fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

borci - 92282 - 31.01.2015 : Nenad Herin Pale - best (0)

Težak položaj boraca


Poštovanom Dr M. Petroviću,

Pozdrav, i hvala na iskazanoj realnosti i hrabroj riječi razotkrivanja činjeničnog dešavanja na Trebinjskoj pijaci, sudbonosnog januara 1993. godine.

Odmah da napomenem, nisam poznavao pok. S. Aleksića, i sa te strane ne želim ugroziti uspomenu na poginulog mladića u nesretnom spletu ratnih okolnosti, niti rastužiti njegovu rodbinu i prijatelje, ili dovesti u pitanje veličinu ničije žrtve, jer je svaki gubitak života sasvim po sebi tragičan, ali osjećam nekako po navođenju činjenica, da je Dr Petrović u pravu. Dodatno uvjerenje mi daje i vlastito ratno iskustvo, budući da sam i ja lično bio pripadnik Hercegovačkog korpusa VRS (11 LPB), te poznajući djelimično ratne okolnosti "civilnog života" na slobodnoj teritoriji, mogu sa sigurnošću tvrditi da je tako opisana pijačna situacija svojevrstan kliše koji se na sličan način ponavljao pred našim očima, u većini naših gradova u to vrijeme. Neću ovdje navoditi vlastito razočarenje kada bi, i ne htijući, bio svjedok takvih nemilih scena... A bilo ih je mnogo.

Ono što trajno ostaje za javnu kritiku iz te ratne nesreće, i što mi je naročito vrijeđalo osjećaj ljudskog dostojanstva, i tada kao i sada, jeste nezaintersovano ponašanje vojnih i civilnih organa javnog reda, koje svekoliki incidenti praktično nisu ni doticali, iako su ovi bili najpozvaniji da to prekrate.

Svi naši vojnici, bez izetaka, su ogorčeno komentarisali tako neodgovorno ponašanje pojedinaca i drskost dezertera, pa je tvrdim vam najozbiljnije, bilo trenutaka "na ivici oštrice", kada smo razmišljali da kao naoružani pojedinci lično intervenišemo u neželjenom pravcu. Sreća je što je razum većinom preovlađivao, ali eto dešavalo se izmicanje kontroli...

Znam dosta dezertera koji su se u ratu enormno obogatili, i što je naša velika nesreća, danas su zaslužni građani, priznati borci, imaju dobar upliv i sve prinadležnosti kod boračke organizacije, i ćešće nama "prašinarima" što grcamo u dugovima i bijedi, naglašavaju, da ne zaboravimo valjda, njihove zasluge i podvige u operacijama o kojima su slušali od žena "ispod suknje", ili nas samih kada neoprezno komentarišemo prošla vremena.

Ko je tome kriv? Mi, bivša vojska svakako nismo. Nama je ionako dosta belaja. Mi muku svoju mučimo da satavimo kraj s krajem, da zaposlimo dijete, da platimo dažbine... Svi vapaji razuma do sada su ostajali bez odjeka kod vlastodržaca. Zvaničnim organima dobro ide, oni nemaju razloga da se ljute. O tome što tamo neko pati, oni ne razbijaju glavu. O tome što su svom narodu navukli ludačku košulju na pleća i teret nacionalne sramote, oni ne razmišljaju. To što je više od polovine radno sposobnog stanovništva bez posla, za njih nije problem. To što su uništili nacionalnu privredu, takođe ih se ne tiče: veliki brat će davati napojnice do sudnjega dana.

A šte će biti sudnjega dana? E, oni tu imaju rješenje: kupili su novu opremu za policiju, uniforme blješte, oružje najmodernije. Neka samo narod mrdne, ako smije! Ha ha ha, i to je, Boga mi, bolje od onoga junoše od Kralja koji je govorio: "Ko j... narod"!

Ilustrativno, na kraju, mislim da je zgodan jedan komentar sa "You tube"- a: "Ako budem u prilici da ponovo obujem čizme, prvo ću prošetati svojom avlijom"!

N. Herin




Idi na stranu - |listaj dalje|