fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

bosna_komentari - 87041 - 20.10.2013 : Stari Blizo - best (2)

Kakvu Bosnu trebamo?


'Propali smo kao ljudi: Neću Svjetsko prvenstvo, hoću budućnost

Večeras je pobijedila Bosna i Hercegovina i konačno idemo na svjetsko prvenstvo. Lijepo je znati da su momci koji predstavljaju našu državu uspješni i čestitam im na trudu. Večeras je hiljade ljudi na ulicama Bosne i Hercegovine i proslavlja pobjedu Zmajeva. I dijaspora je na nogama, naravno, jedino u ovakvim momentima se dijasporci osjećaju kao Bosanci i Hercegovci. Volim vidjeti sretne ljude na ulicama, čak sam na trenutak pomislila kako imamo šansu da postanemo sretna i zadovoljna država, s obzirom da se držim toga da žza sreću ne treba puno'. Ali, brzo sam se spustila na zemlju.

Danas, 15. oktobra, smo dobili vijest da je naša heroina Belmina Ibrišević izgubila svoju bitku za život. Belmina, mala borkinja koja je živjela svega par mjeseci, ali je za svoga života ostavila dubok trag u Bosnu i Hercegovinu. Digla je čitavo (?) dobro, ne baš čitavo, ali je digla sve osvještene stanovnike Sarajeva (i šire) na noge (sve kad zbrojiš, šaka jada).

Gledam svu tu količinu energije večeras na ulicama, nasilne radosti, pitam se gdje je sav taj patriotizam bio kada smo trebali STVARNO da se borimo za našu djecu i našu zemlju? I na isti dan (da se ne bi neko slučajno zamislio i pitao ko nam ubija djecu) portali pišu 'protesti su urodili plodom'. I nevjerovatno mi je da jedan 'ozbiljan' portal prenese vijest (a odgovorno tvrdim da to nije jedina vijest u kojoj pišu apsolutne laži) da je vlada izglasala Zakon o jedinstvenom matičnom broju, još više me je šokirala činjenica da u to SVI zaista i vjeruju. E pa, dragi moji, JMBG prestaje važiti 6. decembra i sve bebe rođene nakon tog datuma će biti žrtve sistema, baš kao što je to bila i Belmina.

'Propali smo kao ljudi'

Pitam se koliko smo propali kao ljudi kada nas smrt Belmine i Berine ne može natjerati da izađemo na ulice da konačno uzmemo svoje živote u svoje ruke i donesemo promjene, zajedno, ali nas fudbal itekako spaja. Gdje su nestali oni Bosanci i Hercegovci koji ne pričaju o ljubavi prema Bosni, već je vole? I ne, kada kažem 'ljubav prema Bosni', ne mislim na zapišanu teritoriju (bilo da se ograničavate na Federaciju ili čitavu Bosnu) već na čitav region. Ili ipak, čitav svijet. Jer za mene Bosna jeste čitav svijet!

Isto tako, za mene pobjeda ne znači privremeni matični broj. Smanjenje penzija. Sklapanje pakta sa MMFom i Svjetskom bankom. Upucan pas na Breki. Napadanje LGBT osoba od strane huligana koji su duboko u svojoj duši velike kukavice koje ne mogu napraviti nikakve promjene za ovo društvo, svjesni su da ne mogu korak naprijed, stoga žele povući čitavo društvo nazad, vratiti ga u srednji vijek, jer znaju da se samo u primitivnim sredinama toleriše njihovo ponašanje. Za mene nije pobjeda ni izgradnja novih zatvora, znam da se pravi kriminalci ne nalaze u njima, jer je ključ zatvora u njihovim rukama. Svastike na zidovima. Da li je Bosna pobijedila zato što poslanici i delegati koji su ubili Belminu naplaćuju svoju odvojenost od porodice, a i posjete njima? Kupuju nove automobile, planiraju dodatna zapošljavanja i plate nakon isteka mandata, dok na svakom ćošku srećem ljude koji ne znaju kako će sutra nabaviti 1, 00 KM za hljeb (BUKVALNO). Napadi na novinare od strane direktora autoputeva i članova vodećih partija. Komentari zastupnice SNSD-a u Parlamentu koji ne priliče nikome. Video nadzor na svakom koraku. Činjenica da svaka četvrta žena u BiH preživljava trpi batine. Zatvoreni Muzej i 7 ljudi na obilježavanju godišnjice zatvaranja Muzeja.

