fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

prepiska - 91119 - 17.08.2014 : Miki Sarajevo - best (1)

Pofalićka bitka


Malo prije tog događaja u Gornjim Pofalićima sam vodio razgovor sa komšijom Gagovićem i on je reko da idi sa svojim narodom pa šta bude. On je bio u SDS-u i neki iz njegove prodice su imali oružje jer im je to stranka dijelila.

Ja do tada nisam imao oružje, a poslije sam kupio neko pravljenu pušku za koju sam dao 100 maraka. Kada je već počela pucnjava po gradu, ja sam odlučio da se sa familijom prijavimo u Teritorijalnu Odbarnu. Nekoliko dana poslije toga sam dobio malo bolje oružije, tj. bilo je nešto bolje od one pravljene puške. Ukratko, dobio pušku M48, tkz. Tandžaru i 10 metaka.

Nakon toga sam učestvovao u odbrani grada, tačnije Elektotehničke škole na Pofalićima, Bristola... Kako se sukob rasplamsavao, i kod mene u naselju se zaoštravala situacija pa sam ja prešao u Rezervni sastav Policije Novo Sarajevo. Policijska stanica je bila opljačkana, i u njoj nije bilo ničega sem nekoliko M48 i to bez zatvarača.

Nakon što smo formirali stanicu, donešeno je i nešto oružja iz drugih djelova grada, valjda su naši to oduzimali od stanovništva a bilo je i srpskih porodica koje su vraćale oružije. Tako da je jedan dan jedna žena Srpkinja vratila automat od svoga sina koji je bio plicajac. Kako sam ja uveo tu ženu u stanicu, uzeo sam taj automat za sebe.

U to vrijeme se pucalo već i oko stanice, tj. granate su padale, a poslije nekoliko dana već je bilo napeto i kod mene u naselju. Onda mi je načelnik rekao da budem gore i da ga obavještavam šta se dešava i ako može da se smiri situacija na najbolji mogući način.

Gore sam išao da pričam sa Rankom Mijovićem, da ne ide u srpsku policiju nego zajedničku jer sam ja vazda bio za jedinstvo, ali to oni nisu htjeli. Srbi su već javno nosili svoje oružije. Što se tiče Srba, porodice Rističević Stojana, Momčila i Milorada su već imali oružje i ono su se već ukopali iznad naših kuća na igralištu, gdje smo nekada igrali fudbal dok smo bili mladi. Bio je tu i komšija Neđo Čelić, koji predveče krene pored naših kuća prema Rističevićima i kaže: "Dobro veče komšija!" a zatim sa puškom dobošarkom pređe tamo a zatim naveče puca prema nama, a zatim se ponovo ujutro vraća kući prolazeći kroz naše naselje.

Situacija je postajala sve gora i gora.

Jedno jutro ja mu kažem da on meni kaže dobro veče a zatim puca po nama. Vjerujem da to i on može da ptvrdi ukoliko ga neko zna. Također mu kažem da je sad prošao sa oružjem i nikada više. I stvarno, on to nije više radio a oružje je ostavio kod Rističevića.

Tako je došao i 16. maj. U gradu je spremljena akcija i mi smo zarobili Šarović Blažu i njegovu porodicu u njegovoj kuci iz koje on pucao po nama. Ukoliko pucaš po nekom ne piše ti se dobro. Bila je tu i porodica od Mijović Miše, to jest od Ranka Mijovića, porodica kojeg sam već...




Idi na stranu - |listaj dalje|