fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

zaboravljeni - 86355 - 11.08.2013 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (4)

Rosić (Petar) Zoran - Gliga


Bilo je to strašno! Krenula je akcija 10. avgusta '92. godine u pravcu Ugorskog. Sve je bilo dobro isplanirano i teren se osvajao bez poteškoća...

U to vrijeme, bio sam pripadnik 1. voda 1. čete Vogošćanskog bataljona. Komandant bataljona Kljunić izdao je zadatak da naša četa zaposjeda osvojenu linijiju i čeka nastavak ofanzive, koji će uslijediti narednih dana. Krajnji cilj ofanzive bio je izlazak na Menjak, kako bi se spriječila snajperska djelovanja po naseljenim dijelovima Vogošće, a koji su najviše ugrožavali živote civila, uglavnom dijece.

Prvi dio ofanzive je završen po planu i počelo se sa ukopavanjem. Teša, koji je bio komandir voda, podijelio je zonu odgovornosti po odjeljenjima i odredio brojeve po osmatračkim mjestima. Mene je zapalo da sa Gligom i Popom zaposjednem dio terena iznad puta koji je vodio prema Šabanovoj kući. Za to osmatračko mjesto bio je određen broj 10. Kako je to bio srednji dio naše linije, Teša je odlučio da bude sa nama u tom rovu. Počeli smo sa ukopavanje. Iskopali smo na prednjem nagibu prama Ugorskom jedan rov za osmatranje u stojećem stavu i počeli da kopamo tranše prema zadnjem nagibu i još jedan rov kao IKM voda u kojem bi boravili ljudi koji nisu trenutno na straži.

Neki borci koji su vidjeli šta mi radimo počeli su da nas zafrkavaju. Govorili su nam: "Sutra se ide dalje na Menjak pa nam to nije potrebno da kopamo". Mi smo bili odlučni u kopanju rekavši im, "Sutra ćemo kopati na Menjaku, ali danas smo ovdje i kopamo rov za ovde".

Zanimljivo je i to da je taj rov do kraja rata ostao kao osmatračko mjesto i bio jedan od najbolje odrađenih roivova na tom dijelu linije.

Na toj novoj liniji smo proveli dva ipo dana. U večernjim satima, 12. avgusta, dolazi do nas vijest da je komandant konačno organizovao smjenu za ljudstvo i da uskoro stižu da nas zamjene. Nakon što je smjena stigla, naša jedinica je krenula niz liniju prama Uglješićima, gdje će pred nas izaći "TAM" da nas što prije odveze do komande bataljona. Za smjenu je čula civilna policija i prevrmeno napustila liniiju odbrane, ostavljajući prazne rove. To su iskoristili muslimanski borci i uletili u njih. Mi, i ne sluteći šta se dešava, smo u koloni po jedan krenuli šumskom stazom. Kada smo izašli iz šumice i stigli kod Blekića kuća, po nama su zapljuštali rafali sa linije koja je trebala da bude popunjena našim borcima. U trenutku sam primjetio da su rafali koji su odjekivali tim terenom, ustvari bili usmjeren prema nama. Pogađali su zid jedne kuće ispred nas i primicali se strahovitom brzinom prema nama. U koloni ispred mene je išao Gliga i vidio sam kako je kroz njega proletio metak, izletivši na njegovu lijevu plečku, napolje kroz šinjel iz kojeg se od toga digla prašina. Povikao sam lezi i bacio se naglavačke u duboku, nepokošenu travu. Zatim sam pogledao naprijed i ispred sebe vidio nepomično Gligino tijelo. Dopuzao sam do njega, pokušao da ga povučem prema zaklonu, ali je njegovo opuštano tijelo bilo preteško. To je vidio Popa i dopuzao da nas. Zajednički smo počeli da ga vučemo do zida obližnje kuće. Ubrzo potom smo shvatili da mu više nema spasa.

Nakon što je pucnjava prestala, uzeli smo tijelo i ponijeli ga do TAM-a. Za nama je šepajući došao i Teša. Bio je ranjen u koljeno i stopalo desne noge. Rekao nam je da se brzo sklonimo sa tog mjesta jer se civilna policija povukla iz svojih rovova, pa nas je iz njih sa rafalima dočekala muslimanska vojska.

Kamion je odvukao Gligu a mi smo se polako povukli sa tog terena. Odmah smo otišli do Doma zdravlja, ali su nam tamo doktori saopštili da je Rosić Zoran-Gliga sa direktnim pogotkom u srce bio mrtav na licu mjesta.

Eto, tako je naš drug, krivicom neodgovornih ljudi, okončao svoj mladi život.

Vječna ti slava druže moj!




Idi na stranu - |listaj dalje|