fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

rat_zavidovici - 83983 - 29.03.2013 : Jovan - best (2)

Vozuća jun-jul 1994. godine


Ozren, Vozućko ratište
Ofanziva ARBiH na VRS

Vrijeme: juni-juli 1994.
Cilj operacije:

Odsijecanje i ovladavanje južnim klinom oko Vozuće kako bi se otvorio vrlo važan put Tuzla-Zenica.

Snage ARBiH:

OG "Bosna" (III Korpus):

5. 000 ljudi iz:

318. Zavidovićka br. (standardno držala liniju na tom sektoru)
309. Kakanjska br. (standardno držala liniju na tom sektoru)

Pojačane sa udarnim formacijama (oko 7. 000 ljudi) iz:

  • El Mudzahid odred
  • 7. muslimanska br.
  • 303. brdska br.
  • 311. laka br.
  • 314. brdska br.
  • 320. laka br.
  • 330. laka br.
  • 3. IDG bataljon
  • 120. oslob. brigada "Crni labudovi"

    6. OG "Istok" (II Korpus)

    5. 000 ljudi iz:

    119. Banovićka brdska br.
    117. brdska br.

    Pojačane sa jedinicama (ukupno oko 6. 000) iz:
    212. oslob. br.
    251. oslob. br.

    Vjerovatno i dijelovima:

    211. oslob. br.
    210. brdske br.
    te sve tri tuzlanske br.

    Snage VRS

    TG 6
    1. Ozrenska laka p. br.
    2. Ozrenska laka p. br.
    3. Ozrenska laka p. br.
    4. Ozrenska laka p. br.
    1. Vučijak laka p. br.

    Dijelovi iz:

    OG "Doboj" i to:
    2. oklopne brigade
    1. mjesovita artilj. regimenta

    Glavnina udara ARBiH bila je koncentrisana na položaje 1. Vučij. i 4. Ozrenske brigade koje je inicijalno držalo oko 2. 500 ljudi.

    Važno je napomenuti da je u pripremi za ofanzivu ARBiH tokom perioda april-maj oslobodila brdo Vijenac (700m) čime je omogućeno nadgledanje vozućkog džepa. Tom prilikom zarobljeno je oko 70, a ubijen 21 pripadnik VRS-a. Zarobljen je ZIS 76mm, 4 minobacača 120 mm i 4 minobacaca 82 mm.

    Sama vozućka operacija počela je 18. juna 1994. godine istovremenim napadom snaga 2. i 3. korpusa koji su nastojali presjeći 10 km širok klin i staviti Vozuću u okruženje. Inicijalni napad je iznenadio VRS i početne linije su brzo probijene. Tokom sledećih sedam dana ARBiH se dalje probijala kroz položaje VRS-a i do 26. juna jedinice 2. i 3. korpusa bile su udaljene 3 km jedne od drugih, prijeteći da spajanjem potpuno odsijeku 4. ozrensku brigadu koja se nalazila oko Vozuće. Međutim 3. ozrenska brigada je uspjela da održi položaje na brdu Lisna na sjeveroistočnom krilu napada, čime je onemogućeno proširenje kojim bi se bočno štitio glavni pravac napada ARBiH. Tokom ovog vremena VRS je pripremao kontranapad koji je krenuo 28. juna uvođenjem elitnih jedinica iz 1. KK i IBK (Panteri, 1. bataljon vojne policije, 9. izvidzačko-div. četa.. . ukupno oko 2. 750 ljudi).

    Do 1. jula kontranapad je izbacio jedinice 3. korpusa iz glavne ose nastupanja. Pokusavajući da blokiraju prodor VRS-a jedinice 3. korpusa navučene su u neoznačeno minsko polje i pripremljenu artiljerijsku baražu pri čemu trpe dosta gubitaka. Nakon ovoga VRS pokreće opšti kontranapad i potiskuje jedinice ARBiH na početne položaje.

    Ova bitka imala je efekte kako na ARBiH tako i na VRS. Po prvi put je ARBiH pokazala da je sposobna preduzeti ofanzivu većih razmjera prema VRS i gotovo poraziti veće koncentracije snaga. Uprkos neuspjehu operacija je pokazala nove važne aspekte vezane za ARBiH. Sposobnost glavnog štaba i dva korpusa da organizuju, upravljaju i snadbijevaju ovako veliki broj jedinica predstavljala je impresivnu osobinu za armiju koja se više branila nego što je napadala. Posebno su se iskazale izviđačko-diverzantske jedinice koje su sa lakoćom prolazile srpske linije i sijale paniku iza linija slabeći defanzivne napore VRS-a.

    S druge strane, operacija je pokazala i do tada ustaljene snage i slabosti VRS-a. Prvo, spoosobnost da organizuje i brzo uključi elitne formacije u kontranapad odslikala je superiornost VRS-a u štabnim poslovima, logistici i mobilnosti. Sposobnost oficira srednjeg nivoa VRS-a ogleda se u dobrom koordiniranju jedinica i korištenju vatrene moći kao i uvlačenju neprijatelja u minske i baražne "zasjede". Ipak, glavna slabost VRS-a ostale su jedinice na nivou bataljona i niže koje su u većini brigada bile slabo vođene, disciplinovane, obučene, sklone panici i brzom povlačenju.

    Upravo sve više rastuća potreba VRS-a da krpi linije sa elitnim formacijama doći će do izražaja u nastavku rata posebno u završnim borbama kada jednostavno nije bilo dovoljno ovih elitnih formacija da zakrpe sve "rupe" koje su se pojavljivale širom fronta tokom operacija ARBiH i hrvatskih snaga u 1995. godini.

    Sažetak iz studije "Balkan Battlegrounds"




  • Idi na stranu - |listaj dalje|