fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

komunizam - 88725 - 14.02.2014 : Stari Blizo - best (1)

Vidićeš ti šta će biti (1. dio)


Željkova istinita priča o ocu i kćerki iz okoline Bratunca me je podstakla da pošaljem moju istinitu priču vezanu za alkohol, ali sam prilikom vađenja tekstova iz knjige pomalo zabrljao, pa evo šaljem ponovo sve što sam mislio poslati. Pozdrav!

Ako hoćeš da saznaš više nego što znaš ili znao, moraćeš saslušati nekog ko zna više od tebe, školovane. Ali, ponekad treba saslušati i one koji su manje školovani, obrazovaniji, koji su neškolovani. One koji su imali nešto u sebi što su od nekoga čuli, pa su znali i odgovore na dobar dio pitanja iz života drugih ljudi. Od onih koji su nečim nadareni, koji su znali proricati, pretskazati. Proroke.

Ako hoćeš saznati mnogo više iz bilo koje oblasti ličnog i društvenog života, istorije, nauke i kulture, moraš učiti u školama i ustanovama gdje se to uči, ili pročitati neku stručnu i naučnu knjigu, iz koje ćeš naučiti i saznati više, da bi bio spreman za svoj budući život. Da bi se moglo naslutiti šta se sve može desiti u nadolazećem vremenu i u budućem tvom životu. Neki događaji tokom mog života, ostali su u mom sjećanju dobro i duboko urezani.

Sada, nakon tridesetak i više proteklih godina, vratih se na početak tih mojih sjećanja.

Sedamdesetih godina prošlog vijeka, kao i mnogi mladi ljudi, tako sam i ja bio znatiželjan za mnogo kojekakvih stvari koja su me interesovale. Slušao sam priče mojih radnih kolega, a naročito od onih starijih, školovanijih i stručniji, pametnijih. Išao na razna predavanja, od školskih, stručnih, do onih građanskih i političkih. Političkih jer sam u to vrijeme bio član tadażnje partije, komunista. A članovi ove partije, jer druge nije ni bilo, bili su obavezni da prisustvuju i slušaju druge, one odozgo iznad, a naročito one iz vrha vlasti i politike.

Tih sedamdesetih godina u Beogradu je Savezna narodna skupština usvojila Novi Ustav SFR Jugoslavije. Poslije usvojenog Novog Ustava, u nażem malom mjestu, bilo je kasnije komentara od strane onih iskusnijih, školovanijih i pametniji od mene. Komentari među onim koji su znali i poznavali istoriju jednog, drugog i trećeg naroda. Naroda koji su živjeli u tadašnjoj Jugoslaviji. Ja sam bio po strani, još nedorastao tom poznavanju istorije. Iskreno da kažem, ja nisam ni poznavao daleku istoriju bilo kog naroda, nego samo onu kroz koju sam ja prošao i učenje u školi. Jer nisam bio usmjeren u tu oblast, pa nisam pridavao važnost toj dalekoj, pa ni bližoj istoriji. U bližoj istoriji bio sam takoreći živi svjedok kao dijete, onog Drugog i sada kao odrastao, ovog poslednjeg Građanskog rata u našoj nam dotadašnjoj državi i ta mi se istorija urezala duboko u glavu.

Svako jutro kad odlazim na posao u većini slučajeva zbog mojih dugih koraka, pristizao sam pojedine komšije, prijatelji i poznanike koji krenu ranije, i priključivao se njima idući prema krugu fabrike. Tako je bilo i ovog puta.

Drugi ili treći dan nakon usvajanja Novog Ustava Jugoslavije, stigao sam dvojicu mojih poznanika. Jedan od njih bio je Vlado. On je stariji od mene nekoliko godina i rođen je negdje na sjeveroistoku Bosne. Ne znam šta su njih dvojica pričali do mog pristizanja, ali kad sam se priključio njima i idući ulicom Đure Salaja, Vlado me pored uobičajenih svakodnevnih jutarnjih pitanja o porodici, upita i ovo:

  • "Jesi li slušo da je usvojen Novi Ustav?"
  • "Nisam.!" - odgovorih mu jer stvarno nisam slušao a ni gledao vijesti na TV.
  • "Što? Šta je bilo?" - priupitah.

