fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

poturice - 92173 - 18.01.2015 : - best (0)

Selimović: Izetbegovići i Cerić su srpskog porekla


Srna - 18. 01. 2015

BEOGRAD - Istoričar iz Sjenice i dobitnik Kočićeve nagrade za 2013. godinu Salih Selimović smatra da bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović i efendija Mustafa Cerić pokušavaju da pobjegnu od svog srpskog porijekla.

Selimović, koji je veliki dio svog životnog i radnog vijeka posvetio istraživanju korijena muslimanskog, odnosno bošnjačkog življa na području Sandžaka /Stare Raške/, navodi da nema ništa sporno i nepoznato u srpskim korijenima Bakira Izetbegovića i efendije Mustafe Cerića.

  • "Baš su me njih dvojica posebno interesovali, s obzirom na neka njihova radikalna i iritirajuća istupanja. Smatram da mnoge njihove izjave imaju političke razloge kako bi homogenizovali muslimansku ili bošnjačku masu u težnji za centralizovanom Bosnom", ocjenjuje Selimović u intervjuu Srni.

    Prema njegovom mišljenju, na osnovu nekih istupanja Cerića i Izetbegovića zaista bi se moglo povjerovati u njihovu srbofobiju.

  • "Efendija Cerić, kao vernik i doskorašnji verski poglavar, ne bi smeo nikoga da mrzi. Mržnja je opasna i za onog ko mrzi i za one koje neko mrzi", smatra Selimović.

    U prilog tvrdnji da Bakir Izetbegović dobro zna od koga potiče, Selimović podsjeća da Bakirov otac Alija nije ni krio svoje srpske korijene, pa u nekim njegovim dokumentima piše da je "Srbin islamske vjeroispovijesti", a neke je i sam svojeručno popunjavao.

  • "Poznato je da su Izetbegović i Slobodan Milošević prilikom razgovora pominjali Izetbegovićevo beogradsko poreklo", napominje Selimović.

    On navodi da su Izetbegovići bili poznata begovska porodica u Beogradu, a daljim porijeklom su iz Smedereva i prezivali su se Jahići (od Jahija - što na srpskom znači Živko).

  • "U sadašnji Šamac došli su posle iseljavanja muslimana iz Beograda 1867. i 1868. godine. Alija je bio obrazovan čovek i nije bio veliki pristalica bošnjaštva, iako je bio veliki musliman, ali je kao političar to prihvatio", pojašnjava Selimović.

    Kada je riječ o Ceriću, Selimović kaže da on nije "ni negirao ni potvrđivao" svoje srpsko porijeklo i naglašava da preci efendije Cerića spadaju u najstarije muslimanske porodice u BiH.

  • "Cerići su bili srpsko-bosansko plemstvo. Posle islamizacije dela Cerića u 16. veku postali su ugledni begovi", navodi Selimović i naglašava da Cerići nisu mijenjali prezime nakon islamizacije, kao što su to činili brojni drugi muslimani.

    On pojašnjava da prezime Cerić potiče od imena vrste hrasta (crni hrast), koji je kod starih Slovena smatran svetim drvetom, što ni danas nije zaboravljeno kod Srba pravoslavaca i upotrebljava se za božične badnjake, a Cerića ima i pravoslavnih i katolika.

    Selimovič ističe da je žalosno što se velikani kakvi su Meša Selimovič i Emir Kusturica tretiraju kao "nekakvi izdajnici muslimana i Bošnjaka".

  • "Oni su se samo vratili svojim korenima i nikoga nisu izdali niti im je to ikada palo na pamet. Izgleda da naš musliman može da se opredeli za svaku naciju samo ne može da bude Srbin", konstatuje Selimovič.

    On vjeruje da bi atmosfera na prostorima gdje danas zajedno žive oni koji su "ostali Srbi" i oni koji su "postali Bošnjaci" bila značajno relaksiranija kada Bošnjaci ne bi negirali svoje porijeklo.

  • "Što bi našim Srbima smetalo što je neko musliman ili našim muslimanima i Bošnjacima da su srpskog porekla? To može samo da objedini srpski nacionalni korpus i zaustavi dalje pogubno sukobljavanje u korist sopstvene štete, a na zadovoljstvo naših neprijatelja", zaključuje Selimović.

    Komentarišuči dubinu podjela, Selimović navodi da bi Bošnjaci za koju godinu mogli da čitaju "Gorski vijenac", koji je pisan na srpskom, na "crnogorskom" ili "bosanskom" jeziku.

    "Moglo bi se desiti da Njegoša i mnogih drugih kulturnih i naučnih stvaralaca uopšte ne bude u udžbenicima ukoliko se nastavi sa negacijama i podelama zajedničkog jezika, pisma i uopšte zajedničkih dostignuća", upozorava Selimović.

    On ukazuje da do austrougarske okupacije nije bilo isticanja razlike u jeziku i pismu - pisalo se ćirilicom, koju će u drugoj polovini 19. vijeka nazivati bosančicom, a u begovskim krugovima to pismo je nazivano "begovskim" ili "stara Srbija".

    Kada je riječ o velikoj srpskoj zajednici u Turskoj, koja baštini svoju pravoslavnu tradiciju, Selimović navodi da nije bio u prilici da se posveti njenom izučavanju jer je za to potreban veliki novac, znanje staroturskog i savremenog turskog jezika, kao i pristup arhivima.

    On kaže da je ranije boravio u Turskoj i uvjerio se koliko su tamošnji Srbi muslimanske vjeroispovjesti, na koje je matica Srbija gotovo zaboravila, "odani tradiciji i verni poreklu".

    "Uverio sam se da naši muslimani u drugoj pa i trećoj generaciji, ne krijući, ističu svoje srpsko poreklo i dobrim delom su sačuvali i svoj maternji jezik. Stariji uvek sa nostalgijom govore o Srbiji, Crnoj Gori, Jugoslaviji. Čak je bilo emotivnih momenata, pa i suza", navodi on.

    Selimović pojašnjava da se osjetio zadovoljnim i oslobođenim frustracije kada je istražio i utvrdio svoje srpsko i pravoslavno porijeklo, mada ni ranije nije imao kompleks u vezi sa tim.

    "Smatram da je velika greška bežati od svojih korena i sprečavati istraživanje, jer narod koji nema svoje istorijski utemeljene korene ne može da bude ni poseban narod. Ne može se samo na osnovu religijske pripadnosti konstituisati nacija, mada je ona na Balkanu imala svoju određenu ulogu u tom procesu", naglašava Selimović.

    On pojašnjava da "ne želi da bude ono što nije, ali da mu ne daju da bude ono što jeste".

    U knjizi koju priprema, "Prilozi prošlosti stare Raške 2", u dijelu o "Ostacima hrišćanske tradicije kod muslimana u Srednjem Polimlju i na Sjeničko - Peštarskoj visoravni" naći će se svjedočenja kako su stari muslimani čuvali ostatke hrišćanske i predhrišćanske tradicije.

    "Oni su smatrali da je to sasvim normalno. Od devedesetih godina prošlog veka uporno se radi u muslimanskom delu populacije da se ti ostaci hrišćanske tradicije izbace i zaborave. Međutim, još se na Peštarskoj visoravni saboruje Đurđevdan i Aliđun - Ilindan, a muslimani i dalje idu u manastire Mileševu i Kumanicu na Limu i čak u Ostrog. Nije kao nekada, ali se ipak ide", napominje Selimović u intervjuu Srni.







  • Idi na stranu - |listaj dalje|