fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

prepiska - 85361 - 06.06.2013 : Filip Lazarov Hrasnica - best (3)

Moj život i Kusturičina knjiga


Ovih sam dana pročitao Kustinu knjigu "Smrt je neprovjerena glasina". Jako sam se iznenadio, kao da je pisao moju biografiju - sve se poklapa, otac tvrdi komunista, oficir i pijanac, mati drži sve na okupu ili ode sve u p. materinu.. . Ja intelektualac, trebao sam biti pilot u JNA, ali me neka greška u uhu koštala karijere.

Porijeklom sam Krajišnik iz Benkovca. Sa mamine strane, Srbin iz Grčke Makedonije, probojnik Kajmakčelana sa tatine strane... Ma šta da kažem, sve borac do borca, i tako u daleku prošlost.

Odrasto sam u Našicama, jednom lijepom gradiću u Hrvatskoj, odatle ako se neko čudi moja ijekavica. Ponekad razmišljam o tome da je to najljepše mijesto na svijetu, a mi smo napustili taj lijepi, mali hrvatski, slavonski gradić - i otišli za Sarajevo.

I ja, baš ko mladi Emir, doživljavam svoja prva iskustva na ulicama Sokolović kolonije, Butmira, Ilidže i Sarajeva: prva poznanstva, prve tuče i prve ljubavi, prijateljstva i tako dalje...

Vidim da su nam se sudbine isprepletale puno puta na Baščaršiji, kafani Šetalište, na Skenderiji, u Titovoj pa čak i u Zaostrogu i Tučepima.. . Doduše, njegova klapa je bila jedno sedam-osam godina starija od moje, (Emir je, čini mi se, 54. godište a ja sam 63. ) ali smo i mi u principu radili isto što i oni: praskali koke, kako naše domaće tako i Čehinje i Njemice, tukli lokalne "galebove" ili bolje reći papke dok nas policija (na intervenciju predsjednika Hrvatske) nije izbacila iz "mista" kao strane uljeze "jer im kvarimo turizam".

Eh, koja su to bila vremena! Zvali su nas "ludi Bosanci" jer smo se bacali u more sa svih mogućih stijena i visina, peli se na jarbole brodova visoke i po 50 metara i skakali na glavu, upravo kao što oni iz Mostara skaču sa mosta... Ja sam skakao i mrtav pijan sa broda i to prelom na glavu sa sigurno 30 metara... Bješe to na jednoj ribarskoj večeri u Makarskoj...

A onda dođe rat, da mene zaplaši. He, he, he.. . Htjeli tamo neki sarajevski papci i jalijaši, tipa Juke, Zuke, Puške i Kruške, mamu im j**em, koliko smo puta sa Ilidže išli na Čaršiju da zakuhamo s njima i da vidim tu ciglu koju su oni prodavali... Ne nađoh ni jalije niti cigle.. Nikada!

U Skenderiji u disku sam jednom prilikom sreo i Čampu i Miru Ćoru, k'o fol najopasniji tipovi. Tada su i WC naplaćivali. Imali su sreću da su me moji odveli odatle jer sam ga htio zadaviti kad mi je rekao da mu platim. Poslije mi se Miro Ćoro izvinjavao kad sam ga uhvatio samog na Ilidži.. . Čovjek metar i šezdest a nema jedno oko jer mu ga već neko isprebijao. A ja tu godinu došao iz vojske na odsustvo, nabildan kao Mate Parlov jer sam završio obuku za graničnu policiju. Umalo ga nisam pojeo živog i to sve sa noževima i lancima koje je imao u džepovima.

Ipak, rat je nešto drugo! Imaš familiju, malu djecu, a uz sve to nađeš se na muslimanskoj teritoriji. E, to me je sjebalo! I muči me i dan-danas. Hvala Bogu pa je bilo dovoljno srbskih junaka da iznesu našu borbu do kraja i dovoljno prijatelja (hrvatskih i muslimanskih) de mene i moju porodicu izbave od zla tj. da se svi dočepamo slobode!

Ja ću biti u našim krajevima od 23. juna do 20. jula, i želim tom prilikom obići Višegrad i Kustin Andrićgrad, želim se pokloniti borcima i žrtvama u Bratuncu, Skelanima, želim otići na vojničko groblje u Sokocu...




Idi na stranu - |listaj dalje|