  • "Vidjećeš ti šta će biti!" - odgovori mi Vlado bez ijedne dodatne riječi obrazloženja i daljeg komentara.

    Išli smo dalje prema fabrici, a njih dvojica su nastavili priču koju su pričali do mog pristizanja. Slušajući bez interesovanja njihov razgovor o nekim dječijim problemima, dođosmo i do ulaznu kapiju. Stigosmo do prvog raskršća kod malog bazenčića, gdje se nas trojica razdvajamo, ja na lijevu a oni na desnu stranu. Nisam ništa razmišljao o njihovoj priči, a ni Vladinom odgovoru na moje pitanje u vezi Ustava, pa mi je to brzo sišlo s uma. Vrijeme mi je prolazilo, kao i svaki dan, u razmišljanju o mojim ličnim problemima i obavezama, tako da sam gotovo i zaboravio na njegovo pitanje. Ali ono je imalo svoje utemeljenje i značenje.

    DOSTA MI JE VAS SRBA, VAŠEG TAMJANA I SVIJEĆA

    Kao i u mnogim sredinama, tako i u našem malom, ali velikom industrijskom mjestu, bila je ustaljena praksa da se održavaju raznovrsna predavanja. Ona su bila organizovana kako u naselju tako i u fabrikama, a teme su bile iz raznih oblasti, najviše u vezi politike. Predavači su uglavnom bili ljudi iz vrha republičke vlasti ili politike, najčešće iz Gradskog ili Centralnog komiteta SK. Na takva predavanja, a naročito na ona politička, članovi partije u našem mjestu morali su da sa svojim primjerom utiču na ostale sugrađane, kako bi ih privukli da i oni sa njima prisustvuju na zakazanim predavanjima. Trebalo je da na tim predavanjima bude što veći broj slušaoca, da bi što više nas čulo i saznalo, pa i naučilo nešto više. Da se sazna šta se sve dešava u našoj državi i šta o nama misle oni u tuđem svijetu. Da na osnovu predavanja što veći broj građana čuje i nauči nešto novo od predavača koji su u našem mjestu primljeni sa posebnim epitetom. Jer oni su velikani, odozgo s vrha. Sve je to bilo tako, da bi se poslije predavanja vjerovalo u priče ovih "pametnijih" političara i da bi se oni niži komunisti i građani morali ponašati kako ovi gore kažu. Da članovi partije, kao građani moraju biti za primjer nekome drugom, a prije svega svojim sugrađanima.

    Kako sam u to vrijeme bio član Saveza komunista sa desetak i više godina staža i aktivan u društveno-političkim organima i organizacijama, onda sam kao takav bio obavezan da prisustvujem malte ne na svim takvim predavanjima. Predavanjima, koja su se povremeno održavala i za aktiviste u našem mjestu življenja. A u mjestu življenja članovi partije, morali su biti za primjer drugima da bi privukli što veći broj svojih sugrađana, pristalica. Na ta predavanja koja su držali visoki funkcioneri državnih i partijskih organa, bila je obaveza da prisustvuju članovi partije ne samo iz mjesta stanovanja, već i članovi partije koji su radili u fabrikama. Ali članovi partije su trebali svojim djelovanjem da privuku i dio svojih radnih kolega i sugrađana, aktivista iz fabrika. Da sugrađani čuju i slušaju priče onih visokih, misleći da su one svetinja i da nema ništa drugo osim onog što oni kažu.

    Javna predavanja u našem mjestu, održavala bi se uglavnom u kino dvorani Radničkog univerziteta "Moša Pijade". Na predavanjima bili su većinom predavaći uglavnom ljudi iz viših ondašnjih državnih ili partijskih organa, bilo sa gradskog ili republićkog nivoa, Gradskog ili Centralnog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine. Bilo je predavaća i novinara, putopisaca, kao što je novinarka Dara Janeković.

    Od svih tih predavanja koja su održana u nażem mjestu sedamdesetih i poćetkom osamdesetih godina, ostala su mi u sjećanju dva. Sjećam se ja još mnogih predavanja, ali ova dva su bila pečat ostalim.

