fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

ilijas - 85251 - 30.05.2013 : Ze - - best (1)

Iza srpskih linija


Napominjem da nigdje nije preciziran datum upada, zadnji datum koji se spominje je 22. 6. 1995. a ovaj događaj je bio znatno kasnije. Autor je bio na položaju Crveno Brdo kod sela Podgora i u Misoči. Prijatelj koji je poginuo se nalazio na osmatračnici na Crvneom Brdu a stradao je od ispaljene tenkovske granate.

"Nakon granatiranja stali smo na ivicu tranšeje i gledali prema Kostreči iznad Ilijaša, gdje su se pojavila dva tenka. Tenk T-55 je ispalio dvije granate, a T-34 je stajao na livadi, i ubrzo pobjegao. T-55 je isto pobjegao za njim. Gledao sam prvu granatu koja je pogodila u borove kod naše osmatračnice. Uzeo sam telefon i okrenuo osmatračnicu ali se niko nije javio..."

Ovdje ću kopirati dio u kojem je opisan upad diverzanta.

Konačno, jučer sam uganjao švercera; ovaj put mi je rekao da će mi organizovati prolaz, s tim da to košta tri hiljade maraka. Pokušao sam se dogovoriti sa njim, te sam mu rekao:

  • Imam dvije i po hiljade, nemam više.
  • Slušaj, meni ne treba ništa, ali četnik mi traži tri hiljade da te pusti da prođeš dok je on na straži.
  • Šta nudi za tri hiljade?
  • Nudi ti prolaz na 6 sati. Moraš proći liniju između 10:30 i 11:30h, on je na straži ponovo od 4h, tako da se možeš vratiti od 4:30 do 5:30 h. Ako zakasniš sa povratkom, više nemoj ni pokušavati da se vratiš na taj dio linije.
    -Kako mi možeš garantovati da me neće izdati ili da me neće ubiti.
    -Poznajem ga cijeli rat, pouzdan je, za pare će i rođenu majku prodati.
    Druga stvar koju moraš ispoštovati jeste da ne smiješ ništa napraviti u zoni njegove odgovornosti. Civile ne smiješ ni pogledati. Znači moraš malo dalje otići, inaće nema ništa od posla, a ni od povratka.

    Jutros sam se našao sa švercerom i predao mu novac. Nevjerovatno, danas sam izvršio uplatu, da bih dobio dozvolu za ubijanje. Čudan je ovaj život, za nekoliko maraka možeš kupiti sve, pa tako i dozvolu za ubijanje neprijatelja, koju izdaje taj isti neprijatelj.

    Isplanirao sam akciju, sve sam razradio u detalje, napast ću artiljerce, koji su najneoprezniji. Sigurno su opušteni kao i ovi naši, možeš i popiti kafu sa njima, a da ne skontaju ko si i šta si. Spakovao sam dvogled za noćno osmatranje, hekler sa prigušivačem, na cijev automatske puške nalijepio sam bateriju, u prsluk sam ubacio i osam bombi kašikara.

    Sa švercerom sam se našao na dogovorenom mjestu odakle smo posmatrali kotlinu kroz koju je vijugala rijeka Bosna. Presvukao sam se i u ruksak stavio višak stvari te ga ostavio u grm. Šverceru sam rekao da je u ruksaku pismo, ako se ne vratim da ga preda... Lagano smo prošli kroz našu liniju koja je na tom dijelu bila slabo pokrivena rovovima, tako da je komotno mogao bilo ko u sred dana proći tim putem.

    Švercer me dovao ispred neprijateljske linije; tiho je zviznuo, nakon čega se ćuo povratni zvižduk. Prišli smo rovu, otkuda je izašao vojnik u novoj maskirnoj uniformi. Nismo gubili vrijeme sa njim, samo mi je rekao kada moram biti tu, i da mu zviznem kada mu se približim rovu isto kao što je švercer uradio. Pokazao mi je rukom niz dolinu i rekao da idem ravno tristo metara, nakon toga mogu skrenuti kuda hoću.

    Rukovao sam se sa četnikom i švercerom te krenuo. Nebo je bilo prekriveno zvijezdama a mjesec obasjavao put. Automatsku pušku sam nosio na leđima, a hekler sa prigu¿ivačem u rukama. Lagano sam se znojio ali umor nisam osjećao. Nakon sat vremena trčanja, ugledao sam cilj ipred sebe. Topovi su bili načičkani jedan do drugog po livadi. Zaustavio sam se, te počeo prisluškivati; jedino što se u tom momentu čulo je lupanje mog srca i pjesma zrikavaca. Nakon nekoliko trenutaka odlučio sam leći na zemlju da bih se odmorio. Nakon što se srce utihnulo sa glasnim lupanjem, ustao sam i krenuo lagano dalje, prema baraci koja se nalazila nedaleko od topova, skrivena iza zemljanog nasipa.

    Došunjao sam se do brvnare, prislonio sam uho na zid, da bih čuo bilo kakav šum; umjesto šuma iznutra je do mene dopirala tišina. Lagano sam došao do vrata, pregledao sam ih i vidio da su zatvorena svana. Skontao sam u tom momentu da sam umjesto spavaonice našao skladište. Tu me uhvatila panika, vrijeme je curilo, a ja sam još uvijek bio u potrazi za četnicima.

