![]() |
|
![]() |
|
![]() |
poginuli - 93235 - 30.06.2015 : Milan pg Podgorica -
![]() RATNA REPORTAŽA: Hodžin zapis i Tomina smrtPrvo se oko ponoći zapalila jedna, pa druga, zatim treća kuća iza naših položaja. Plamen zapaljenih kuća osvjetljavao je plitke rovove u kojima smo bili. Muslimani su napadali iz mraka, urlajući "Alahu'ekber". Mi njih nismo vidjeli, ali su oni nas dobro vidjeli. Svaki dan izgori nečija kuća u Neđarićima. Muslimani gađaju nekakvim zapaljivim mecima domaće izrade. Takav metak, kad pogodi zid kuće, zapali se i gori još pet minuta i po kiši. A oni gađaju prozore. Dovoljno je da dva metka padnu u unutrašnjost kuće. I namještaj, zavjese, tepisi, sve uskoro plane. A ako uđeš da gasiš, snajperisti čekaju. Znaju u koji su prozor uputili zapaljivi metak. Vidjeli smo ih kako padaju, i druge kako iskaču iza njih, gaze preko onih prvih i kreću naprijed. U zapaljenoj kući iza nas eksplodirao je sanduk s municijom. Probili su na Lukavičkoj cesti, na najisturenijem položaju, kod kuće đeda Lala Bora. Iz tog pravca čulo se pucanje, vriska, i kukurijekanje pijetla. Đedov bunker bio je kraj kokošinjca. U bunkeru đed u fotelji, sa osamdeset četvorkom, mitraljezom. Pored njega pijetao, kikirez, koji mu kljuca žito sa dlana. Đed Lale Boro ranjen je u prvom napadu. Privukli su se toliko blizu, da su ga uhvatili za cijev mitraljeza i ubacili mu bombu unutra. Počeo je Bajram. ![]() Sa zvučnika iz Smajove kuće čulo se, sa najjačeg pojačala koga smo na Dobrinji našli: "Spremte se, spremte, četnici." U prizemlje kuće pogodila je zolja. Iza živice izletio je musliman duge sijede brade, tamnoput, sa zelenom pletenom kapicom na glavi, i krenuo da puca papovkom na kojoj je bio tromblon. Sa ramena. Gađali su ga istovremeno njih trojica. Bio je toliko blizu da mu se pri plamenu zapaljene kuće vidjelo lice. Ili sam to kasnije umislio. Pao je na nagazne mine. Ne znam ko ga je od trojice ovjerio. Sa prozora se čulo "Spremte se, spremte, četnici", pijevac đeda Lala Bore je kukurijekao sa krošnje drveta, a mine su rasturile komade tijela sjedobradog šehida, sa zelenom kapicom. Nabio sam glavu u rov. Nozdrve su mi se napunile zemljom. U pljoski više nije bilo ni kapi rakije. Košulja mi se zalijepila za leđa, od znoja i rose. U zoru sve je bilo gotovo. Na prilazima kući ostalo je dvanaest mrtvih balija. Kod svakog smo našli hodžin zapis, dovu na arapskom sa prevodom na srpski: Dogorijevale su spaljene kuće. U smiraj dana, pošto je sve prošlo, poginuo je Tomo Veljančić. Na putu prema kasarni, u Neđarićima, našao ga je muslimanski snajperista. Ili srpski. Umirao je dugo. Nije se moglo preko piste, nije se moglo preko aerodromske ceste. Na Pale se tada išlo preko Tvrdinića. Tri sata su ga vozili do Pala, a onda je još četiri čekao operaciju. Izvor: Pravda/Nebojša Jevrić | |||
Idi na stranu - |listaj dalje|