fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

mico_vlahovic - 87439 - 01.12.2013 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (8)

Republiko Srpska, bori se za njega kao što se i on za tebe borio


Aleksandrovo tako poštenog i hrabrog junaka nikada nije i za dugo neće imati!

Odrastao bez roditelja u malom banatsko selu, odgojen kao jugoslovenski patriota, u jeku rata i rušenja njegove drage države, odluči da se priključi njenim braniocima, što ga je koštalo gubitka mladog života. Sa samo 24 godine Mićo Vlahović je pokazao i dokazao svoj veliki patritizam. Sada je red na nas da mu na tome zahvalimo i priznamo!

Gdje je Ulica Miće Vlahovića?

Mićo (Slavica) Vlahović
Datum rođenja: 20. 04. 1970. godine
Mjesto rođenja: Beograd
Datum smrti: 07. 12. 1994. godine
Mjesto pogibije: Treskavica
Jedinica: Heroj i legednda SRK , 3. sarajevska brigada

Sjećam se Miće i njegovog pojavljivanja u Vogošći. Bili su to najcrnji ratni dani za stanovnike tog radničkog naselja. Okolna brda su padala u ruke neprijatelju i sve je izgldalo da će tako biti i sa samim naseljem. Odjednom kao iz vedra neba pojavljuje se On, njen "vitez spasilac Mićo".

Hladni januarski dani nisu ga spriječili da dođe i pomogne u odbrani Vogošće. Sa njegovim dolaskom kao da se sve promjenilo. Neprijateljski napadi su odjednom zaustavljeni. Niko o njemu nije znao ništa, a po naselju su počele da se šire razne priče. Došao je u isto vrijeme kada i tadašnji kapetan Antić, pa su počeli da pričaju da ga je Antić doveo sa sobom sa Hrvatskog ratišta, na kojem se dokazao kao veliki borac. Mićo je na grudima njegove maskirne uniforme a nosio je činove poručnika, pa je to puno učinilo da na startu ima autoritet prema borcima, što je tada za Vogošćane bilo veoma važno da bi bio ozbiljno prihvaćen. Oko pojasa je imao opasać a na njemu je visila bajoneta od puške M48. Sa krivim nogama u obliku slova "O", vukao je stopala po zemlji, od ćega se mogao čuti svaki njegov korak, krećući se polako i nezaintersovano, kao da mu se nigdje ne žuri.

Po samom dolasku u Vogošću komande Brigade ga je postavila za komandira izviđačkog voda. Kako nije imao nikakav smještaj, uzeo je jednu učionicu u zgradi OŠ "Moša Pijade" i od nje napravio spavaonu za sebe i svoje saborce.

Nakon prvih borbi dokazao da funkciju koju je dobio zaslužuje uz svoju požrtvovnosti i hrabrost iskazanu u borbi. Redale su se bitka za bitkom, a Miću je u svakoj od njih učestvovao kao udarna igla Vogšćanske, a kasnije i 3. sarajevske brigade. U svim svojim zadacima, bili ofanzivnim ili odbrambenim, uvjek bi pokazao izuzetnu vještinu, koju je stekao još u Aleksandrovu kao dijete u izviđačkim sekcijama.

Poštenje i skromnost koju je imao u sebi, zbog koje su ga svi građani Vogošće istinski voljeli i poštovali. Naredbe je izvšavao bez pogovora ma koliko oni bili teške i rizične za njihovo provođenje u djelo. Sa svojom jedinicom je išao na sva ratišta u kojim je naša brigada učestvovala.

A onda, krajem '94 u borbi za Treskavicu, naš Mićo je bio teško ranjen u stomak. Hitno je prebaćen na VMA u Beograd. Svoju zadnju borbu, borbu za život, nije pobjedio!

Otišao je naš drug i saborac na vječni počinak a za sobom nije ostavio zaduženje i obavezu svojoj državi i svom narodu!

Sjetimo se Mićini rijeći: "Znam da ću poginuti u ovom ratu ali mi nije žao ali znam da za mnom neće imati ko upalti svijeću"!

Zato dragi saborci nemojte dozvoliti da naš Mićo Vlahović bude zaboravljen od države za koju se borio. Borimo se za njega i njegovu ulicu, Ulica Miće Vlahovića mora negdje da postoji! To je najmanje što je ovaj heroj zaslužio!

Vječna ti slava, dragi naš Mićo!!!




Idi na stranu - |listaj dalje|