fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

bihac - 88303 - 22.01.2014 : Hamza Buzim - best (1)

Borbe oko Bosanske Krupe


Pozdrav! Ovo je odgovor za Glinenog Goluba, koji je u svome tekstu izrazio želju da želi saznati kako je to izgledalo sa naše strane. Pošto sam bio učesnik tih dana pokušaću ispričati ono čega se još uvijek mogu sjetiti

Zadatak je bio IDEMO PREKO UNE: Preći rijeku Unu (noću), po mogućnosti bez borbe, proći neprijateljske položaje i popeti se do sela Ostružnice iznad Bosanske Krupe, a sutradan se kod Govedarnice sastati sa našim drugim jedinicama.

Koliko se sada sjećam daljni zadatak je bio da se naša brigada sa Ostružnice preko Crkvine spusti u Blatnu i da se povežu naši položaji sa Suhom Međom.

Una nam je u cijelom zadatku predstavljala najveću prepreku jer dosta naših boraca spadalo u neplivače, a mnogima je to bio i prvi prelazak Une sa čamcima, dok je na drugoj strani bio težak i nepristupačan teren, kamen i litice.

Moram priznati da, kada se sjetim svega toga da sam imao strah od hučenja nabujale Une.

Prelazak na drugu stranu je izveden gumenim čamcima u koje je stajalo po 6 boraca. Vodiči su nam bili momci rodom iz Bosanske Krupe, tako da su vrlo dobro poznavali teren.

Momak kojeg pominješ u tvome tekstu (sljep momak iz dokumentarca "Istina o Bužimski Vitezovima") je legendarni Nijaz, borac 505., učesnik svih bitaka, upravo te noći nam je bio vodič jer je vrlo dobro poznavao teren. Pričalo se za njega da je i prije znao otići do svog rodnog Badiča. Kako mu neki to nisu vjerovali, on je jednog dana nestao a kasnije se vratio sa svojim kućnim brojem kao dokaz da je bio u svom dvorištu.

Sjećam ga se i iz jedne operacije, zvana BREZA. Iako je sav bio u zavojima, jer je bio na bolovanju i nije morao ići u akciju. Ipak je došao sa svojim M-84 pa pravo na KRIŽ. Eto, takav je bio Nijaz, ratnik od glave do pete, dobitnik najvećeg ratnog odlikovanja u našoj armiji, značke zlatni ljiljan.

U rano jutro tog Novembra mislim da je bio 2. ili 3., ne sjećam se tačno, prešli smo na desnu obalu rijeke. Svuda okolo je bila gusta magla, što je znatno smanjivala vidljivost. Polako ali sigurno smo išli do naših zacrtanih pozicija, trudeći se da ne budemo otkriveni.

Pošto smo neopaženo došli do svojih zadanih položaja, tog jutra smo sa male udaljenosti gledali neprijateljske vojnike kako se protežu i odlaze na umivanje i ne sluteći da ih gledamo preko nišana. Imali smo namjeru da ih pohvatamo žive, ali smo nažalost bili otkriveni i nastala je opšta pucnjava.

Do popodnevni sati oslobođenal su sela Ostružnica, Cer i Kolajevać uz žestoku borbu.

Sjećam se, prilikom borbe za jednu kuću iz koje je pružan žestok otpor jedan nas borac se prišunjao i bacio bombu kroz otvor. Odmah zatim je borac iz te kuće vratio tu istu bombu nazad, ali na sreću ovaj naš je brzo reagovao i bacio se iza ćoška kuće kod koje je stajao.

Tada nismo znali koliko se vojnika nalazi u toj kući, kao i to da je i njoj bila komanda jednog njihovog bataljona, čini mi se 11. krupske brigade. Pošto nam je Komandant javio da je u pitanju neprijateljska komanda i da se mora zauzeti, nismo odustajali od te namjere da rasturimo taj cilj.

Problem je riješio precizan pogodak RB, nakon čega je potonula betonska ploča, i tako je zatrpala sve one koji su se nalazili unutra.

U tim borbama smo i mi imali gubitaka. Sjećam se da je prva naša žrtva je bio komandir 1. voda.

Čini mi se da je tog istog dana na rijeci Uni postavljen mostobran kojeg smo nazvali ČELIČCNA PESNICA, a cijeli dan se nalazio pod jakom neprijateljskom vatrom pa nam je onemogućen prelazak sa jedne na drugu stranu, tako da je prelazak bio moguć samo noću. To nam je pravilo velike probleme u prebacivanju ranjenika, dešavalo se da nam borac bude ranjen i podlegne ranama čekajući noć da ga prebacimo.

Imali smo i veliki problema u popunjavanju sa municijom i hranom, kao što rekoh sve se radilo pod okriljem noći.

Poslije ću pisati o kontra-udaru i našem izvlačenju.
Pozdrav!




Idi na stranu - |listaj dalje|