fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

groblje_bratunac - 86299 - 08.08.2013 : Nenad NS - best (1)

Poginuli pripadnici VRS stariji od 64 godine


Željko,

jedno dobronamerno pitanje: Žašto se ljudi od 70 i 64 godine svrstavaju u poginule borce? U spisku od 08. 08 su dvojica stradalih 1923. odnosno 1929. godište i u godini stradanja su ušli u 70. odnosno 64. godinu života. Po međunarodnom zakonu i običaju ratovanja su to po svim kriterijumima stari i nemoćni civili i 15-tak godina ranije su ušli u dob da ne mogu biti čak ni trećepozivci. Možda je greška u boračkoj, možda su porodice insistirale da se unesu u spisak poginulih boraca da bi mogli da ostvare prava koja im pripadaju... Kažem možda! U svakom slučaju, vjerujem da su to časne starine koje su stale u odbranu naroda ali je vreme takvo kakvo je, da bi druga strana od njih napravila to što pravi od svih njihovih stradalih a mi idemo glavom kroz zid.

Nikoletina Bursać je bio borac a djed Vukan i poljar Lijan su bili stari i nemoćni civili koji su išli uz vojsku.

RE: Poginuli pripadnici VRS stariji od 64 godine


Nenade,

mislim da sam odgovor na ovo pitanje već jednom dao, ali evo da ga opet ponovim:

Kao prvo, siguran sam da misliš na borce iz Srebreničko-bratunačkog kraja. Srebreničko ratište je bilo karakteristično po tome što je u toku čitavog rata 3 do 5000 srpskih boraca stajalo naspram 15.000 muslimanskih krvnika, koji bi prilikom osvajanja nekog sela ubijali sve živo, čak i kučiće i mačiće...

Drugim riječima, muslimani su na tom području imali tri puta više boraca nego Srbi.

Druga karakteristika tog područja jeste da su srpske porodice imale dosta djece: sasvim je uobičajno da jedan starkelja ima tri sina, i sedam do osam unuka.

Treća karakteristika tih ljudi od 64 i više godina jeste da su dosta vitalni, zdravi i snažni jer se čitav život bave poljoprivredom i teškim fizičkim poslovima...

E, sada da te pitam: Da ti imaš tri sina i devet unuka i da ih pošalješ na neku kotu, skupa sa još 50 srpskih boraca, a da znaš da na njih svakoga trenutka može udariti Naser Orić sa 2000 mudžahedina, šta bi ti uradio:

  • Ostao kući i držao svoju babu za suknju
  • Uzeo neku tandžaru i krenuo sa svojom "djecom".

    U rovu je svaka puška važna, čak i ona koja ne ubija. Uostalom, znaš i sam da neko treba da ukazuje prvu pomoć i izvlači ranjenike, donosi municiju i opslužuje oruđa...

    U ratu sam imao čast da jedno vrijeme boravim na Žepi, tačnije Skelanima, tj. Karačića brdu i Majorovom grobu. Upoznao sam nekoliko takvih starina i sve što mogu da kažem za njih jeste da su bili izuzetno požrtvovani i dobri borci, pa zbog toga ja lično nemam nikakvih primjedbi na to što su upisani u spisak BORS-a Bratunac. Naprotiv, mišljenja sam da ih treba odlikovati jer znam nekoliko takvih koji prilikom pada neke linije upravo zbog starosti nisu uspjeli da se izvuku, pa su muški i hrabro poginuli u rovu. Kako onda, i zašto, da takvog čovjeka izbaciš iz spiska poginulih boraca VRS?

    Siguran sam da i sam znaš da mlađe osobe, a pogotovu sportisti, imaju daleko veće šanse da prežive rat.

    Neka je vječna slava svim palim srpskim borcima, a posebno onima koji su u dubokim godinama, ponekad i narušenog zdravlja, uzeli oružje u ruke i stali rame uz rame sa svojim sinovima i unucima da brane Republiku Srpsku. Ovdje posebno izdvajam poginule starce iz Bratunačke brigade i Bataljona "Skelani" jer ne vjerujem da je bilo mnogo sličnih slučajeva u drugim područjima BiH, bar kada je riječ o Otadžbinsko-odbrambenom ratu.




  • Idi na stranu - |listaj dalje|