Kontejneri koje smo postavili ispred Muzeja, a koje niko nije pomakao, nakon 10 dana. Vraćanje seksualnog manijaka na fakultet. Kažnjavanje aktivist/kinja Akcije Građana zbog skidanja nepropisno postavljenih predizbornih plakata na javnim površinama. Mirno gledanje propadanja kulture. Neregularni popis stanovništva. Kriminal i nasilje koji sprovode ljudi na vlasti, a na koje mi šutimo. Ubica Vedrana Puljića na slobodi. Činjenica da BiH ne želi ništa da uradi povodom kažnjavanja ubice. Raspravljanje o uvođenju šintora, dok se godinama ne sprovodi zakon koji su oni sami donijeli. Sve jači osjećaj pripadnosti jednom plemenu i mržnja prema drugom. Nepoznavanje vlastite historije. O jeziku i književnosti da ne pričamo. Promoviranje nasilja nad ženama, koje je sasvim društveno prihvatljivo u BiH. Poruke mira koje na ulici mogu trajati maksimalno dva dana. Neoliberalni Zakon o radu po mjeri MMF-a. Priča o hodži koji je oženio Slavicu i zbog toga zauvijek izgubio mogućnost da radi. Izgradnja hidroelektrana koja uništava prirodne resurse. Uništavanje antifašističkih spomenika. Sporazumi SDA i HDZ-a. Trošenje 2, 59 miliona KM na uvoz flaširane vode u Bosnu, zemlju koja je bogata pitkom vodom. Uništavanje svih zelenih površina i gradnja vjerskih objekata. Ne kažnjavanje zločina iz mržnje. Otvoreni seksistički komentari načelnika Semira Efendića. NVO mafija. Propaganda. Novinarstvo koje širi strah i nacionalizam. Baštinjenje četničkih zločina. Zaboravljanje Mladenke Zadro. Nasilni ispadi ministra Heleza. Ksenofobni natpisi u svakoj ulici. Stadioni koji su poligon za fašizaciju mladih ljudi. Ali se ipak, FTV okrene protiv antifašističkih navijača i prozove ih huliganima. Bavljenjem problema u Siriji, od strane Izetbegovića i Lagumdžije. Uništavanje skvota. Izgradnja spalionice na Stupu. Doček Momčila. Zabranjivanje okupljanja na Trgu BiH. Tuče na sjednici Kantonalnog odbora SDU. Zabranjivanje postavljanja šatorskog naselja ispred Vlade TK radnicima Dite. Deložiranje 100% invalida sa dvoje maloljetne djece (Raiffeisen banka). Nasilničko ponašanje GRASovih revizora, otimanje telefona. Diplome iz BiH koje nisu priznate u Evropi. Dezinformisanje kao sredstvo medijskih manipulatora. Svakodnevne pucnjave u centru grada. Nevidljivost romske zajednice. Policijsko premlaćivanje psihičkih bolesnika na smrt. Trgovina ljudima. Prostitucija. Željko Vulić. Državni teror nad aktivistima. Uništavanje spomen-ploča civilnih žrtava opkoljenog Sarajeva...

'Ne treba nam Brazil, treba nam edukacija'

Ne treba nam Brazil, treba nam edukacija. Ne treba nam Brazil da bi svijetu pokazali da Bosnu u boljem svjetlu, potrebno nam je da naši ljudi imaju šta za jesti i da su zdravi. Ne treba nam zabava, treba nam posao od kojeg možemo živjeti. Ne treba nam vlast koja će nam se smijati sa prozora zgrade Parlamenta i govoriti da nas treba poklati, a na proslavi pobjede zajedno sa nama skakati i pjevati 'Ko ne skače mrzi Bosnu' ž, što se mene tiče, ta se gamad može vinuti u nebo.

Reci te mi da li država čiji parlamentarci naredne godine planiraju potrošiti 1. 055. 000 KM više sredstava nego ove, ukupno 16. 603. 000 KM: 9, 9 miliona KM na bruto plate, 2. 152. 000 KM na naknade zaposlenih, dok je 57, 9% mladih nezaposleno (554 489), treba da slavi?

Vi koji slavite 'pobjedu' Bosne, trebate se osvrnuti na svoje greške i pokušati mijenjati stvari, za početak krenuti od sebe, ali se vama draža interna i zajedljiva naklapanja i bezopasne kafanske kritike o tuđem radu i akcijama, stoga vam se treba priznati da ste NEPOGREŠIVA BIĆA. I večeras se osjećajte ponosnim Bosnacima. Ja nemam razloga da se ponosim. Ne želim da me jeftini trikovi vlade zavaraju i odvraćaju pažnju od njihovog kriminala. I ne, ja neću na svjetsko prvenstvo. Ja hoću budućnost!




Idi na stranu - |listaj dalje|