fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

nebojsa_spiric - 89967 - 01.05.2014 : Stari Blizo - best (0)

Sjećanje na Špire


Neki dan na ovoj stranici objavljen je datum pogibije mladog Nebojše Špire Neka mu je slava i hvala!

Vidjevši Nebojšino ime na stranici, vratih se sjećanjem u sedamdesete godine prošlog vijeka, u vrijeme kada je pokojni Nebojša bio dječačić malo više od desetak godina. Nebojšu, koga su svi njegovi vršnjaci i drugari zvali "Špirke."

Zahvaljujući objavljenom spisku poginulih boraca, sjećanje me vrati na starog Špiru, Nebojšinog pokojnog oca Miroslava - Miru, koji je bio stravstveni i odličan ribolovac. Špiru sportskog ribolovca. Miro se svrstavao sa poznatim vogošćanskim ribarima Lazićem, Dikom, Dugim, Hetom, Mindom, iz Sarajeva Vjekom i još mnogim čijih se imena ne mogu sjetiti. Znam da je bilo još izvrsnih ribara, kao što je bio jedan stariji čovjek koji je stanovao u blizini Radničkog univerziteta u VogošćI, a za koga su govorili da je znao prizivati zmije, pa mnogi nisu smjeli ići s njim u pecanje.

Iako sam početkom tih sedamdesetih godina u mjestu u kome sam svojevremeno živio, bio jedan od početnika sortskog ribolova, za koje se često puta govorilo da se vole hvaliti i to baš onda kad imaju slab, ili gotovo nikakav ulov ribe. Od tih ribarskih hvalisanja i laži, bilo je i stvarnosti, pa je nastala i ova uzrečica: "Jel' ribarska?" što znači: "Jel' laž ili istina?" A bilo je i jednog i drugog. A ustvari mi smo zbog takvih naših loših ulova, a da ne bi bili na udaru onih boljih ribolovaca, bili proglašeni nikakvim ribolovcima, pa smo često puta znali slagati govoreći da smo ulovili dosta, punu mrežu, tako da i one bolje navučemo da odu na ta mjesta. Sjećam se jednog odlaska u ribolov na rijeku Drinjaču sa pokojnim starim Špirom.

Jednu veče zove me Špiro. Poziva me i predlaže mi da tu veče krenemo na Drinjaču. Kaže mi:

  • "Hoćeš li sa mnom u ribolov? Ima autobus koji prolazi kroz Semizovac malo prije ponoći i kad stignemo tamo biće zora, a to je baš dobro. Znaš da riba grize ujutro."

    U to vrijeme malo je bilo onih ribolovaca, koji su imali svoje lično vozilo. Sve se išlo autobusima. I ja pristadoh.

    Špiro je bio stariji i mnogo bolji ribolovac od mene. Ja sam bio početnik, tek zagrizao, pa sam objeručke prihvatio njegov poziv. Nisam imao nešto dobru opremu, štap dva metra dug, upola kraći od onih u pravih ribolovaca. Spremim se i krenem poslednjim autobusom iz Vogošće za Semizovac. Dođem kod njega ispred kuće gdje je stanovao. Preko puta u blizini bila je autobuska stanica. Sjedimo ispred kuće i čekamo autobus. Pitam Špiru kad imamo autobus u povratku?

  • "Imamo u tri popodne."

    I dok pričamo pomoli se autobus i mi se ukrcasmo u pun autobus putnika. Neki su već "hrkali" na svojim sjedištima, pa su narušili tišinu u autobusu. U gluho doba noći stigosmo na mjesto gdje se ulijeva riječica Jadar u malo veću riječicu Drinjaču. Bilo je oko pola tri poslije ponoći.

    Na tom mjestu bila je ranije stacionirana jedna manja vojna jedinica, ali je napustila objekte koji su sada prazni. Prolazimo pored njih, ali me je strah, jer ne znam šta sve može da bude u objektu. Oblačno je a brda se nadvila i opkolila taj dio pa se ne vidi prst pred okom.
  • "Gdje ćemo sad?" - pitam Špiru.

  • "Sada ćemo uz Drinjaču!" - odgovori mi.

