fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

vogosca_rat - 91849 - 17.12.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (8)

Pretres nepoznatog terena


Juni i juli mjesec '95. godine bijaše veoma težak period na Sarajevskom ratištu, možda i najteži od početka "Građanskog rata". Borci su unapred bili informisani od svojih komandi šta ih čeka u narednom periodu, tako da su znali da je ovo odlučujuća bitka, biti ili ne biti, pa su se linje odbrane puno ozbiljnije branile nego što je to bilo u svim predhodnim muslimanskim ofanzivama.

Dani su se smjenjivali, a sa njima i muslimanski napadi na Srpsko Sarajevo. Iz dana u dan, napadi su postajali sve jači i jači, ali ipak, borci su čvrsto držali svoje pozicije. Neke od jedinica nisu izdržale žestoke neprijateljske napade, zbog čega su muslimanske snage naizgled napravile uspjeh u toj ofanzivi. Zbog probijanja pojedinih linija organizovani su kontra-napadi, koji su urodili plodom. Brzim dejstvima bez gubljenja vremena, rezervne jedinice su gotovo sve neprijateljske jedinice vratili na početni položaj.

Takvu snagu odbrane neprijatelj nije očekivao od srpskih jedinica, zbog čega je bio zatečen i iznenađen, ne vjerujući u ono šta im se dešava na terenu. Daljnji tok ofanzive i razvoj situacije išao je u našu korist, rušio je moral kod neprijatelja, a podizao kod naših boraca, dajući nam uvjerenje da ćemo se na kraju ipak odbraniti od brojnije jačeg neprijatelja.

Kada je muslimanska ofanziva bila skoro slomljena, krenula je naša kontra-ofanziva na Srebrenicu. Građani i borci Srpskog Sarajeva su sa nevjericom gledali na TV prijemnicima, kojim pravcem idu srpske snage. Kada se pomislili da ćemo krenutu na moralno slomljenog neprijatelja i konačno presjeći njihovu važnu putnu komunikaciju Doboj-Tuzla, i tako potpuno slomiti njegove snage, krenulo se u napad na potpuno drugom dijelu teritorije. Prostor oko Srebrenice je osvojen relativno brzo i mi smo bez borbe ovladali samim naseljem. Kod nas u Srpskom Sarajevu nisu dopirale prave informacije šta se tamo dešava, samo ono što je objavljivala TV "SRNA". Bili smo zaokupljeni svjim problemima, pa na ta dešavanja i nismo pridavali veliki značaj.

Kada smo konačno krajem jula slomili muslimansku ofanzivu na Srpskom Sarajevu počele su da pristižu nekakve informacije iz Srebrenice.
Neke muslimanske jedinice su krenule u proboj naših linija i zbog nepoznavanja terena skrenule su duboko u našu teritoriju. Prijetila je opasnost da će rasturene neprijateljske snage izgubljene po našoj teritojiji vršiti diverzije i pljačku stanovništvo po selima. Moralo se hitno nešto učiniti po tom pitanju.

Na referisanju u 3. sarajevskoj brigadi, komandant Josipović nas je izvjestio o toj situaciji na terenu, a koja je dobijena iz "Glavnog štaba". Izdao mi je naređenje da pripremim "Borbeni vod" ČVP, sa kojim ću da pretresem teren od Vogošće u pravcu Sokoca, na koji se sumnja da su manje grupe zalutale u taj rejon.

Po završetku referisanja otišao sam u prostorije ČVP i prenio informacije i naredbe dobijene od više komandanta. Tu noć sam sa svojim saradnicima razradio plan našeg zadatka. Sutradan, u sami cik zore "Borbeni vod" dopunjen jednim brojem policajaca iz "Saobračajnog voda", bio je spreman za postrojavanje. Nakon što je utvrđeno brojno stanje, Radmila, personalac u ČVP je upisala u "Ratni dnevnik" imena policajaca koji kreću na zadatak.

