već izvikanog grada. Sretoh se sa trojicom ljudi od kojih jedan bijaše malo mlađi. Dvojica iz Breze, a mlađi sa područja Ilijaša. Bezbeli, tema nego koja, već ratna. Politika i ponašanje tadašnjih političara prema svom narodu, borbe na Sarajevskom ratištu, pogibije, ranjavanja i na kraju masovno iselenje. Mlađi momak poče priču kako je on u jeku selenja (koje je počelo i prije '96. godine, morao ići da zida i malta jedan objekat na imanju Momčila Krajišnika.

Sada Dodik nastoji da takvim koji su prognali skoro milion svojih sunarodnika sa vječitog ognjišta, želi da nagradi stalnim primanjima kao "zaslužnim" poslanicima. Koliko se ja sjećam, i Dodik je bio u prvom sazivu Narodne skupštine. Zato podržavam autora članka "GLAD" koji kaže da je protiv naknade onim koji nas rastjeraše sa našeg vječitog ognjišta. Neka ih bude sramota!

Pozdrav, Stari.




Idi na stranu - |listaj dalje|