fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

rat_hadzici - 93665 - 20.09.2015 : Zoka Hadzici - best (7)

Glad (1.dio)


Zašto sam protiv davanja mjesečnih primanja poslanicima prvog saziva Republike Srpske?

Ležeći u bolnici Koran, zbog ranjavanja koje sam ovde opisao, dešavalo mi se da više puta ostanem gladan i pored obroka koje sam dobivao. Hrana nam se uglavnom sastojala od nekih špageta, pasulja u kome si mogao pronaći samo dva do tri zrna, i uz koji smo dobijali viljušku umjesto kašike a govorili su nam da nemaju kašika. Šta je bilo za doručak više se i ne sjećam.

Ipak, moram priznati da je osoblje u bolnici bilo veoma ljubazno, počevši od doktora preko sestara pa sve do kuvara i servirke, koja nam je djelila hranu. Upravo ona se u više navrata nalazila u neugodnoj situaciji, posebno kada sa pasuljom podjeli viljuške, mada ona nije za to bila kriva. Jedan borac, koji je bio ranjen u noge, je jednom prilikom upitao doktora da li je ranjen u stomak. Doktor ga je pogleda sa čuđenjem i odgovorio da nije, a ovaj mu reče da bi onda mogao još jedan pasulj, što je izazvalo buru smijeha među nama.

Doktor Borkovac nam je više puta govorio da stalno traži da se dostave kašike i poboljša hrana. Svi koji su bili u bolnici su znali da je skupštinska zgrada bila na 500 metara od bolnice. Sjećam se da su se poslanici ratnog saziva jednom prilikom raspravljali o Zakonu za koze. Tad je bilo preče da li će koze smjeti da brste od toga da li su ranjenici i vojnici gladni. Čak je jednom prilikom neki poslanik(mislim da se prezivao Rakić) donio konzervu i pitao Presednika da li on zna šta mu je vojnik jutros doručkovao. Nakon što je dobio negativan odgovor, izvadio je konzervu i rekao: "Ovo Radovane, ovo ti je doručkovao, ali ne jedan već četvorica, jebale vas vaše koze!"

U toj skupštinskoj zgradi je kao učenik na praksi radio i Nikola, sin moga rođaka. On je bio treća godina ugostiteljske škole. Kada je čuo da sam u bolnici odmah je došao da me posjeti, a nakon što je video kako sam mršav obećao je da će da nam ponekad donositi nešto za jelo. Nakon toga sam skoro svakog dana dobijao supu, a bilo je tu i ponaki komad pečenog mesa. Ponekad bi stigao i dobar komad slanine. Djelio sam to sa ranjenicima oko mene, ali ipak nisam bio u mogućnosti da dam svima. Jednom sam rekao Nikoli da se ne izlaže trošku, a on mi reče:

  • "Ja ovo striko kraduckam od ovih poslanika, oni imaju hrane koliko hoćeš, dosta njih ne može ni pojesti svoju porciju a vi se ovde patite!"

    Ostali smo zapanjeni onome što smo čuli.

    Nakon izvjesnog vremena Nikola je završio školu i otišao. Zdravko je tužno prokomentarisao:

  • "Sada, kada nam ode Nidžo, opet ćemo da pređemo na posnu hranu!"

    Ponekad bi mi u posjetu došla i djeca moga druga Čede Jasike, Tijana i Milana. Djevojčice bi nabrale i donijele malo nezrelog voća. Jeli smo one zelene šljive kao najslađe mandarine.

    Jednoga dana su stigli i ćevapi. Kada je čovjek koji mi ih je kupio otišao iz bolnice, rekao sam ranjenicima oko sebe da su jeli ćevape od Gavrila Principa. Mnogi su se smijali misleći da sam poludio od bolova, a bio je to upravo Gavrilo, posljednji muški potomak iz loze slavnog Principa. Gavrilo je i nakon toga slao poklona i rekao je da ga tražim ako mi nešto treba.

    Mnogi su nam dolazili, samo nisu ti ugojeni poslanici. Vjerovatno im je bilo daleko preći tih PET STOTINA METARA, koliko je bilo rastojanje između njih i nas.
    Jedne večeri u bolnicu upadoše kamere, kažu dolazi neki važan gost. Vjerovatno je neki guzonja, komentarisali smo. Nakon nekog vremena ulazi Kozić (da li je on bio ministar ili predsjednik vlade ne sjećam se). Udario nam neku šuplju priču, kao donio nam neke poklone pozdravio se sa nakoliko ranjenika, oni kamermani se polomiše da što bolje snime zasljepljujući nas onim reflektorima. Bio je to neki higijenski paketić u njemu je bio neki sapunčić, četkica za zube bez kaladonta. Neki čikica iz njegove pratnje, dobro ugojen, izbrijan, ispeglan nam objašnava o važnosti higijene, eto ko mi smo neki debili. Kupali bi se i mi ali smo nepokretni bolje reći iskasapljeni jedva trepćemo i da nije sestre Milice koja nas redovno umiva, pere kosu, skraćuje nokte... izgledali bi k'o robijaši.
    ...nastavak slijedi...




  • Idi na stranu - |listaj dalje|