Sve je bilo spremono i krenuli smo marševskim korakom, u koloni po jedan, pod punom ratnom opremom, u pravcu brda koje se zove Motka. U početku je to bilo lagano i zanimljivo za sve borce, pa je raspoloženje za zadatak bilo na visokom nivou. Nakon dolaska na vrh brad, malo smo odmorili i uz pomoć kompasa uputili smo se u pravcu Sokoca. Prilikom kretanja stalno smo koristili topografsku kartu i kompas, pa nam je to bio i jedan vid vježbe koji nismo imali prilike da koristimo do tada tokom rata

Pošto je bilo veliko interesovanje da se koristi kompas, iskoristio sam ovu akciju kako bi se dodatno uvježbali svi borci sa korištenjem karte i snalaženjem u prirodi krećući se u pracvu određenog zadatka.

Tokom kretanja koristeli smo i prirodne zankove, poput mahovine na kori drveta, pa je i to bio jedno novo iskustvo za pojedine borce. U početku je to svima bilo veoma zanimljivo. Pretresali smo svaki prostor koji bi nam ukazivao da bi mogao služi kao privremeni zaklon za neku grupu ljudi koja bi se našla izgubljena na tom terenu.

Kretali smo se polako u širokom luku, duž jednog makadamskog puta koji je vodio u pravcu Sokoca. Kretali smo sa puškama na gotovs, kako bi bili spremni za iznenadni neprijateljski napad. Bio je to ljetni avgustovski dan i bilo je veoma vruće. Zbog vrućine smo morali da često pravimo pauze. U momentima odmora puno nam je pomagalo visoko i gusto olistalo drveće. Već je bilo prošlo popodne kada smo bili blizu Sokoca.

U jednom usjeku, između dva brda, naišli smo na jednu manju pećinu. U njoj smo pronašli nekoliko opušaka i tragove koji ukazuju da je neko boravio u njoj, ali oni nisu bili svježi pa su pokazivali da je to bilo davno i nije nam davalo sunju da se neprijatelj tu sklanjao u skorašnje vrijeme. Kako ništa nije ukazivalo na to da se neprijatelj nalazi na tom terenu, a umor se uveliko osjećao na svim borcima, odlučio sam da sa jedinicom pođem nazad u Vogošću.

Pošto zbog geografskog položaja i daljine nismo mogli ostvariti radio kontakt sa našom bazom, da tražimo prevoz nazad, krenuli smo pješke istim putem kojim smo došli, ovaj put u suprotnom pravcu.

Iako smo se kretali puno brže nego prilikom preteresa terena, ipak umor je učinio svoje, pa su borci često tražili da stanemo i da se malo odmorimo. Dan se bližio kraju, a još uvjek nismo bili stigli u našu jedinicu. Mrak je učinio svoje, zbog čega više nismo mogli koristiti kartu za naš siguran povratak. U našoj jedinici je bilo nekoliko starih iskusnih lovaca, Sale, Slavko i Đuka, koji su dobro poznavali ovaj kraj, a naročito područje Motke, pa smo zahvaljujuči njima bezbjedno stigli u jedinicu. Bilo je blizu ponoći kada smo konačno završili naš policijski zadatak!

Po završetku zadatka imao sam obavezu da pismeno izvjestim komandu, o dešavanjima na tom prostoru koji smo pretresli i šta smo pronašli tom prilikom.

Sutradan sam poslao izvještaj komandantu, sa obrazloženjem šta smo zatekli na tom prostoru. Kako je sve bilo čisto i bez sumnje da se neprijatelj skriva na tom prostoru, više se nije poduzimala nikakva akcija po tom pitanju!

Danas, kada sagledam sve ove činjenice, ono što se desilo narodu iz Srebrenice, trebalo je da se desi i Srbima iz Srpskog Sarajeva. Međutim "one budale se ponovo odbraniše" i spasiše se od pokolja!

Eto, tako su sarajevski borci pokvarili dogovor između vođa zaraćenih strana!

Bilo, ne ponovilo se!!!




Idi na stranu - |listaj dalje|