    Prvo od ova dva takva predavanja držao je tadašnji član centralnog komiteta SK Bosne i Hercegovine, Zajdur. Prije svakog predavanja, gost-predavač po dolasku u naše mjesto, obično odsjedne prvo u kafe-sali Radničkog univerziteta. Dok čeka da se okupe slušaoci predavanja, domaćin ponudi predavaču da popije kafu ili piće. Kafe salu i foaje kino sale djelio je pregradni zid od portala sa staklom i dvokrilnim prozirnim vratima.

    Malo sam okasnio, ali sam ipak prvo svratio u kafe-salu da vidim, ima li koga poznatog u sali. U kafe-sali u blizini izlaza prema foajeu kino sale, za jednim stolom okupilo se desetak ljudi koji su stajali. Za stolom u okruženju, sjedio je Zajdur. Nisam mogao odmah da ga vidim od ovih okupljenih ljudi, koji su stajali oko njega i stola za kojim je sjedio. Oko stola i njega stajala je grupa ljudi, koji su nešto raspravljali. Među tom grupom stajao je i Mile. Ne znam šta je bio predmet razgovora, o čemu se razgovaralo prije mog dolaska do te grupe. Ali je već bilo i vrijeme da se ulazi u kino salu gdje će se održati predavanje. U tom momentu Zajdur je ustajući sa stolice nekome iz te grupe rekao:

  • "Dosta mi je više vas Srba i vašeg tamjana i svijeća."

    Čuvši šta reče, bio sam kao čovjek ali i kao mladi komunista potpuno iznenađen tom njegovom izgovorenom rečenicom. Izgovorenoj i sigurno upućenoj nekome od Srba, koji su stajali u grupi okupljeni i okruženi oko njega. Takvom njegovom odgovoru nekome iz grupe oko njega, jedino se suprostavio Mile rekavši:

  • "Ja druže Zajdure nisam očekivao od vas, jednog visokog člana partije i to još člana Centralnog komiteta, da tako otvoreno kažete da mrzite Srbe."

    Zajdur je pomičući stolicu da može izići iza stola gdje je sjedio, krenuo prema foajeu kino-sale i samo odmahnuo rukom, ne okretajući se prema onome ko mu je uputio prigovor.

    Ja se našao u čudu kad sam čuo da tako nešto može da kaže jedan član Centralnog komiteta Saveza komunista. Partije, čija je vodilja bila "čuvanje bratstva i jedinstva svih naroda i narodnosti Jugoslavije." Iz grupe koja je bila oko stola i Zajdura, većina njih ostala je i dalje za stolom začuđeno komentarišući Zajdurov neprijateljski istup prema Srbima.

    Poslije takvog istupa jednog visokog partijskog funkcionera, grupa koja je ostala za stolom i ja s njima, nismo htjeli ulaziti u kino-salu na predavanje. Tad sam se zapitao kako je moguće da taj Zajdur bude član Centralnog komiteta Saveza komunista? Partije koja je bila oličenje bratstva i jedinstva. Da li uopšte znaju drugi članovi Centralnog komiteta za njegovo djelovanje po pojedinim mjestima u koja odlazi? Zajdureva rečenica kružila je po fabrici i po našem mjestu duže vremena, ali niko nije, ili nije smio pridavati važnost njegovom ispadu. Jer, on je član Centralnog komiteta i može da govori šta on hoće. Njemu i sličnim njemu, nije se smijelo reći ništa. Njega treba slušati kad govori bez obzira šta govori. Vjerovatno je to neko prihvatio sa odobravanjem, ali mislim da većina Srba koji su to čuli i saznali, nije. Jer se direktno odnosila na njih, na Srbe.

    Njegov istup u našem mjestu, kasnije će da se potvrdi sa otvorenim pripremama za još slobodniji i otvoreniji nastup pojedinih "visokih partijskih predavača" iz iz Sarajeva i Bosne i Hercegovine protiv Srba.

    Ne dugo zatim ponovo je organizovano jedno od predavanja, koje je trebao, a nije uspjelo, da održi jedan malo niži političar Vatropir. Vatropir je u to vrijeme bio član Gradskog komiteta SK, Sarajevo. Ponovo predavanje u istoj kino sali. Istina, nije nas bilo mnogo kao kod Zajdura, vjerovatno zbog Zajdura, ali nas je bilo prilično.




  • Idi na stranu - |listaj dalje|