fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

poginuli - 87405 - 28.11.2013 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (5)

Milan Tešanović-Teša


Milan (Mirko) Tešanović
Rođen: 1956. godine
Poginuo: 1995. godine


Datum rođenja: 02. 03. 1956. godine
Mjesto rođenja: Cvrčići, Sokolac
Datum smrti: 29. 11. 1995. godine
Mjesto pogibije: Ilijaš, Srednje
Izvor podataka: Knjiga BORS-a


Moram priznati da sam iznenađen netačnim podacima koje sam o Milanu ovde pročitao. Milan je kao komandir VVP Rajlovačke brigade u ljeto '93 godine bio teško ranje u borbama na Perivojskom putu. Preživio je ranjavanje i ostao ograničeno sposoban.

Nakon oporavka izjavio je da želi da se ponovo angažuje u VP. Pošto je rasformirana policija Rajlovačke brigade, koja je postala bataljon u sastavu 3. sarajevske brigade, postao je pripadnik ČVP te brigade. Zbog zasluga iz poršlosti načelnik VB Majo ga je postavio na mjesto mog zamjenika. Zbog njegove invalidnosti nisam mu davao da sa policijom ide u borbne zadatke. Nakon par mjeseci provedenih u ČVP, tražio je da bude demobilisan, šta mu je načelnik Majo odobri i dao potpisan dokument o njegovoj demobilizaciji.

Kao civil je otvorio mesnicu u Rajlovcu i uspješno vodio taj posao. Pred sami kraj rata, kada je već bio potpisan Dejtonski sporazum, došla je vijest da je Milana Tešanovića ubio njegov komšija u kafanskoj svađi.

Ovako se to dogodilo:

Teša je sjedio u kafani i tu se posvađao sa svojim komšiom, kojem sam zaboravio ime. U toj svađi izbila je tuča u kojoj je Teša zadao nekoliko udaraca u lice svom komšiji. Zbog batina koje je dobio njegov komšija je otišao kući i uzeo automatsku pušku. Vratio se sa puškom nazad u kafanu i ispalio rafal u Tešu koji je još uvjek sjedio za stolom.

Vijest koju sam dobio veoma me je potresla jer sam jako mrzio da čujem da je u ratu Srbin nanio zlo nekom drugom Srbinu, vjerovatno zbog toga što mi je otac na sličan način ubijen. Iako je Milan u tom trenutku bio civilna žrtva, Majo me je pozvao kod sebe u kancelariju i zamolio da sa vojnom policijom organizujem potjeru za odbjeglim ubicom Milana Tešanovića. Rekao sam da se ne brine i da ću učiniti sve da se on i uhvati.

Organizovao sam sve što je bilo potrebno za potjeru, čak i pse tragače a među njima i jednog pit bul teriera, da prate trag kojim je pobjegao ubica.

Krenuli smo u potjeru. U ubicinoj kući smo uzeli nekoliko stvari koje su pripadale istom da bi pomoću njih psi mogli pratiti trag. Prvi dan smo uspjeli da upratimo trag kojim se kreta i mjesta na kojim se skrivao. Pretpostavljali smo da je mogao vidjeti potjer za njim i pse koji su dobro pratili trag. Bio sam previše ekstreman prama ubicama pa sam članovima potjere rekao da više volim da čujem da je ubica mrtav nego neko od nas ranjen, pa zbog toga je bolje da mi otvoriti vatru na njega ako ne htjedne da se preda.

Prvi dan potjere nismo uspjeli da ga uhvatimo. Pred sami mrak sam naredio da se vratimo u prostorije ČVP a sutra nastavljamo sa potjerom. U jutro sam dobio vijest da se ubica predao i da se nalazi u zatvoru "Kula". Ubica je vidio sa kojim snagama je počela potjera za njim i shvatio da će biti uhvačen i što je još gore možda i ubijen u šumama na Paljevu. U toku noći je uspio da dođe do civilne milicije i preda se! Tako je najvjerovatnije sam sebi spasio život koji mu je visio o koncu, a da sam ga ja uhvatio loše bi mu se pisalo.




Idi na stranu - |listaj dalje|