fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

srebrenica - 87225 - 13.11.2013 : Stari Blizo - best (0)

Mašović priznao: nepoznat uzrok smrti 4. 415 Bošnjaka


Izvor: SRNA

Bošnjački član kolegijuma direktora Instituta za nestala lica BiH Amor Mašović se u julu 2007. godine povjerio Haškom tužilaštvu da ne posjeduje informacije o uzroku smrti ni jednog od 4. 415 do tada identifikovanih srebreničkih Bošnjaka koji su kao žrtve navodnog genocida sahranjeni u Memorijalni centar u Potočarima.

Mašović je u strogo povjerljivom dokumentu 30. jula 2007. priznao bivšem tužiocu Haškog tribunala Karli del Ponte da federalne vlasti nisu uspjele da utvrde ne samo način na koji su stradala i brojna neidentifikovana lica sa šireg područja Srebrenice, tretirana kao "žrtve genocida", već ni njihove osnovne podatke kao što su pol i godine.

U tom dokumentu, koji je u posjedu "Presa Republike Srpske", Mašović je Del Ponteovu zamolio da dostavljene podatke ne objavljuje "ni za živu glavu".

Mašović je u to vrijeme bio predsjednik federalne komisije za traženje nestalih.

Advokat Goran Petronijević, šef tima odbrane bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića, rekao je da su prije nekoliko godina otkrivena imena nekoliko stotina Bošnjaka iz Srebrenice koji su danas živi i zdravi, ali se na spomeniku u Potočarima i dalje vode kao "žrtve genocida iz jula 1995. godine".

Čitajući ovaj članak nameće se pitanje: A ŠTA SAD? Ovo je samo jedan djelić Mašovićevih malverizacija i laži na Srbe, o poginulim muslimanima u toku proteklog rata.

Boraveći ovog proteklog vrućeg ljeta u Bratuncu i jednu noć u Srebrenici, imao sam priliku da čujem još jednu živu laž, koju je Mašović pretvorio u svoju "istinu". U julu mjesecu trebamo moja supruga i ja da obavimo godišnjicu pogibije našeg sina, koji je sahranjen u Bratuncu. U Bratunac smo otišli dan ranije da bi pripremili sve za sutrašnji dan, za godišnjicu. Kako supruga ima rodbinu u Srebrenici, to smo prenoćili, kod njene rodbine. Sutradan, ustali smo rano, jer je već bilo vruće. Prevoz iz Srebrenice prema Bratuncu je nikakav, pa smo odlučili da uzmemo taksi. Pozvao sam taksistu iz Bratunca, ali je on bio u selu na branju malina. Pozovem jednog taksistu iz Srebrenice da nas preveze do Bratunca. Dođe jedan mlađi čovjek sa svojim vrlo urednim autom. Sjedosmo u taksi i krenusmo prema Bratuncu.

Prije nego što ćemo otići u Bratunac, na području te opštine, bile su provokacije od strane srebreničanki u selu Kravice, mjestu gdje su pobijeni mnogi Srbi.

Prolazeći sada pored Memorijalnog srebreničkog centra, priupitah vozača u vezi tih provokacija:

  • Boga ti momak, znaš li ti šta se to dešava s ovim ženama srebreničankama?

  • Ma pustite to gospodine. To su sve namještaljke od onih odozgo. To što je bilo u Kravici, to su organizovali muškarci iz Srebrenice. Oni su ženama dali makaze za sječenje armature kako bi provalile ogradu.

    Možete zamisliti koliko su ti muslimani iz Srebrenice pokvareni kad ljude koji umru prirodnom smrću stavljaju na spisak sa ovim što su navodno pobijeni kao civili. Evo vam jedan moj istiniti primjer.

    Poslije završetka rata, mnogi Srebreničani, koji su izbjegli u druge krajeve, morali su dolaziti u Srebrenicu da bi izvadili svoja lična dokumenta. Jer oni su morali imati dokumenta iz mjesta gdje su rođeni i živjeli prije rata. Dokumenti su im bili potrebni, kako bi ostvarili neka prava tamo gdje su se nastanili. Jedan od takvih je bio i moj nekadašnji komšija Suljić Kasima Hamdija. Kada sam otišao u opštinu da izvadim jedan dokumenat, išao sam na šalter gdje se izdavaju dokumenta. Ispred šaltera sretoh sa mojim prvim komšijom Suljić Kasima Hamdijom. Pozdravim se s njim i upitah ga gdje se smjestio? Reče mi da se nalazi u Gradačcu ili Gračanici(ovo je moja greška što nisam zapamtio mjesto). Upitah ga, da li se misli vraćati nazad ovamo u Srebrenicu?

  • Ne mislim. Što bih se vratio iz grada u selo? - odgovorio mi je moj komšija.

    Nakon izvjesnog vremena, Suljić Kasima Hamdija umro je prirodnom smrću tamo u mjestu gdje je bio nastanjen, ali je donešen u Srebrenicu i ukopan ovde u ovaj centar. Pa to se može lako provjeriti kod nadležnih opštinskih institucija. Zamislite gospodine da su oni stavili mrtvo rođenu bebu u ovaj centar pod izgovorom da je ubijena u nekom genocidu, a ona rođena mrtva. Šta da vam pričam više? Sad možete da vidite šta sve rade.

    Ali koga to od naših visokih odgovornih ljudi interesuje? Nikoga. Jer smo u poslednje vrijeme živi svjedoci razdora kod nas Srba.

    Na priču ovog momka, moram da dodam još jednu istinitu iz Sarajeva.

    Moj veoma dobar prijatelj, ispriao mi je istinitu priču o jednoj ženi Srebreničanki. Zove se Smajlovi Šaha. Šaha je po osnovu "poginulog" muža, ostvarila sva materijalna prava i sve ostale privilegije, kao i sve ostale porodice šehida u Federaciji. A muž joj pobjegao u Belgiju. Kad je muđ uspio da obezbjedi sva potrebna dokumenta za svoju porodicu, da mogu doći kod njega u Belgiju, onda su Šaha i sinovi otišli u inostranstvo.

    Postavlja se ptanje:: Šta to rade naš predstavnici u organima za istraživanje? Šta to rade naši predstavnici u zajedničkim organima?

    Umjesto da se naši prestavnici i čelnici Republike Srpske upuste i stave u službu za dokumentovanje prave istine i razotkrivanju laži, da skinu ljagu sa nas Srba i da svijetu dokažu ko laže, oni su se (čelnici SNSD i SDS) toliko posvađali da su preko svojih medija RTVRS i BNTV, i njihovih nerazumljivih javnih istupa i svađa, drugima naturili pitanje, ko smo i kakvi smo to mi Srbi. Oni sa svojim javnim svađama kao takvi nanose samo sramotu za sve one borce žive i mrtve, koji dadoše svoje živote za odbranu Republike Srpske. Tako ponašanje čelnika samo je sramota za sve nas.




  • Idi na stranu - |listaj dalje|