fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

poturice - 85421 - 11.06.2013 : Zeljko Tomic Sokolac - best (6)

O Turcima koji su nastali od Srba


Za one koji imaju nedovoljno zdravog rasuđivanja, želim da pojasnim onaj članak koji je objavio Mihajlo Danilović pod nazivom "Verovali ili ne: U Turskoj živi 9 miliona Srba".

Kao prvo, taj podatak me uopšte nije iznenadio, iako mi je tačan broj poturica u Turskoj bio nepoznat. Evo o čemu se radi:

"Prema podacima turskog putopisca Evlije Čelebije, u vreme kada je on boravio u Beogradu 1660. godine, grad je imao oko 98. 000 stanovnika, od kojih su 77. 000. bili muslimani. U Beogradu je tada bilo čak 273 islamske bogomolje, džamija i mesdžida. Najvećom i najlepšom smatrana je Batal džamija, na mestu današnje Savezne skupštine, koju su putopisci upoređivali sa Aja Sofijom. "

Neosporno je da je 99% tih muslimana bilo srpskog porijekla, a mnogi od njih su samo formalno primili Islam da bi uživali sve one povlastice koje su zbog toga dobijali.

Početkom 19. vijeka Otomansko carstvo počinje da slabi. Sa jačanjem srpske nacionalne svijesti započeto je i iseljavanje muslimana iz Srbije. Ono se odvijalo u više sukcesivnih etapa, a najmasovnija iseljavanja su se odigrala u periodu Prvog srpskog ustanka 1804. godine, sticanja nezavisnosti Kneževine Srbije na Berlinskom kongresu 1878. godine i tokom Prvog balkanskog rata 1912. godine.

U više navrata, veliki broj muslimana, uglavnom Bošnjaka, Turaka i Albanaca je prisilno iseljen iz zemlje. Nakon povlačenja Osmanlija sa teritorija pod srpskom kontrolom, dolazi do uništavanja islamskih verskih zdanja a prisilna iseljenja muslimanskog stanovništva neretko poprimaju razmere verskih progona.

Bila su to tužna vremena za sve one koji su primili Islam. Mnogi od njih su slomljena srca napuštali svoja vjekovna ognjišta i odlazili u Tursku. Oni koji su gajili najviše ljubavi prema Srbiji, živjeli su u nadi da će se kod pobunjenika ugasiti želja za osvetom, pa su umjesto za Tursku prelazili u Bosnu i naseljavali lijevu obalu Drine. Mnogi od njih su čvrsto vjerovali da će to "ludilo" brzo proći i da će doći dan kada će "braća po krvi" ponovo živjeti u slozi. Bili su ubjeđeni da će se svi oni ponovo vrate svojim kućama - u Užice, Kraljevo, Šabac, Loznicu... Međutim, to vrijeme nikada nije došlo, a njihovi praunuci (muslimani koji su nekada živjeli u Srebrenici, Bratuncu, Zvorniku i Bijeljini) su još jednom doživjeli sudbinu svojih čukundjedova i po drugi put u nešto više od 100 godina su morali da zauvjek napuste svoja ognjišta.

Ipak, danas, kada razmišljam o tim vremenima, nekako ne mogu da žalim muslimane koji su protjerani iz Srbije jer svi dobro znamo šta su radili Srbima u periodu između Kosovske bitke i Prvog svjetskog rata. Da još jednom podsjetim, 1389. godine je u Srbiji živjelo negdje oko 10 miliona Srba, a 500 godina kasnije ih je bilo još manje, dok se za isto vrijeme populacija Engleza uvećala za pet puta. Zbog svega ovoga, možemo slobodno reći da je u tim mračnim vremenima iščezlo bar 30 miliona Srba, što rođenih što nerođenih.

Eto zašto ja danas ne mogu da iznjedrim neko sažaljenje za svu onu nepravdu koja je nanesena "našim" poturicama.

E sada dolazimo i do jednog apsurda! Onih (minimalno) 500.000 poturica, koji su do 1912. godine prisilno protjerani za Tursku, ni do danas nisu dozvolili da njihovi praunuci, sadašnjih 9 miliona Turaka, zaborave svoje srpsko porjeklo. Međutim, bosanski muslimani, a pogotovu oni iz Srebrenice, su svojim postupcima u skorašnjoj istoriji pokazali da je Karađorđev "recept" za pobornike Islama bio poprilično opravdan. Ako ništa, nekako se više volimo kada živimo daleko jedni od drugih.




Idi na stranu - |listaj dalje|