fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

rat_doboj - 83123 - 27.02.2013 : Talijan Tuzla - best (2)

Istočno-dobojsko ratište Barakovac - 22.10.1994. godine


Ovom pričom hoću da razjasnim neke događaje vezane za 22. oktobar 1994. godine koji su se desili na Istočno-dobojsko ratište. Za ovaj datum je vezan i jedan važan događaj iz mog života, tj. moje ranjavanje.

Sa Bihaćkog ratišta su u to vrijeme od strane Armija muslimanske BiH dolazili učestali apeli za pomoć 2. korpusu. Komanda je mojoj jedinici proslijedila naredbu da izvršimo izviđanja i pripreme za zauzimanje određenih kota na Istočno-dobojskom ratištu. Dana 12. 10. 1994. godine započinjemo intenzivna izviđanja položaja VRS, pregledavamo njihova minska polja i prostora između rovova. U to vrijeme smo imali taktiku ostavljanja vojne opreme i oznaka Armija muslimanske BiH, pa smo tako znali i kada su na taj prostor ulazili izviđači VRS. Istom taktikom su se koristili i oni, pa smo jedino tako imali komunikaciju.

Glavni cilj ove operacije je bio da na ovo ratište navučemo što je moguće veći broj snaga VRS. Zbog toga smo 20. oktobra izvršili lažni napad na položaje VRS, nakon čega su oni izvršili brzinsko minranje ispred svojih linija minama PROM.

Ja i mojih pet saboraca, skupa sa 15 boraca manevarske čete 109. brigade, smo dobili zadatak da ovladamo kotom Barakovac plato. Akcija je trebala početi u sedam sati ali je počela 20 minuta ranije jer su borci VRS znali da mi dolazimo. Moje glavno oružje je bilo ručni bacač, pa je tako i pucanj iz njega označio početak ove akcije. Pošto prvi pucanj iz mog bacača nije pogodio metu, došlo je do žestokog odgovora boraca VRS, ali smo mi nakon još nekoliko projektila ipak postigli svoj cilj.

Nakon toga smo veoma lako ušli u njihove rovove. Pošto je ranije i Armija muslimanske BiH imala rovove na ovoj koti, dobro sam poznavao ovaj teren pa sam morao biti na čelu svoje grupe. U cilju zauzimanja platoa, krenulo se u čišćenje terena. U toku borbe ranjen sam gelerom od ručne bombe. Na našoj strani nije bilo poginulih, ali nas je sedam bilo ranjeno, uglavnom lakše rane od bombi i pješadijskog naoružanja.

Pošto nam je vezom javljeno da pojedine grupe nisu ostvarile zadane ciljeve, i mi smo se morali povući sa brda.

U ovoj akciji je bilo gubitaka na obje strane. O poginulim sve najbolje!

Danas, kada se priča o ovom događaju, često se pominje da HVO nije izvršio postavljene zadatke, ko i to da je neko od nas dojavio VRS za ovaj napad od strane Armije BiH. Prava istina je da smo imali namjeru pomoći Bihaću, i da nam nije bila namjera da zauzmemo Doboj.

Linija prema Doboju je bila uz sami grad i nije se značajnije promjenila tokom čitavog rata. Odnos snaga na terenu je bio na strani VRS. Da su kojim slučajem komandanti iz Zenice i Tuzle imali u planu zauzimanje Doboja, lično vjerujem da ga niko ne bi odbranio.

Ova moja priča je samo uvod u moje pisanje. Pozivam prave borce sa druge strane na razgovor.

Pozdrav!




Idi na stranu - |listaj dalje|