fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

cekrcici - 83794 - 19.03.2013 : Delija Zvornik - best (4)

Minobacačlije


Kao borac sa prve linije fronta ne mogu a da ne odam ogromno priznanje i zahvalnost našim minobacačlijama. Naravno, tu prije svega mislim na odred koji se nalazio u samom selu Kalibra a koji su imali minobacače od 60 i 82 mm, dok su 120-ke bile nešto dalje, van naše mjesne zajednice.

"Andjeli čuvari" kako smo ih od milja zvali, pod komandom legendarnog i nažalost pokojnog Vlastimira Kokoruša, pružali su uvijek tačnu i preciznu podršku i moram da priznam u nekoliko navrata nas bukvalno vadili iz belaja.

Imao sam čast da poslije ranjavanja i povratka na front provedem dva mjeseca sa njima dok se nisam potpuno oporavio i otišao nazad na prvu liniju. Oni su bili tako ubitačni i efikasni jer su bili savršeno organizovani. Svaka meta koja je gađana je uredno obilježena piketima. Oni su vodili računa o svakoj mini, mada je municije bilo i više nego dovoljno. I u najtežim situacijama se tačno znalo šta ko radi.

Inače, njihova lokacija je bila u dijelu sela koji ze zvao "Luka", ugodno "ususkani" između dva brda sa odličnim prirodnim zaklonima si bili teško uočljiva meta za muslimansku artiljeriju koja nas je inače konstantno "tražila".

Za vrijeme jednog napada, prilikom našeg dejstva padaju tri granate u neposrednoj blizini, odmah dobijamo komandu da naša paljba bude još jača a na moje laičko pitanje zašto to dobijam odgovor od komandira da ukoliko sada prekinemo sa dejstvom to će biti znak za neprijatelja da nas je locirao a onda smo tek nagrabusili.

Eto kakvo sam ja bio "tele" po tom pitanju.

Inače za njih me veže jedan iz ovog ugla komičan, ali umalo i tragičan događaj. Naime, jednom prilikom uočena su pojacana kretanja neprijatelja na Usijeli posebno oko dva najisturenija rova prema nama. Naravno, vezom tražimo da ih naši malo potpraše i dobijamo odgovor da će to minobacačlije da odrade. Kao da sada gledam Rajčiku kako se nastelio sa dvogledom da vidi šta će biti, zove i mene a meni nešto bilo mrsko, sjedio sam na klupici na ulazu u rov prebirući po sanduku sa municijom za 84-vorku, i kroz šalu mu rekoh:

  • "Ma nemam ja šta da gledam, sad će i njima naš Vlasta (kako smo zvali Vlastimira) spustiti kroz solunar na rovu!"

    Nakon toga smo se svi nasmijali. Međutim, ne kaže džaba ona stara narodna "pazi da ne ostanes nasmijan" jer u istom trenutku začusmo oštar zvižduk i strašnu eksploziju. Rajčika je preletio preko mene, sanduk sa municijom je otišao u tri lijepe, a 84-vorku sam kasnije našao deset metara iza rova. Prašina i haos oko mene. Nakon što malo dođoh sebi ugledah kraj mene vojničku čizmu. Dozivam Rajčiku ali se ne odaziva. Odmah sam pomislio na ono najgore! Ubrzo potom pada i druga granata, ali mnogo dalje od nas. Kontam ja u sebi:

  • "Kakav crni minobacač, ovo je 155-ca da Bog kaže!"

    Rajko je ležao na ulazu u rov. Okrećem ga i vidim da mu ide krv iz uha. Dolazi svijesti, ništa ne čuje, pukli mu bubnjići. Nema ni jedne čizme na nogama, sav je ugruvan i ne zna gdje se nalazi. Snosimo ga do komande i veze, gdje će doći sanitet. Dole saznajem da je odlučeno da umjesto minobacača Turcima pošalju nešto jače i to 155 sa Paljeva. Na našu veliku žalost oni su žestoko podbacili i umalo da nas nisu pobili. Rajko je i dan-danas totalno gluv na lijevo uho.

    Inače, kada sam se vratio u naš poprilično devastiran rov, vidjeh ispred i mjesto gdje je pao projektil. Tu se nalazila ogromna rupa u koju je mogao da stane i Fićo.

    Ne želim da ovim ocrnim previše naše artiljerce sa Paljeva, koji su možda bili i pogrešno navođeni. U sljedećem tekstu ću opisati kako su odigrali strašnu ulogu u možda i najtežem danu na našem ratištu.




  • Idi na stranu - |listaj dalje|