fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

betanija - 88345 - 25.01.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (3)

Napad na Betaniju


Ne bih se složio sa Kobiljakom da je Betaniju spasio Jasmin. Kao prvo, njegovu tvrdu demantuje činjenica da je glavni pravac našeg napada bio Orahov Brijeg a ne Betanija. Dakle, Betaniju su spasili oni koji su u to vrjeme branili Orahov Brijeg.

Kada je pokojni kapetan Piksi ušao u prve rovove, muslimanski borci su imali bolji pregled terena i to su prisebno i bez panike iskoristili, zasipajući ih bombama preko krova jedne kuće.

Pomočni pravac je bio Betanija. Muslimanske snage su dolazile na Betaniju preko Kobilje Glave, jer se lijevo prema Koševu (gledano sa srpske strane) preko puta gradskog groblja "Bare" nalazila ogromna poljana i voćnjak bez objekata, preko koje je bilo nemoguće dovoditi ljudstvo za liniju. Zbog toga se vjerovatno objekat Betanija koristio za držanje rezervnih snaga.

Jedna grupa je krenula u pravcu Betanije. Objekat nije bio dirktno na liniji odbrane nego u neposrednoj blizini borbene linije. Naše snage su probile taj dio linije i nepromišljeno ušli u objekat, umjesto da ga zaobiđu i nastave sa daljnjim prodorom po liniji, a objekat su trebali ostaviti u okruženju. Međutim, kada su ušli u objekat oni su počeli da ga pretresaju kako bi vidjeli šta je unutra.

U tom trenutku su se na vašoj strani u objektu nalazili ljudi koji su se odmarali iza linije. Bili su iznenađeni prodorom srpskih snaga pa su se iz očaja borili. Specijalna jedinica je bila na prvom a oni na drugom spratu. Pošto nije bilo završeno stepenište u tom objektu, srpske snage nisu mogle da im priđu. Muslimanski vojnicu su ih zasuli bombama, od čega su čak petorica specijalaca izgubili život.

Iako nisam završio vojne škole, još tog jutra kada sam dobio naredbu gdje da povedem ljude, znao sam da smo krenuli u ofanzivu koja nema šansi za uspjeh. Orahov Brijeg je najniža kota u tom prostoru i muslimani su je držali jer do tada niko od naših oficira nije želio da krene u napad, a da pri tom napadu bude u potpunom okruženju od neprijatelja. Dakle, bio je to vojnički neosnovan pravac napada! Stupar je krenuo na taj prava računajući na faktor iznenađemnja. I tako je na početku i bilo, ali je sve to bilo kratokg daha!

Ishod te ofanzive je bio devet žrtava sa naše strane a teritorija se nije uspjela zadržati. Čak se mrtvima nije moglo prići da se izvuku, pa se pristupilo pregovorima o razmjni i dogovoru o prestanku borbenih dejstava na Sarajevkom ratištu.

Nakon te, za nas jedine ofanzive u kojoj nismo uspjeli osvojiti dio neke teritorije, za Sarajlije je došao dugo očekivani mir. To je ujedno pokazatelj da je muslimansko Sarajevo imalo samo godinu ipo rata! Unutrašnji prsten je mirovao a vanjski prsten je tek počeo da plamti. Srpsko Sarajevo je tako nastavilo da vodi odbrambeni rat ali sa vanjskog prstena. Ofanzive su se naizmjenično smjenjivale sa jedne i druge strane, tako da je ustvari Srspsko Sarajevo bilo u ratu puna 42 mjeseca, a ne muslimansko kako svijet pokušava da prikaže.




Idi na stranu - |listaj dalje|