    Krenuo sam pored topova u nadi da ću naići na neki znak koji bi mi pomogao da otkrijem spavaonicu. Nakon pedeset metara čuo sam glasan smijeh. Zaustavio sam se na trenutak, nakon toga sam krenuo prema baraci koja se nazirala dvadesetak metara ispred mene. Prišao sam i izvršio detaljan pregled, da bih se uvjerio da vrata nisu blokirana. Izvadio sam tri bombe iz prsluka i stavio ih u džep pantola. Hekler, okačen o rame, stavio sam u borbeni položaj, tako da ne moram skidati remen da bih ga upotrijebio. Uzeo sam automatsku pušku i otkočio je, udahnuo sam duboko zrak, zadržao ga nekoliko sekundi i potom izdahnuo lagano i posljednji atom zraka iz sebe. Nakon toga sam upalio bateriju na pušci, gurnuo vrata na baraci i ukoračio u spavaonicu; jedan od vojnika kojeg sam obasjao baterijom rekao je:

  • De, ugasi to sranje!

    Prešao sam puškom po prostoriji, da bih je osvijetlio i isplanirao sljedeći korak. Nakon toga sam viknuo oštrim glasom:

  • Provjera gotove borbenosti, kakvo je ovo ponašanje, nikoga nema na straži!?

    Vojnici su i dalje ležali poredani po palačama na sprat. Standardni ratni krevet, na koji se vojnici natrpaju ko sardine u konzervi. Na zidu, pored moje glave, stajale su okačene puške. Uperio sam pušku prema vojnicima na palačama i stisnuo obarač; sajekao sam rafal poprečno, nakon toga sam istresao ostatak municije šarajući po prostoriji. Kada sam ispraznio okvir, uzeo sam hekler u ruku i stisnuo obarač; jedan vojnik se podigao iz palače i rekao:

  • Kapetane, naši smo!

    Tada sam pritisnuo ponovo obarač, istresao sam kratki rafal u vojnika koji se pridigao i nazvao me kapetanom. Odjednomje sve utihnulo, okvir je bio prazan. Povukao sam se nekoliko koraka nazad i izašao iz prostorije. Izvukao sam dvije bombe iz džepa, izvukao osigurače i bacio ih unutra. Okrenuo sam se i pretrčao preko nasipa. Kada su bombe eksplodirale, izvukao sam osigurač i bacio i treću bombu prema baraci. Stavio sam puni okvir u automatsku pušku, ugasio bateriju i nakon toga pružio korak i potrčao u noć, bez okretanja nazad. Trčao sam kao progonjen zvijer, koja daje posljednje atome snage da se spasi. Sat je pokazivao da imam dovoljno vremena da dođem na odredište. Ne obazirući se na preostalo vijeme, na svakoj uzbrdici sam ubrzavao tempo, tako da sam stigao na odredište četrdeset i pet minuta prije zakazanog vremena. Zavukao sam se u šiblje pored puta i legao.

    Detonacije su odjekivale u rejonu iz kojeg sam se upravo vratio. Pucnjava je bila žestoka, kao da je vrijeme ofanzive. Ispred mene na liniji tek nekoliko sporadičnih pucnjeva. Iznenada sam počeo drhtati, osjetio sam strah, pokušaj da se smirim nije mi polazio za rukom. Kroz glavu su mi prolazili scenariji šta se može desiti prilikom prolaska pored četničkog rova. Otkočio sam pušku i krenuo prema rovu. Došao sam do mjesta gdje se trebam zviždukom javiti. Čučnuo sam na stazu i tiho zviznuo. Nekoliko trenutaka poslije, četnik je odgovorio. Krenuo sam prema rovu, prst je bio na obaraču. Glava mi je pucala od bolova, pričinjavalo mi se da čujem glasove, pucnjavu... išao sam sve dok me nije zaustavio poznati glas:

  • Dobro jutro!
  • Kao što sam mogao čuti, obavio si, izgleda, zadatak.
  • Nadam se da jesam.
  • Ako treba ponovo usluga, za tebe, brate, sve može-samo da se držimo dogovora, da nema u mojoj zoni belaja.
  • Ne vjerujem da ću bilo šta više trebati, ovo je moj oproštaj sa ratom.
  • Ako bude trebalo, samo se javi, ja sam uvijek spreman za saradnju.

    Pozdravio sam se i krenuo. Noge su mi klecale od straha, od momenta kad sam izašao ispred linije. Bio sam uvjeren da će mi sasuti rafal u leđa... "

    RE: Iza srpskih linija



    Po meni, ova priča je - izmišljena. Kao prvo, ne vjerujem da bi ni jedan borac Ilijaške brigade učinio tako nešto. Kao drugo, za mene su sve priče u kojima se ne navodi datum i mjesto dešavanja - bajke za malu djecu. Samo ukoliko postoje svi ovi podaci i ukoliko može sa sigurnošću ustanovi da se na tom području desila neka diverzantska akcija, ja ću povjerovati da je ova "legenda" moguća.




  • Idi na stranu - |listaj dalje|