    Krenusmo nekom uskom šumskom stazom pored rijeke Drinjače. Nikad nisam bio u tom dijelu, pa nisam ni znao njen tok. Išli smo Boga mi malo duže dok nismo izišli na jedan širi prostor gdje se ukaza svjetlo na vanjskom zidu jedne kuće. Svjetlost koje obasjava ograđeno dvorište. Kad smo prilazili objektu, iz dvorišta se oglašavao već promukli glas domaćinovog psa. Čovjek iziđe iz kuće držeći lovačku pušku u jednoj ruci, vidje nas pred kapijom, pa začuđeno nas upita:

  • "Ma otkud ti Špiro u ovo gluvo doba noći? Zar vas nije sreo međed?"

    Znači oni se već znaju, pomialih u sebi, ali mi riječi "zar vas nije sreo međed" ne silaze s uma. A strujanje kroz tijelo sve više se uvećava, a kosa na glavi postaje četka, sve od straha.

    Uđosmo u kuću da sačekamo dolazak zore. Dok čekamo, domaćin nam ispriča kako mu je međed prije samo desetak minuta zaklao dvije ovce u ovčarniku. Nije uspio da ubije međeda. Mene sada strah uhvatio još više, ali se pravim hrabar.

    Čim se zora pojavila, mi se uputismo na obalu rijeke koja protiče više od stotinjak metara ispod kuće.

  • "E, ovde ćemo pecati!" - reče Špiro. Povadimo štapove i starog hljeba da pokiselimo da bi nabacali kao mamac, a onda počnemo zabacivati. I dok pecamo, ja se sve obazirem da mi međed ne dođe iza leđa. A već je svjetlost dana. I dok gledamo u plovke, Špiro mi priča kako tu, pored škobalja, deverike, mrene ima i riječne pastrmke, ne one kalifornijske, jer je Drinjača zaista čista. Zabacujemo udice, ali riba neće da grize, ni jedna od ovih pomenutih. Ni njemu ni meni. A kad je Sunce ogranulo, poče da najeztda onih "velikih" pliska. Ljuti obojica mjenjamo mjesta i mamce misleći da će biti ulova, ali nema. Špiro odlazi malo uzvodno da proba. I ulovio je dva Škobaljčića, čija je ukupna težina bila možda pola kilograma i ništa više.

    I tako, mjenjajući mjesta bez ulova, dođe vrijeme za povratak. Spakujemo stvari i nazad bez i jedne ribe. Dođe autobus na mjesto gdje smo noćas izišli i mi se ukrcamo i pravo za Semizovac. Po povratku Špiro mi reče:

  • "Sutra, ponedeljak, kad odemo na posao, nemoj da kažeš da nismo ništa upecali. Reci da je bilo i mrene i pastrmke."

    A svakog ponedeljka čim se uđe u krug Pretis-a sačekivali bi se i okupljali ribari da sumiraju rezultate svog ulova laži i istine u toku vikenda, od kojih je i nastala ova uzrečica: "Jel' ribarska?"

    Mnogo puta, kada odemo na pecanje, znalo je biti da se vratimo bez ulova. A onda kad se vratimo kući, u mjesto življenja, govorimo da smo ulovili veću količinu i da je to bila samo krupna riba, a ustvari ono bile samo obične "pliske" ili ništa. I ja sam tada znao omanuti svojim drugarima ribarima, samo da bi ih podjario da i oni odu na tako daleki put (Krivaju, Drinjaču i Drinu), da i oni ulove "velike" pliske. Tako bi se i ja ogrebao da idem s njima ako bi me pozvali.

    I tako smo naš odlazak i pecanje na Drinjači pretvorili u "bogat ulov ribe."

    Istina, bilo je stvarno izvrsnih ribolovaca koje sam poznavao, među kojima je bio i pokojni Špiro, ali toga dana nije nam išlo od ruke. Jer da je on ulovio više i ja bih sigurno dobio koju.

    Međutim, mi koji smo bili lošiji ribolovci od gore navedenih, poučeni ovim odlaskom na Drinjaču, znali smo omanuti, slagati onim boljim od nas. Još ako im ne otkrijemo direktno mjesto, onda smo se nadali da će nas pozvati da idemo s njima i pokažemo mjesto.




  • Idi na stranu - |listaj dalje|